U obrani toga čovjeka ponovno se "istakao" Milorad Pupovac, saborski zastupnik, koji je optužio Hrvatsku da je zemlja mržnje i koji je na neprimjeren i uvredljiv način branio Vojislava Stanimirovića, okupatorskog gradonačelnika Vukovara. Milorad Pupovac je ovaj puta otišao predaleko rekavši ako je Vojislav Stanimirović ratni zločinac da je onda i on ratni zločinac.
Želim samo podsjetiti da je Hrvatsko nacionalno etičko sudište za moralnu veleizdaju osudilo dr. Milorada Pupovca i dr. Vojislava Stanimirovića. Između ostalog u obrazloženju moralne osude za veleizdaju Milorada Pupovca Etičko nacionalno sudište navodi da je kao zastupnik Srba u Hrvatskoj od početka velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku stao na stranu okupatora umjesto da pokuša umiriti dio etničkih Srba Hrvatske koji su se priključili agresoru. Milorad Pupovac je u veljači 1992. godine grubo napao kardinala Kuharića i optužio Katoličku crkvu u Hrvatskoj, izjavivši da je u Hrvatskoj "11 tisuća srpske djece pokršteno". U vrijeme rata to je teški ratni zločin protiv hrvatskog naroda i s pravom je podignuta optužnica protiv Milorada Pupovca, ali nikada nije realizirana. Napravljena je velika pogreška što mu se oprostio takav veliki ratni zločin. Napao je kardinala Kuharića koji je bio poznat kao zagovornik humanizma, koji je govorio ako tebi netko spali tvoju kuću ti sačuvaj njegovu. Ako ubije tvoga brata ti ne ubij njegovog brata, itd.
Treba podsjetiti da je Milorad Pupovac cijelo vrijeme širitelj mržnje na temelju lažnih optužbi protiv Domovinskog rata, branitelja i cijelog hrvatskog naroda, da je cijelo vrijeme lažno optuživao i da danas optužuje da je Hrvatska ustašizirana i fašizirana država. Da bi to zorno pokazao usudio se doći u Hrvatski sabor sa žutom trakom oko ruke sugerirajući da su Srbi progonjeni kao Židovi u vrijeme nacizma. Podsjećam da je došao jednom u Sabor sa samoljepljivom trakom (selotejp preko usta) aludirajući na zločine prema Srbima u Osijeku i drugdje. Bezbroj je primjera da je srpski tjednik Novosti, kojim on gospodari i financira se vrlo obilato sredstvima hrvatskog državnog proračuna, širilo mržnju protiv Hrvata i vrijeđao hrvatski narod i propagirao neistine i laži.
Dakle, ima dovoljno argumenata da se prihvati priznanje Milorada Pupovca da je ratni zločinac i da se u skladu s tim priznanjem konačno postupi i otvori proces protiv Milorada Pupovca zbog njegovog antihrvatskog djelovanja i širenja mržnje i lažnih optužbi protiv hrvatskog naroda.
Konačno je vrijeme da se pokrene krivični postupak i protiv Vojislava Stanimirovića kao ratnog zločinca. Već je bio pokrenut postupak, ali se negdje zagubila tužba.
Podsjećam da je Hrvatsko nacionalno etičko sudište u etičkoj osudi Vojislava Stanimirovića navelo niz neopovrgljivih dokaza. Navodi se da je kao ratni komandant saniteta i organizatora ratne zaštite za Srijem bivše JNA u najmanju ruku propustio spriječiti odvođenje ranjenika Vukovarske bolnice, za koju je 18. studenog 1991. napisao "pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru- Vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar." (Vojska Krajine, broj 7 i 8, 1993. stranica 43.)
Iz njegove kuće odveden je jedan hrvatski branitelj kojem se zameo trag. Odveli su ga naoružani milicajci rekavši da ga vode na liječenje u Srijemsku Mitrovicu. Vojislav Stanimirović je 20. studenoga 1991. nakon sjednice Vlade tzv. SAO Istočne Slavonije, na kojoj je zapečaćena sudbina ranjenika Vukovarske bolnice i Commerca u popodnevnih satima i osobno došao naoružan u uniformi JNA uvjeriti se u uspjeh operacije, jer su ti ranjenici bili u njegovoj nadležnosti i odgovornosti. On je opravdavao zločine nad ranjenicima na Ovčari tvrdnjom: "imamo informacije da su u Vukovarskoj bolnici bile oružane snage koje su se preobukle u bolesnika".
Zataškao je odgovornost svoje supruge za pokolj u Tovarniku, izdavanjem lažnih potvrdi o načinu smrti, mučki, ubijenih mještana i to naknadno i bez pregleda tijela umorenih. On je lažno svjedočio o pokolju u Tovarniku. Stajao je u Lovasu uz Ljubana Devetaka koji je naredio zatočenim civilima da krenu prema ulazu u selo, tobože da bi išli u berbu grožđa što ih je ustvari vodilo u smrt u minskim poljima. Stanimirović je zagovarao pripojenje okupiranih hrvatskih krajeva Republici Srbiji, a na Palama je 1995. primio odlikovanje od ratnog zločinca Radovana Karadžića "za ratne zasluge u Podunavlju".
Ako ove činjenice nisu dovoljne da se osudi Vojislav Stanimirović kao ratni zločinac koji je bio jedan od vođa i organizatora brojnih akcija protiv hrvatskog naroda onda se može reći da ratni zločin ne postoji.
Dakle, mislim da smo svi u Hrvatskoj odgovorni da konačno izvršimo dovoljno jak pritisak da se pokrenu procesi protiv ratnih zločinaca Milorada Pupovca i Vojislava Stanimirovića, ali da se i konačno postavi pitanje do kada će Hrvatska financirati srpske Novosti koje godinama lažno optužuju Hrvatsku, odnosno dokle će Milorad Pupovac kao produžena ruka velikosrpske politike, koja nije odustala od Velike Srbije, biti u koaliciji s HDZ-om.
Mislim da ističe vrijeme HDZ-u da se konačno suoči s potrebom da se raščiste do kraja odnosi sa srpskom manjinom u Hrvatskoj. Većina Srba u Hrvatskoj bila je lojalna, a mnogi su bili i branitelji. Međutim, ti većinski lojalni Srbi, a pogotovo branitelji, poput Peđe Mišića, vukovarskog heroja, nemaju nikakva prava. Prava su prigrabili Stanimirović i Pupovac i dobili neviđene privilegije da imaju tri zastupnika u Saboru i da oni zastupaju sve Srbe.
Očito je da je konačno došlo vrijeme da se naprave radikalne promjene. Osuđivao sam i osuđujem svaki pojedinačni zločin prema bilo kome. Osuđujem one lažne Hrvate koji izražavaju verbalno i na drugi način svoju mržnju prema Srbima, ali još više osuđujem Pupovca i Stanimirovića i njihovu stranku, koju je osnovao ratni zločinac Goran Hadžić, kojoj je hrvatska vlast i hrvatska država dala ekskluzivno pravo da zastupa Srbe. Dakle, dali smo pravo dijelu srpske manjine koja je ratovala protiv Hrvatske, koja ni danas ne priznaje Hrvatsku, da ekskluzivno predstavlja sve Srbe.
Mislim da je potrebno mijenjati zakon o zastupanju nacionalnih manjina, ali i izborni zakon u cjelini jer danas u Hrvatskoj nemamo legitimnu vlast i to je veliki problem.
O tome sam već pisao. Mislim da je zato najvažnije da bi izašli iz moralne i svake druge krize bitno promijeniti izborni zakon. Meni se najviše sviđa njemački model, on bi odgovarao Hrvatskoj. Bez promjene izbornog zakona nećemo ni na budućim izborima dobiti legitimnu vlast niti će biti moguć izlazak iz moralne i svake druge krize.
S obzirom da je na djelu provođenje Memoranduma 2 SANU, da u Hrvatskoj u medijima, u udrugama, političkim strankama jačaju u stvari protuhrvatske snage koje stalno optužuju Hrvatsku da je fašistička i ustaška potrebno je nekoliko riječi reći i o potrebi lustracije te pete kolone. Mislim da se pogrešno problem lustracije svodi samo na lustriranje udbaških i komunističkih snaga iz 1945. godine i dalje. Mislim da su u Hrvatskoj veća opasnost političke snage koje su moćne, koje su stalno optuživale Tuđmana, branitelje i Hrvatsku da je Domovinski rat bio udruženi zločinački pothvat, koje su već pripremale slavlje vjerujući da će biti potvrđena drugostupanjska presuda Gotovini i Markaču s porukom: konačno je presuđeno Tuđmanovoj ustaškoj Hrvatskoj.
Ne mogu ne reći da je neodrživo sadašnje stanje u Hrvatskoj gdje se npr. ne smije uopće spomenuti ime generala Slobodana Praljka, odnosno praksa da se blokiraju objave na društvenim mrežama ako se samo spomene general Praljak.
Dakle, danas u Hrvatskoj je potrebno lustrirati petu haašku kolonu. Nove protuhrvatske snage. Umjesto te lustracije, na žalost, u Hrvatskoj je provedeno šest lustracija hrvatskih domoljuba koje su bile toliko masovne da je razumljivo da u javnom medijskom i drugom životu nema dovoljno domoljubnih snaga i intelektualaca. Neću govoriti o lustracijama domoljuba i masovnim zločinima nakon ′45- te, reći ću samo nekoliko riječi o novim lustracijama.
Nakon sloma Hrvatskog proljeća ′70- tih godina provedena je vrlo masovna lustracija hrvatskih domoljuba, oko 10 tisuća ljudi ostalo je bez posla ili su smijenjeni. Svi ti domoljubi lustrirani su bez prava na obranu, a mnogi su završili na teškim dugogodišnjim robijama poput Marka Veselice. Trebalo je punih dvadeset godina i deset godina nakon smrti Tita da se u Hrvatskoj ponovno pokrenu domoljubne političke snage na čelu s Tuđmanom i HDZ-om. Međutim, njima su se vrlo vješto priključili brojni udbaši i KOS-ovci i zauzeli važne pozicije u novom sustavu, koje drže i danas.
Nova lustracija domoljuba dogodila se nakon 2000. godine. Lustrirani je vojni vrh, najzaslužniji generali i pobjednici u Domovinskom ratu.
Šime Lučin je kao ministar unutarnjih poslova 27. svibnja 2000. godine izvršio totalnu lustraciju hrvatskih policajaca, pobjednika u Domovinskom ratu. Umirovljeno je ili otpušteno više od pet tisuća hrvatskih policajaca koji su obranili Hrvatsku i koji su postali policajci u Domovinskom ratu. Na njihovo mjesto došli su mnogi policajci koji su se borili protiv Hrvatske u Domovinskom ratu. Jedan dan je otpušteno 35 veleposlanika, među kojima je bio i akademik Davorin Rudolf i mnogi drugi.
Dakle, lustracija je provedena i u vojsci i policiji i u vanjskim poslovima, ali i u medijima i u svim drugim javnim tijelima.
Dolaskom na vlast Kukuriku koalicije 2011. nastavljena je lustracija politički nepodobnih u stvari hrvatskih domoljuba.
Dakle, mogu reći da lustracija hrvatskih domoljuba traje 70 godina i da je hrvatski narod ostao bez značajnog dijela nacionalne elite i da je zato moguće da i danas u Hrvatskoj, i nakon što je prošlo skoro 30 godina od sloma komunizma, bivši komunisti udbaši, ali i nova stvorena politička klasa koja domoljube smatra ustašlukom, vlada Hrvatskom.
Gdje je izlaz? Izlaz je u radikalnoj promjeni politike u Hrvatskoj. Izlaz je u rukama hrvatskog naroda koji mora ponovno uzeti vlast u svoje ruke i izabrati domoljube dokazane na djelima, a ne samo na riječima.
Postavljam Vam dragi čitatelji pitanje: Kako je moguće da se tako brutalno forsira za predsjednika Hrvatske Zoran Milanović koji je bio najgori predsjednik hrvatske vlade? Koji je tvrdio da je Tito najbolje što je hrvatski narod imao u povijesti. Koji je tvrdio da su Hrvati uoči Drugog svjetskog rata prvi u Europi počinili masovne zločine, dakle da su gori od nacista. Koji je tvrdio da je Hrvatska slučajna država i koji je optuživao svakog onog tko se išao pokloniti žrtvama Bleiburga i Križnog puta da je ljubitelj NDH i ustaške države.
Postavljam još jedno pitanje sebi i svima Vama: Kako je moguće da nema reakcije svih nas na izjavu Milorada Pupovca da je Marko Perković Thompson ustaša zato što je u svojoj kultnoj pjesmi, koja je mobilizirala narod protiv velikosrpske agresije, upotrijebio poklič "Za dom spremni". Tvrdim da taj poklič, s kojim su na ustima umirali u obrani domovine mladi hrvatski branitelji, nema nikakve veze s fašizmom i ustaštvom, odnosno tvrdim da su fašisti bili oni koji su njih ubijali i stvarali koncentracijske logore, a ne ti mladići koji su toliko voljeli svoj dom i domovinu da su bili spremni, što su i učinili, žrtvovati svoje mlade živote.
Slava im i hvala!
Zdravko Tomac, direktno.hr
|
