Kako je sve počelo, kako ste došli na ideju da možete
postati predsjednik najjače hrvatske političke stranke?
Ja sam homo politicus, u sve to sam ušao iz nekakvih
emocija.
Je li trebalo hrabrosti za tu odluku?
Je, kad sam vidio tko se sve i na koji način
kandidira, koji su im motivi, shvatio sam da nemaju
ideološku supstanciju koju ja imam, bilo mi je jasno
da je HDZ pred prekretnicom. Ili će ostati u rukama
ovih ljudi i otići u provaliju ili ćemo vratiti taj
duh i tu ljubav.
Kad ste ta ideja javila?
Javljala se postupno. Prije pola godine, recimo,
"puknuo" sam kad sam čuo onu izjavu "tko će se
kandidirati; neka me pogleda u oči". To je rekla
predsjednica. Što ja imam gledati u oči nekoga koji je
dok sam ja osnivao HDZ, plaćao partijsku članarinu.
Prije nekoliko dana ona je izjavila da ste vi
nju nazvali "predsjednice moja, ne ću se ja
kandidirati ... "?
Nema to veze s istinom. Ona manipulira, to je bila
njezina predizborna kampanja, valjda, poput drugih
raznih pričica o mojoj navodnoj izdaji, o Soboliju, o
optužbama tipa nesretnog Margetića pa su, zatim, rekli
da švercam drogu, plutonij za Al Qaidu itd.
Što mislite zašto ste pobijedili?
Mislim da imam izgrađenu, rekao bih, ideološku
konstrukciju koja je potrebna HDZ-u, a s druge strane,
ja sam definitivno na valnoj dužini našega prosječnog
domoljubnog HDZ-ovca. To je ta valna dužina.
Za svakoga kandidata kažu da je nečiji projekt.
Je li Tomislav Karamarko nečiji projekt i čiji?
Ne, ja sam svoj projekt. Ja sam projekt svojih
emocija. Ja jednostavno ništa u životu nemam, nemam
većih motiva za bilo što osim raditi za Hrvatsku.
To je velik ideal, ali podrazumijeva veliku
žrtvu. Jeste li spremni na nju?
Pa, evo, ušao sam u to, pa što bude. Naravno da sam
spreman. Ja imam u obitelji ljude koji su mi zadali
visoke standarde.
O čemu je riječ, o kakvim standardima?
Mislim na standarde u domoljubnom smislu. Nikad se
nije kalkuliralo kad je u pitanju Hrvatska.
Je li vam žao nekih dionica u političkoj
karijeri do sada. Možete li priznati da ste bili u
zabludi u pogledu nekih ljudi?
Mislite, naravno, na Stjepana Mesića! Pa Mesić je
prevario čitavu Hrvatsku, ne samo mene. Ali govorimo o
Mesiću u raznim fazama. O onoj fazi kad je bio bliski
suradnik predsjednika Tuđmana, kad je pjevao svakojake
pjesme po Australiji, kad je držao govor s porukom
Srbima da odnesu ono što su donijeli na opancima ...
To je jedan Mesić, kad je bio, dakle, bliski Tuđmanov
suradnik. Drugi Mesić je onaj kojeg sam upoznao 2000.
Koji je bio mješavina Save Kovačevića i Boška Buhe i s
kojim sam se potpuno ideološki razišao. Bilo je tu
dosta stvari, a jedna od njih je i procesuiranje
komunističkih zločina pri čemu on smatra da je to udar
na antifašizam i revizija povijesti, a ja sam smatrao
da to nije istina i da svaki totalitarizam moramo
osuditi, istražiti svaki zločin, pronaći krivce ...
Nije intencija da mi nekoga starca od 90 godina
strpamo u zatvor, nego je stvar u tome da osudimo
jedan zločinački režim kakav je bio komunistički.
Zašto niste uspjeli u tome?
Zato što imamo dosta problema u pravosuđu, a ljudi
stalno spominju problem neprovedene lutracije... To je
definitivno istina.
Piše: IVICA MARIJAČIĆ
Hrvatski list 24.05.2012. |