Evo što se dogodilo. Prije dvadeset godina bio je
pripremljen i vrlo sustavno provođen plan KOS-a da se
padom Vukovara obezglavi Hrvatska, da dođe do općeg
razočaranja i pasivizacije, da se optuži Tuđman i Vlada
za izdaju, te da se Vukovar od velike pobjede pretvori u
hrvatsku sramotu i izdaju.
U proteklih dvadeset godina uvijek prilikom
obilježavanja obljetnice Vukovara, ali ne samo tada u
Hrvatskoj javnosti ponovno su se mnogi političari,
udruge i mediji u navodnoj potrazi za istinom o Vukovaru
vraćali na KOS-ovu strategiju, pa čak i koristili
KOS-ove krivotvorine i lažne montaže kako bi
diskreditirali i Tuđmana i Domovinski rat i branitelje
Vukovara.
I ove godine nakon veličanstvene povorke i
obilježavanja godišnjice Vukovara možda žešće nego ikad,
sustavnije i perfidnije nego ikad reklamirane su KOS-ovi
uradci i krivotvorine kako bi se poništilo ono pozitivno
i veliko što su spontano izrazili desetci tisuća ljudi u
Vukovaru odajući počast herojima. I nakon velikih
emocija i sloge velikog dijela hrvatskog naroda da brani
i obrani istinu o Vukovaru u dijelu medija i hrvatske
politike, nažalost i na samom vrhu, najavljena je
politika kojoj se moramo suprotstaviti, jer ona želi
prihvatiti i legalizirati ono što se nikada ne smije
prihvatiti i legalizirati.
Konkretno, želi se legalizirati pravo
tužilaštva i vojnih sudova bivše SFRJ, ne samo da
obnavlja preko Tadićeve Srbije svoje optužnice i
presude hrvatskim braniteljima, nego i prihvaćanje
obveze da hrvatsko sudstvo postupa u skladu sa takvim
optužnicama koje se temelje na priznanjima branitelja
iznuđenim u koncentracijskim logorima u Srbiji,
odnosno na krivotvorinama da su rat počeli Hrvati, da
su Hrvati agresori, da su se Srbi morali braniti,
odnosno da nije bilo velikosrpske agresije i agresije
JNA, nego da se radilo o građanskom ratu.
Više puta Hrvatski sabor je još 1991.
donosio zakone i odluke kojim poništava bilo kakvu
pravnu snagu aktima tužiteljstva i vojnih sudova JNA.
Usprkos toga nizom grešaka hrvatske politike, Hrvatska
se našla u poziciji da je ponovno morala donositi
zakon da proglasi nevažećim sve one sporazume koje je
netko u ime Hrvatske potpisao, a koji su ustvari
poništavali hrvatski Ustav i hrvatske Zakone i
priznali pravo bivšoj JNA, dakle agresoru i zločincu,
da optužuje i sudi hrvatskim braniteljima. Dakle,
došlo se do paradoksa, do kopernikanskog obrata.
Herojski branitelji Vukovara optužuju se da su činili
genocid nad Srbima, a provoditelji i izvršitelji
genocida u Vukovaru postaju ne samo navodne žrtve nego
i tužitelji.
Dio hrvatske politike i dalje brani takvu apsurdnu
politiku koja je opasna za opstojnost i suverenost
hrvatske države.
Bio sam u ratno vrijeme potpredsjednik Vlade
demokratskog jedinstva i bezbroj puta sam argumentima
i činjenicama javno dokazao da nije bilo izdaje
Vukovara. Međutim, s obzirom da se stalno u hrvatskoj
javnosti obnavljaju krivotvorine i optužbe mislim da
nije dovoljno da ja kao i mnogi drugi kao pojedinci
koji smo svjedoci i akteri toga vremena pišemo istinu.
Mislim da je dužnost ratne Vlade demokratskog
jedinstva da kao vlada iz tog herojskog vremena
činjenicama i argumentima obrani istinu i raskrinka
sve one koji nikada nisu oprostili braniteljima
Vukovara, Tuđmanu i HDZ-u što su se suprotstavili
agresiji i što su obranili hrvatsku državu, odnosno
srušili Jugoslaviju.
U takvoj političkoj klimi i proturječnim
raspoloženjima hrvatskog naroda Udruga pravnika
Vukovara tiskala je knjigu "PRVI HRVATSKI GENERAL
BLAGO ZADRO" koju su napisali Ivica Radoš i Zoran
Šangut. Ova knjiga došla je u pravo vrijeme. Ona je
veliki prilog istini o herojskoj epopeji Vukovara,
stvaranju i obrani hrvatske države, koja će pomoći da
se raščisti s petom protuhrvatskom kolonom koja ne
odustaje da i dvadeset godina nakon slavne vukovarske
epopeje pokušava krivotvorinama tu veliku epopeju
pretvoriti u našu sramotu, a branitelje od heroja u
navodne zločince.
U povodu
dvadeset godina hrvatske države u anketi u kojoj su se
izjašnjavali desetci tisuća ljudi hrvatski narod je na
pitanje tko je najzaslužniji za stvaranje i obranu
hrvatske države velikom većinom rekao da je to dr.
Franjo Tuđman. Dakle, ako 70% Hrvata smatra da je on
najzaslužniji za obranu hrvatske države, onda on ne
može biti izdajica Vukovara, jer je Vukovar ključna
točka stvaranja i obrane hrvatske države. Uostalom,
Vukovar je danas u sastavu Hrvatske, on nije prodan,
jer da je prodan, ne bi bio u sastavu Hrvatske.
Na drugom mjestu je Ante Gotovina koji je bio na čelu
Hrvatske vojske koja je oslobodila veliki dio
okupiranog teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine,
ali koji je iako nevin, nepravomoćno osuđen na užasnih
24 godine zatvora.
A na trećem
mjestu daleko ispred ostalih je Blago Zadro, heroj
Vukovara i ne samo izvrsni vojnik i branitelj, nego i
političar, jedan od osnivača HDZ-a koji je ustvari
organizirao obranu Vukovara.
U ovoj knjizi autori iznose brojne
činjenice, svjedočenja i objavljuju njegove političke
govore. Na temelju toga jasno je da je HDZ branio
Vukovar, da je HDZ kao stranka nabavljao oružje i
pripremao obranu u vrijeme dok je Hrvatska država bila
u stvaranju i kada nije mogla obnašati one dužnosti
koje je kasnije preuzela. Tek nakon 25.VI 1991. stvara
se najprije hrvatska vojska kroz policiju, jer nismo
smjeli imati vojsku, a tek onda Hrvatska vojska koja
je obranila Hrvatsku. Ne bi u tome uspjeli da nije
bilo samoorganiziranja i herojske borbe prije svega
Vukovaraca. Oni su dali dovoljno vremena, porazivši
JNA, da se hrvatska država konstituira, da organizira
svoju vojsku za konačnu pobjedu nad agresorom. U ovoj
knjizi opisuju se heroji i herojski dani obrane
Vukovara. Ova knjiga nije samo priča o heroju Blagi
Zadri i njegovim sinovima, nego i priča o brojnim
vukovarskim braniteljima i HDZ-u kao stranci koja je u
početku organizirala obranu Vukovara.
Blago Zadro je vođa. On je ključna vojna i politička
osoba toga vremena. On politički organizira Vukovarce.
Ide od kuće do kuće i upisuje ih u HDZ, nabavlja
oružje i dijeli kalašnjikove, jer je ispravno
procijenio da će vrlo brzo biti napadnuti. Blago Zadro
nije šovinist. On prima u redove branitelja i Srbe
koji su spremni braniti svoj Vukovar i svoju domovinu
Hrvatsku. S Blagom Zadrom bore se i njegova dva sina,
Robert i Tomislav. Blago Zadro je dao svoj život za
Hrvatsku, za Hrvatsku je dao život i njegov sin Robert
koji je nakon herojske obrane Vukovara i muka u
koncentracijskom logoru, čim je izašao, otišao na
Kupres braniti i svoju drugu domovinu Bosnu i
Hercegovinu.
Ova knjiga je priča o ljudskim sudbinama, o
herojstvu običnih ljudi, o tome kako je veliki vojnik
postao čovjek bez vojnih škola. Ovo je priča o
humanosti, poštenju i rodoljublju. Ovo je priča i o
našim korijenima, o tome što znači katolička hrvatska
obitelj, kako se cijela obitelj žrtvuje za
ostvarivanje velikih ideja slobode i ravnopravnosti.
Ovo je priča o tome kako je ljubav prema domovini i
slobodi jača od smrti i straha od smrti.
Blago Zadro nikog nije tjerao da ostane u Vukovaru,
da brani Vukovar. Nikom nije zabranjivao da svoju
obitelj izvede iz Vukovara. Oni koji su dobrovoljno
ostali bili su svjesni muka i strahota koje ih čekaju
i zato svi koji su dočekali okupatora i završili u
logorima, ili su ubijeni, ili ranjeni, veliki su
heroji.
Zato je strašno da danas postoje moćne
snage u Hrvatskoj, a ne samo u Srbiji, koje žele
poništiti to herojstvo, koje žele kapitulirati, koje
bi čak mogle dovesti do apsurda, da danas dvadeset
godina nakon stvaranja hrvatske države, se ustvari
izda ne samo Vukovar nego i Domovinski rat.
Ovu knjigu pisao je Ivica Radoš,
vrstan novinar, koji je razgovarajući sa učesnicima i
svjedocima stvaranja obrane Vukovara sjajno ocrtao
prilike i ljudske karaktere. Ovu knjigu pisao je i
Zoran Šangut, branitelj Vukovara, branitelj s
Trpinjske ceste, čiji je komandant bio Blago Zadro.
Zoran Šangut je prošao i logore. Nakon oslobađanja
završio je pravo i nastavio se boriti za istinu o
Vukovaru. Postao je predsjednik pravnika Vukovara,
udruge koja je vrlo aktivna i koja je faktično
prisilila Mladena Bajića da konačno podigne optužnicu
protiv Vasiljevića za mučenja i ubojstva u
koncentracionim logorima.
Često mi je Zoran pričao o Blagi
Zadri. Često mi je govorio kako Blago Zadro i
vukovarski branitelji i mnogi drugi spadaju u one
ljude koji su najzaslužniji za Hrvatsku, jer su se za
Hrvatsku borili na temelju ideje i ideala, jer se nisu
borili ni na koji način za sebe, jer su bili spremni
žrtvovati i sebe i obitelj za tu ideju i ideale. Blago
Zadro i branitelji koji su dobrovoljno ostali u paklu
Vukovara kada je već bilo jasno da se Vukovar neće
moći obraniti, bitno se razlikuju od onih ljudi koji
su uvijek gledali prije svega sebe, svoju karijeru i
svoj interes. Branitelji Vukovara nisu ništa tražili
od Hrvatske, osim pomoć u oružju da bi obranili
Hrvatsku. Nisu tražili ni plaće, ni mirovine, ni
stanove, kao neki koji danas govore o izdaji Vukovara,
a prešli su na hrvatsku stranu tek kada im je sve što
su tražili bilo osigurano; i čin i plaća i mirovina i
stanovi.
I Zadrina stranka HDZ nije nevina u ovom što se
događa u Hrvatskoj, jer je pristajala na mnoge
kompromise i ustupke, jer je dozvolila da na ključna
mjesta u stranci dođu ljudi kojima su važniji bili
njihovi interesi, karijere, moć i bogatstvo, nego opći
narodni interes. To nisu bili političari tipa Blage
Zadre, nego političari tipa Ive Sanadera. Podržao sam
promjene u HDZ-u i podržavat ću i dalje sa željom da
se reorganizira i vrati korijenima, da se vrati
simbolima koji te korijene najbolje izražavaju u
Tuđmanu i Blagi Zadru. Hrvatskoj treba HDZ kao stranka
Franje Tuđmana i Blage Zadre i njihovih ideala koja će
biti sposobna obraniti istinu o Vukovaru i Domovinskom
ratu i onemogućiti one koji žele trgovati sa našom
suverenošću, našim identitetom, koji su spremni
navodno radi viših interesa prihvaćanjem krivotvorina
na novo bratstvo sa Tadićevom Srbijom.
Dakle, činjenice pokazuju da izdaje 90- tih godina
nije bilo, ali nažalost danas činjenice pokazuju da je
moguća izdaja Vukovara dvadeset godina poslije, jer
prihvaćanje i legaliziranje optužnica vojnih
tužilaštva i presuda vojnih sudova, ne može se
drugačije kvalificirati nego kao izdaja i Domovinskog
rata, a ne samo Vukovara i vukovarskih heroja na čelu
sa Blagom Zadrom.
Hrvatska se nalazi pred velikim izazovom. U Haagu se
vode dva velika procesa. Ante Gotovina i Mladen Markač
dobili su prvostepeno užasavajuće velike osude na
dugogodišnju robiju. Kažu da Hrvate iz BiH čeka još
teža presuda. I u jednom i u drugom procesu
prvooptuženi je Franjo Tuđman i ustvari se sudi
hrvatskom narodu i hrvatskoj državi koja je navodno
utemeljena na zločinu. Većina hrvatskog naroda zna da
su Gotovina i Markač nevini. Većina hrvatskog naroda
zna da Hrvatska nije bila organizirana kao zločinačka
država u ratu. Većina hrvatskog naroda zna da Hrvatska
nije bila agresor na Bosnu i Hercegovinu, da Hrvati
nisu počeli rat. Većina hrvatskog naroda zna da
vukovarski branitelji nisu učinili genocid nad Srbima.
Međutim, događanja i najava
predsjednika države da će tužiti ustavnom sudu
Hrvatski sabor, jer je navodno neustavan Zakon koji
poništava važnost presuda vojnih sudova agresorske JNA
kao i najava izbornih pobjednika da će poništiti taj
Zakon kao i djelovanje pete haaške kolone koja već
godinama optužuje ne samo Franju Tuđmana i HDZ nego i
Hrvatsku moraju nas zabrinuti. Dakle, nacionalne
izdaje Vukovara 90- tih nije bilo, iako je bilo
pogrešaka, ali izdaje nije bilo. Danas dvadeset godina
kasnije na djelu je izdaja jer dati pravo i braniti to
pravo da vojni sudovi agresorske JNA optužuju
branitelje Vukovara za genocid nad Srbima ne može se
drugačije kvalificirati nego kao izdaja.
U povezanosti s takvom općom situacijom Vukovar
ponovno postaje ključna točka hrvatske budućnosti.
Vukovar može biti polazna točka novog zajedništva,
sloge i čvrste obrane istine o Domovinskom ratu i
povratak na suverenu hrvatsku politiku, ali može biti
i novi poraz ako se nastavi politika detuđmanizacije,
rashrvaćenja Hrvatske i kriminalizacije Domovinskog
rata. Ova knjiga o Blagi Zadri i braniteljima Vukovara
pokazuje i dokazuje kako je istina jača od laži, kako
je dobro jače od zla, kako su ideje bitne u životu i
čovjeka pojedinca i naroda. Blago Zadro i njegovi
branitelji mogu osvijetliti put u budućnost, pomoći
nam da ne lutamo, da pronađemo pravi put. Zato ovu
knjigu treba čitati. Posebno ju trebaju čitati mladi
koji su danas indoktrirani, i kojima se nastoji
"ubiti" svaki domoljubni osjećaj.
Vukovarske majke svoje ogorčenje navedenom hrvatskom
politikom koja je spremna žrtvovati istinu o
Domovinskom ratu izrazile su prosvjedom, okrenule su
leđa Tadiću i Josipoviću. Slijedimo vukovarske majke i
okrenimo leđa onima koji najavljuju da će i dalje
provoditi politiku po kojoj će se Zadrinim herojskim
braniteljima suditi na temelju lažnih optužbi i
presuda vojnih sudova agresorske JNA.
Ne smijemo iznevjeriti vukovarske majke. Ne smijemo
dozvoliti da njihova neizmjerna bol postane još veća.
Ona će postati neizdrživa ako dozvolimo da ono veliko
za što su svoje mlade živote žrtvovali njihovi sinovi
krivotvorinama postane nešto zločinačko i sramotno.
Zato je i ova knjiga o Blagi Zadri veliki doprinos
ne samo utvrđivanju istine o Vukovaru nego i moralna
obaveza za svakog Hrvata da brani vukovarske heroje i
da učini najviše što može da što potpunije ostvarimo
njihove ideale.
Piše Zdravko
Tomac
web sranica: Velečasni Zlatko Sudac |