To je povratak na partijsku državu, čak se može reči ne
samo povratak, nego i korak dalje od partijske države
koja je djelovala u razdoblju od 80-ih do 90-ih godina.
Jer u tom razdoblju Centralni komitet, odnosno njegova
Vlada, nije se usuđivao naređivati Ustavnom sudu kalkve
odluke treba donositi. To je kraj pravne države i kraj
demokracije, to je udar na ustavni sustav, na podjelu
vlasti i neovisnost sudstva. Vlada je mogla zatražiti i
predložiti Hrvatskom saboru da otvori raspravu o tom
Zakonu i da ga ukine po pravnoj proceduri, a ne
komesarski narediti Ustavnom sudu da ga ukine. Svojim
zahtjevima i predsjednik Republike i Vlada bitno krše
Ustav jer suprotno odlukama Ustavnog zakona iz '91. i
tada donešenih Zakona o nepriznavanju bilo kakvih
pravnih akata vojnih sudova bivše JNA, kao ni pravnih
akata bivše SFRJ, žele ozakoniti protuustavno pravo da
se progone i sude vukovarski branitelji na temelju
optužnica vojnih sudova agresorske Jugoslavenske narodne
armije.
Takvu politiku
sjajno je izrazio Zvonko, vukovarski branitelj,
sljedećim riječima: "Ne isplati se uzeti pušku u
ruke i braniti Hrvatsku! Zašto? Zato što je zločin
braniti svoju zemlju! Kako to? Tako kaže Haag, Carla
Del Ponte, Serge Brammertz, Josipović, Mesić,
kukurikavci, Bajić i Snežana Malović! I što nam je sad
činiti? Svi u Beograd dokazivati svoju nevinost, kao
Ante Gotovina, Mladen Markač, Veljko Marić, Petar
Janjić-Tromblon, Mihajlo Hrastov, Slobodan Praljak,
Đuro Brodarac... Pa to nikada u povijesti nije bio
slučaj. Istina, nikada upovijesti jednom zemljom nisu
vladali ljudi koji nisu bili za njezinu samostalnost."
Da se radi o povratku na partijsku državu i
protuustavnom djelovanju Kukuriku koalicije vrlo
opasnima za budućnost hrvatske države, dokazuju i
brojne druge mjere što ih poduzima Kukuriku koalicija.
Kukuriku koalicija, odnosno Vlada uputila je u
saborsku proceduru dopune Zakona kojim se omogućuje da
se određeni broj dužnosnika u Vladi imenuje i
postavlja bez javnog natjecaja, subjektivnom voljom
ministara, po kriteriju poslušnosti i partijske
podobnosti koju je najbolje obrazložio potpredsjednik
Čačić rekavši da on traži ljude koji će ga slušati i
provoditi njegovu volju. Ako se tome doda da je
najavljen povratak ministara u nadzorne odbore javnih
poduzeća, da su već uprave javnih poduzeća i nadzorni
odbori kao i odbori drugih institucija postavljeni bez
natječaja isključivo na temelju političke podobnosti,
može se reči da se obnavlja partijska država, što će
imati nesagledive posljedice za budućnost Hrvatske.
Jer svaki povratak na partijsku podobnost poguban je
za razvoj svakog društva.
Dijeliti ljude nakon dvadeset godina demokratske
Hrvatske na politički podobne i politički nepodobne,
zbrinjavati svoje stranačke kadrove i stavljati ih bez
natječaja na određene pozicije - bitno je kršenje
Ustava Republike Hrvatske i bitnih načela pravne
države, ali i temeljnih ljudskih prava. U demokratskoj
pravnoj državi svaki čovjek bez obzira na svoje
političko opredjeljenje, odnosno na druge razlike,
mora imati jednake mogućnosti pristupa svakom radnom
mjestu. Ne smije biti privilegiranih. Zato uvođenje
prava ministara da bez natječaja imenuju svoje
suradnike, kršenje je Ustava i temeljnih ljudskih
prava. Ali ono je više od toga jer ugrožava budućnost
i napredak države i uvodi načelo suprotno
racionalnosti budući da se bez dosljedne primjene
racionalnosti ne može osigurati razvoj društva.
Dvije su velike boljke hrvatskog društva. Prvo,
korupcija i drugo, povratak na partijsku državu.
Korupcija sprječava razvoj, povečava troškove,
smanjuje učinak, jer poslove ne dobivaju najbolji,
najjeftiniji, najproduktivniji -nego najkorumpiraniji.
Tako se zaustavlja razvoj i napredak. Na sličan način
djeluje i obnavljanje partijske države jer dolaženje
na određene upravljačke dužnosti bez natječaja
isključivo na temelju političke podobnosti i
pripadnosti strankama na vlasti ima isti poguban
utjecaj na razvoj društva kao i korupcija. I na taj
način zaustavlja se razvoj jer nesposobni također
zaustavljaju razvoj i mogućnosti razvoja kao i
korupcija. Takvo ponašanje znači i negiranje moralnih
normi i demokratskog sustava vrijednosti.
Daje se loš primjer mladim
generacijama. Poručuje se rnladim ljudima, studentima:
"Nije važno koliko ste stručni, koliko znate, važno je
jeste li član ili niste član naše partije."
Poručuje se: "Nemojte učiti, nemojte se stručno
osposobljavati, to vam mnogo ne vrijedi u životu;
bolje vam je baviti se politikom, učlaniti se u našu
političku stranku i graditi karijeru." Tako se
stvara partitokracija - od nesposobnih ali politički
podobnih i odanih kadrova. Tako se dolazi čak na
ministarska mjesta, na mjesta zamjenika ministra,
pomočnika i na druga važna mjesta u državi kao i na
upravljačka mjesta u gospodarstvu - ne na temelju
stručnosti i natječaja, nego na temelju političke
podobnosti. Imamo ministre, zastupnike i visoke
stranačke dužnosnike koji čak nisu završili ni
fakultet, ili su ga završili nakon dugogodišnjeg
studiranja koristeći se svojim političkim položajem.
Imamo visoke dužnosnike pa i ministre te
potpredsjednike Vlade koji nemaju ni jedan jedini dan
radnog staža izvan politike. Tako se stvara nesposobna
partitokracija koja je spremna svim prljavim i
nemoralnim sredstvima braniti svoje privilegije.
Predlagao
sam u jednoj kolumni novom premljeru Zoranu Milanoviću
da ako želi nešto napraviti, prethodno mora pobijediti
partijski mentalitet i obračunati se s tendencijama
povratka na partijsku državu. Na žalost, već nakon dva
mjeseca vlasti vidljivo je da politički komesari
ponovno marširaju, da Zoran Milanović nema snage
obračunati se s partijskim mentalitetom i povratkom na
partijsku državu. Njegova Vlada skandaloznim i
protuustavnim te nedemokratskim mjerama obnavlja
partijsku državu i dokazuje da Milanović jedno govori
a drugo radi. Suprotno obećanjima, SDP i HNS, kao u
dobra stara partijska vremena, nakon osvajanja vlasti
dijele plijen. Rasplamsala se stranačka borba između
SDP-a i HNS-a kome će pripasti određena javna
poduzeća. Pritom se događaju nevjerojatne stvari.
Bilo je pokušaja da se čovjek osuđen za kriminal na prvostupanjskom sudu
postavi u važno javno poduzeće. Za predsjednike Uprave Elektroprivrede,
vjerojatno najznačajnijeg javnog poduzeća, postavljen je stranački kadar HNS-a
koji ni po jednom kriteriju ne bi smio doći na tako važno mjesto. U uprave
javnih poduzeća i nadzorne odbore imenuju se ljudi isključivo na temelju
političke podobnosti i pripadnosti pojedinoj stranci u čije je vlasništvo došlo
određeno poduzeće i ustanova. Dakle radi se o povratku na partijsko vlasništvo
koje je mnogo opasnije od državnog vlasništva. Jer kada vlada partija i vodeči
ljudi partije, onda njihovu vlast ne ograničavaju nikakvi propisi i procedure,
oni mogu vladati subjektivno, a isključivo na temelju odanosti i poslušnosti
postavljati sebi odane ljude. Ministri se pretvaraju u političke komesare koji
svojim ponašanjem, govorom i cijelim nastupom podsjećaju likom i djelom na
nekadašnje komunističke komesare koji su odlučivali o ljudskim sudbinama.
Ministar obrazovanja i znanosti u dva je mjeseca uspio smijeniti 15 ljudi u
institucijama u nadležnosti svoga ministarstva. Najavljene su i promjene u
diplomaciji gdje je ponovno vrhovni kriterij politička podobnost, a ne
stručnost. Ministri kao politički komesari toliko su se zaigrali, da čak žele
odlučivati koja jela se u njihovu minislarstvu smiju jesti, a koja ne. Vračaju
se i na neke metode partijskih zidnih novina te žele objavljivati razne liste
srama.
Umjesto da naplate porez, prijete objavljivanjem lista srama poreznih
neplatiša. Pravu buru u Hrvatskom saboru izazvali su takvi prijedlozi povratka
na partijsku državu. Međutim, problem hrvatskog društva u tome je što su i
oporbene političke stranke nedemokratske pa ni njihove kritike nisu previše
učinkovite. Lijepo je gledati kako duhovito zastupnik "Glavaševe stranke"
ismijava političku podobnost kao najvažniji kriterij kod zapošljavanja, ali bilo
bi to još učinkovitije kada tom strankom ne bi upravljao čovjek iz zatvora,
pravomoćno osuđen, te kada bi ta stranka poštivala pravomoćne pravosudne presude
jer tada bi njezina kritika partijske države imala veću snagu.
Dobro je što HDZ kritizira povratak na partijsku državu, ali bilo bi još
učinkovitije da unutar HDZ-a mnogi visoki dužnosnici, bivši i sadašnji, pronađu
snage osuđiti Ivu Sanadera ne samo zbog korupcije, iako ga i zbog toga neki ne
osuđuju, nego i zbog toga što je uveo u HDZ-u također sustav političke
podobnosti i pokornosti kultu njegove ličnosti. Teško je gledati kako se danas
od Sanadera pravi medijska zvijezda, kako ljudi koji su bili u najužem timu
njegove politike, nemaju snage reči ni jednu riječ kritike na njegovu politiku
niti se ispričati i preuzeti dio vlastite odgovornosti koje su nanijeli i
hrvatskim građanima i hrvatskom društvu.
Ovih dana dobili smo nove priloge o stvaranju partijske kaste
nadljudi, odnosno ljudi posebnoga kova kao obrazloženje zašto hrvatski narod
mora biti sretan sto će njime upravljati upravo ti ljudi posebnog kova -
svojevrsni nadljudi i zvijezde repatice. Tvrdi Čačić kako hrvatski narod treba
biti sretan jer ima njih, odnosno da nitko osim njih ne zna upravljati te da
zbog toga hrvatski narod mora biti zahvalan i pokoran jer će ga oni usrećiti. U
ova dva mjeseca toliko su nam sreće donijeli da, ako se takvom politikom
nastavi, od silne sreće ljudi više ne će moći ni disati.
Piše Zadravko Tomac
Hrvatski list, 29.03.2012.
|
