Ništa se u politici ne događa slučajno
Zato se s pravom mora dati odgovor na
ključna pitanja: što su uzroci kaosa u koji se gura
Hrvatska? Kome odgovara potpuna destabilizacija
Hrvatske, rušenje Vlade, otvaranje svih mogućih
ideoloških i svjetonazorskih sukoba i potpuna
destabilizacija Hrvatske upravo u vremenu kada je
Hrvatska faktično izašla iz dugogodišnje krize i kada
je počeo oporavak s vrlo dobrim izgledima u budućnost.
Je li točno da je izmišljanje navodne
fašizacije i ustašizacije Hrvatske smišljen politički
projekt kojim se provodi unutrašnja i vanjska agresija
na bitne nacionalne vrednote i simbole identiteta
hrvatskog naroda. Jesu li napadi na Alojzija Stepinca
i pokušaja obnove komunističkog procesa protiv
Stepinca kao navodnog ustaše dio šire strategije?
Ustvari treba dati odgovor na pitanje
da li potpuna destabilizacija Hrvatske ima za cilj
oslabiti Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog
naroda, do kraja kompromitirati i oslabiti nacionalne
i domoljubne snage i vratiti na vlast anacionalne
poslušničke političke snage koje cijelo vrijeme
pokušavaju razoriti mogućnost razvoja demokratske
Hrvatske kao suverene nacionalne države hrvatskog
naroda u kojoj hrvatski narod samostalno odlučuje o
svojoj sudbini.
Piše se u inozemstvu i Hrvatskoj i
ponavlja se teza da se Hrvatskoj neće dozvoliti da ide
putem kojim su već daleko otišli Mađarska i Poljska, a
to je put izgradnje suverene, čvrste nacionalne države
koja brani svoju suverenost i svoj identitet i koja ne
dozvoljava da stranci i moćne strane institucije i
države odlučuju o bitnim nacionalnim interesima.
Postavlja se pitanje zašto se upravo
sada udruženim djelovanjem nevladinih anacionalnih
udruga, SDP i HNS-a i njihovih partnera, dijela srpske
nacionalne manjine u povezanosti s novom srpskom
Vladom, koja obnavlja ideju velike Srbije, pokušava
srušiti sadašnja Vlada iako je prošlo tek šest mjeseci
od njenog konstituiranja upravo u vrijeme kada je
postalo jasno da ima izvrne perspektive i da je
Hrvatska na dobrom putu da podigne kreditni rejting,
da digne nove kredite s manjom kamatom i vrati stare
kredite s velikom kamatom te da počne smanjivati
inozemni dug i izvlačiti se iz dužničkog ropstva.
Dakle, upravo u ovom trenutku kada smo
konačno dočekali da rast bruto proizvoda bude preko
2,5 %, kada su se otvorile nove investicije i
mogućnost novog razvoja, kada se otvaraju nova tržišta
i kada raste izvoz i mogućnost izvoza, ruši se iznutra
Vlada.
Dakle, zašto se upravo sada sve to
želi zaustaviti, stvoriti kaos, srušiti Vladu,
otvoriti nove sukobe, destabilizirati Hrvatsku i
izgubiti novih šest mjeseci za provođenje novih izbora
u uvjetima potpune podijeljenosti hrvatskog društva.
Procesi u politici
U traženju odgovora na ta pitanja
moraju se svestrano analizirati i proturječni procesi
u svjetskoj politici.
Svjetska politika i politika Europske
unije je u velikim dvojbama i previranjima. Ruska
imperijalna politika destabilizirala je Ukrajinu,
aneksirala Krim i faktično istočnu Ukrajinu Dombas
pretvorila u svoju interesnu sferu i kvislinšku državu
koja još nije priznata. Došlo je i do sukoba Rusije i
Turske i do sve žešćih konfrontacija između Putinove
agresivne politike i NATO-a. Unutar Europske unije
referendum o eventualnom izlasku Velike Britanije,
koji će se uskoro održati, zaoštrava i bitne razlike u
budućnosti Europske unije.
Sukobljavaju se dva koncepta, Europska
unija kao naddržava, kao Sjedinjenje Europske Države
po modelu Sjedinjenih Američkih Država, u kojem
vladaju veliki na račun manjih i gušenjem
ravnopravnosti malih država, ili izgradnja Europske
unije kao zajednice suverenih i ravnopravnih država. U
Europskoj uniji je i velika proturječnost između stare
Zapadne Europe i nove Europe, ustvari 11 bivših
postkomunistički država, koje se nazivaju i američka
Europa, jer SAD imaju veliki utjecaj u tim državama i
velike planove izgradnje tih država kao štita protiv
rastuće ruske opasnosti.
Na djelu je i ponovni globalni sukob
na Balkanu, posebno sukob između Rusije, SAD i
Europske unije, u borbi za prevlast na Balkanu. Rusi
su duboko i politički i gospodarski i vojno ušli u
Republiku Srpsku, Srbiju i Crnu Goru,a bore se i za
Makedoniju. Amerikanci su duboko ušli u Albaniju i
Kosovo, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, a sve više
otimaju Rusima i Crnu Goru.
Sukob je velik i oko Bliskog Istoka,
Sirije, Iraka, Turske, Kurdistana. Problem globalnog
terorizma nije riješen i prijeti potpunu
destabilizaciju. Nema rješenja ni za izbjegličku
krizu, koja se može ponovno rasplamsat u nerješiv
problem.
U tom širem političkom kontekstu
moraju se tražiti odgovori na postavljena pitanja. I
samo u tom širem političkom kontekstu moguće je
vidjeti ciljeve kaosa i proturječnih politika koje
stoje iza provociranja potpune destabilizacije
Hrvatske.
Amerikanci otvoreno podržavaju
hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović u
njenom projektu udruživanja 11 postkomunističkih
država plus Austrija, nazvanim uspravnica Jadran-
Baltik- Crno More. Amerikanci podržavaju i hrvatsku
predsjednicu u njenoj politici prema Bosni i
Hercegovini te su stali iza budućeg trojnog pakta
Turska, Hrvatska, Bosna i Hercegovina u rješavanju
enigme Bosna i Hercegovina i posebno podržavajući
hrvatski model rješavanja muslimanskog pitanja.
Hrvatska je dobila i veliko priznanje, jer je hrvatska
predsjednica bila prva predsjednica jedne članice
Europske unije i NATO-a koja je posjetila Iran na
najvišoj razini i otvorila prostor za veliku
gospodarsku suradnju.
Hrvatska dobiva i podršku da postane
važna država u rješavanju energetskih problema i
osiguravanja stabilnosti u opskrbi energijom odnosno u
politici da se tzv. američka Europa oslobodi ovisnosti
od ruskog plina i ruske energije.
S druge strane Rusima to ne odgovara i
oni nude Hrvatskoj da riješe gospodarske probleme i
sve druge probleme u Hrvatskoj ukoliko se na vlast
vrate proruske snage koje će vezati hrvatsko
gospodarstvo za Rusiju a ne za SAD i njihove
saveznike.
Suprotno tom američkom konceptu stara
Europa na čelu s Njemačkom i Francuskom želi izgraditi
Europsku uniju kao naddržavu i jako je smetaju
političke snage u jugoistočnoj i srednjoj Europi i
Baltiku koji ne prihvaćaju Europsku uniju kao
naddržavu nego žele provesti konačni obračun s
ostacima komunističkog totalitarizma i izgrađivati
svoje države kao suverene nacionalne države.
Zato su u dijelu lijevo liberalnih
političkih snaga u Europi na žestokom udaru te zemlje
a posebno Madžarska, Poljska i Hrvatska. Pokušava se
zadnjih godina potpuno slomiti Madžarska i njen lider
Orban, sada je na djelu pokušaj da se slomi Poljska i
njen lider Kačinski, a cijelo vrijeme traje i napad na
HDZ kao nacionalnu stranku i pokret te na sve što je
nacionalno u Hrvatskoj. Izmišljaju se, podmeću i
krivotvore događaji kako bi se borba za nacionalno i
domoljubno proglasilo fašizacijom i ustašizacijom
Hrvatske.
Ciljevi kaosa
U tom širem političkom kontekstu mora
se tražiti istina o ciljevima kaosa u Hrvatskoj i
zašto se nastoji diskreditirati HDZ i Domoljubna
koalicija, zašto se nastoje svim sredstvima skinuti s
vlasti.
Svjedoci smo da već nekoliko godina
bivši predsjednici Mesić i Josipović, SDP i HNS, na
čelu s Milanovićem i Pusićkom, otvoreno lažno optužuju
HDZ da je fašistička i ustaška stranka, nedemokratska
stranka i opasnost za demokraciju u Hrvatskoj.
U tom kontekstu treba analizirati i
stalno otvaranje i obnavljanje ideoloških borbi iz
prošlosti i sustavne pokušaje da se diskreditira
Domovinski rat i da se diskreditiraju dva ključna
čovjeka novije hrvatske povijesti, kardinal Alojzije
Stepinac i dr. Franjo Tuđman.
Ustvari od početka borbe za stvaranje
samostalne i suverene hrvatske države i njene obrane
od velikosrpske agresije i izvan Hrvatske od moćnih
snaga ali i unutar Hrvatske ostvaruje se plan
razbijanja HDZ-a kao nacionalnog pokreta i ključne
stranke u stvaranju i obrani nacionalne države. S
obzirom da je HDZ svenarodni pokret, da je bio bitan i
u organiziranju Hrvata ne samo u Hrvatskoj i u Bosni i
Hercegovini nego i širom svijeta, plan razbijanja i
sotonizacije HDZ-a sustavno se provodi na svim
razinama.
Najbrutalnije je ostvaren u Bosni i
Hercegovini, kombinacijom izbornog inženjeringa,
nelegalnim i nelegitimnim promjenama Ustava i
promjenama zakonodavstva, progonom hrvatskih
dužnosnika, kršenjem Daytonskog sporazuma na štetu
Hrvata i njihove ravnopravnosti.
Čak se i odlukama Haaškog suda nameću
nevjerojatne krivotvorine i laži. Posljednjim odlukama
Haaškog suda Republika Srpska nije više zločinačka
tvorevina nego se sve više tretira kao legalna i
legitimna država u državi, a zločinačka tvorevina
postaje Herceg Bosna. Sve više se i projekt stvaranja
velike Srbije amnestira te prestaje biti zločinački
projekt te se čak tretira kao legalan i legitiman
politički projekt.
Hrvati su prestali postojati u Bosni i
Hercegovini kao ravnopravan narod, imaju manja prava
nego nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Bosna i Hercegovina od države tri
ravnopravna naroda pretvorena je u državu dva
dominantna naroda koja tlače i drže u neravnopravnosti
treći neravnopravni hrvatski narod.
Vrlo sustavno se politički razvija,
ponižava i obespravljuje hrvatska dijaspora, a osobito
hrvatski državljani koji žive u inozemstvu. Tretiraju
se politički i dalje kao ustaše i fašisti, kao
opasnost za demokraciju u Hrvatskoj, te ih se nastoji
i dalje držati što dalje, ne samo od političkog nego i
od gospodarskog života u Hrvatskoj.
Na djelu je sustavno provođenje politike podijeli pa
vladaj i poticanje i razbuktavanje sukoba između tri
dijela jedinstvenog hrvatskog naroda, Hrvata u
Hrvatskoj, Hrvata u Bosni i Hercegovini i Hrvata u
dijaspori.
Ipak najveći je udar cijelo vrijeme
usmjeren na destrukciju i sotonizaciju dvije ključne
najvažnije osobe novije hrvatske povijesti, na
kardinala Alojzija Stepinca i dr. Franje Tuđmana.
Alojzije Stepinac, ključna povijesna
osoba hrvatskog naroda, bio je važan čimbenik i
učesnik borbe protiv sva tri totalitarizma u kojem je
živio hrvatski narod. Stepinac je u vrtlogu Drugog
svjetskog rata s pravom bio protiv obnove
monarhističke Jugoslavije, koja je bila fašistička
država, koja je progonila i ubijala Hrvatske na čelu s
Stjepanom Radićem.
Stepinac je već u toj monarhističko
fašističkoj Kraljevini Jugoslaviji bio za samostalnu
hrvatsku državu, a protiv obnove Jugoslavije u Drugom
svjetskom ratu, kako kraljevine tako i komunističke
Jugoslavije. Bio je čvrsto za samostalnu hrvatsku
državu. On je kao i većina hrvatskog naroda u vrtlogu
Drugog svjetskog rata vidio izlaz u stvaranju hrvatske
države kao povijesne težnje generacija hrvatskog
naroda za vlastitom i samostalnom državom.
Dakle, Stepinac je branio pravo
hrvatskog naroda na vlastitu državu i zato je Stepinac
podržao stvaranje Nezavisne Države Hrvatske kao izraza
povijesnih težnji za vlastitom državom. Međutim,
tragedija tadašnje hrvatske države, pa onda i
hrvatskog naroda, bila je političko vezivanje za
Njemačku i Italiju, nacizam i fašizam. Stepinac se
oštro suprotstavio, i po cijenu vlastitog života,
zločinima koji su se dogodili, rasnim zakonima, ali
nije dozvolio da se zbog zločina kompromitira za sva
vremena ideja samostalne hrvatske države. On je čak
svojom žrtvom obranio tu ideju zbog čega je izuzetna
povijesna ličnost hrvatskog naroda.
Poslije pobjede antifašističke
koalicije nad nacizmom i fašizmom uspostavljena je
komunistička Jugoslavija u kojoj je ugušena težnja
hrvatskog naroda za vlastitom državom i slobodom.
Komunisti su prevarili HSS-ovce i uveli komunističku
staljinističku diktaturu. Dakle, pobjeda nad fašizmom
nije dovela do slobode hrvatskog naroda nego do nove
diktature i terora. Izvršen je genocid nad hrvatskim
narodom.
Pobijeno je bez suda na grozan način
desetke tisuća ljudi uključujući žene i djecu.
Otkriveno je do sada preko 1700 grobišta, stratišta i
hudih jama. Napisana je lažna komunistička povijest u
kojoj se ne osuđuju samo ustaški zločini nego i cijeli
hrvatski narod kao navodno zločinački narod. Nametnut
je hrvatskom narodu laž o milijunskim žrtvama u
Jasenovcu. Ustvari, cijelo je vrijeme optuživan
hrvatski narod kao genocidan koji nema pravo na svoju
samostalnost, a svaka ideja samostalne hrvatske države
proglašavana je ustaškom državom.
Ne smijemo zaboraviti istinu o
Domovinskom ratu. Kada se optuživalo predsjednika
Tuđmana, pa i cijeli hrvatski narod, da ponovno stvara
ustašku zločinačku državu. Te optužbe nisu prestale do
danas i dolaze iznutra i izvana. Tako smo imali
prilike pročitati srpskog ministra da svih 20 tisuća
ljudi na komemoraciji na Bleiburgu su ustaše. Koji
traži da Europska unija kazni Hrvatsku.
Najstrašnije
je što i dio bivšeg vodstva hrvatske države na isti
način lažno optužuje hrvatski narod. Ivo Josipović
stalno govori da u srcima Hrvatska živi ustaška zmija.
A Milanović sve one koji se idu pokloniti žrtvama
komunističkih zločina naziva ljubiteljima NDH i
ustašama.
Zato treba napisati novu istinitu povijest!
Moramo obraniti Alojzija Stepinca kao
ključnu osobu hrvatskog naroda, koji je osuđivao sve
totalitarizme i zločine, ali nikada nije zbog
počinjenih zločina doveo u pitanje hrvatsku državu i
pravo na hrvatsku državu.
S obzirom na sve što se danas događa
nije moguće reći nećemo se baviti više prošlošću,
bavit ćemo se sa budućnosti. Nema budućnosti koja ne
proizlazi iz prošlosti, koja se ne temelji na
prošlosti.
Moderna, demokratska Hrvatska, članica
Europske unije i NATO-a, država koja se temelji na
ljudskim pravima, demokraciji, pluralizmu, slobodi
vjere mora se temeljiti na vrijednostima Domovinskog
rata.
Velika je laž tvrdnja da je sadašnja
Hrvatska stvorena na vrijednostima lažnog
komunističkog antifašizma. 1945. je stvorena
komunistička Jugoslavija, a tek 90- tih godina u
Domovinskom ratu stvorili smo modernu i suverenu
hrvatsku državu.
To ne znači da trebamo izbrisati našu
povijest, da trebamo zaboraviti stoljetnu borbu
hrvatskog naroda za svojom državom, jer generacije i
generacije hrvatskog naroda stoljećima su se borili za
vlastitu državu, ali tek 90-tih godina smo je uspjeli
stvoriti i obraniti.
Obrana od podmetanja i laži
Hrvatski narod uspio je obraniti dr.
Franju Tuđmana od strašnih napada i osuda, podmetanja
i laži. S ponosom možemo reći da je već za ogromnu
većinu hrvatskog naroda Franjo Tuđman najveća
povijesna ličnost hrvatskog naroda jer nema većeg
doprinosa od stvaranja i obrane hrvatske države.
Isto tako uz Franju Tuđmana hrvatski
narod mora obraniti i Alojzija Stepinca kao ključnu
povijesnu osobu te čvrsto braniti njegovu osobnost,
svetost, ali i držati se njegovih i Tuđmanovih
stavova, koji su jasno osuđivali sve zločine koje su
razne političke i druge grupacije počinili u povijesti
ali su i čvrsto branili pravo hrvatskog naroda na
vlastitu državu, suprotstavljajući se onima koji su
cijela razdoblja povijesti hrvatskog naroda željeli
izbrisati i proglasiti cijeli hrvatski narod
zločinačkim narodom.
Nakon Mesića i Josipovića, koji su
vodili komunističku politiku, antihrvatsku politiku,
konačno je hrvatski narod izabrao predsjednicu Kolindu
Grabar Kitarović, koja nije bila nikada komunist niti
udbaš niti neprijatelj naroda i demokracije u
Hrvatskoj. Koja je domoljub i vjernik, čime je
oslabljena pozicija ateista koji su silom nametali
hrvatskom narodu ateistički svjetonazor.
Nisu izloženi sotonizaciji i napadima
samo Alojzije Stepinac i Franjo Tuđman nego su jednako
na udaru i HDZ, kao ključna snaga stvaranja i obrane
hrvatske države u prošlosti ali i danas, koja ima
jasnu viziju izgradnje Hrvatske kao suverene
nacionalne države hrvatskog naroda, kao ravnopravne
članice NATO-a i Europske unije. Na udaru je i
Katolička crkva u Hrvata, kao ključna institucija ne
samo u povijesti nego i danas i u izgradnji i obrani
nacionalnog identiteta i katoličkog svjetonazora kao
bitnog dijela identiteta hrvatskog naroda.
U tom širem kontekstu treba svestrano
analizirati i fenomen Mosta. Kako je Most nastajao,
tko je stajao iza njega i koji su bili ciljevi
stvaranja Mosta. Također, treba pokušati utvrditi
činjenice zašto je Most nakon izbora odustao od svojih
ciljeva i svojeg projekta. Zašto je ušao u suradnju s
Domoljubnom koalicijom i zašto je sada krenuo
razbijati tu koaliciju i pokušati potpuno uništiti
Domoljubnu koaliciju, a posebno HDZ i njegovog
predsjednika Tomislava Karamarka.
Most nije slučajno uspio
Most nije slučajno postigao uspjeh na
izborima. Božo Petrov i drugi iz Mosta imali su
ogromnu podršku medija, posebno Hrvatske televizije, i
promovirani su kao nova moralna politička snaga koja
će spasiti Hrvatsku. Most je projektiran kao saveznik
SDP-a i ljevice, kao snaga koja će im omogućiti da
ostanu na vlasti i nakon što izgube izbore. To se i
trebalo dogoditi ali stjecajem okolnosti, prije svega
zbog nasilničkog ponašanja Zorana Milanovića, već
dogovorena koalicija, dobro pripremljena,
projektirana, propala je.
I tada Božo Petrov i Most ulaze u
suradnju s HDZ-om, ali ne iskreno. Od početka se
ponašaju kao oporba, kao politička snaga koja želi
mijenjati HDZ i njegovu politiku. Oni žele biti
tutori. Oni žele mijenjati HDZ i stalno postavljaju
ultimatume, a ustvari rade na destrukciji HDZ-a.
Istovremeno, od početka Zoran
Milanović i Kukuriku koalicija ne priznaje pobjedu
Domoljubne koalicije i svim sredstvima onemogućava
normalno funkcioniranje Sabora i Vlade, i stalno
provodi plan rušenja, što je moguće prije HDZ-a. U
datom trenutku Most se vraća staroj ljubavi i prihvaća
pakleni plan Zorana Milanovića, da se prije
utvrđivanja činjenica o eventualnoj odgovornosti
Tomislava Karamarka zbog sukoba interesa glasa o
nepovjerenju u Saboru. Vodi se neviđena kampanja.
Sud bez suda
Sudi se bez suda. Presuđuje se bez
utvrđivanja činjenica. Zoran Milanović čak govori, a
tako i postupa, da činjenice nisu bitne, da se sve
zna, te se organizira prava hajka i vrši strašan
pritisak kako bi se skupilo 76 glasova za smjenu
Karamarka, odnosno kako bi se na taj način srušila
Vlada i Hrvatska potpuno destabilizirala, kako bi se
zaustavile reforme i kako bi izgubili narednih šest
mjeseci u političkim borbama u izvanrednim izborima.
Bilo bi interesantno pokušati i
potražiti odgovor na pitanje zašto se smrtni
neprijatelji, ljuti protivnici HDZ-a toliko trude da
poboljšaju i unaprijede HDZ?
Ako bi bile točne ocjene da je
Tomislav Karamarko već tri godine, od kako je došao na
čelo HDZ-a, najnepopularniji političar, da je kočničar
razvoja HDZ-a, te da ga zbog toga treba smijeniti onda
dolazimo do paradoksalne situacije. Da se politički
protivnici silno zalažu da pomognu HDZ-u i da im je
cilj srušiti Karamarka kako bi HDZ bio još jači, da
još uvjerljivije pobjeđuje, jer je na čelu s
Tomislavom Karamarkom pobijedio u zadnjih pet izbora.
Licemjerje je ogromno, baš zato što
HDZ pobjeđuje na čelu s Tomislavom Karamarkom, želi ga
se srušiti te stvoriti unutarstranačke borbe za vlast,
destabilizirati i oslabiti HDZ.
Već dulje vremena, ne samo poslije
izbora nego i prije izbora, u Hrvatskoj se bezbroj
puta ponavljaju lažne optužbe i lažno se tvrdi da
Hrvatska postaje ustaška i fašistička država. A mesić
čak najavljuje da ćemo uskoro imati nove ustaške
logore.
Dakle, Hrvatska se nalazi na udaru
moćnih snaga izvana i iznutra koje žele onemogućiti
domoljubne i rodoljubne političke snage koje
nastavljaju putem Stepinca i Tuđmana, koje imaju
viziju i konkretne programe izgradnje Hrvatske kao
suverene nacionalne države i kao članice Europske
unije koja će biti konfederacija suverenih država a ne
naddržava u kojoj veliki ponovo tlače male države i
narode.
Zbog svega toga velika je odgovornost
pred hrvatskim narodom. Hrvatski narod mora biti
sposoban vidjeti što se iza brda valja. Mora biti
svjestan svoje odgovornosti te iskoristiti šansu na
novim izborima kako bi dao dovoljno glasova
domoljubnoj, nacionalnoj političkoj opciji da može i
bez Mosta suvereno upravljati hrvatskom državom kao
demokratskom, nacionalnom državom hrvatskog naroda i
ravnopravnih nacionalnih manjina i svih državljana.
Bit će nanesena šteta Hrvatskoj zbog
toga što će se izgubiti šest mjeseci upravo u trenutku
kada je svaki dan važan za izlazak iz krize. Ali šteta
se može nadoknaditi ako se izabere vlast koja će imati
jasnu viziju i dovoljno ruku u Saboru da provede svoje
vizije i još jedanput obrani sve one velike ideale i
sustav vrijednosti koje je hrvatski narod stvorio i
obranio u Domovinskom ratu. Ali se mora reći da
prijeti i opasnost da se crveni i mentalni komunisti i
anacionalne političke snage ponovno dočepaju vlasti.
Dakle, na potezu je svaki građanin,
svaki Hrvat. Ne smije se rezignirati. Ne smije se
dopustiti da drugi odlučuju o našoj sudbini.
Još uvijek je sve u rukama hrvatskog naroda, bez
obzira na moćne snage koje nas tlače i koje nas žele
podčiniti, koje nas žele onesposobiti da sami
upravljamo svojom sudbinom.
Zdravko
Tomac, direktno.hr
www.hkz-kkv.ch |