"Brojnim činjenicama i povijesnom analizom, ali osobito
analizom sadašnjih političkih borbi dokazao sam da su
pobjednici Kolinda Grabar Kitarović i Tomislav
Karamarko, da su pobjednici HDZ i Domoljubna koalicija,
da su pobjednici hrvatski branitelji posebno Stožer za
obranu hrvatskoga Vukovara i stopostotni ratni invalidi
u Savskoj 66.
.Gubitnici su Ivo Josipović i Zoran
Milanović, Vesna Pusić i Kukuriku koalicija, ali i
Stjepan Mesić i Milorad Pupovac i veliki dio hrvatskih
medija i nevladinih udruga koji su faktično djelovali
kao peta kolona. Gubitnici su jer su izgubili
predsjedničke izbore, gubitnici su jer gube sve izbore
u zadnje vrijeme, gubitnici su jer oslobađajuća
presuda Gotovini i Markaču u kojoj je Hrvatska
oslobođena krivnje, u kojoj je utvrđeno da nije bilo
udruženog zločinačkog pothvata značilo je poraz i
Mesiću i Josipoviću i Milanoviću i Pusićki i Pupovcu i
svim perjanicama pete kolone koji su nas uvjeravali da
je Hrvatska na čelu s Franjom Tuđmanom bila agresor na
Bosnu i Hercegovinu i da je izvršila etničko čišćenje
Srba odnosno da treba prihvatiti optužbe Haaškoga suda
da je hrvatska država utemeljena na zločinu.
Međutim, gubitnici ne žele priznati da
su gubitnici pa i danas, dvije godine nakon presude
Haaškog suda oni na različite načine ponovno
obnavljaju lažne optužbe protiv Franje Tuđmana,
hrvatskih branitelja i Oluje. Još veći su gubitnici
Stjepan Mesić, Ivo Josipović, Zoran Milanović, Vesna
Pusić i Milorad Pupovac i drugi nakon presude
Međunarodnoga suda pravde. Zašto su gubitnici? Zato
što je Međunarodni sud pravde, kao najviši sud,
presudio da je uzrok svega zla u ratovima u raspadu
Jugoslavije bila agresija Srbije, Crne gore i JNA na
Hrvatsku, BiH i Kosovo. Da se je agresijom i etničkim
čišćenjem pokušala stvoriti velika Srbija pripajanjem
dijelove BiH i Hrvatske.
Dokazano je na tom sudu da se nije radilo o građanskom ratu s
podijeljenom odgovornošću, da se nije radilo o ratu u Hrvatskoj, nego da je to
bio rat protiv Hrvatske. Dokazano je da je u Vukovaru učinjen genocid, ali na
žalost Srbiji nije i formalno presuđeno da je učinila genocid, a nije presuđeno
zbog djelovanja državnog vrha Hrvatske koji je omalovažavao tužbu Hrvatske
protiv Srbije za učinjeni genocid, koji je tužbu pokušavao povući do zadnjeg
trenutka i koji je cijelo vrijeme faktično ne samo prihvatio nego i provodio
britansku i srpsku strategiju da se krivotvorinama velikosrpska agresija
pretvori u navodni građanski rat s podijeljenom odgovornošću.
U cijeloj toj borbi ključnu ulogu su
imali i branitelji. Kolinda Grabar Kitarović dobila je
ogromnu podršku branitelja jer nije kalkulirala, jer
je čvrsto stala na stranu branitelja, posebno
100-postotnih ratnih vojnih invalida, zbog čega je ona
osobno bila žestoko sotonizirana i napadnuta. Njezin
odlazak u noći izborne pobjede u Savsku 66 bio je
sinteza i pobjedničko slavlje onih koji su vjerovali u
Kolindu Grabar Kitarović i koji su bili uvjereni da
njezina pobjeda znači otvaranje novoga povijesnog
razdoblja u Hrvatskoj. To se i dogodilo. Sjajan govor
i atmosfera na prisezi Kolinde Grabar Kitarović na
Markovu trgu naznačio je novo povijesno razdoblje
rehabilitacije domoljublja i povratak Tuđmanovoj
suverenističkoj politici.
. Nema nikakve dvojbe da će 15.
veljače 2015. biti zapisan zlatnim slovima u hrvatskoj
povijesti jer je to, kako je napisao Tihomir Dujmović,
"nakon duge 15- godišnje tamne noći", bila
rehabilitacija domoljublja kao nečeg najsvjetlijeg u
hrvatskoj povijesti a što je posljednjih 15 godina
bilo sustavno omalovažavano i napadano kao nešto
primitivno, nacionalističko i štetno. Pritisak
nenarodne vlasti i velikog dijela medija i nevladinih
udruga da se diskreditira i omalovaži naša kultura,
naša tradicija, naši običaji, naša vjera i u krajnjoj
liniji identitet hrvatskog naroda kao pobjedničkog i
mirotvornog naroda, bio je tako velik i tako strašan
da se kod mnogih ljudi širila nelagoda pa i strah, na
bilo koji način, javno izražavati svoje domoljublje.
Sve se to promijenilo u jednom jedinom danu na
povijesnom Trgu Svetoga Marka. Bio je prekrasan sunčan
dan, a nebo je bilo plavo kao što je bila plava odjeća
nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Bilo je puno simbolike u svečanoj prisezi hrvatske
predsjednice.
Nakon dugo vremena veliki dio
hrvatskog naroda bio je ozaren, sretan, pun emocija i
vjere u budućnost. Mnogima je pao teški kamen sa srca,
jer konačno smo nakon Tuđmana dobili predsjednicu koja
ljubi svoju domovinu do bola, koja je iskreni
domoljub, koja je iznikla iz naroda, u čiji je
svjetonazor ugrađena tradicija, hrvatska kultura,
ljubav za dom, obitelj, našu vjeru i sve ono lijepo
što nas čini hrvatskim ponosnim i pobjedničkim
narodom.
Nema nikakve dvojbe da je svečana
prisega nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar
Kitarović bila taj ključni povijesni dan koji je mnoge
stvari u hrvatskoj politici i hrvatskom društvu bitno
promijenio.
Ona je i pobijedila jer je čvrsto
obranila istinu o Domovinskom ratu, jer je stala na
stranu opravdanih prosvjeda hrvatskih branitelja i pod
šatorom u Zagrebu i u Vukovaru. Ona je pobijedila jer
je uspjela u većini hrvatskog naroda probuditi emocije
i nacionalni ponos i jer je jasno definirala svoj
predsjednički program upravo na uvažavanju onog
najsvetijeg iz naše prošlosti, na domoljublju i na
obrani onih vrjednota koji čine bit identiteta
hrvatskog naroda.
KOMUNISTIČKI
KING KONG
Prošle godine, i osobito ove, Zoran
Milanović je dao nove argumente da nitko drugi ne može
biti King Kong hrvatske politike koji sve ruši osim
njega. Lani je zlouporabio Jasenovac da bi izrekao
grozne povijesne neistine i da bi optužio da je
hrvatski narod zločinačkiji i od nacističke Njemačke i
fašističke Italije, jer je bez ijednog argumenta
izmislio da su masovni zločini, progoni i ubojstva
počeli u Hrvatskoj puno prije nego u nacističkoj
Njemačkoj. Dakle, uputio se ne samo u reviziju naše
povijesti nego i povijesti Drugoga svjetskog rata,
zbog čega je istaknuta profesorica i kolumnistica
Mirjana Kasapović javno tražila njegovu smjenu.
Ove godine Milanović je otišao dalje u
svojim kingkongovskim rušilačkim akcijama i djelima.
Ustvrdio je da je komemoracija na Bleiburgu
komemoracija NDH i ustaštvu a ne komemoracija žrtvama
komunističkih zločina odnosno optužio je sve one koji
idu u Bleiburg da su ustaše ili pomagači obnove NDH i
ustaške ideologije. Time je za ustaštvo direktno
optužio brojne biskupe i Katoličku Crkvu. Time je za
ustaštvo optužio i Kolindu Grabar Kitarović koja je
prihvatila pokroviteljstvo koje je Milanović ukinuo.
Time je stvorio pretpostavke za obnavljanje krvavih
hrvatskih mostova iz prošlosti na kojima se
sukobljavao ideološki podijeljeni i zavađen hrvatski
narod.
Zoran Milanović bit će upisan u
hrvatskoj povijesti kao izrazito negativan političar,
kao štetočina i glavni krivac za izdaju Vukovara i
vukovarskih branitelja, za pomaganje srbizacije
Vukovara, za pomaganje nove velikosrpske agresije na
Vukovar u provođenju 'Memoranduma 2' kao strateškog
plana pretvaranja Vukovara iz hrvatskog u srpski grad.
Zoran Milanović glavni je krivac što se krivotvorinama
i lažnim optužbama vukovarski branitelji pokušavaju
pretvoriti od heroja u navodne rušitelje demokracije.
Zoran Milanović sukrivac je zajedno s
Ivom Josipovićem, Stjepanom Mesićem, Vesnom Pusić i
Miloradom Pupovcem što Međunarodni sud pravde, iako je
utvrdio odgovornost Srbije za genocidne radnje i
zločine radi stvaranja etnički čistog teritorija
Hrvatske koje su pokušali silom pripojiti velikoj
Srbiji, što ta presuda nije i formalno donesena.
Zoran Milanović ima neodoljivu potrebu
dokazivati svoju izuzetnost, genijalnost, i izuzetnu
pamet. Čak si je umislio da je povijesna ličnost, da
mu je sudbina dodijelila povijesnu misiju da stvori i
spasi nebesku Hrvatsku, Hrvatsku svjetla i dobrote od
nasrtaja podzemne Hrvatske, hrvatske tmine, zla i
korupcije, koja mu pokušava ne samo uzeti vlast nego i
potpuno uništiti njegovu navodno nebesku Hrvatsku.
Milanović si je uzeo za pravo
podijeliti Hrvatsku na dobro i zlo, na svjetlo i
tminu, na poštenje i nepoštenje. S tim da on odlučuje
što je dobro a što je zlo. U toj svojoj podjeli kaže:
Mi smo nebo!, Mi smo svjetlo!, Mi smo dobro!, a svojim
protivnicima kaže: Vi ste podzemlje!, Vi ste tmina!,
Vi ste zlo!, Vi ste kriminalna zadruga i zločinačka
organizacija!. Njegovi postupci i strategija mogu se
opisati na sljedeći način: ja Zoran Milanović sam
lučonoša, ja Zoran Milanović sam spasitelj Hrvatske,
jedina nada, ja Zoran Milanović sam stvaratelj nebeske
Hrvatske, Hrvatske svjetla i dobrote, zato ja, Zoran
Milanović, imam ne samo pravo nego i svetu obvezu
zaustaviti svim sredstvima HDZ kao podzemlje, tminu i
zlo, korupciju i kriminalnu zadrugu da preuzmu vlast u
Hrvatskoj, čak i onda ako pobijede na izborima.
Ali dodaje Milanović, ja imam sveto pravo da prije izbora
onemogućim njihovu pobjedu, da upotrijebim sva sredstva, demokratska i
nedemokratska, institucionalna i neinstitucionalna, javna i tajna, ako ocijenim
da na taj način čuvam nebesku Hrvatsku od nasrtaja podzemne Hrvatske. Tu svoju
strategiju sažeo je u jednu rečenicu; nastupa vrijeme u kojem će doći do
odlučujuće bitke u kojoj će se odlučiti "mi ili oni".
Milanovićeva Hrvatska samo je u
njegovoj mašti nebeska Hrvatska. Ona je na žalost sve
više razvalina i država u propadanju, a sigurno bi
bila i do kraja uništena kada bi on uspio
nedemokratskim metodama i kaosom i drugim mjerama
ostati na vlasti. Milanovićeva Hrvatska nije nebeska
Hrvatska nego je država koja se raspada, koja je u
dužničkoj krizi i dužničkom ropstvu, u kojoj vlada
nezaposlenost, bijeda i siromaštvo, koju trese bijela
kuga (za 40 godina bit će nas najmanje milijun manje)
i novo veliko iseljavanje mladih i stručnih ljudi.
Prijeti čak da Hrvatska bude država bez Hrvata.
Borba će se nastaviti jer titoisti se
ne žele mijenjati, ne žele se suočiti s istinom. I
Josipović i Milanović kao vođe ljevice i titoističkih
snaga su isti. Ni po čemu se ne razlikuju osim što ne
trpe jedan drugoga, jer jedan i drugi žele biti vođe,
a mjesta za dvojicu nema. Hrvatskom narodu ne trebaju
ni jedan ni drugi."
|