Zna li DORH za konkretne optužnice protiv pomilovanoga ratnog zločinca Vojislava Stanimirovića?

Ovih dana na veličanstven način obilježeno je sjećanje na herojsku epopeju Vukovara na čijoj se žrtvi i stradanju utemeljila hrvatska sloboda i hrvatska država. U veličanstvenoj povorci od bolnice do Ovčare u koloni od više od 50 tisuća ljudi u kojoj su se našli pripadnici hrvatskog naroda iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i cijeloga svijeta nakon dugo vremena bilo je puno ponosa i emocija.

Moglo bi se reći da je tom povorkom Vukovar ponovno postao ključno mjesto hrvatske povijesti i pokretač nove sloge hrvatskog naroda, njegovog ponosa i dostojanstva i odlučnosti da smo dužni kao narod zbog onih koji su položili svoje živote za hrvatsku državu kao demokratsku i slobodnu državu zaustaviti negativne procese i čvrsto i odlučno još jedanput obraniti Hrvatsku i izgrađivati ju kao demokratsku i moralnu državu.

Bio sam na dvodnevnom znanstvenom skupu "Vukovar - dvadeset godina poslije" na kojem su vrlo emotivno i potresno govorile majke poginulih branitelja i žene masovno silovane u Vukovaru i srbijanskim koncentracijskim logorima. Majke su još jedanput poručile: "Naša bol je beskrajna a iz dana u dan postaje sve veća i veća jer smo suočene sa užasnim procesima i krivotvorinama kojima se ono veliko zašto su naši sinovi dali svoje mlade živote sve više pretvara od našeg ponosa u našu sramotu, od herojstva u navodni zločinački pothvat." Vukovarske majke su ogorčene i na dio hrvatske politike a pogotovo na svjetsku politiku. Pitaju se kako smo mogli dozvoliti da se dvadeset godina nakon epopeje Vukovara legaliziraju optužnice srbijanakog "vojnog tužilaštva" i vojnih sudova zločinačke JNA kojima se 40 vukovarskih branitelja optužuje za genocid nad Srbima.

To tim više što su Hrvatska vlada i Hrvatski sabor još prije dvadeset godina donijeli odluke da nikakvi akti srbijanskih "vojnih tužilaštava" i sudova zločinačke JNA ili bilo koji drugi akti SFRJ ne vrijede u Hrvatskoj pogotovo vezani za Domovinski rat. Pitaju se vukovarske majke kako je moguće da hrvatska država i njezini najviši predstavnici ruše suverenost Hrvatske i dozvoljavaju da se Srbija proglasi lažnim pravnim nasljednikom nepostojeće SFRJ i JNA i da na temelju iznuđenih priznanja u logorima progoni i optužuje vukovarske branitelje za genocid nad Srbima. Hrvatski sabor je pokušao ispraviti tu pogrješku donoseći ponovno odluku odnosno zakon koji proglašava takve tužbe i presude ništetnim, dakle nevažećim, nepostojećim za hrvatsku državu. O tome sam već pisao s velikim nezadovoljstvom kao potpredsjednik Ratne vlade i sudionik i svjedok tih ratnih događaja.

Ne bih o tome ponovno pisao da nije bilo novih izjava iz vrha hrvatske države koje ponovno brane pravo Srbije da na temelju iznuđenih priznanja mučenjem branitelja u koncentracijskim logorima optuži vukovarske branitelje za navodni genocid nad Srbima. Takav stav obrazlaže se navodnom obvezom Hrvatske da poštuje međunarodno pravo. Dakle, prihvaća se da su te optužnice legalne i legitimne te da hrvatsko pravosuđe treba omogućiti vukovarskim braniteljima da dokazuju nevinost i da opovrgnu takve lažne optužbe u sudskim procesima. Strašno je što se takav stav opravdava kao navodna obveza Hrvatske u poštivanju međunarodnoga prava jer optužnice i presude iznuđene priznanjima mučenjem u logorima upravo po međunarodnome pravu ne mogu imati nikakvu pravnu valjanost.

Josipović po starome

I nakon što se uvjerio sudjelujući u povorci u Vukovaru što misli i osjeća hrvatski narod predsjednik Ivo Josipović dan poslije toga ponovno izjavljuje da nije odustao od toga da pred Ustavnim sudom Hrvatske ospori doneseni Zakon koji ne priznaje kao legalne i legitimne bilo kakve optužnice vojnih tužitelja i sudova zločinačke JNA. Zabrinula me i izjava Vesne Pusić koja se već ponaša kao buduća ministrica vanjskim poslova, da će nakon konstituiranja novog Sabora podržati Ivu Josipovića a i da će nova većina ukinuti taj zakon. Dakle, da će legalizirati pravo Srbije da na temelju lažnih i monstruoznih optužbi optužuju vukovarske branitelje da su učinili genocid nad Srbima.

Pitaju se vukovarske majke zašto hrvatska država to radi, zašto to dopušta. Kako je moguće da za stvarni genocid za zločine u Vukovaru nad Hrvatima nitko nije optužen. Kako je moguće da nema ni jedne presude zbog zločina u Vukovaru. Kako to da iz vrha JNA nitko nije optužen. Kako je moguće da se dio državnog vrha i stranaka u Hrvatskoj cijelih ovih dvadeset godina bavi istraživanjem i procesuiranjem pojedinačnih zločina koji su Hrvati učinili u obrani. Kako to da Državno odvjetništvo i druga tijela represije nisu podignule optužnice za masovne ratne zločine u Vukovaru i drugdje.

Slušao sam a po prvi puta i Hrvatska televizija je u svojim programima o tome progovorila ispovijedi žena mučenica koje su prošle torturu masovnih silovanja ne samo u srbijanskim koncentracijskim logorima nego i u Vukovaru. Slušao sam i konkretne optužbe protiv ratnih zločinaca po imenu i prezimenu, silovatelja i ubojica koji se i danas slobodno šeću po Vukovaru. Slušao sam i konkretne optužnice protiv pomilovanoga ratnog zločinca Vojislava Stanimirovića i zgražanje žrtava što su on i njemu slični danas bitni čimbenici hrvatske vlasti i novi kandidati za Hrvatski sabor. Umjesto da progoni ratne zločince hrvatsko pravosuđe i državna represivna tijela svu svoju pozornost usmjerili su na pojedinačne zločine Hrvata a mnoge političke stranke i nevladine udruge i mediji i nakon velike katarze koja se ove godine dogodila u Vukovaru već nakon nekoliko dana nastavljaju sa svojom politikom izjednačavanja krivnje i prebacivanje krivnje s velikosrpskog agresora na hrvatsku politiku.

Manipulacije na državnoj dalekovidnici

Ponovno je gospodin Zoran Šprajc pokušao amortizirati emocije hrvatskoga naroda i vještom manipulacijom u Dnevniku HRT-a optužiti predsjednika Franju Tuđmana kao glavnog krivca za tragediju Vukovara i tako neviđeno herojstvo i našu pobjedu pretvoriti u poraz i izdaju. Naši organi represije dvadeset godina su spavali a moćne političke snage su podržavale njihovo ne djelovanje. Čak su govorili: Pustite Vukovar. Nemojte se stalno vraćati u prošlost. Govor o strašnim zločinima i stradanju hrvatskog naroda samo jača hrvatski nacionalizam i sprječava pomirbu i uspostavljanje regionalne suradnje i regionalnog zajedništva. Takvu politiku forsirala je i međunarodna zajednica kojoj odgovara stabilnost po bilo koju cijenu. Međunarodnu zajednicu ne zanima istina i pravda. Nju zanima stabilnost Balkana i po cijenu izjednačavanja krivnje žrtve i agresora.

Poslušnička hrvatska politika a pogotovo nevladine udruge, političke stranke i mediji cijelo vrijeme su stvarale atmosferu da treba odustati od istine, da treba biti realan, da ne treba govoriti o zločinima nego o budućnosti i novoj suradnji u regiji. I nakon Vukovara uoči parlamentarnih izbora hrvatski građani nalaze se u mnogim dvojbama jer su izloženi bombardiranju krivotvorina i neistina, vrlo proturječnih ocjena o našoj prošlosti, o Domovinskome ratu, o herojskoj epopeji Vukovara, o prvom predsjedniku Franji Tuđmanu. Kod onih političkih snaga čiji bi se program mogao sažeti u jednu rečenicu Tito, a ne Tuđman, postoji strah od političkih snaga koje najavljuju da se njihov politički program može sažeti u rečenicu Tuđman, a ne Tito. Kako su masovne emocije i katarza koju je hrvatski narod proživio ovih dana obilježavajući herojsku žrtvu Vukovara pokazala da se Hrvati vraćaju državotvornoj ideji Franji Tuđmanu odmah je krenula kontra kampanja koja treba ogaditi i kriminalizirati Franju Tuđmana a rehabilitirati Titu.

Suđenje HDZ-u, suđenje Hrvatskoj

U Hrvatskoj uoči izbora vrlo smišljeno i tempirano otvorene su optužbe protiv Tuđmanovog HDZ-a s očitim ciljem da to bude zadnji korak u detuđmanizaciji Hrvatske i da se izbori dobiju na koncepciji "Tito, a ne Tuđman" i prije izbora. Mnogi hrvatski domoljubi uvidjeli su opasnost neravnoteže u hrvatskom političkom životu do koje dolazi manipulacijom i zlouporabom optužbi protiv HDZ-a. Hrvatska se želi svesti na jednu političku opciju uvjetno govoreći "crvenu". To je bio razlog što se jedan broj akademika, sveučilišnih profesora i bivših istaknutih državnih dužnosnika izvan HDZ-a odlučio javno podržati najave HDZ-a da se vraća svojim izvorima odnosno državotvornoj politici Franje Tuđmana. To je izazvalo veliku uzbunu i neprimjerene i uvrjedljive reakcije dijela medija. Kao primjer navest ću reakciju Jelene Lovrić koja je 90-ih godina bila član Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske ali i svojevrsna hrvatska heroina, vrlo popularna, koja je žestoko napadala Slobodana Miloševića i velikosrpski nacionalizam.

Međutim, onoga trenutka kada je vidjela, da ne samo Franjo Tuđman i HDZ, nego na neki način i SDP ne vodi samo borbu protiv Miloševića nego i za stvaranje samostalne i nezavisne Hrvatske postala je ljuti neprijatelj ne samo Franje Tuđmana i HDZ-a, nego i SDP-a jer smo joj rušili Jugoslaviju. Dakle, napadala je Miloševića jer je rušio Jugoslaviju. Kada je vidjela da Hrvatski socijaldemokrati podržavaju Tuđmana u stvaranju samostalne i suverene države pisala je optužbe protiv SDP-a kao sestrinske stranke HDZ-a i napustila je SDP kao i mnogi drugi ljevičari kada je SDP odustao od obrane Jugoslavije.

Milan Ivkošić u svom tjednom komentaru naveo je izjavu Miroslava Lazanskog koji je bio Kadijevićev čovjek od povjerenja, koji je kao novinar Danasa napustio Hrvatsku i otišao služiti u Srbiju (sada je novinar beogradske Politike). Lazanski navodi da mu je Jelena Lovrić u svibnju 1991. godine, dakle uoči donošenja odluke o samostalnosti Hrvatske rekla: "Kada će već jednom ta tvoja JNA da izvrši puč i ode ovo sve dođavola pa i mi." Ta i takva Jelena Lovrić koja već dvadeset godina ne može oprostiti Tuđmanu stvaranje hrvatske države, u strahu od rehabilitacije tuđmanizma proglasila je sve nas koji smo podržali povratak Tuđmanu zombijima i desnim zdrugom.

Za nju je zombi Ivan Aralica, akademik i najveći živući hrvatski književnik. Za nju je zombi legendarni pravnik, rektor Sveučilišta i ministar vanjskih poslova Ratne vlade Zvonimir Šeparović. Za nju je zombi i prof. dr. Miroslav Tuđman koji je traženi predavač od Amerike do Izraela i vrhunski stručnjak koji je stvarao hrvatske obavještajne službe i diplomaciju, koji je proveo rat kada je bilo najteže u Bosni i Hercegovini i na tenku ušao u Knin. Za nju je zombi i akademik Slaven Barišić jedan od svjetskih priznatih fizičara i matematičara. Za nju je zombi i Zoran Šangut. mladić sa Trpinjske ceste koji je sa 17 godina branio do kraja Vukovar, koji je zarobljen prošao srbijanske logore, koji je primjer branitelja Blage Zadre. Nakon izlaska iz logora završio je pravo, nije uzeo nikakve benificije i mirovine, nastavio je svoju borbu za istinu i faktično natjerao Mladena Bajića kao predsjednik Udruge pravnika Vukovara 1991. da konačno podigne optužnice protiv Vasiljevića za zločine u logorima.

Za nju je zombi i Dubravko Jelčić književnik i akademik. Ja sam osobno kao potpredsjednik Ratne vlade posebno "počašćen" jer nisam za nju samo zombi, nego i fanatični vjernik. Dakle, ne biraju se načini kako da se uvrijede i diskvalificiraju svi oni koji su branili i brane hrvatsku državu. Zombi Tuđman i njegovi zombiji nisu dozvolili Lovrićkinim tenkovima da izvrše puč. Sada kada se u miru pokušava osporiti ono veliko što je hrvatski narod na čelu s Tuđmanom postigao razumljivo je što novinarka koja i dan danas tuguje za Jugoslavijom i njezina politička opcija žive u strahu da to zombiji ponovno ne će dozvoliti.

Prof. dr. Zdravko Tomac

www.hrvatski-fokus.hr