Mnogo puta sam pisao u mojim knjigama i kolumnama o
opasnosti, odnosno o zastrašujućim procesima koji
prijete uništenju ne samo hrvatske države nego i
hrvatskoga naroda. Također sam pisao i obrazlagao da se
hrvatski narod najlakše može "izbrisati" ako mu se
presijeku njegovi korijeni, ako mu se krivotvori njegova
prošlost, kako bi se na krivotvorinama nametnula
budućnost suprotno interesima hrvatskog naroda. U
opisivanju tih procesa mnogo sam pisao o vladarima
svijeta, njihovim interesima i o sluganskoj hrvatskoj
politici koja prihvaća i provodi politiku suprotno
svojim nacionalnim interesima.
Također sam pisao o tome tko su
objektivno najveći hrvatski protivnici, kome najviše
odgovara da se hrvatski narod izbriše kao suveren
narod, kao samostalan narod sa ovih prostora. Smatrao
sam da narodu treba reći istinu, da se istina ne smije
prešutjeti, ali još više da se moramo suprotstaviti
krivotvorinama i pokušajima ne samo da nam se izbriše
povijesno pamćenje kao narodu nego da se nametne
krivotvorena povijest kako bi se na tim krivotvorinama
nametnula budućnost suprotna našim nacionalnim
interesima.
Sami smo sebi najveća prijetnja
Međutim za našu budućnost nisu
najopasniji naši neprijatelji, ni velikosrpske
pretenzije, ni muslimanski fundamentalizam, ni
britanski kolonijalizam, ni ruska želja da preko
Republike srpske ostvari svoje interese na Balkanu, ni
američka politika koja da bi se pokazala prijateljskom
prema muslimanima daje Turskoj pravo na Bosnu i
Hercegovinu i pokazuje se zaštitnikom muslimana na
štetu Hrvata. Niti druge politike velikih sila i
drugih naroda, nego smo najveći neprijatelji mi sami
sebi.
Evo samo nekoliko argumenata koji
potvrđuju da hrvatski narod, bolje rečeno, elite, sami
sebe pobjeđujemo. Prihvatili smo bez otpora kulturnu i
duhovnu kolonizaciju. Već je jako proširena svijest da
sve što je hrvatsko ne vrijedi, da je to zastarjelo,
konzervativno, nacionalističko, ali da je sve što je
strano moderno i napredno. U Hrvatskoj se sustavno
provode novi terori: teror protiv braka, teror protiv
morala, teror protiv nacionalnosti i nacionalnoga. U
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sve više prevladava
politika u kojoj su nacija, vjera i brak najveći
neprijatelji.
U hrvatskim medijima, kulturnim
institucijama, nevladinim udrugama, političkim
strankama vladaju ljudi koji na različite načine ruše
nacionalni identitet. Gubimo svoj vlastiti hrvatski
jezik. U Bosni i Hercegovini Hrvati ne smiju ni svoje
institucije nazvati hrvatskim imenom. Intelektualci,
novinari, književnici i političari, profesori. iako
vide što se događa ne žele se suprotstaviti tim
pogubnim procesima jer također znaju da ako se
suprotstave da će izgubiti svoje položaje i da će im
biti zatvorena sva vrata.
Najisplativije je blatiti domovinu
U gotovo svim institucijama zavladali
su provoditelji radikalne detuđmanizacije,
zagovaratelji i provoditelji kriminalizacije
Domovinskoga rata, vjerni sluge stranih gospodara,
europejci i globalisti. Oni kontroliraju najvažnije
institucije društvenoga, kulturnog i političkoga
života. Zato se ljudi koji brane naš identitet, našu
kulturu, jezik, domoljubi koji se ne stide svojeg
domoljublja sve više guraju u drugi plan. Na žalost, u
Hrvatskoj se isplati biti zagovornik rehabilitacije
titoizma, zagovornik novoga zajedništva na zapadnom
Balkanu, zagovornik globalizma, NATO-a i Europske
unije, isplati se biti kritičar domoljuba i svega
domoljubnoga. Zato su hrvatski intelektualci postali
oportunisti i da bi očuvali svoje položaje, uglavnom
šute, a mnogi govore i ono što ne misle da bi se
svidjeli i da bi ostvarili neku osobnu korist.
Čak bi se moglo reći da sami sebe
vodimo u propast. Da pobjedu u ratu kada smo stvorili
samostalno i suverenu državu pokvarene i anacionalne
elite pretvaraju u poraz. Te elite prihvatile su i
provode politiku gubljenja identiteta, nacionalnoga
ponosa hrvatskog naroda. One su ne samo prihvatile
nego i nameću duhovnu kolonizaciju. Oni se odriču
svoje narodne tradicije, hrvatske kulture i naših
specifičnosti. Provode proces denacionalizacije
nametanjem stranih svjetonazora, običaja i kriterija a
sotoniziraju sve što je hrvatsko, rodoljubno,
nacionalno i tradicionalno.
Odbacuju se kršćanski temelji
hrvatskoga identiteta i kršćanski sustav vrijednosti.
Nameće se konzumerističko-potrošačko društvo, odnosno
nasuprot kulturi života propagira se kultura smrti.
Hrvatski narod gubi svoju energiju. Sve nas je manje a
za trideset godina bit će nas milijun manje nego danas
zbog negativne populacijske stope.
Osim toga nastavlja se proces
iseljavanja, posebno iz Bosne i Hercegovine. Propagira
se ukidanje morala i moralnih normi. Masovni mediji
propagiraju stvaranje generacije moralnih bogalja.
Propagira se nejedinstvo i sukobi između dijelova
hrvatskih naroda, tako da se može čak čuti u
Hrvatskome saboru mnogo izreka koje su čisti rasizam
jednog dijela hrvatskog naroda prema drugom dijelu
hrvatskog naroda.
Zavladala materijalna i moralna
korupcija
Hrvatska je došla u dužničko ropstvo.
Na vlasti su elite koje su radi svoje pozicije spremne
provesti sve što se od njih traži a što je u stranom
interesu i na štetu našeg naroda. U našem društvu
vlada intelektualna policija koja sustavno onemogućava
izražavanje i obranu hrvatskih nacionalnih interesa.
Zavladala je korupcija ne samo materijalna nego i
moralna. Korupcija postaje način života, nameće se
svjetonazor o kojem je najvažnije zadovoljiti svoje
materijalne interese a sloboda se tumači kao pravo na
zadovoljavanje svih svojih strasti i požuda.
Obrazovanje gubi svoju najvažniju ulogu, stvaranje
moralnih i odgovornih ljudi.
Mnogo toga bi se još moglo navesti što
bi potvrdilo tezu da smo sami sebi najveći
neprijatelji i da se trebamo moliti Bogu da nas sačuva
od nas samih a ne naših neprijatelja bez obzira što su
oni brojni i moćni. Ipak smo mi sami sebi kao narod
najveći neprijatelji. Mislim da su brojni hrvatski
intelektualci najodgovorniji za takvo stanje jer
golema većina intelektualaca šuti, a mnogi i
podržavaju neistine i krivotvorine radi nekih osobnih
malih interesa. Mislim da je zato nužno odlučno
zatražiti od intelektualaca da prekinu svoju šutnju i
da počnu otvoreno i argumentirano, glasno i javno
govoriti istinu hrvatskom narodu.
Intelektualci su dužni reći sve što je
potrebno reći. Ništa ne smiju prešutjeti, čak ni ono
što ih može dovesti u opasnost, što može ugroziti
njihove interese i pozicije. Zbog svega toga se
hrvatski narod nalazi na povijesnom raskrižju, kada će
se morati probuditi i sam, a ne strani gospodari, a ne
pokvarene "hrvatske političke i društvene elite",
određivati svoj identitet i budućnost. Hrvatski narod
mora se vratiti svojim izvorima i svojoj moralnoj i
kulturnoj tradiciji, izvornoj vjeri svojih djedova i
otaca i obnoviti svoju moralnu čvrstoću i hrvatski
narodni duh koji je svakom čovjeku davao jasne
odgovore na dvojbe razlikovanja dobra i zla.
Profesor
Zdravko Tomac
Hrvatski fokus
17.06.2010
|