Nema nikakve dvojbe da je teško pronaći političara ne
samo u nas nego i u svijetu koji je toliko umišljen i
koji vjeruje u svoju izuzetnu genijalnost, pamet,
poštenje i uspješnost.
U svojim
izjavama da bi više istaknuo svoju izuzetnost, svoju
svetost, svoju povijesnu misiju sebe naziva
svjetlošću, dobrotom i poštenjem a političke
protivnike tamom, zlom i kriminalnom udrugom.
Proglasivši sebe za neupitnog velikana i povijesnu
ličnost, proglasivši se spasiteljem Hrvatske on da bi
dokazao svoju izuzetnu povijesnu ulogu mora svoje
političke konkurente proglasiti podzemljem, tminom,
zlom i kriminalnom udrugom kako bi izveo zaključak da
je on najbolji predsjednik Vlade kojeg je hrvatska
ikada imala, da je njegova Vlada najpoštenija i
najbolja koju je Hrvatska ikada imala, da su njegovi
konkurenti tako veliko zlo da ima pravo svim
sredstvima, uključujući i ne demokratske, spriječiti
promjenu vlasti na demokratskim izborima, da ima pravo
optuživati, suditi, da ima pravo primjenjivati
represiju, pa i stvarati kaos ako je potrebno kako bi
obranio svoju vlast.
Zoran Milanović zaratio je sa svima
onima koji ne priznaju njegovu genijalnost i navodno
njegovu povijesnu misiju. Toliko je odletio u visine u
svojoj umišljenoj veličini da se usudi sebe, iako je
ateist, proglasiti svjetlom, nebeskim spasiteljem.
Dakle, Zoran Milanović već dulje vrijeme tumara i
lunja po Hrvatskoj, drži političke govore u kojima
izaziva nove podjele, nove sukobe, kojima
destabilizira Hrvatsku i nanosi veliku štetu hrvatskim
nacionalnim interesima. Zoran Milanović stalno
ponavlja da predstoji odlučujući i posljednji boj u
kojem će se odlučiti, kako je rekao, mi ili oni.
Kada slušamo Zorana Milanovića i Vesnu
Pusić i druge velike lažove i hvalisavce, koji tvrde
da su najbolji i da nitko osim njih ne može spasiti
Hrvatsku, koji neuspjehe i poraze pretvaraju u uspjehe
i pobjede, u prvi trenutak ljudima, kao što se kaže,
stane mozak, ne mogu povjerovati da postoje tako
bahati lažljivci, hvalisavci koji neuspjehe lažima
pretvaraju u navodne uspjehe. Jer stvarno stanje u
Hrvatskoj je katastrofalno. Milanovićevu Vladu
podržava svega 20% stanovnika, ali njemu i Vesnu Pusić
ne smeta da kažu da su najuspješnija Vlada.
Na svim područjima gospodarstva,
kulture i svakog drugog života u Hrvatskoj, nakon tri
i po godine njihove vladavine stanje je mnogo mnogo
gore nego prije tri i po godine godine. Iz dana u dan
rejting njegove Vlade i stranke opadaju, Milanoviću se
zviždi gdje god dođe, njegova nepopularnost je
ogromna, ali što mu više zvižde, što je više neuspjeha
i katastrofa on tim ima veću potrebu da se hvališe i
da sebe prikazuje i svoju Vladu kao navodne spasitelje
Hrvatske.
Svaki Milanovićev novi javni istup je
novi škandal, jer obnavlja optužnica protiv hrvatskog
naroda. On se ponaša kao vrhovni autoritet kojem ne
trebaju argumenti i dokazi jer smatra da je on takav
autoritet da mu se mora vjerovati i da za njegove
genijalne tvrdnje ne trebaju dokazi. Zbog takvih
karakteristika Zorana Milanovića nije bilo neočekivano
ono što je rekao na komemoraciji u Jasenovcu kada je
ponovno iznio teške optužbe protiv vlastitog hrvatskog
naroda i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar
Kitarović i kardinala Josipa Bozanića. Milanović je
ustvrdio, bez ikakvih dokaza, da je komemoracija koja
se godinama održava u Bleiburgu komemoracija NDH-oj i
ustašama a ne žrtvama komunističkih zločina.
Dakle, on je optužio sve one koji idu na komemoraciju u
Bleiburg, koji su tamo išli godinama, i koji će ići i ove godine, da su ustaše,
da podržavaju NDH i ustaše te da tamo odlaze da odaju počast ne žrtvama nego
Pavelićevoj NDH i ustašama. To je strašna optužba. To je povratak na mračne
poslijeratne godine kada su ljudi hapšeni koji su išli dati počast žrtvama na
Bleiburg i Križni put. U svom govoru Zoran Milanović je podmetanjima i
krivotvorinama optužio hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, malti ne
da je ustašica i osobno, i da ustaške poklike za dom spremni proglašava
veličanstvenom atmosferom. Ta optužba, zato ću o njoj malo opširnije pisati,
potpuno liči na poslijeratne komunističke optužbe i presude, kada su ljudi
suđeni ni krivi ni dužni.
Kolinda Grabar Kitarović bila je na
nogometnoj utakmici Hrvatska-Norveška obučena u
kockasti dres naše reprezentacije i među narodom a ne
u svečanoj loži. Atmosfera je stvarno bila
veličanstvena. I po tome što je Hrvatska uvjerljivo
pobijedila i dovela do delirijuma navijača ali i po
tome što se bodrilo hrvatsku reprezentaciju kao malo
kada. Nije bilo ni baklji ni petardi, ni drugih
ekscesa. Dogodio se jedan izolirani slučaj. U jednom
trenutku, najviše nekoliko stotina navijača, u
euforiji je počelo skandirati za dom spremni. Kolinda
Grabar Kitarović je to skandiranje, ne samo na ovoj
utakmici, nego uvijek, ocijenila neprimjerenim.
Međutim, za vrijeme utakmice ta mala grupa se nije ni
čula. O tome smo saznali zbog toga što je spiker to
osudio, da on to nije osudio, nitko ne bi ni
zamijetio, jer ogromna većina, 99% ljudi, nije
prihvatila to skandiranje, čak su neki i zviždali.
Dakle, raspoloženje na stadionu je bilo veličanstveno s kojim se
trebalo ponositi jer je nakon dugo vremena, i na ovoj utakmici, izraženo je
istinsko hrvatsko domoljublje. Kolinda Grabar Kitarović i sama je bila
oduševljena, kao i svi koji smo gledali utakmicu preko televizije,
veličanstvenom atmosferom. I nakon utakmice je i rekla da je atmosfera bila
veličanstvena. Čak i da je čula poklik za dom spremni, činjenica da 99% ljudi
nije prihvatilo taj poklik pokazuje da je atmosfera bila veličanstvena i da
predsjednik Vlade u svom bijesu laže kada kaže da se urlalo za dom spremni,
odnosno kada taj pojedinačni usklik želi pretvoriti u opće raspoloženje publike.
Dakle, Milanović radi svojih
političkih razloga krivotvori istinu i pretvara
raspoloženje grupice ljudi u većinsko raspoloženje
naroda da bi mogao optužiti Kolindu Grabar Kitarović
što je rekla da je raspoloženje bilo veličanstveno.
Dakle, Zoranu Milanoviću trebaju novi politički
sukobi, njegovim antifašistima trebaju fašisti, treba
komemoraciju u Bleiburgu pretvoriti, kako to Mesić
govori, u novu fašizaciju i ustašizaciju hrvatskog
društva. U tome mu je pomogao notorni Milorad Pupovac
koji bi hapsio i zatvarao mlade ljude. On pun bijesa i
mržnje izobličenog lica optužuje hrvatsko pravosuđe
što ne hapsi one koji navodno fašiziraju hrvatsko
društvo. Nema nikakve dvojbe da se za dom spremni i
kao pozdrav upotrebljavao i za vrijeme NDH, ali isto
tako nema nikakve dvojbe da je za dom spremni bio
sadržan u legalnom znaku hosovih branitelja koji su
bili legalni dio hrvatske vojske, te da bi
kriminalizacija usklika i natpisa za dom spremni
značila i kriminalizaciju Domovinskog rata.
Osim toga, u hrvatskim zakonima nema oslonca za krivični progon
onih koji upotrebljavaju izraz za dom spremni. Ako Milanović, Pupovac, Mesić i
Joispović i drugi smatraju da je to kriminalno fašističko djelo onda neka
predlože zakon koji će to utvrditi. Nemaju pravo napadati suce i vršiti pritisak
da se kriminalizira nešto što po zakonu nije kriminalno djelo. Uostalom, da
podsjetim čitatelje kakva se hajka digla na Franju Tuđmana kada je predložio da
se umjesto dinara, kao novac hrvatske države uvede kuna. Hajka je bila još puno
veća nego za dom spremni. Mnogi su čak tvrdili da će Hrvatska zbog toga biti
izbačena iz procesa pridruživanja Europskoj uniji, neki su čak tvrdili da neće
nikada u svoje ruke uzeti niti priznati kunu kao novac. Danas oni koji su bili
najžešći osporavatelji kune kritiziraju Hrvatsku je im nije dala dovoljno kuna i
traže od hrvatske da im plati u kunama ratnu štetu koju su sami napravili.
Uostalom za vrijeme NDH svirala se i naša himna Lijepa naša, a istine radi niti
službeni ustaški pozdrav nije za dom spremni, nego za Poglavnika i dom spremni.
Hrvatsko društvo da bi bilo zrelo i
demokratsko društvo mora riješiti te sporove. Ne može
predsjednik Vlade mimo zakona optuživati za ustaštvo
ljude koji nemaju nikakve veze s ustaštvom. Postavlja
se pitanje zašto sve to radi Zoran Milanović? Zašto on
i Liga antifašista, Mesić, Josipović, Pupovac i drugi
tako žestoko napadaju novu hrvatsku predsjednicu
Kolindu Grabar Kitarović. Kolinda Grabar Kitarović je
iz partizanske obitelji i nema nikakve obiteljske ni
bilo kakve osobne veze s ustaštvom. Čak su je u
kampanji optuživali da je lijeva i da zato ne treba za
nju glasati. Ali Kolinda Grabar Kitarović je prva
predsjednica koja nema nikakve veze ni s kosovsko
udbaškim ni s partijskim strukturama. Nije bila član
partije, niti ima bilo kakve repove i obaveze da štiti
titoiste. Njena politička pozicija je jasna. Ona se
želi na isti način odnositi prema svim totalitarnim
sustavima te izgrađuje jasnu platformu nove Hrvatske
koja će se temeljiti na vrijednostima Domovinskog rata
odnosno u kojoj će se jednako osuditi svi totalitarni
zločini, kako fašističko ustaški tako i komunističko
boljševički.
To je njezina snaga zbog koje će ona pobijediti ali je i njezina
slabost zbog čega će još neko vrijeme imati probleme s mentalnim komunistima i
titoistima koji se ne mire s činjenicom da moderna demokratska Hrvatska nije
utemeljena u komunističkoj borbi jer je, kako kaže Milanović, jedina Hrvatska
partizanska vojska stvorila Jugoslaviju, totalitarnu u kojoj je ukinuta svaka
samostalnost i državnost Hrvatske. Dakle, Kolinda Grabar Kitarović ne želi
umjesto antifašizma u temelje Ustava uvesti Nezavisnu Državu Hrvatsku, kako je
zlonamjerno i podlo optužuje Zoran Milanović. Ona želi Hrvatsku utemeljenu na
istinskim vrijednostima demokracije i Domovinskog rata u kojoj ni jedan
totalitarni sustav koje simboliziraju slovo "u" i crvena zvijezda petokraka neće
biti novi izvor novih sukoba u hrvatskom narodu.
Pišu komunistički antifašisti pismo
Kolindi Grabar Kitarović i žestoko ju kritiziraju što
nije išla u Moskvu na proslavu 70-godišnjice pobjede
nad fašizmom. Točno je da je Staljin srušio Hitlerov
fašizam, ali je u SSSR-u i istočnoj Europi nametnuo
boljševiški fašizam koji je činio jednako grozne
zločine kao i Hitlerov fašizam. Tako i u Hrvatskoj
Tito i antifašisti pobijedili su ustaštvo, nacizam i
fašizam ali nisu donijeli slobodu hrvatskom narodu
nego su nametnuli novi totalitarizam, komunistički i
boljševički, u kojem je pobijeno stotine tisuća Hrvata
da bi se taj totalitarizam održao.
I tu je glavni problem, jer se
komemoracija u Jasenovcu već godinama pretvara u
političku manifestaciju rehabilitacije komunističkog
totalitarizma koji je pobio stotine tisuća Hrvata. Ne
odaju se u Jasenovcu počast žrtvama nego se
komemoracija pretvara u političke mitinge kao da smo u
'46 godini sa istim rječnikom i sa istim optužbama.
Prošle godine komemoraciju u Jasenovcu također nije
bilo odavanje pijeteta žrtvama nego je bilo politički
skup s vatrenim političkim govorima u kojima su
govornici iznijeli niz neistina pa i ne argumentiranih
optužbi protiv hrvatskog naroda.
Ovaj puta ću se pozabaviti samo
neistinama predsjednika Vlade Zorana Milanovića. On je
prošle godine lažno i neistinito optužio ustaše da su
prije Hitlera i prije masovnih nacističkih zločina
prvi u Europi počinili masovne zločine i masovno
ubijali. Tom neistinom on je podigao strašnu optužbu
protiv hrvatskog naroda da je hrvatski narod bio
zločinačkiji nego nacisti i fašisti. Ta neistina
doživjela je žestoke kritike i uglednih politologa i
komentatora poput prof. dr. Mirjane Kasapović koja je
u opširnom članku u Večernjem listu navela jake
argumente zašto je nužno smijeniti Zorana Milanovića
kao predsjednika SDP-a i kao predsjednika Vlade. U
njenim argumentima među najveće ide, po njenom
mišljenju, izvrtanje povijesti i lažne optužbe da su
Hrvati u Europi prvi krenuli u masovna ubijanja i
likvidacije prije nacista u Njemačkoj. Zbog te laži i
ove godine Zoran Milanović i njegova ekipa ponovno
napadaju Kolindu Grabar Kitarović što nije prihvatila
njihove laži i što je ustaške zločine povezala s
nacističkim zločinima i njihovim utjecajem. Mirjana
Kasapović je između ostalog napisala: "U nedavnom
govoru u povodu obilježavanja obljetnice proboja
zatočenih iz koncentracijskog logora u Jasenovcu Zoran
Milanović uputio se u reviziju povijesti Drugog
svjetskog rata i razdoblja koje mu je prethodilo, što
je zgrozilo domaće povjesničare."
I ove godine Zoran Milanović
zloupotrijebio je komemoraciju u Jasenovcu da bi bez
argumenata i grubo i neistinito optužio Kolindu Grabar
Kitarović malte ne da je i osobno ustašica, da bi
optužio sve one koji idu na Bleiburg i osobito da bi
opravdao svoju odluku i odluku Sabora koji je ukinuo
pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom u Bleiburgu.
Nakon što je Kolinda Grabar Kitarović prihvatila
pokroviteljstvo i poništila odluku Milanovića i
njegove koalicije, Milanović nije imao drugoga izlaza
nego da pokuša braniti svoju politiku a to je mogao
jedino tako da optuži Kolindu Grabar Kitarović da je
vratila pokroviteljstvo skupu koji ustvari veliča i
žaluje za NDH i ustaštvom.
Kolinda Grabar Kitarović je zadala još jedan smrtonosni udarac
Milanoviću i njegovoj Antifašističkoj ligi. Nakon što su joj oduzeli
pokroviteljstvo nad Danom pobjede, nakon što ju vrijeđaju, nakon što ju napadaju
što nije otišla na proslavu Staljinove pobjede, tražili su ultimativno da dođe
na komemoraciju u Jasenovac kako bi ju mogli izviždati i popljuvati, kao bi je
mogli iskompromitirati. Što se skoro i dogodilo jer su se usudili izviždati i
jednog Lustiga, žrtvu nacističkih logora, samo zato što je prihvatio biti
izaslanik Kolinde Grabar Kitarović.
Tu se veličao Tito i Zoran Milanović kao njegov nasljednik i
branitelj. Sve skupa je bilo u funkciji pritiska na Kolindu Grabar Kitarović da
ne smije otići u Bleiburg a pogotovo da ne smije tamo ništa reći. Ne mogu
Kolindi Grabar Kitarović oprostiti što je uklonila Titov kip iz svoga ureda. Ne
mogu joj oprostiti što ju narod podržava i što joj narod plješće gdje god se
pojavi. Ne mogu joj oprostiti što inzistira da središnja proslava Oluje bude u
Kninu, da se ne smije razvodniti s paralelnom proslavom u Zagrebu. Posebno
Kolindu Grabar Kitarović ne može smisliti Zoran Milanović. On misli, čak je
uvjeren, da je jako pametan, da je izvrstan predsjednik, da je domoljub, da radi
u korist hrvatskog naroda, a da Kolinda Grabar Kitarović ništa ne zna i da sve
radi pogrešno. Zato mu nije jasno i zbog toga ima besane noći kako to da onda
narod zviždi "genijalnom" Zoranu Milanoviću a ne talentiranoj plavuši koja ima
sliku a nema ton oduševljeno plješće.
Kako to da njega ne vole a nju vole? Kolinda Grabar Kitarović
ima sve ono što bi želio imati Milanović, ali nema, a on ima sve ono što bi on
želio da ona ima. To je neravnopravna borba. Milanović liči na Don Kihota, koji
je izmislio fašističke i ustaške vjetrenjače s kojima se iz dana u dan bori.
Njegov put u katastrofu je već upisan i ne treba ga žaliti jer za to što će mu
se dogoditi sam je najveći krivac. Problem je u tome što želi produžiti svoju
vlast do zadnjeg dana. Problem je u tome što će svaki dan stvari nove probleme i
nove sukobe. Problem je u tome što Hrvatska tone, a na Milanovićevom brodu
orkestar svira. On u svom salonu razmješta slike na zidu a ne vidi da kuća gori.
Zato je pitanje svih pitanja kako se odnositi prema štetočini Milanoviću. Kako
zaustaviti posljednji nalet titoista, posebno kvarteta koji svira istu melodiju,
Mesića, Milanovića, Josipovića i Pupovca. Tu svakako treba pridružiti i jednu
damu, Vesnu Pusić. Ona sada govori kako nikog ne mrzi, kako nikog ne napada. Zar
stvarno misli da su Hrvati narod bez pamćenja, da su zaboravili što nam je
napravila u posljednjih 15 godina.
I Zoran Milanović se žali da ga
svrstavaju na spiskove ljudi koji navodno ne vole
Hrvatsku. On stvarano misli da je Lex Perković, kojim
je izdao hrvatski narod, dokaz ljubavi prema hrvatskom
narodu. On stvarno misli da je nasilno uvođenje
ćirilice u Vukovaru izraz ljubavi prema hrvatskom
narodu. On stvarno misli da je odnos prema 100% ratnim
invalidima izraz ljubavi prema hrvatskom narodu i
Domovinskom ratu. Milanoviću nitko više ne može
pomoći. Problem je što u njegovoj stranici i na
ljevici nema dovoljno odlučnih ljudi koji vide da ih
Milanović vodi u propast ali koji nemaju hrabrosti da
ga zaustave nego su spremni uz glazbu potonuti zajedno
s njim na njegovom brodu.
Milanović je nanio ogromnu štetu, ne
samo gospodarsku, razvojnu, kulturnu i civilizacijsku,
nego je i duboko podijelio i svaki dan sve više dijeli
hrvatski narod pokušavajući obnovit hrvatske krvave
mostove i sukobe iz hrvatske prošlosti. U takvoj
situaciji sve je u rukama Kolinde Grabar Kitarović.
Ona mora nastaviti sa svojom domoljubnom politikom i
osudom svih ostataka totalitarnih sustava, mora biti
odlučna čvrsta i ne smije pod pritiscima mijenjati
svoje odluke koje je donijela a koje su ispravne.
Sve u svemu sve su maske pale. Nikakvi
američki stratezi s nikakvom demokratskom maskom koju
bi navukli Milanoviću ne mogu još jedanput prevariti
hrvatski narod.
Autor:
Zdravko Tomac, dnevno.hr
(107) |