Hrvat je u vlastitoj domovini prognan, pače, da bi se dodvorilo manjini ogovara ga se kao katolika-pedofila, zadrtog ognjištara i vlasnika ćoškaste glavurde. A hvali se samo urbani gay-hrvat. Pa ovo je čisto ludilo! Idioti multikulturalizma su zbog nekakvog suludog pojma tolerancije prema došljaku, koji je vjerski i običajno drukčiji od domaćih, zabranili domaćima da budu to što jesu! To je katastrofa i sumrak ljudske pameti, i uistinu će roditi ksenofobijom i teškom rasnom netrpeljivošću i mržnjom. I do čega smo onda došli? Je li zid jedino rješenje za odnose među ljudima?

Nekad su svijetom vladala golema carstva, a više od pola zemaljske kugle bilo je u kolonijalnom odnosu. U pozadini svega bila je "ekonomija", pa makar i prljava! Tada se ratovalo zbog opijuma, čaja, svile, slonovače, poslije zlata i dijamanata, nafte. Uvijek je netko moćan pljačkao vojno slabijega od sebe. Kad su se veliki nakrali i pretvorili sve u goleme zlatne pričuve, počeli su se igrati ljubavi i demokracije. I sad širom svijeta izvoze tzv. ljudska prava, "sve-ljubav" i "demokraciju". Pritom ne priznaju ni običaje, ni religije, ni tradiciju! Klanjaju se samo zlatnom teletu, bogu zvanom Sekularizam, kojega "izrodi" francuska revolucija! Francuzi svoje kraljeve proglasiše bitangama i lopužama, pa im odsjekoše glave, dok su Englezi upravo krstili svoju malu princezicu! I tamo kraljevstvo nikad prestati neće!

A nama, eto, multikulturalizma. Grlimo se svi sa svima i u ime ljubavi i mira "pljunimo" u vlastite identitete. Tako multikulturalnost postade problem sama sebi. Svojom nedodirljivošću počela je gušiti ljudsko pravo na vlastitu slobodu. U ime svetosti Njezina Veličanstva Multikulturalnosti počelo se gušiti ljudsko pravo na različitost. Tako je došlo do suludih zahtjeva da npr. u katoličkim zemljama - ne smije zvoniti crkveno zvono, a križ se mora izbaciti iz učionice, makar u razredu bio samo jedan učenik ateist, agnostik ili pripadnik nekršćanske religije. Tu se multikulturalnost prostituirala do opasne gotovo nacističke prijetnje drukčijem i različitom. Imam li ja kao kršćanin pravo, ako se doselim u neko muslimansko mjesto, tražiti da se s minareta ne čuje mujezin? Je li to sloboda ili sam ja u tom slučaju netolerantni idiot? Zašto bi mene smetalo što Buda sjedi prekriženih nogu? Ali zato ateističke rasiste smeta vjeronauk! U ime samo jednog nevjernika, NITKO se u razredu ne smije Bogu pomoliti jer to vrijeđa nevjernikovu nevjeru!

Netolerancija - odgovor na multikulturalnost

Multikulturalnost podrazumijeva kontakt ljudi iz različitih kultura u određenom fizičkom okružju. To može biti u državi, u školi, susjedstvu i sl.
I tu dolazi do mnoštva problema. Po jednoj teoriji multikulturalnost potiče toleranciju, ako se ispravno provodi, a po drugoj teoriji multikulturalnost to ne uspijeva zbog raznoraznih razloga.

Zlosretna fetišistička sekularna država pojavila se u moderno doba kao odgovor na vjerske sukobe, ističući potrebu da se državu i Crkvu drži na određenoj distanci. Smatralo se da je to najbolja obrana multireligijskog društva od nametanja vjerskih vrijednosti i svjetonazora jedne zajednice drugoj. Ali npr. islam sekularnu državu vidi kao instrument za podrivanje vjerskog naslijeđa i nijekanje važnosti moralnih učenja za javni život. Tako reagirajući na sekularni dogmatizam, pojedine islamske grupe inzistiraju, da islamska država ima obvezu nametnuti islamski zakon cijelom društvu.

Zbog ovakvog različitog gledanja na vjeru i život, na Zapadu je kao odgovor na multikulturalnost došlo do pojava netolerancije. Tako je nedavno objavljena studija Zaklade Friedrich Ebert koja je ustvrdila da je u posljednje vrijeme snažno porasla ksenofobija. Više od trećine ispitanika smatra kako bi imigrante, u trenutku kada počnu nestajati radna mjesta, trebalo naprosto vratiti u zemlje iz kojih su došli. Ova pojava, uz problem neadaptibilnosti doseljenika na europsku kulturu i tradiciju, dovela je do ksenofobičnih izjava protiv multikulturalnosti cijelog niza političara. Njemačka kancelarka Angela Merkel proglasila je multikulturalnost propalim projektom, rekavši da multikulturalni koncept, prema kojem "ljudi žive sretno jedni pored drugih", nije uspio. Koncept multikulturnog društva, zamišljen tako da ljudi različitih kultura sretno žive zajedno, je propao. Imigranti moraju više raditi na svojoj integraciji, a to podrazumijeva i učenje njemačkog jezika.

Isto je učinio i britanski premijer David Cameron, koji je izjavio da su brojni mladi muslimani u njegovoj zemlji radikalizirani jer nisu mogli naći zajednički identitet u Britaniji, te odgovor na stranputice multikulturalizma pronalazi u nekoj vrsti "mišićavog" liberalizma (muscular liberalism). Umjesto pasivne tolerancije odmetnutih manjinskih zajednica čije prakse poništavaju liberalne vrijednosti, država bi morala aktivno promovirati zajednički nacionalni identitet. "Korijeni islamskog ekstremizma u Velikoj Britaniji nalaze se u segregacijskim učincima multikulturnih politika koje su upražnjavane dugi niz godina unazad."

'U Njemačkoj vlada teror političke korektnosti'

Sličnu bi sudbinu mogao doživjeti i proces integracije imigranata u ostalim zemljama Europske unije, što je vidljivo iz vrlo oštrog francuskog postupanja prema Romima. Nicolas Sarkozy upozorava da je "u Francuskoj dugo vladala veća zabrinutost za identitet osobe koja dolazi, nego za identitet zemlje koja je prihvaća", a slična klima vlada i u Nizozemskoj ili Danskoj. U svom godišnjem govoru o stanju nacije, mađarski premijer Viktor Orban osudio je multikulturalnost i obećao se boriti protiv vala migracija koje "prijete da njegovu zemlju pretvore u izbjeglički logor". Iako su utemeljene u različitim političkim tradicijama (komunitarizam, republikanizam, liberalizam), sve ove izjave nose istu, upozoravajuću poruku: multikulturalizam je neprijatelj političke integracije imigranata.

"Iako su društva u Europi danas mješavina kultura, rasa i vjera, europske zemlje nikad nisu pokušale sustavno integrirati ove ljude", izjavio je Florian Bieber, profesor politologije sa Sveučilišta u Grazu. "Tražili smo radnu snagu, dobili smo ljude!"

Thilo Sarrazin, izvršni direktor njemačke Središnje banke i jedan od istaknutih članova Socijaldemokratske partije, objavio je knjigu "Njemačka radi protiv sebe" i izazvao različite reakcije domaće i svjetske javnosti. Njegova je teza da je njemačka imigracijska politika loša jer će zbog nje useljenici iz islamskih zemalja, zbog nataliteta, uskoro brojčano nadjačati sve ostale stanovnike. Zbog toga je etiketiran kao rasist i svi ispitani njemački dužnosnici su se službeno ogradili od njegovih stavova. Međutim, prema komentarima čitatelja iz Njemačke i cijelog svijeta, čini se da dobar dio javnosti dijeli baš njegovo mišljenje. Komentatori se pozivaju na slobodu govora, te upozoravaju da ne može svatko tko iznese stavove većine biti optužen za rasizam. Sarrazin optužuje da "u Njemačkoj vlada teror političke korektnosti", te da se sve žrtvuje idealu "društvene jednakosti, a svako se isticanje različitosti naroda, rasa i kultura smatra amoralnim".

Multikulturalizam na samrtnoj postelji

Hladne glave možemo zaključiti da se miljenik suvremenih političkih teorija zvan multikulturalizam danas nalazi na samrtnoj postelji, bez puno prijatelja koji će ga oplakivati. Izjave o krahu multikulturnog projekta do te mjere su preplavile javni diskurs liberalnih demokracija da je ponekad teško razlučiti opravdane kritike od onih koje katkad prelaze u čisti rasizam.

Kenan Malik, englesko-indijski pisac, napisao je članak u kojem tvrdi da "multikulturalizam doprinosi segregaciji zajednica daleko više nego rasizam"!

Europu su naseljavali nekršćani (uglavnom muslimani) iz bivših kolonija koji su dolazili kako bi zadovoljili potrebe njene poslijeratne industrije. Kako primjećuje Bhikhu Parekh, profesor na Harvardu, (Rethinking Multiculturalism): "Doseljenici su, u kulturnom smislu, bili nevidljivi sve do 70-ih, a u političkom sve do pred kraj osamdesetih godina". Nažalost, vrednote i vrednovanje među ljudima postali su ovisni isključivo o tržišnim odnosima! Dok ideolozi multikulturalnog društva razumijevaju pod tim pojmom uvažavanje kulturnog identiteta doseljenika kao alternative politici asimilacije i ujedno kao odgovor onima koji bi Europu htjeli izgraditi kao "europsku tvrđavu". I u tom srazu golog interesa ekonomije gdje je doseljenik tek radna snaga, lažna i glumljena tzv. zapadna korektnost u tom doseljeniku nastoji ipak vidjeti čovjeka! Makar za promičbu i hinjenu pravdu!

Stoga recimo sasvim otvoreno: tzv. model multikulturalnoga društva - isto kao i model komunizma - spada u najobičniju utopiju. Jer ta ideja zahtijeva takvu mjeru tolerancije koja graniči s fantazijom, posebice u današnjem gospodarskom i društvenom kaosu. Cijeli kontinenti gurnuti su u klanje i strašne ratove, golema mnoštva pokrenuta su prema zapadnim destinacijama gdje ih navodno spremno čeka gospođica Multikulturalnost! Ostvarenje miroljubivosti u svijetu putem ujednačenja svih razlika pokazalo se neprovedivim. Ako jedna grupa prisiljava drugu da se odrekne svoje kulture, govorimo o etnocidu.

Ono što je lažnim demokratima i povijesnim zbunjivačima teško za priznati je činjenica koju je potvrdila dosadašnja povijest da tzv. skladni suživot različitih etničkih skupina pretpostavlja da svaka od njih posjeduje vlastiti teritorij i da se ne mora bojati prevlasti druge. U tom slučaju mogu surađivati čak i u istoj državi! Ako, međutim, određeno područje nastanjuje etnički izmiješana populacija, situacija postaje bremenita sukobima jer su ljudi skloni teritorijalnosti. Da bi se to moglo razumjeti, treba postati jasno da preživljavanje načelno znači preživljavanje u vlastitom potomstvu, odnosno kroz potomstvo genetski bliskih srodnika. Pretpostavka za to su određeni resursi, a zemlja je pritom najvažnija od svih. Odatle ne slijedi da se načelno isključuje svako doseljenje, nego samo da bi ono moralo biti umjereno i povezano s obvezom asimilacije. Ako pozdravljamo pluralnost, moramo se smjeti zauzeti i za održanje vlastitih kultura. Ali onaj koji ovako u Europi govori, difamira ga se kao "rasista".

Zadatak je Hrvatsku vratiti u balkanski 'region'!

Nažalost, multikulturalnost je laž moćnika koji žive u dobro zaštićenim i čuvanim urbanim četvrtima u kojima siromasi nemaju pravo ulaza. Moćni imaju vlastite otoke, goleme ljetnikovce koje čuva sva sila stražara, a katkad javno, zbog promičbe, iskažu glumljenu velikodušnost i milosrđe. Jeftino kupe maleno ljudsko biće u siromašnoj Africi, s njim se "poslikaju" za "celebrity-revije" i onda ga daju kakvoj dadilji na čuvanje i vide ga godišnje dva-tri puta! Joe, i to je Amerika! Ili Joe, i to je multikultura! Svi koji smo bili i živjeli na, ne slučajno nazvanom "Trulom Zapadu", npr. u Americi, znamo kako je tamo multikulturalnost vezana isključivo uz "lovu"! Koliko "para", toliko "muzike"! Koliko "love", toliko "multikulture"! Onaj čije ime se teško izgovara na engleskom jeziku, taj se podrugljivo zove Joe (Džo)! A tko želi umjetnički uspjeti, vlastito "rasno inferiorno" ime i prezime mora promijeniti!

Tako je Mladen Sekulović postao Karl Malden, Robert Allen Zimmerman - Bob Dylan, a Dino Paul Crocetti - Dean Martin! Ma, uopće je pitanje tko nije u Americi, toj majci i kraljici tolerancije, promijenio ime? Zato i jest izgrađena onakva zidurina između siromašnih i kulturno inferiornih Hispanoamerikanaca i multikulturnih Yankeeja! Ali zato je u svakoj hollywoodskoj tv-seriji svih pet glavnih likova, iz razloga "multikulturne tolerancije", različitih rasa! I rekao bi neupućen gledatelj, da tamo teče rasno "med i mlijeko"! Tako su kod nas multikulturalni rasisti proglasili Übermenschom nekakvog "boratskog" brkatog gay-homobalcanicusa i sve je podređeno njegovu "stvaranju". Nema filma ni tv-serije bez da u njoj ne glume "regionski burazeri"! Zadatak je Hrvatsku vratiti u balkanski "region"! Zbog interesa balkanske multikulture tvrdi se da su Zagrebu kulturološki bliži Vrnjačka Banja, Surdulica i Prnjavor negoli Graz i Maribor.

Dakle, ogolimo multikulturalnost do kraja! Maknimo iz nje netoleranciju, koja je upravo teror pojedinaca i manjine nad većinom! Ako idem na sarajevsku Baščaršiju, onda očekujem da ću tamo jesti ćevape u somunu, a ne gavune s blitvom! Ako idem na Šabat (Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je zapovijedio Jahve, Bog tvoj!) u Izrael, tko mi daje "multikulturalno agresivno pravo" da i ja taj dan ne poštujem? Zašto nekakva tv-šefica Gizela tjera križ s Prisavlja? Kome smetaju višestoljetni križevi krajputaši? Zašto francuski jakobinci brane nogometašima da se "križaju" za vrijeme utakmice? Zašto bi mene smetalo ako se netko klanja Alahu Samilosnom? Tko je napao domaće identitete i melting-polpotaški ih razvodnjava. Nemoj biti to što jesi jer ćeš uvrijediti drugoga koji nije to što si ti! Tako na našoj dalekovidnici niti u jednoj govornoj emisiji ne gostuje Hrvat-katolik radi "korektnosti i tolerancije" - jer bi to vrijeđalo manjine! O običajima, sociološkim i društvenim problemima, razgovara se bez većinskog Hrvata-katolika. On gostuje samo u prigodnom religioznom programu!

Zid - jedino rješenje?

Hrvat je u vlastitoj domovini prognan, pače, da bi se dodvorilo manjini ogovara ga se kao katolika-pedofila, zadrtog ognjištara i vlasnika ćoškaste glavurde. A hvali se samo urbani gay-hrvat. Pa ovo je čisto ludilo! Idioti multikulturalizma su zbog nekakvog suludog pojma tolerancije prema došljaku, koji je vjerski i običajno drukčiji od domaćih, zabranili domaćima da budu to što jesu! To je katastrofa i sumrak ljudske pameti, i uistinu će roditi ksenofobijom i teškom rasnom netrpeljivošću i mržnjom. I do čega smo onda došli?

Jerolim Dinara, 7 Dnevno