Cijelo vrijeme i unutar Hrvatske, i u ratu i poslije rata, djeluje moćna peta kolona velikosrba i komunista, lažnih antifašista. Cijelo vrijeme Srbija kao agresor piše memorandume i optužnice koje šalje širom svijeta tvrdeći da je svaka hrvatska država fašistička i ustaška i ne samo Tuđmanova nego i današnja. Sustavno se šire laži da je Oluja bila najveći zločinački pothvat i najveći zločin poslije II. Svjetskog rata i krivotvorinama se podižu optužbe da je Domovinski rat bio zločinački i ustaški te da ga treba očistiti u potpunosti od ustaštva.
Iako je Međunarodni sud pravde presudio da je Srbija agresor i da je cilj agresije bilo stvaranje velike Srbije zločinima i logorima i sadašnje državno vodstvo Srbije ne odustaje od krivotvorina kojima optužuje Domovinski rat kao fašistički i ustaški pothvat. Glavni dokaz dugo vremena da je i današnja Hrvatska ustaška bilo je uvođenje kune, koja je bila novac i za vrijeme NDH. Međutim, predsjednik Tuđman usprkos silnim napadima nije odustao od kune. I danas vole kunu i oni koji su je sotonizirali.
Druga meta napada, zapravo glavna meta je pozdrav Za dom spremni za koji se tvrdi da je ustaški i fašistički te da ga treba izbrisati čak i sa grobova hrvatskih junaka koji su ginuli u stvaranju samostalne, suverene, demokratske Hrvatske s tim pozdravom, koji su na djelu dokazali da su spremni za dom dati svoje živote.
Umjesto smirivanja sitacije obnavljanje ideoloških sukoba
Povjerenstvo za suočavanje s prošlosti, koje je formirala Vlada, koje je činilo 17 vrlo različitih ljudi, nakon godine dana rada napisalo je izvješće o svom radu i donijelo je preporuke kako se suočiti s prošlošću. To izvješće Povjerenstva i nastupi predsjednika Povjerenstva akademika Kusića, ali i Jasne Omejec i drugih članova Povjerenstva umjesto smirivanja situacije obnovili su nove ideološke sukobe jer su se kao objektivne znanstvene procjene o hrvatskoj prošlosti pokušale nametnuti nove laži i krivotvorine. Stavovi i preporuke Povjerenstva su ne samo netočni nego su i opasni jer ustvari ne samo da razbuktavaju stare ideološke sukobe nego i prihvaćaju komunističko srpsku verziju povijesti hrvatskog naroda.
U ocjeni Nezavisne Države Hrvatske ustvari se novim krivotvorinama i jednostranošću lustriraju dva najveća Hrvata novijeg doba, Alojzije Stepinac i Franjo Tuđman. Jedan i drugi su se diferencirano odnosili prema težnji, a i praksi hrvatskog naroda u II. svjetskom ratu da stvori svoju samostalnu i suverenu hrvatsku državu. I Stepinac i Tuđman su tvrdili da se većina hrvatskog naroda, koji su podržavali stvaranje Nezavisne Države Hrvatske nisu bili fašisti nego domoljubi koji su vidjeli priliku da se u metežu II. svjetskog rata stvori i ostvari hrvatska država. Zato svođenje NDH samo na zločine odnosno ne vidjeti ništa pozitivno, negirati da je ona bila izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom je ustvari prihvaćanje komunističko velikosrpske lažne povijesti hrvatskog naroda. I Stepinac i Tuđman su osuđivali ustaške zločine, ali su razlikovali režim od ideje države i branili su pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu. Stepinac, kao veliki kardinal i domoljub, iako je žestoko osuđivao zločine i ustaški režim, cijelim svojim životom i žrtvom branio je i obranio pravo Hrvata na vlastitu državu.
Istu politiku vodio je i Franjo Tuđman. U Domovinskom ratu, kada su ponovno komunisti i velikosrbi pokušali zločinima, logorima i masovnim ubojstvima, spriječiti hrvatski narod da stvori svoju državu oživjela je kod mladih ljudi, koji ustvari pojma nemaju što se događalo u II. Svjetskom ratu, ideja borbe za vlastitu hrvatsku državu. Oni su bili spremni dati svoje živote za dom i domovinu, i mnogi su to učinili. U toj borbi pozdravom "Za dom spremni" nije bio ni ustaški ni fašistički ni nacistički nego ustvari antifašistički, jer su se hrvatski mladi branitelji borili za demokratsku, slobodnu Hrvatsku a ne za obnovu fašizma. Oni su ustvari bili istinski antifašisti jer su se borili protiv četništva i crvenog fašizma koji je i nakon II. svjetskog rata masovnim pogubljenjima i logorima pokušao uništiti hrvatski narod.
Dakle, ciljevi borbe hrvatskog naroda u Domovinskom ratu, koji su na kraju i ostvareni bila je višestranačka demokratska Hrvatska utemeljena na ljudskim, demokratskim, vjerskim i drugim slobodama i pravima. Do tih ciljeva nije se dolazilo kao u nacizmu i fašizmu, masovnim zločinima. HOS-ovci, kao elitni dio hrvatskih branitelja, koji su pozdrav Za dom spremni stavili u svoj ratni grb, nisu činili pojedinačne, a kamoli masovne zločine. Za razliku od onih protiv kojih su se borili a koji su napravili i Srebrenicu i Ovčaru. Dakle, nedopustivo je pozdrav "Za dom spremni" iz Domovinskog rata izjednačavati s pozdravom "Za poglavnika i dom spremni" iz NDH. Hrvati narod se nije borio da obnovi fašističku i ne demokratsku državu nego se borio za svoju slobodu koju je ostvario.
Zbog toga neoprostiva je pogreška, ali ne samo pogreška, nego i pokušaj novog krivotvorenja istine o povijesti hrvatskog naroda izjednačavati pozdrav "Za dom spremni" u Domovinskom ratu sa sličnim pozdravom za vrijeme NDH.
Ponižavajuće je ono što nudi Povjerenstvo, što preporučuje Vladi, da se samo izuzetno dozvoli upotreba pozdrava "Za dom spremni", u HOS-ovom grbu, na komemoracijama i groblju uz odgovarajuće dozvole državnih tijela. Još je strašnije što su protivnici slobode hrvatskog naroda i takvu uvredljivu restrikciju eventualnog prava upotrebe pozdrava "Za dom spremni" na grobljima i komemoracijama žestoko napali tražeći da se i sa grobova skine pozdrav "Za dom spremni" jer je on navodno ustaški, fašistički pa i nacistički.
Prilikom gostovanja predsjednika Povjerenstva akademika Zvonka Kusića u emisiji Nedjeljom u 2 bilo je vidljivo da je Povjerenstvo ustvari prihvatilo i nametnulo nove krivotvorine, da preporuča Vladi da se povuče s posljednje linije obrane i da prihvati ustašizaciju Domovinskog rata, da prihvati laž kao istinu. Ide se tako daleko da se domoljubni pozdrav "Za dom spremni" izjednačava s nacističkim pozdravom, što su vrlo grubo, bez imalo osjećaja za junake Domovinskog rata koji su pod tim pozdravom dali svoje živote svojim izjavama učinili pojedini oporbeni političar. Kojima su i prijedlozi Povjerenstva da se napravi izuzetak i da se ne briše i ne zabrani taj pozdrav na grobljima i komemoracijama nazvali prihvaćanjem ustaških, fašističkih i nacističkih simbola.
Gospođa Mrak Taritaš je otišla tako daleko da je pozdrav "Za dom spremni" na grbu HOS-a izjednačila s nacističkim pozdravom sprdajući se s premještanjem ploče poginulim HOS-ovcima iz Jasenovca u Novsku izjavom: "To vam je isto kao da se nacistički pozdrav iz Auschwitza premjesti u München." Dakle, za nju su branitelji, koji su stvorili ovu Hrvatsku, ne samo ustaše i fašisti nego i nacisti. Sličnu izjavu nažalost dao je i predsjednik SDP-a Davor Bernardić. On ide tako daleko da tvrdi da čak i ponižavajući izuzetak da se pozdrav "Za dom spremni" može upotrebljavati na komemoracijama i grobljima, ali uz posebnu političku dozvolu dokaz da ova HDZ-ova vlast rehabilitira fašizam i ustaštvo. Nažalost, osim dr. Tanjića koji je bio jasan u neprihvaćanju biti podvale Povjerenstva i drugi članovi Povjerenstva koji su izrazili drugačiji stav nisu imali hrabrosti, ne znam iz kojih razloga, da se oštro suprotstave prihvaćanju monstruoznih laži da je pozdrav "Za dom spremni" u Domovinskom ratu isključivo ustaški i fašistički te da nema novu dimenziju i novi sadržaj. Dakle, ne prihvaća se diferencirano gledanje na različite inačice pozdrava "Za dom spremni" kroz hrvatsku povijest a pogotovo se ne prihvaća razlika između pozdrava "Za dom spremni" u Domovinskom ratu i sličnih pozdrava u NDH.
Petokraka je simbol komunističke revolucije
Za razliku od pozdrava "Za dom spremni" prema kojem se Povjerenstvo ne odnosi diferencirano uvažavajući istinu da je on u različitim razdobljima hrvatske povijesti imao različiti sadržaj i značenje Povjerenstvo pravi drugu katastrofalnu pogrešku jer diferencira zvijezdu petokraku i prema njoj se odnosi na vrlo različit način u različitim razdobljima hrvatske povijesti. Povjerenstvo zvijezdu petokraku bez ikakvih ograda karakterizira kao antifašistički pozitivni simbol za vrijeme II. svjetskog rata preskačući činjenicu da je i u II. svjetskom ratu ona bila simbol komunističke revolucije a ne samo antifašističke borbe hrvatskog naroda odnosno da ona već krajem II. svjetskog rata postala simbol staljinističko- titoističke diktature i da su pod tom zvijezdom pobijene tisuće i tisuće ne samo vojnika nego i civila na najstrašniji način. Od tada se antifašizmom štiti i brani od istine titoističko komunistički zločinački sustav i praksa. Za razliku od odnosa prema ustaštvu i fašizmu Povjerenstvo pravi novu veliku povijesnu pogrešku jer titoistički komunizam tretira kao manje zlo od ustaškog fašizma. Na taj način se rehabilitira komunizam i titoistička zločinačka diktatura i prikazuje kao navodno manje zlo od fašističkog totalitarizma. To je netočno jer i jedan i drugi režim su načinili toliko zla da ni jedan ne može biti manje zlo od drugoga jer oba su apsolutno zlo.
Dakle, u odnosu na komunističke zločine i na kraju II. svjetskog rata i u Domovinskom ratu, koji su bili brojniji od ustaško fašističkih, ali i okrutniji, Povjerenstvo rehabilitira crvenu zvijezdu petokraku a onda i titoistički sustav kao manje zlo od ustaškog sustava. Povjerenstvo ustvari prihvaća veliku podvalu i potvrđuje velikosrpsko komunističke krivotvorine o povijesti hrvatskog naroda jer ne želi prihvatiti istine o borbi hrvatskog naroda za svoju slobodu. Ono ne razlikuje težnje hrvatskog naroda za vlastitom državom od ustaškog režima i zločina. Ono bez ostatka prihvaća komunističku srpsku lažnu povijest o II. svjetskom ratu bez ikakvih ograda te na posredan način ustvari lustrira i Franju Tuđmana i Alojzija Stepinca.
Povjerenstvo je prihvatilo da se crvena zvijezda petokraka različito valorizira u povijesti ne samo kao simbol zločinačkog komunističkog nego i kao simbol hrvatskog antifašizma. Međutim, isti takav odnos nema prema upotrebi pozdrava Za dom spremni u vrijeme NDH i u Domovinskom ratu. Zato je potrebo zatražiti da se otvore javne rasprave o stavovima Povjerenstva i da se argumentirano odbace neki stavovi kao vrlo opasni i protiv interesa hrvatskog naroda. Kao prilog toj budućoj raspravi navest ću neke činjenice kako ih ja vidim o pozdravu Za dom spremni.
Točno je da je pozdrav "Za dom spremni" odnosno pozdrav "Za poglavnika i dom spremni" bio službeni pozdrav u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i ustaškom pokretu i da je zbog rasnih zakona i zločina kompromitiran. Međutim, istina je da je taj pozdrav za vrijeme domovinskog rata rehabilitiran i da nije bio fašistički pozdrav nego domoljubni pozdrav upravo u borbi protiv komunističkog i četničkog fašizma. Istina je koju nikakva komisija ni političari ne mogu promijeniti da su se mladi branitelji, koji su dali svoje živote, borili za demokratsku i slobodnu Hrvatsku a ne za fašističku Hrvatsku i da u svojoj borbi nisu činili nikakve zločine niti su postavljali bilo kakve ustaške ciljeve. Istina je da su oni dali svoje živote da bi stvorili demokratsku višestranačku slobodnu Hrvatsku, a ne da bi obnovili ustašku NDH. Tretiranje pozdrava "Za dom spremni" u Domovinskom ratu kao ustaškog i fašističkog pozdrava najveća je uvreda hrvatskim braniteljima. To je prihvaćanje velikosrpske promidžbe koja svaku borbu za hrvatsku državu proglašava ustaškom i fašističkom. Pokušaj da se pozdrav "Za dom spremni" legalizira samo na groblju, uz posebne dozvole i u iznimnim situacijama, ne izjednači s ustaškim pozdravom odnosno da se ne prizna da se radi o potpunom novom domoljubnom pozdravu koji je nastao u Domovinskom ratu najveća je opasnost za hrvatsku državu i hrvatski narod.
Kapitulacija i lustracija Tuđmana i Stepinca
Dakle, da zaključim. Ako se diferencira povijest crvene zvijezde petokrake na pozitivno i negativno razdoblje, ako se ona smatra pozitivnim antifašističkim simbolom u određenom razdoblju a u određenom razdoblju simbolom zločinačkog sustava onda je to trebalo napraviti još više za pozdrav "Za dom spremni".
Pod pozdravom "Za dom spremni" ginuli su mladi ljudi ugrađujući svoje živote u slobodnu, demokratsku suverenu Hrvatsku. Njih su ubijali oni koji su imali kokardu i crvenu zvijezdu petokraku, koji su ognjem i mačem, logorima i masovnim ubojstvima pokušali spriječiti hrvatski narod ostvariti svoju samostalnu i suverenu državu.
Uvjeren sam da je nužno nastaviti rasprave u demokratskoj političkoj borbi, odbaciti i mišljenje Povjerenstva i političara koji podržavajući stavove Povjerenstva ustvari prihvaćaju da se nastave ideološke borbe u Hrvatskoj odnosno koji prihvaćaju demonizaciju Domovinskog rata i optužbe da je ne samo Tuđmanova Hrvatska nego i svaka Hrvatska ustaška država.
Bojim se da ovo što se danas događa vezano za Domovinski rat je napuštanje posljednjih linija obrane, da se radi o kapitulaciji, pa čak i indirektno lustraciji Tuđmana i Stepinca, koji su diferencirano govorili o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i koji su branili pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu i koji su tvrdili da se hrvatski narod u ogromnoj većini nikada nije borio ni za fašističku ni komunističku totalitarnu državu. Ako je temelj suverene Hrvatske pobjeda u Domovinskom ratu onda je negacija veličine Domovinskog rata ako se prihvati krivotvorina da su se mladići koji su žrtvovali svoje živote navodno borili za ustašku i fašističku Hrvatsku a ne za slobodnu Hrvatsku.
Bio sam bliski suradnik Franje Tuđmana u ratno vrijeme. Bio sam i potpredsjednik Ratne vlade i član Vrhovnog državnog vijeća u najužem sastavu. Bio sam s Tuđmanom na povijesnom sastanku s Miloševićem u Moskvi. Bio sam i svjedok i akter drugih povijesnih događaja. Cijelo vrijeme pišem i borim se za istinu. Zato i sada ne mogu ne reagirati na kapitulaciju Hrvatske i na prihvaćanje lažne neistinite i protuhrvatske povijesti koje nameće Povjerenstvo uz političku podršku Vlade. Želio sam i ponudio sam se da sudjelujem u radu Povjerenstva zajedno s akademikom Rudolfom, prof. dr. Jurčevićem, prof. dr. Bancem, prof. dr. Zvonimir Šeparovićem, dakle s ljudima koji su sudjelovali u povijesnim procesima ne samo kao znanstvenici nego i kao domoljubni hrvatski političari.
Nitko od nas nije imenovan za člana Povjerenstva, ali su se, nažalost, u tom Povjerenstvu našli neki koji su na djelu za vrijeme Domovinskog rata i poslije cijelo vrijeme ustvari nametali krivotvorine, koji su pokušavali i pokušavaju pod krinkom antifašizma negirati ili ublažiti zločinački karakter titoističkog sustava. I Ovčara i Srebrenica i drugi masovni zločini učinjeni su u ime crvene zvijezde petokrake. Sa crvenom zvijezdom petokrakom na kapi ubijani su nevini mladići, koji su se borili za dom i domovinu i koji su upotrebljavali pozdrav "Za dom spremni" u izvornom značenju riječi, obrane doma i domovine i borbe za demokratsku Hrvatsku. Tu njihovu borbu danas proglašavati sramotom, fašističkom, ustaškom je nedopustivo. Nedopustivo je da to rade bivši komunisti ali i mladi novoskojevci poput predsjednika SDP-a koji bi simbol HOS-a skidao i sa groba hrvatskih heroja.
Ovo su pitanja koja na koja treba odgovoriti vodstvo HDZ-a jer HDZ je dužan, ne samo verbalno nego i na djelu, u cjelini obraniti Tuđmanovu strategiju. O tome sam i napisao knjigu prošle godine "Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo" u kojoj dokazujem bit strategije i jednog i drugog velikana. Prihvaćanje i podrška stavovima Povjerenstva koje nameće kao navodnu istinu krivotvorine i jednostrano tumačenje hrvatske povijesti zatvara usta svima nama koji se godinama borimo za istinu.
Dakle, došli smo, kako kaže kardinal Kuharić, u situaciju da nas žele potisnuti s posljednjih linija obrane hrvatske suverenosti i nacionalnog ponosa. Da nas žele natjerati da prihvatimo neistine i podvale o Domovinskom ratu.
Ohrabruje što su u borbi za istinu progovorili mnogi domoljubi, stručnjaci i institucije i predložili, vrlo argumentirano, da stajalište Povjerenstva treba odbaciti jer da ono unosi nove krivotvorine i nameće hrvatskom narodu nove ustvari stare neistine o hrvatskoj povijesti.
Zdravko Tomac,
bivši potpredsjednik Vlade demokratskog jedinstva, hkv.hr
|
