Moralna kriza uzrok svih kriza

Moralna je kriza najdubija i najteža kriza i uzrok svih ostalih kriza u kojima se nalazimo. Kako riba uvijek smrdi od glave, tako je i glavni uzrok moralne krize hrvatskog društva nemoralno ponašanje hrvatskih političkih elita. Narod uvijek slijedi svojim ponašanjem političke elite i u dobru i u zlu, zato ako državni vrh širi nemoral, ako ruši sve moralne vrjednosti, onda ga većina naroda u tom slijedi tako da se nemoral širi kao kuga.

Prošlo je sto dana nove Vlade i dvije godine mandata predsjednika Josipovića tako da se može postaviti pitanje kakav moralni sustav nastupa. Situacija je zabrinjavajuća. Evo nekoliko primjera. Predsjednik Josipović i po ponašanju je naslijedio svoga prethodnika Mesića. Mesić je svoje kritičare nazivao smećem i ustašoidima, a Josipović je javno svrstao svoje kritičare u pljuvatore, da mu pljuju u oko.

Ministar obrazovanja i odgoja otišao je dalje. On naređuje ljudima da stanu pred ogledalo i da pljunu u ono što vide. On pokreće medijski i politički linč protiv svojih neistomišljenika. Vrijeđajući ljudsko dostojanstvo osobe i njihova temeljna ljudska prava, on krši Ustav jer sudi bez suda, jer proglašava ljude krivima, jer suprotno statutima i demokratskoj proceduri naređuje da se ljudi smijene, a ako ga ne slušaju, onda ih uspoređuje s komarcima i štakorima koje treba isušivanjem močvare eliminirati. Neprihvatljiv je linč bilo koje osobe u demokratskom društvu bez obzira kakva ta osoba bila. Pokretač takvog linča ne može i ne smije biti ministar, a pogotovo ne ministar između ostalog i odgoja koji svojim ponašanjem treba biti uzor djeci, učenicima i studentima.

Dakle postavlja se pitanje može li se ili smije li se tolerirati u demokratskom društvu da ministar i to ne bilo kakav ministar nego ministar obrazovanja, znanosti i športa bude čovjek za kojeg predsjednik Hrvatskog helšinskog odbora Zvonimir Čičak argumentirano dokazuje da se služi Goebbelsovom retorikom. A književnik i Ijevičar Miljenko Jergović njegovu politiku uspoređuje s nacizmom i fašizmom. Miljenko Jergović komentirajući prijedlog Jovanovićeva ministarstva da paraolimpijci duplo manje vrijede od olimpijaca piše: 'Sportaš bez noge ili s jednom nogom dobio bi za olimpijsku medalju pola manje od sportaša s dvije noge'. Jergović se zgraža te dalje piše: 'Samo u fašizmu i nacional socijalizmu nacionalni heroji moraju imati dvije noge', te nastavija, 'od pola mirovine do ideje da bi se invalidi za rad društvenoga prosperiteta, zdravlja i jačanja rase trebali baciti u ponor, s najviše stijene u zemlji manji je korak nego do društvene ravnopravnosti i solidarnosti. 'Svoj članak Jergović zaključuje riječima: 'Svi smo najebali bez obzira na broj nogu, ako to ne shvaća ministar sporta i gombalaša Jovanović. A izgleda da ne shvaća.'

Ministar Jovanović ponaša se kao nasilnik i podupire nasilje kod mladih. Štoviše huliganske navijačke skupine nakon njegovih izjava i ponašanja smatraju da rade društveno koristan posao kada mržnjom i nasilništvom udaraju na one ljude koje je ministar Jovanović proglasio za smeće, za neljude koji su tako loši da bi trebali 'sami sebi pljuvati u lice'. Dakle kada masovno pjevaju u uvježbanom zboru: 'Mamiću, cigane odlazi iz svetinje!', 'Mamiću; Mamiću, jebemo ti sve, majku, ženu i kčeri obje maloljetnice!' ili kada prijete da će ubiti, zgaziti, razrezati trbuh i proliti crijeva, onda te skupine misle da pomažu ministru Jovanoviću u njegovoj misiji čistača, terminatora, isušivača močvare i pravednika koji ognjem i mačem uvodi pravdu i istrjebljuje ljude kao komarce i štakore.

Dakle ministar Jovanović svojom retorikom i govorom mržnje potiče horde zla i bit će odgovoran za posljedice. Ministar Jovanović umislio si je da ima povijesnu misiju, da su sva sredstva dopuštena u ostvarivanju te misije. On bi trebao stati pred zrcalom i suočiti se s istinom, istinom o sebi. Jedino dobro što može napraviti je da se ispriča i podnese ostavku. Jer ne radi se o gafovima. kako on sam kaže, ili sporednim izjava, nego se radi o politici koja ruši ustavni sustav i poništava temeljna ljudska prava i dostojanstvo čovjeka.

Optužuje ministar Jovanović Antuna Vrdoljaka da je prodao mediteranske igre u Rijeci. Znači optužuje Olimpijski odbor, čiji je Vrdoljak član, da je legio korupcije, a Vrdoljaka da je nacionalni izdajnik i korupcionaš. Svakako da su to lažne optužbe, ali pokazuju karakter ministra Jovanovića. Vrdoljak je bio potpredsjednik Hrvatske za vrijeme Tuđmana u najtežim ratnim danima. Bio je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, danas je počasni predsjednik. Vrdoljak je bio i direktor televizije u ratno vrijeme i istaknuti je redatelj, i glumac, i intelektualac.

Njegovom životnom djelu ministar Jovanović sa svojim životnim djelom nije ni do koljena, ali svejedno si uzima pravo da optužuje bez dokaza kao nekada Staljinov tužitelj Višinski. Imamo pravo postaviti pitanje zašto Zoran Milanović ne reagira na takvo ponašanje svoga ministra. Stoji li on iza takvog ponašanja koje je potpuno suprotno od onog što Milanović govori? I još jedan primjer. Vlatko Marković tri je mandata predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza i tamo radi bez plaće. Bio je i vrhunski nogometaš, čak izabran u najbolju jedanaestoricu na svjetskom prvenstvu. Bio je trener i Dinama i Hajduka i izbornik reprezentacije, bio je trener poznatih europskih klubova kao i igrač, instruktor je Fife, nagrađen je Legijom časti od Francuza za zasluge u sportu. Dakle Vlatko Marković nešto je napravio u životu. Koliko je pogriješio i koliko je loše napravio u životu, o tome se može razgovarati, ali takvog čovjeka proglasiti smećem i javno tražiti da sebi pljune u lice, propagiranje je divljaštva i govora mržnje koje ugrožava same temelje demokratskog društva. Jovanovićeva struktura ličnosti takva je da se on ne može promijeniti i zato ga se mora smijeniti radi društvenog zdravlja i napretka hrvatskog društva.

Međutim, nisu samo opasni pljuvatori iz vrha države koji smatraju da sve svoje kritičare ili neistomišljenike imaju pravo eliminirati svim sredstvima, ušutkati ih i onemogućiti. Opasni su i nadljudi, oni koji su si umislili da imaju povijesnu misiju i da jedini mogu spasiti i usrećiti hrvatski narod te da im zbog toga hrvatski narod treba zahvaljivati i biti pokoran. Bahatosti i kompleksa više vrijednosti ne nedostaje kod mnogih političara. ali ipak je najveća koncentracija u Hrvatskoj narodnoj stranci kod prvog koalicijskog partnera SDP-a, kod prvog potpredsjednika Vlade i kod ministrice vanjskih poslova. Čak bi se moglo reči da bi oni u skladu s onim što govore i rade trebali promijeniti ime svoje stranke i umjesto Hrvatske narodne stranke nazvati se Hrvatska nadljudska stranka.

Vesna Pusić, aktualna ministrica vanjskih poslova, više je puta popljuvala sve vrijednosti Domovinskog rata, tvrdila je da je deklaracija o Domovinskom ratu sramota, da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu, da je Carla Del Ponte u pravu kada je optužila generale po zapovjednoj odgovomosti, da treba ozakoniti pravo vojnih sudova JNA da sude hrvatskim braniteljima. I ta i takva Vesna Pusić sada vedri i oblači, bahati se, hvali se i tvrdi kako je upravo ona zvijezda repatica koja će razbiti tamu u kojoj živimo.

Predsjednik HNS-a i prvi potpredsjednik Vlade te prvi suradnik Zorana Milanovića i prvi u svakom pogledu tvrdi da jedino on i njegova stranka HNS kao ljudi posebnog kova, kao nadljudi, mogu spasiti Hrvatsku, da su oni usrečitelji i da je hrvatski narod sretan što njih ima. Radimir Čačić još je po nečemu prvi; to je prvi potpredsjednik Vlade u bilo kojoj zemlji svijeta koji obnaša dužnost iako mu se sudi za dvostruko ubojstvo u prometnoj nesreči koju je skrivio. ('Čačić tvrdi da je on nacionalna vrijednost, da samo on može spasiti Inu i da zato svi oni koji smatraju da ne treba ići u Inu, rade protiv nacionalnih interesa Hrvatske. Dakle Čačić se proglasio nacionalnom vrijednošću i tko bilo što prigovara Čačiću, taj odmah postaje nacionaini izdajnik i čovjek koji radi protiv interesa Hrvatske. On svoj interes pretvara u nacionalni interes, a sebe diže na rang nedodirljivog spasitelja i usrečitelja hrvatskog naroda. Ne znam koji su pogubniji za hrvatski narod: pljuvatori ili nadljudi. Mislim da su i jedni i drugi velika opasnost i da smo dužni na nju ukazivati i tražiti da se stanje mijenja.

prof. dr. sci. Zdravko Tomac
Hrvatski list, 12.04.2012.