Sve nas ljude različitih svjetonazora i različitih
političkih pogleda čvrsto je povezalo naše domoljublje,
poštovanje prema prvome hrvatskom predsjedniku Franji
Tuđmanu i moralna obveza da se suprotstavimo urušavanju
HDZ-a kao bitne nacionalne institucije, kao povijesne
stranke zaslužne za stvaranje i obranu hrvatske države.
Smatrali smo da ne smijemo mirno
gledati kako se želi HDZ ne samo potpuno
kriminalizirati, nego i uništiti pa čak i zabraniti.
Moj pristanak da zajednički djelujem s tako uglednim i
časnim ljudima u Savjetu Predsjednice HDZ-a shvatio
sam kao moralnu obvezu i domoljubno djelovanje. lako
nikada nisam bio član HDZ-a nego do izlaska iz SDP-a
kao potpredsjednik SDP-a politički konkurent i Tuđmanu
i HDZ-u, upravo zato što sam bio u vrijeme stvaranja i
obrane hrvatske države, potpredsjednik Ratne vlade i
bliski suradnik Franje Tuđmana, smatrao sam da ne mogu
mirno gledati kako se želi uništiti HDZ, kako ga se
želi izbrisati s političke scene.
Bio sam svjestan kao i drugi članovi
Savjeta da će HDZ izgubiti izbore, odnosno da je
izgubio izbore i prije izbora. Mnogi su me zbog toga
pitali zašto sam izabrao gubitničku stranu, zašto sam
stao iza stranke koja nema šanse. Akademik Ivan
Aralica u svojoj analizi naveo je i razloge našeg
aktiviranja, ali je dao i niz prijedloga s kojima se u
potpunosti slažem. Dodat ću samo još neke razloge.
Šest mjeseci prije izbora mnogi su
smatrali da je HDZ napravio tako velike pogreške
došavši u tako nepovoljan položaj, da nema šanse ne
samo pobijediti na izborima, nego i opstati kao snažna
politička stranka, alternativa Kukuriku koaliciji.
Dakle smatralo se da je došlo vrijeme za kraj HDZ-a i
da treba tražiti novu političku opciju koja će u
Hrvatskoj preuzeti dosadašnju ulogu HDZ-a. Počeli su
se održavati sastanci, praviti razne platforme i
organizirati ta treća politička opcija koja bi trebala
zamijeniti HDZ. Nisam vjerovao u tu mogućnost jer,
prije proteklih izbora sa tri stotine intelektualaca
pokušali smo oformiti Savez za Hrvatsku, kao novu
političku snagu koja će objediniti stranke desnice i
desnoga centra, branitelje i neovisne intelektuaice s
ciljem da preuzmu ulogu kompromitiranoga i slabog
HDZ-a. Međutim, pred izbore se ta opcija raspala.
Ista ta opcija i gotovo isti ljudi i pred ove izbore
ponovo su pokušali napraviti isto, ali je već tri
mjeseca prije izbora bilo jasno da u tomu ne će
uspjeti.
Dakle, bilo mi je jasno kako je jedina
mogućnost da se spriječi dvotrećinska pobjeda Kukuriku
koalicije i potpuno crvenjenje Hrvatske, pomoći da se
spasi HDZ od propasti te podržati Jadranku Kosor u
njezinoj orijentaciji da se HDZ istinski vrati na
državotvornu politiku Franje Tuđmana. Dakle bio sam
uvjeren da je bitan nacionalni interes, da je bitno za
demokratski razvoj Hrvatske održati na nogama HDZ kao
jaku domoljubnu stranku desnoga centra koja će moći
biti jaka oporba Kukuriku koaliciji na sljedećim
izborima, odnosno koja će biti sposobna ponovno
preuzeti vlast.
Male desne političke stranke i udruge
koje se nisu mogle dogovoriti o zajedničkom nastupu
odnijele su 25 posto biračkoga tijela i po D'Hondtovoj
metodi 'podebljale' pobjedu Kukuriku koalicije. Te
male stranke i liste žestoko su napadale HDZ, žešće
nego Kukuriku koaliciju jer su se nadale da će
pridobiti dio biračkoga tijela HDZ-a. Tome se nadao i
HSS te je zbog toga odbio koaliciju s HDZ-om što je
također 'podebljalo' pobjedu Kukuriku koaliciji.
S druge strane, vidio sam da na žalost
u Kukuriku koaliciji i u SDP-u, a još više u HNS-u,
postoji ne samo želja nego i velika strast da se
uništi HDZ za sva vremena. Također sam dnevno mogao
vidjeti da u medijima i u hrvatskome društvu vrlo
učinkovito djeluje mreža starih obavještajnih službi
Jugoslavije, odnosno bilo je vidijivo da postoji
udružena 'zločinačka' protuhadezeovska koalicija koja
želi da se suđenje Ivi Sanaderu pretvori u suđenje
Tuđmanovu HDZ-u, Franji Tuđmanu i državnom i
stranačkom vodstvu HDZ-a.
Kako u isto vrijeme traju procesi u
Haagu na kojima su Tuđman i državno vodstvo, vodstvo
HDZ-a, optuženi kao zločinačka organizacija, bilo je
vidljivo da se želi nakon što je HDZ optužen kao
zločinačka organizacija u ratu, optužiti ga i kao
zločinačku organizaciju u miru i tražiti njegovu
likvidaciju, odnosno tražiti ustavnu zabranu rada.
Želio se HDZ kompromitirati i za svagda uništiti kao
politički konkurent, željelo se izbrisati iz pamčenja
sve ono veliko što su učinili Tuđman i HDZ u novijoj
povijesti hrvatskoga naroda te otvoriti prostor novoj
anacionalnoj politici i takozvanoj 'tadičizaciji'
hrvatske vanjske politike.
Nakon pobjede na izborima, nova
ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić promijenila je
retoriku i otkriva novu strategiju Kukuriku koalicije.
Oštricu kritike upućuju na HDZ. Vesna Pusić rekla je
kako nije optužila Hrvatsku da je agresor na Bosnu i
Hercegovinu, nego da je agresor HDZ, da nije Tuđman
agresor kao predsjednik države, nego da je Tuđman
agresor kao predsjednik HDZ-a.
Ona takvom retorikom i nesvjesno javno
otkriva prave namjere Kukuriku koalicije.
Treba osuditi Tuđmana kao zločinca u
ulozi predsjednika HDZ-a i HDZ kao zločinačku
organizaciju u ratu koja je mimo državnih tijela i
Sabora vodila zločinačku politiku. Ista retorika
primjenjuje se u optuživanju HDZ-a zbog Sanaderove
kriminalne djelatnosti u koju je uvukao širok i znatan
broj struktura, ne samo u stranci nego i u državi.
Dakle zaključak je: treba uništiti HDZ
do kraja, sve do hapšenja sadašnleg vodstva HDZ i
ustavne zabrane rada HDZ-a.
To je cilj od kojega se nije odustalo
ni nakon izbora. Kada ga nisu uspjeli uništiti
optužbom da je zločinačka organizacija suđenjem
Sanaderu upravo u vrijeme predizborne kampanje, kada
ga nisu uspjeli uništiti na izborima, kada je HDZ
ostao na nogama i ostao brojna i snažna oporbena
stranka, sada ga pokušavaju uništiti trećim udarom -
raspirivanjem sukoba unutar HDZ-a kako bi se HDZ
raspao iznutra.
Svakodnevno se i dalje sotonizira
prije svega Jadranka Kosor, ali i cijeli HDZ. Dakle i
dalje se želi uništiti za sva vremena domoljubna
državotvorna hrvatska stranka koja, bez obzira na
probleme i pogreške, objektivno u Hrvatskoj može biti
jedina politička snaga koja se može suprotstaviti
Kukuriku koaliciji i njezinim namjerama provođenja
potpune detuđmanizacije i rashrvaćenja Hrvatske. Zato
im je cilj da u stranačkim izborima HDZ oslabi, da se
onesposobi kako ne bi postao jaka opozicija. Bez HDZ-a
kao jake opozicije i konkurenta Kukuriku koaliciji
moci ce bezbolno provesti svoje političke namjere koje
ne taje.
S tim su namjerama već počeli u
čvrstom ideološkom savezu s predsjednikom Josipovićem.
Žele ukinuti Zakon o ništetnosti te otvoriti prostor
za novi sporazum sa Srbijom kojim bi, prihvaćanjem
krivotvorina da se radilo o građanskom ratu a ne
velikosrpskoj agresiji, izjednacili zločine agresora i
žrtve i legalizirali pravo Srbije da aktivira
krivotvorene optužnice vojnih sudova bivše JNA protiv
hrvatskih branitelja i hrvatskih političara.
Želi se i dalje povuči tužba protiv
Srbije za genocid. Odustajanjem od tužbe, Hrvatska bi
odustala od borbe za istinu i prihvatila bi da se
velikosrpski osvajački rat pretvori u građanski rat s
podijeljenom krivnjom.
U prvom mandatu na vlasti od 2000. do
2003., SDP i partneri sustavno su radili na
rashrvaćenju Hrvatske. Izmiješali su državne praznike
kako bi ih obezvrijedili, ukinuli su naziv 'državni' u
imenu Sabora. Sada idu dalje i predlažu da se Dan
državnosti pretvori u radni dan kako bi omalovažili
njegovo značenje. Hrvatska bi bila jedina država koja
ne slavi svoju državnost. Mozda i zbog toga sto
Kukuriku koa licija ima osječaj grižnje savjesti jer
je pobjegla iz Sabora kada se ta povijesna odluka
donosila pa ih proslava Dana državnosti podsjeća na
njihov veliki grijeh i sramotu.
Dakle kada nisu uspjeli izbrisati HDZ
s političke scene prije izbora i za vrijeme izbora, to
sada pokušavaju razbuktavanjem unutarstranačkih sukoba
i borbe u HDZ-u do posljednje kapi krvi. Zbog toga je
i dva mjeseca nakon izbora u medijima glavna tema
stanje u HDZ-u, zapravo sotoniziranje HDZ-a i posebno
predsjednice HDZ-a jer su procijenili da je ona sa
svim svojim manama ipak najopasniji konkurent Kukuriku
koaliciji.
Ne žele Jadranku Kosor zbog njezine
odlučne borbe protiv korupcije. Ona im može biti vrlo
nezgodan politički protivnik jer preko slučaja
Ferenčak i drugih, pokazuje da ne želi raščiščavati s
korupcijom u vlastitim redovima, da brani svoje
korupcionaše te da vrši politički pritisak na sudstvo.
Ne žele Jadranku Kosor i zbog njezina
čvrstog stava da će se svim demokratskim sredstvima
boriti protiv davanja prava vojnim sudovima JNA da
progone hrvatske branitelje, da će se boriti svim
demokratskim sredstvima protiv povlačenja tužbe za
genocid protiv Srbije, zbog njezina stava da ne će
pitati Beograd što Hrvatska smije ili ne smije,
odnosno da će se zalagati da nikada više hrvatski
političari ne idu po svoje mišljenje u Beograd.
Na žalost prvi dani nove vlasti
pokazuju da je nova hrvatska vlast opsjednuta
Beogradom i stvaranjem prijateljstava sa Srbijom, ne
na temelju istine, nego prihvaćanja krivotvorina koje
rehabilitiraju Srbiju, a optužuju Hrvatsku.
I ono najvažnije, što je bio povod i
meni i mojim kolegama koji su pristali biti u Savjetu
predsjednice Jadranke Kosor, bio je zaokret u politici
HDZ-a i iskreni povratak korijenima, odnosno
Tuđmanovoj državotvornoj politici. Na simboličkoj
razini to je pokazano i pomirbom HDZ-a i obitelji
Tuđman te izborom prof. dr. Miroslava Tuđmana na listi
HDZ-a u Hrvatski sabor.
Ali upravo ta orijentacija na povratak
Tuđmanu bila je uzrok novog vala beskrupuloznih napada
na Franju Tuđmana, na nas u Savjetu koji smo podržali
takvu politiku i na Jadranku Kosor. Nazvali su nas
'zombijima', 'dinosaurima' izvrijeđali jer su osjetili
da upravo čvrsta orijentacija da se HDZ obračuna sa
Sanaderovom detuđmanizacijom ne samo u državi nego i u
HDZ-u jest najveća opasnost za političke protivnike
HDZ-a, a najveća dobit ne samo za HDZ, nego i za
Hrvatsku i hrvatske nacionalne interese.
Još je nešto zanimljivo u svim tim
procesima. Mediji sve više rehabilitiraju Sanadera i
Sanaderove ljude u HDZ-u. Skida se postupno krivnja sa
Sanadera, čak ga se želi prikazati kao žrtvu. Daju se
nagrade nekim osvjedočenim Sanaderovim kadrovima, daje
im se ogroman medijski prostor, daje se i onima koji i
dalje smatraju daje Sanader nevin i velik. Postupno se
skida odgovornst za neuspjeh HDZ-a na izborima sa
Sanadera i želi se sva krivnja prebaciti na Jadranku
Kosor.
Umjesto da dobije priznanje za dobar,
čak i vrlo dobar rezultat na izborima u nemogućim
uvjetima, stalno se ponavlja neistina da se radi o
katastrofalnom porazu te se onda traži da zbog tog
poraza podnese ostavku i odustane od kandidiranja za
predsjednicu HDZ-a te se pokreće prava lavina njezina
diskreditiranja za ono što je kriva, a još više za ono
što nije kriva.
Kao član Savjeta, uz ostale članove,
usprotivio sam se pokušaju u HDZ-u da se zaustavi
demokratizacija stranke. Javno sam se suprotstavio
stavovima Vladimira Šeksa, što je sjajno obrazložio
akademik Ivan Aralica.
Zatražili smo i rekli da je uvjet
našega angažiranja ne samo da se omogući više
kandidata na svim razinama, nego i da se donese
politički stav da je to obveza svih organizacija HDZ-a
na svim razinama. Dobro je što je to ne samo
prihvaćeno, nego što i daje rezultate pa već sada ima
šest kandidata za predsjednika HDZ-a.
Dakle smatram da Jadranka Kosor ne
smije imati nikakve prednosti bez obzira na zasluge
što je u protekle dvije godine izvela HDZ iz slijepe
ulice, ali još više se ne slažem da ju se sotonizira i
da ju se prije izbora proglašava nesposobnom da bude
ravnopravan kandidat ostalim kandidatima.
Kako je kampanja počela, smatram da
nema smisla daljnje djelovanje Savjeta. I tu se slažem
s akademikom Aralicom da je faktično Savjet završio
svoj rad. Mislim da smo pomogli da se sačuva HDZ od
propasti i da postigne zadovoljavajuće rezultate na
izborima i da se odlučno počinje vraćati državotvornoj
politici Franje Tuđmana.
Zato ovaj tekst i ne pišem kao član
Savjeta nego kao građanin, politolog i publicist kojem
je stalo do istine i koji iskreno želi uspjeh HDZ-u,
bez obzira tko će na stranačkim izborima biti izabran
u novo vodstvo.
Za raziiku od mnogih dušobrižnika,
raznih 'lovrički', 'butkovića' i drugih koji rone
gorke suze zbog navodnog nedostatka demokracije u
HDZ-u, koji se jako 'brinu' za HDZ, koji su se jako
angažirali kako bi ga izveli na pravi put, a cijelo
vrijeme postojanja HDZ-a činili su sve da ga utope u
čaši vode, ja iskreno smatram da je HDZ bitna
nacionalna institucija i vrijednost, odnosno da je naš
zajednički nacionaIni interes da HDZ ostane jaka,
domoljubna, hrvatska stranka na državotvornoj
koncepciji Franje Tuđmana.
Kada takvi 'prijatelji' demokracije
žestoko napadaju nekoga kandidata za vrh HDZ-a, a
drugoga brane i podržavaju, onda mi je to jako
sumnjivo. Oni nikada nisu željeli i ne žele moćni i
jaki HDZ. Zato je najveći kompliment Jadranki Kosor
što je tako jako napadaju i što poglavito nju žele
onemogućiti, što znači da se boje da bi ona ipak mogla
na temelju onoga što je napravila u posljednje dvije
godine, uspjeti u daljnjem jačanju HDZ-a i pripremanju
HDZ-a za pobjedu na novim parlamentamim izborima.
Ovaj tekst napisao sam prije nego što
sam pročitao u Hrvatskom listu od 16. veljače ove
godine reakciju gospodina Nikole Bašića na moje
davanje potpore Jadranki Kosor.
U svojoj reakciji pod naslovom:
"Umjesto da se sramite Jadranke Kosor zbog njezine
izdaje, Vi ju gospodine Tomac javno podržavate',
gospodin Bašić proglašava gospođu Kosor najvećim i
jedinim krivcem za sve što nam se događalo s haaškim
sudom zaboravljajući pritom da ima mnogo većih krivaca
te nepravedno svu krivnju prebacuje na nju.
Ne slažem se s Vama, gospodine Bašiću,
ali branit ću Vaše pravo da iznosite svoje stavove, no
Vas molim da priznate i meni i drugima koji se ne
slažu s Vama, da javno iznose svoje stavove. I ovo
Vaše pismo, i druga reagiranja koja sam dobio, i
pozitivna i negativna, ovaj moj tekst čine još
potrebnijim i aktualnijim. Nadam se da sam uspio
obrazložiti svoje dobre namjere, ali svjestan sam da
često dobre namjere ne vode u raj nego u pakao.
Ipak, usprkos svim problemima,
vjerujem da će članstvo HDZ-a prevladati sve teškoće i
zamke i da će na demokratski način između više
kandidata izabrati novo vodstvo bez izbornog
inženjeringa i diskriminacije bilo koga.
Dr. Zdravko
Tomac
Hrvatski list
23.02.2012. |