Samo Vi napišite komičnu operu u kojoj sam glavni lik, a ja već pišem knjigu o Vama!

Predsjednik Ivo Josipović javno se požalio da postoji jedan medij koji se bavi samo njime, da ga stalno optužuje i u svakom broju 'pljune mu u oko'. Dodao je, da ne bi bilo dvojbe na koga misli, da te novine nisu iz Zagreba nego iz Zadra. To je rekao kao odgovor na primjedbe da je medijski zaštićen i da se o njegovim pogreškama ne smije pisati ni govoriti. Optužujući Hrvatski list, pokušao je dokazati da izjave Matije Babića u emisiji Nedjeljom u 2 na HTV-u da je predsjednik Josipović tretiran kao sveta krava, nije točna, jer eto postoji tjednik koji se ničim drugim ne bavi nego mu iz broja u broj 'pljuje u oko'.

Moram priznati da sam osobno bio iznenađen da je u udarnom terminu na Hrvatskoj televiziji bilo moguće reči o Josipoviću sve ono što nigdje do sad nije bilo moguće reči. Matija Babić iznio je niz argumenata koji teško optužuju predsjednika Josipovića. O tim optužbama, s obzirom da se radi o predsjedniku države, trebale bi se izjasniti i državne institucije kako bi se utvrdila istina. Ovo spominjem samo zbog toga što je sve to bio povod predsjedniku Josipoviću da se konačno oglasi o tomu što misli o kritikama svoje politike u Hrvatskom listu. Hrvatski list je upravo zato što je on predsjednik države, često argumentirano analizirao njegovu politiku. O Josipovićevoj politici pisali su brojni ugledni autori na argumentiran i kulturan način bez osobnog vrijeđanja. Kako sam i ja često pisao o Josipovićevoj politici i u Hrvatskom lislu, smatrao sam potrebnim osvrnuti se na Josipovićev pokušaj da pisanje Hrvatskog lista proglasi smećem i 'pljuvanjem u oko'.

U Hrvatskom listu prije dva broja napisao sam i Otvoreno pismo predsjedniku Josipoviću tražeći od njega, kao bivši potpredsjednik Ratne vlade i kolega profesor, da javno odgovori na moje pismo u kojem sam argumentirano ukazao na potrebu promjene njegove politike. To pismo prije nego što sam ga objavio u Hrvatskom listu poslao sam predsjedniku Ivi Josipoviću uz popratno pismo koje sada objavljujem jer ni na njega nisam dobio nikakav odgovor.

Evo toga popratnog pisma Otvorenom pismu:

Poštovani gospodine predsjedniče Josipoviću, šaljem Vam svoje otvoreno pismo koje će objaviti Hrvatski list. Nadam se da ste mogli primijetiti da sam u protekle dvije godine u dosta članaka i kolumni vrlo kritički analizirao Vašu politiku. To činim zbog toga što mislim da je ponašanje i politika predsjednika države izuzetno značajna za budućnost hrvatskog naroda i demokratski razvoj hrvatske države. Pogreške čelnog čovjeka države, čak i male nejasnoće i krivi potezi, mogu nanijeti veliku štetu. Vi ste kao i svaki predsjednik okruženi laskavcima koji Vam govore ono što Vi želite čuti. Ja mislim upravo obrnuto, da je važno predsjedniku države govoriti ono što on ne želi čuti, da je važno ukazivati na pogreške. Vaša ahilova peta je odnos prema Srbiji, posebno prema predsjedniku Tadiću, koji Vam je nametnuo politiku koja je suprotna interesima hrvatskog naroda. Ja na to stalno ukazujem u nadi da ćete biti u stanju promijeniti tu pogrešnu politiku.

Međutim, nakon Vašeg zahtjeva Ustavnom sudu u kojem ste tužili Hrvatski sabor za neustavni Zakon i odaslali poruku da se slažete da se sudi vukovarskim braniteljima na bazi optužnica vojnih sudova bivše JNA, ozbiljno sam posumnjao da ćete mijenjati svoju pogrešnu politiku. Zato sam se odlučio napisati Vam otvoreno pismo koje Vam šaljem u prilogu. Ako mislite da nisam u pravu, bilo bi dobro da javno odgovorite i navedete argumente zbog kojih vodite politiku koja, htjeli to priznati ili ne, velikosrpsku agresiju pretvara. kako ste više puta rekli, u 'splet nesretnih politika i sukoba'.

Predsjednikov ured nije mi ni formalno odgovorio da je pismo primio. Kao što sam i očekivao, pismo nije imalo odjek u javnosti, bilo je prešućeno kao što se prešućuju i drugi tekstovi Hrvatskog lista bez obzira na svoju kvalitetu. I dalje je na djelu prešućivanje i ignoriranje Hrvatskog lista i njegovih autora. Nitko od uvaženih autora i novinara Hrvatskog lista i brojnih suradnika nikada nije pozvan na raspravu u emisijama Hrvatske televizije i Hrvatskog radija i drugih medija.

Optuživši Hrvatski list za pljuvanje, Josipović je priznao da ga ne samo čita, nego da ga tekstovi jako pogađaju. Mislio sam da predsjednik Ivo Josipović i ne čita u svojim visinama popularnosti koju proizvodi iz tjedna u tjedan Bagometar svojim neznanstvenim istraživanjima javnog mnijenja kojima se lažno podiže popularnost Ive Josipovića, međutim, i prije 'pljuvanja u oko' kao reakcije Josipovića na pisanje Hrvatskog lista vidio sam da čita moje tekstove jer je u jednom intervjuu rekao kako razmišlja da napiše komičnu operu kojoj bi dao naslov: 'Profesor Tomac u potrazi za crvenom niti u europskim metropolama'. Nisam odgovorio Josipoviću na taj pokušaj da me načini komičnim čovjekom koji luta po metropolama tražeći izgubljenu crvenu nit. Međutim. naslov komične opere promašen je jer se crvena nit ne moze naći ni u jednoj europskoj metropoli osim u Zagrebu, na Pantovčaku, jer ju je Josipović ne samo našao nego i crvenim nitima plete mrežu crvenjenja Hrvatske.

Na žalost, umjesto da mijenja svoju politiku, on u toj pogrešnoj politici ide dalje. Govorom u izraelskom Knessetu prevršio je svaku mjeru. Josipović je u Knessetu jasnije i teže nego bilo kada ranije neprimjerenom isprikom optužio vlastiti narod. Njegove isprike postale su prave optužnice protiv hrvatskog naroda, postale su oblik krivotvorenja istine o Domovinskom ratu, postale su uvrjedljive i ponižavajuće jer ustvari na 'fini', 'gospodski', 'profesorski' način prihvaćaju velikosrpske laži o hrvatskom narodu, njegovoj povijesti i Domovinskom ratu.

Zato sam i ranije osporavao pravo Ivi Josipoviću da isprikama agresoru vrijeđa vukovarske majke poginulih branitelja koje su njemu i Tadiću okrenule leđa. Zato sam mu osporavao pravo da priznaje Srbiji aktiviranje optužnica JNA protiv vukovarskih branitelja, zato sam tražio od njega da ne isporučuje vukovarske branitelje na milost i nemilost agresoru. Kritizirao sam njegovu ispriku u bosansko-hercegovačkom Parlamentu koja je ustvari bila optužnica protiv državnog i vojnog vodstva 90- ih godina kao navodno glavnog krivca za sve zlo koje se dogodilo u Bosni i Hercegovini. Njegova isprika u Knessetu mnogo je teža optužba nego sve dosadašnje optužbe koje sam ja i drugi autori u Hrvatskom listu opravdano kritizirali.

Sada je optužio vlastiti hrvatski narod da genetski nasljedno ima ustašku zmiju u svojim srcima koja i dalje djeluje. Time se priključio velikosrpskoj strategiji laži koja već dvadeset godina pokušava krivotvoriti istinu i optužiti Hrvatsku da je slijednica NDH, da je ustaška tvorevina, da su Hrvati genetski zločinci i da se ustaška zmija nasljeđuje u srcima novih generacija. Svojom isprikom on je posredno prihvatio tu monstruoznu optužbu da je demokratska Hrvatska slijednica NDH, da se i danas u njoj vodi ustaška politika. Velikosrpski nacionalizam nije odustao od optužaba da postoje dvije NDH: Pavelićeva NDH koja je propala i Tuđmanova NDH koja ju je naslijedila.

U Hrvatskom Ustavu jasno piše da se Hrvatska temelji između ostalog na antifašizmu i odlukama Zavnoha nasuprot NDH. Međutim, ne samo po Ustavu, nego i po svojoj politici današnja Hrvatska nastala u Domovinskom ratu, članica NATO-a i pred ulaskom u Europsku Uniju demokratska je država s najvećim mogućim pravima nacionalnih manjina i nema nikakve veze s NDH i ustaštvom.

Predsjednik Josipović zbog toga čini nepopravljivu pogrešku kada se u Izraelu ispričava zbog NDH i zbog onog što su radile ustaše, umjesto da govori o sadašnjoj Hrvatskoj čiji je predsjednik. Ispričavajući se kao da je sadašnja Hrvatska slijednica Pavelićeve NDH, on nameće krivnju hrvatskom narodu, a rečenicom da 'ustaška zmija živi u srcima hrvatskog naroda', htio to priznati ili ne, nanosi nepopravljivu štetu vlastitom narodu i državi čiji je predsjednik.

Hvali se Josipović da je sin Titova partizana, ali se ne ispričava zbog komunističkih zločina. Ne samo da šuti o komunističkim zločinima nego ih i negira, čak i pretvara u nešto časno. Govori da djeca moraju znati istinu i da zato "stalno moramo govoriti o ustaškim zločinima kako bi djeca mogla razlikovati dobro od zla, ali u svojoj ideološkoj zaslijepljenosti partizanskog sina, ne želi vidjeti istinu u cjelini. A istina je samo u cjelini. Zato je predsjednik države dužan jednako osuditi sve totalitarizme, sve zločine. On ne smije biti ideološki pristran, ne smije, a on to upravo radi, na jednoj strani vidjeti samo zlo i zločine a na drugoj strani samo dobro, pravdu i slobodu. Djeca trebaju znati istinu, a istina je da ni crvena zvijezda petokraka ni slovo U nisu donijeli ništa dobro. Istina je da je on predsjednik demokratske Hrvatske i da nema pravo otvarati svojoj pristranošću stare ideološke sukobe unutar hrvatskog naroda.

Gospodine predsjedniće, što biste rekldi, kako biste se osjećali da Vas optuže da u svom srcu imate zločinačku komunističku zmiju? Pitam Vas jeste li svjesni kako se osjećaju potomci žrtava komunističkih zločina kada te zločine pretvarate u dobro. Razmislite još jedanput o kritikama Vaše politike. Posebno Vam savjetujem da pročitate sjajni tekst dr. Slobodana Langa, čovjeka koji je nosio glavu u torbi, koji je za vrijeme rata bio tamo gdje je bilo najteže. Dakle, koji ima pravo braniti istinu o Domovinskom ratu više od Vas koji ste se u to vrijeme poglavito bavili uvečavanjem svoje imovine. Nemojte ignorirati dobronamjeme kritike poput one dr. Slobodana Langa. Strašno je ako i njegovo pisanje svrstavate u 'pljuvanje u oko'.

Što se mene tiče, i dalje ću nastojati argumentirano analizirati Vašu politiku, a osobno se veselim ako napišete komičnu operu u kojoj sam ja glavni lik. Ja zauzvrat pišem novu knjigu u kojoj ćete Vi biti jedan od glavnih likova, a nastojat ću biti objektivan bez primisli da Vas prikažem kao komičnog predsjednika. Jer Vaša politika nije nimalo smiješna, na žalost ona je tragična.

Piše: prof. dr. sci. Zdravko Tomac
Hrvatski list, 8. ožujka 2012.