Svi oni ne samo da brane zločinca Vojislava Šešelja nego
govore isto što i on. Ne tako brutalno, ali po sadržaju
identično. Tomislav Nikolić, predsjednik Srbije, govori
o hrvatskim političarima kao ljudima koji su okovani u
prošlosti te podmeće da hrvatska politika i političari
priželjkuju, a možda se već i pripremaju za novu
blistavu akciju kako bi Hrvatska ostala u potpunosti bez
Srba, kako bi istjerali i one Srbe koje nisu istjerali
Bljeskom i Olujom.
Premijer Aleksandar Vučić koji je već
ranije uspoređivao doček Ante Gotovine, koji je branio
domovinu, koji nije bio agresor, koji je oslobođen
svih optužbi, uspoređuje sa dočekom Vojislava Šešelja,
ratnog zločinca, koji je haračio po Hrvatskoj kao
agresor i koji je govorio da svakoga tko je protiv
Velike Srbije treba odmah ubiti. Aleksandar Vučić
brani svoga ministra Vulina, koji je Antu Gotovinu
proglasio ustašom na ciničan i podmukao način pitajući
da li mi Hrvati stvarno vjerujemo da netko u Srbiji
može lijepo govoriti o Anti Gotovini, te onda ponovno
uspoređuje Gotovinu i srpske zločinačke generale
pitajući se kako to da nitko ne govori lijepo o
srpskim generalima. Premijer Vučić brani Aleksandra
Vulina, koji ne priznaje presudu Haaškog suda po kojoj
Oluja nije bila zločinačka organizacija, koji se ruga
Hrvatima i koji ostaje pri svojim stajalištima koje je
davno izrekao.
Podsjetit ću da je Aleksandar Vulin,
ministar rada u Vladi Srbije, u listopadu prošle
godine boravio u Hrvatskoj na skupu obilježavanja
spomena na žrtve ustaškog dječjeg logora u Sisku te da
je tom prilikom iznio užasne nečuvene laži i optužbe
protiv hrvatskih branitelja, uspoređujući vukovarske
branitelje s ustašama. Konkretno ministar Vulin je
rekao: "Tko razbija ćirilične ploče razbijao bi i
dječje glave". Dakle, optužio je vukovarske
branitelje da su opasni, potencijalni djecoubojice
čiji je idući korak razbijanje dječjih glava. Vulin je
dalje rekao da zasad ne razbijaju dječje glave, jer se
boje da će biti kažnjeni, te je zaprijetio: "Ne
može onaj tko razbija ćirilične ploče misliti da to
neće izazvati zlo, silu i nasilje, Jer ne zaboravimo
prvo su palili knjige a onda su palili ljude."
Dakle, ministar Vulin predviđa da će hrvatski
branitelji ne samo razbijati dječje srpske glave nego
da će i paliti ljude. Na te strašne optužbe izrečene u
Hrvatskoj, nažalost, nitko od hrvatskih vlasti nije
reagirao, jer ministar Vulin je izjednačio današnju
Hrvatsku s NDH a vukovarske branitelje proglasio sa
nacistima, fašistima i ustašama.
Te teške optužbe protiv Hrvatske pune laži i krivotvorina i
neviđenog bezobrazluka napisane su i ponovljene u protutužbi Srbije protiv
Hrvatske na Međunarodnog sudu pravde u Haagu. Ta tužba je izrazila stajalište
sadašnjeg srbijanskog vodstva što potvrđuju i reakcije u slučaju Šešelja, jer
nema nikakve razlike u stavovima Šešelja, Nikolića, Vučića i Vulina. Sve je to
ista protuhrvatska strategija, razlike su u nijansama. Šešelj je brutalan i
vulgaran, a ovi su na izgled kulturni i fini ali po sadržaju su na istoj razini
sa Šešeljom. Srpski političari krenuli su u ofenzivu protiv Hrvatske. Na tu
ofenzivu se mora odgovoriti argumentirano, ne smije se prihvatiti njihova
strategija o podjeli krivnje za prošlost, moraju im se u službenom odgovoru
navesti činjenice.
Međunarodni sud pravde skinuo je svaku
odgovornost s Oluje kao zločinačkog pothvata.
General Ante Gotovina proglašen je nevin. Dakle,
srbijansko vodstvo ne priznaje odluke najvišeg suda
Ujedinjenih naroda i ponovno obnavlja krivotvorine i
laži o Oluji i prošlosti. Dakle, oni su
okovani u prošlosti a ne hrvatski političari, jer se
oni ne žele suočiti s istinom o prošlosti nego traže
da mi prihvatimo njihove laži i krivotvorine po kojima
se krivnja sa agresorske Srbije prebacuje na Hrvatsku.
Osim toga treba napisati jednu opširnu notu
srbijanskom državnom vodstvu, te ih podsjetiti da je
Međunarodni sud pravde jasno presudio da je Srbija
bila agresor i da je zločinačkim metodama i djelima
pokušala etnički očistiti dijelove Hrvatske koje su
htjeli pripojiti velikoj Srbiji. Konačno im treba reći
da Hrvatska neće trpjeti stalne pokušaje Srbije da se
ne priznaju odluke ni Haaškog suda ni Međunarodnog
suda pravde, da se ne prizna istina što se događalo u
prošlosti. Optuživanje Ante Gotovine da je ustaša te
njegovo izjednačavanje s Mladićem i Šešeljom i drugim
srpskim agresorima nečuveni je bezobrazluk na koji
treba odgovoriti istom mjerom.
Hrvatska državna politika ne smije
pristati na novu agresiju Srbije, na nove laži i
krivotvorine koje dolaze iz Srbije. Srbijanski
političari bi zabranili da se govori istina o
domovinskom ratu. Oni pokušavaju govorenje istine o
onom što se stvarno događalo proglasiti ustašlukom i
protusrpskom politikom. Dakle, srpsko državno vodstvo
nije odustalo od svoje velikosrpske politike i
nastojanja da lažima i krivotvorinama srpsku agresiju
na Hrvatsku pretvori u građanski rat i sukob s
podijeljenom odgovornosti. Dosadašnje hrvatsko državno
vodstvo svojom politikom nije se suprotstavilo takvoj
velikosrpskoj politici nego ju je i pomagalo. Krizu u
Vukovaru izazvalo je dosadašnje hrvatsko političko
vodstvo na čelu s Zoranom Milanovićem, bivšim
predsjednikom Ivom Josipovićem i Vesnom Pusić i
Miloradom Pupovcem.
Oni su ne vodeći računa o političkom
kontekstu i stajalištima i ciljevima nove velikosrpske
politike nasilnim nametanjem ćirilice suprotno
Ustavnom zakonu otvorili prostor za novu agresiju
velikosrpske politike u ostvarivanju jednog od
najvažnijih ciljeva te politike da ne odustaju od
borbe za Vukovar kao srpski grad. Nitko od hrvatskog
državnog vodstva nije prosvjedovao na izjave
predsjednika Srbije Tomislava Nikolića da je Vukovar
srpski grad i da tu Hrvati nemaju šta da traže.
Nitko u hrvatskoj državnoj politici
nije ozbiljno analiziralo Memorandum 2 i njegove
političke ciljeve koji srpsko državno vodstvo vrlo
sustavno pokušava ostvariti. Vrijeme je da i Hrvatski
sabor konačno stavi na dnevni red raspravu o
kompleksnim odnosima s Srbijom, da se utvrdi jasna
hrvatska politika i da se usvoje mjere da kako bi se
zaustavila nova velikosrpska agresija.
Kako je moguće da nakon odluke
Ustavnog suda u kojem je jasno utvrđeno da je
protuustavno silom nametati ćirilične ploče Vlada i
dalje provodi svoju politiku. Ide čak i dalje i
ponovno saslušava vukovarske branitelje kao navodne
teroriste. Problem je u Hrvatskoj što i dalje djeluje
snažna peta kolona, koja na sličan način, kao i srpsko
državno vodstvo, sotonizira hrvatske branitelje i
Domovinski rat. Još je veći problem što takvu politiku
vodi i dio državnog vrha. Bivši predsjednik Josipović
ponovno je rekao kako je bio u pravu kada je rekao da
ustaške guje žive u mnogim srcima Hrvatica i Hrvata.
On sad ide i dalje kao ideolog Lige antifašista
Hrvatske i cijelu Hrvatsku pretvara u zmijsku ustašku
dolinu u kojoj iz svakog grma vreba ustaška guja.
Zoran Milanović i njegova Vlada pomažu
velikosrpskoj politici, jer vrlo sustavno pokušavaju
sotonizirati hrvatske branitelje a svoje političke
protivnike proglasiti ustašama i zlom koji će ukinuti
demokraciju u Hrvatskoj. Njegov savjetnik Slavko
Goldstein optužio je HDZ da je ustvari ustaška
stranka. Bezbroj je tekstova u medijima u Hrvatskoj u
kojima se vukovarski branitelji se opisuju na isti
način kako ih opisuje srpsko državno vodstvo a posebno
Aleksandar Vulin kojeg štiti i brani premijer Vučić,
iako bi ga u svakoj normalnoj demokratskoj državi
morao odmah smijeniti. Pobjeda Kolinde Grabara
Kitarović i njena odlučnost da mijenja kapitulansku
politiku Hrvatske zabrinula je Kukuriku koaliciju, ali
i sve njene saveznike da će izgubiti parlamentarne
izbore i da će se stvoriti novi tandem Grabar
Kitarović - Tomislav Karamarko, koji će imati snage
obraniti istinu o Domovinskom ratu i bitno promijeniti
kapitulansku vanjsku hrvatsku politiku.
U sadašnjoj situaciji u Hrvatskoj je
očito da se Kolinda Grabar Kitarović blokira i da
tandem Milanović- Pusić sve čine da zadrže postojeću
politiku. Zbog svega toga i odnosi sa Srbijom neće se
moći riješiti i postaviti na zdrave osnove dok se ne
utvrdi istina o prošlosti i dok se ne promijeni odnos
političkih snaga u Hrvatskoj. Zato su parlamentarni
izbori jednako važni, možda još i važniji od
prethodnih predsjedničkih izbora. Na predsjedničkim
izborima pobijedila je domoljubna politika, pobijedili
su branitelji, pobijedile su političke snage koje su
odlučile mijenjati sliku Hrvatske, raščistiti sa svim
ostacima totalitarizama i hrvatsku izgrađivati kao
modernu europsku demokratsku državu okrenutu Srednjoj
Europi, Mediteranu i Zapadu a ne Srbiji na Istoku.
Odnose sa Srbijom treba postaviti na
istim temeljima kao i odnose i sa svim drugim
državama. Dakle, Hrvatskoj je potrebna još jedan
pobjeda domoljubnih snaga. Tek kada na vlasti bude
tandem Kolinda Grabar Kitarović- Tomislav Karamarko
stvorit će se realna politička snaga i za
raščišćavanje i odnosa sa Srbijom ali i za
raščišćavanja s petom hrvatskom kolonom koja je uz
dosadašnje državno vodstvo u znatnoj mjeri kriva što
Međunarodni sud pravde nije presudio, iako je
činjenično potvrdio genocid u Vukovaru, da je Srbija
učinila genocid u Vukovaru.
Znam da su gospodarski problemi
najvažniji ali također jednako znam da se oni ne mogu
riješiti bez rješavanja političke krize u kojoj danas
živimo. Hrvatska ne može napredovati i rješavati
gospodarske probleme ako sadašnja Kukuriku koalicija,
koja drži glavne medije i ne vladine udruge stalno
izmišlja ustaštvo odnosno ako političke konkurente
pretvara u neprijatelje, ako sebe proglašava nebom,
svjetlom i dobrim a protivnike podzemljem, tminom i
zlom. Ako nudi strategiju "mi ili oni", strategiju
konačnog političkog obračuna na ideologiji prošlosti.
Ako želi pod svaku cijenu Hrvatsku graditi na titoizmu
a ne na vrijednostima Domovinskog rata. Kako sadašnja
vlast ne vidi svoj spas bez stvaranja političke
kaljuže i obnavljanja ideoloških sukoba i podjele
društva ne na crno- bijeli svijet nego na crveno- crni
svijet svjedoci smo sotonizacije braniteljske
populacije i političkih konkurenata.
Politički konkurenti a najopasniji su
im Kolinda Grabar Kitarović i Tomislav Karamarko,
pokušavaju se onemogućiti pravim specijalnim ratom.
Kako vođe Kukuriku koalicije znaju da su branitelji, a
posebno hrvatski Stožer za obranu Vukovara i 100%
ratni invalidi najveća brana protiv pokušaja
diskreditiranja Domovinskog rata, protiv strategije da
se Domovinski rat pretvori u sukob u Hrvatskoj u kojoj
nema žrtve i agresora, pored specijalnog rata protiv
Kolinde Grabara Kitarović i Tomislava Karamarka vodi
se i podmukli, prljavi specijalni rat protiv
branitelja a posebno protiv Đure Glogoškog, Josipa
Klemma i Tomislava Josića.
Međutim, kako i dalje gube šanse na
parlamentarnim izborima u obrani svoje vlasti spremni
su na prihvaćanje velikosrpske strategije i
demokratsku Hrvatsku pretvarati u ustašku Hrvatsku, u
fašističku Hrvatsku. U tom izmišljanju ide se tako
daleko da se prave popisi opasnih ustaša na koje se
stavljaju ljudi koji nemaju nikakve veze niti su imali
ikakve veze s ustaštvom.
Zbog tih razloga, osim Kolinde Grabar
Kitarović, cijelo vrijeme u slučaju Šešelj hrvatska
vlast se drži pasivno, prepušta srpskoj politici da
vodi igru i da nas iz dana u dan optužuje na najgori
način. Mi se stidljivo branimo i prihvaćamo strategiju
velikosrpske politike umjesto da sazovemo sjednicu
Hrvatskog sabora i damo cjelovitu ocjenu odnosa sa
Srbijom u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Autor:
Zdravko Tomac, www.dnevno.hr
(106)
|
