Nekad su svijetom vladala golema carstva, a više od pola
zemaljske kugle bilo je u kolonijalnom odnosu. U
pozadini svega bila je "ekonomija", pa makar i prljava!
Tada se ratovalo zbog opijuma, čaja, svile, slonovače,
poslije zlata i dijamanata, nafte. Uvijek je netko moćan
pljačkao vojno slabijega od sebe. Kad su se veliki
nakrali i pretvorili sve u goleme zlatne pričuve, počeli
su se igrati ljubavi i demokracije. I sad širom svijeta
izvoze tzv. ljudska prava, "sve-ljubav" i "demokraciju".
Pritom ne priznaju ni običaje, ni religije, ni
tradiciju! Klanjaju se samo zlatnom teletu, bogu zvanom
Sekularizam, kojega "izrodi" francuska revolucija!
Francuzi svoje kraljeve proglasiše bitangama i lopužama,
pa im odsjekoše glave, dok su Englezi upravo krstili
svoju malu princezicu! I tamo kraljevstvo nikad prestati
neće!
A nama, eto, multikulturalizma. Grlimo se svi sa svima i u ime
ljubavi i mira "pljunimo" u vlastite identitete. Tako multikulturalnost postade
problem sama sebi. Svojom nedodirljivošću počela je gušiti ljudsko pravo na
vlastitu slobodu. U ime svetosti Njezina Veličanstva Multikulturalnosti počelo
se gušiti ljudsko pravo na različitost. Tako je došlo do suludih zahtjeva da
npr. u katoličkim zemljama - ne smije zvoniti crkveno zvono, a križ se mora
izbaciti iz učionice, makar u razredu bio samo jedan učenik ateist, agnostik ili
pripadnik nekršćanske religije. Tu se multikulturalnost prostituirala do opasne
gotovo nacističke prijetnje drukčijem i različitom. Imam li ja kao kršćanin
pravo, ako se doselim u neko muslimansko mjesto, tražiti da se s minareta ne
čuje mujezin? Je li to sloboda ili sam ja u tom slučaju netolerantni idiot?
Zašto bi mene smetalo što Buda sjedi prekriženih nogu? Ali zato ateističke
rasiste smeta vjeronauk! U ime samo jednog nevjernika, NITKO se u razredu ne
smije Bogu pomoliti jer to vrijeđa nevjernikovu nevjeru!
Netolerancija - odgovor na multikulturalnost
Multikulturalnost podrazumijeva kontakt ljudi iz različitih
kultura u određenom fizičkom okružju. To može biti u državi, u školi, susjedstvu
i sl.
I tu dolazi do mnoštva problema. Po jednoj teoriji multikulturalnost potiče
toleranciju, ako se ispravno provodi, a po drugoj teoriji multikulturalnost to
ne uspijeva zbog raznoraznih razloga.
Zlosretna fetišistička sekularna država pojavila se u moderno
doba kao odgovor na vjerske sukobe, ističući potrebu da se državu i Crkvu drži
na određenoj distanci. Smatralo se da je to najbolja obrana multireligijskog
društva od nametanja vjerskih vrijednosti i svjetonazora jedne zajednice drugoj.
Ali npr. islam sekularnu državu vidi kao instrument za podrivanje vjerskog
naslijeđa i nijekanje važnosti moralnih učenja za javni život. Tako reagirajući
na sekularni dogmatizam, pojedine islamske grupe inzistiraju, da islamska država
ima obvezu nametnuti islamski zakon cijelom društvu.
Zbog ovakvog različitog gledanja na vjeru i život, na Zapadu je
kao odgovor na multikulturalnost došlo do pojava netolerancije. Tako je nedavno
objavljena studija Zaklade Friedrich Ebert koja je ustvrdila da je u posljednje
vrijeme snažno porasla ksenofobija. Više od trećine ispitanika smatra kako bi
imigrante, u trenutku kada počnu nestajati radna mjesta, trebalo naprosto
vratiti u zemlje iz kojih su došli. Ova pojava, uz problem neadaptibilnosti
doseljenika na europsku kulturu i tradiciju, dovela je do ksenofobičnih izjava
protiv multikulturalnosti cijelog niza političara. Njemačka kancelarka Angela
Merkel proglasila je multikulturalnost propalim projektom, rekavši da
multikulturalni koncept, prema kojem "ljudi žive sretno jedni pored drugih",
nije uspio. Koncept multikulturnog društva, zamišljen tako da ljudi različitih
kultura sretno žive zajedno, je propao. Imigranti moraju više raditi na svojoj
integraciji, a to podrazumijeva i učenje njemačkog jezika.
Isto je učinio i britanski premijer David Cameron, koji je
izjavio da su brojni mladi muslimani u njegovoj zemlji radikalizirani jer nisu
mogli naći zajednički identitet u Britaniji, te odgovor na stranputice
multikulturalizma pronalazi u nekoj vrsti "mišićavog" liberalizma (muscular
liberalism). Umjesto pasivne tolerancije odmetnutih manjinskih zajednica čije
prakse poništavaju liberalne vrijednosti, država bi morala aktivno promovirati
zajednički nacionalni identitet. "Korijeni islamskog ekstremizma u Velikoj
Britaniji nalaze se u segregacijskim učincima multikulturnih politika koje su
upražnjavane dugi niz godina unazad."
'U Njemačkoj vlada teror političke korektnosti'
Sličnu bi sudbinu mogao doživjeti i proces integracije
imigranata u ostalim zemljama Europske unije, što je vidljivo iz vrlo oštrog
francuskog postupanja prema Romima. Nicolas Sarkozy upozorava da je "u
Francuskoj dugo vladala veća zabrinutost za identitet osobe koja dolazi, nego za
identitet zemlje koja je prihvaća", a slična klima vlada i u Nizozemskoj ili
Danskoj. U svom godišnjem govoru o stanju nacije, mađarski premijer Viktor Orban
osudio je multikulturalnost i obećao se boriti protiv vala migracija koje
"prijete da njegovu zemlju pretvore u izbjeglički logor". Iako su utemeljene u
različitim političkim tradicijama (komunitarizam, republikanizam, liberalizam),
sve ove izjave nose istu, upozoravajuću poruku: multikulturalizam je neprijatelj
političke integracije imigranata.
"Iako su društva u Europi danas mješavina kultura, rasa i vjera,
europske zemlje nikad nisu pokušale sustavno integrirati ove ljude", izjavio je
Florian Bieber, profesor politologije sa Sveučilišta u Grazu. "Tražili smo radnu
snagu, dobili smo ljude!"
Thilo Sarrazin, izvršni direktor njemačke Središnje banke i
jedan od istaknutih članova Socijaldemokratske partije, objavio je knjigu
"Njemačka radi protiv sebe" i izazvao različite reakcije domaće i svjetske
javnosti. Njegova je teza da je njemačka imigracijska politika loša jer će zbog
nje useljenici iz islamskih zemalja, zbog nataliteta, uskoro brojčano nadjačati
sve ostale stanovnike. Zbog toga je etiketiran kao rasist i svi ispitani
njemački dužnosnici su se službeno ogradili od njegovih stavova. Međutim, prema
komentarima čitatelja iz Njemačke i cijelog svijeta, čini se da dobar dio
javnosti dijeli baš njegovo mišljenje. Komentatori se pozivaju na slobodu
govora, te upozoravaju da ne može svatko tko iznese stavove većine biti optužen
za rasizam. Sarrazin optužuje da "u Njemačkoj vlada teror političke
korektnosti", te da se sve žrtvuje idealu "društvene jednakosti, a svako se
isticanje različitosti naroda, rasa i kultura smatra amoralnim".
Multikulturalizam na samrtnoj postelji
Hladne glave možemo zaključiti da se miljenik suvremenih
političkih teorija zvan multikulturalizam danas nalazi na samrtnoj postelji, bez
puno prijatelja koji će ga oplakivati. Izjave o krahu multikulturnog projekta do
te mjere su preplavile javni diskurs liberalnih demokracija da je ponekad teško
razlučiti opravdane kritike od onih koje katkad prelaze u čisti rasizam.
Kenan Malik, englesko-indijski pisac, napisao je članak u kojem
tvrdi da "multikulturalizam doprinosi segregaciji zajednica daleko više nego
rasizam"!
Europu su naseljavali nekršćani (uglavnom muslimani) iz bivših
kolonija koji su dolazili kako bi zadovoljili potrebe njene poslijeratne
industrije. Kako primjećuje Bhikhu Parekh, profesor na Harvardu, (Rethinking
Multiculturalism): "Doseljenici su, u kulturnom smislu, bili nevidljivi sve do
70-ih, a u političkom sve do pred kraj osamdesetih godina". Nažalost, vrednote i
vrednovanje među ljudima postali su ovisni isključivo o tržišnim odnosima! Dok
ideolozi multikulturalnog društva razumijevaju pod tim pojmom uvažavanje
kulturnog identiteta doseljenika kao alternative politici asimilacije i ujedno
kao odgovor onima koji bi Europu htjeli izgraditi kao "europsku tvrđavu". I u
tom srazu golog interesa ekonomije gdje je doseljenik tek radna snaga, lažna i
glumljena tzv. zapadna korektnost u tom doseljeniku nastoji ipak vidjeti
čovjeka! Makar za promičbu i hinjenu pravdu!
Stoga recimo sasvim otvoreno: tzv. model multikulturalnoga
društva - isto kao i model komunizma - spada u najobičniju utopiju. Jer ta ideja
zahtijeva takvu mjeru tolerancije koja graniči s fantazijom, posebice u
današnjem gospodarskom i društvenom kaosu. Cijeli kontinenti gurnuti su u klanje
i strašne ratove, golema mnoštva pokrenuta su prema zapadnim destinacijama gdje
ih navodno spremno čeka gospođica Multikulturalnost! Ostvarenje miroljubivosti u
svijetu putem ujednačenja svih razlika pokazalo se neprovedivim. Ako jedna grupa
prisiljava drugu da se odrekne svoje kulture, govorimo o etnocidu.
Ono što je lažnim demokratima i povijesnim zbunjivačima teško za
priznati je činjenica koju je potvrdila dosadašnja povijest da tzv. skladni
suživot različitih etničkih skupina pretpostavlja da svaka od njih posjeduje
vlastiti teritorij i da se ne mora bojati prevlasti druge. U tom slučaju mogu
surađivati čak i u istoj državi! Ako, međutim, određeno područje nastanjuje
etnički izmiješana populacija, situacija postaje bremenita sukobima jer su ljudi
skloni teritorijalnosti. Da bi se to moglo razumjeti, treba postati jasno da
preživljavanje načelno znači preživljavanje u vlastitom potomstvu, odnosno kroz
potomstvo genetski bliskih srodnika. Pretpostavka za to su određeni resursi, a
zemlja je pritom najvažnija od svih. Odatle ne slijedi da se načelno isključuje
svako doseljenje, nego samo da bi ono moralo biti umjereno i povezano s obvezom
asimilacije. Ako pozdravljamo pluralnost, moramo se smjeti zauzeti i za održanje
vlastitih kultura. Ali onaj koji ovako u Europi govori, difamira ga se kao
"rasista".
Zadatak je Hrvatsku vratiti u balkanski 'region'!
Nažalost, multikulturalnost je laž moćnika koji žive u dobro
zaštićenim i čuvanim urbanim četvrtima u kojima siromasi nemaju pravo ulaza.
Moćni imaju vlastite otoke, goleme ljetnikovce koje čuva sva sila stražara, a
katkad javno, zbog promičbe, iskažu glumljenu velikodušnost i milosrđe. Jeftino
kupe maleno ljudsko biće u siromašnoj Africi, s njim se "poslikaju" za
"celebrity-revije" i onda ga daju kakvoj dadilji na čuvanje i vide ga godišnje
dva-tri puta! Joe, i to je Amerika! Ili Joe, i to je multikultura! Svi koji smo
bili i živjeli na, ne slučajno nazvanom "Trulom Zapadu", npr. u Americi, znamo
kako je tamo multikulturalnost vezana isključivo uz "lovu"! Koliko "para",
toliko "muzike"! Koliko "love", toliko "multikulture"! Onaj čije ime se teško
izgovara na engleskom jeziku, taj se podrugljivo zove Joe (Džo)! A tko želi
umjetnički uspjeti, vlastito "rasno inferiorno" ime i prezime mora promijeniti!
Tako je Mladen Sekulović postao Karl Malden, Robert Allen
Zimmerman - Bob Dylan, a Dino Paul Crocetti - Dean Martin! Ma, uopće je pitanje
tko nije u Americi, toj majci i kraljici tolerancije, promijenio ime? Zato i
jest izgrađena onakva zidurina između siromašnih i kulturno inferiornih
Hispanoamerikanaca i multikulturnih Yankeeja! Ali zato je u svakoj hollywoodskoj
tv-seriji svih pet glavnih likova, iz razloga "multikulturne tolerancije",
različitih rasa! I rekao bi neupućen gledatelj, da tamo teče rasno "med i
mlijeko"! Tako su kod nas multikulturalni rasisti proglasili Übermenschom
nekakvog "boratskog" brkatog gay-homobalcanicusa i sve je podređeno njegovu
"stvaranju". Nema filma ni tv-serije bez da u njoj ne glume "regionski
burazeri"! Zadatak je Hrvatsku vratiti u balkanski "region"! Zbog interesa
balkanske multikulture tvrdi se da su Zagrebu kulturološki bliži Vrnjačka Banja,
Surdulica i Prnjavor negoli Graz i Maribor.
Dakle, ogolimo multikulturalnost do kraja! Maknimo iz nje
netoleranciju, koja je upravo teror pojedinaca i manjine nad većinom! Ako idem
na sarajevsku Baščaršiju, onda očekujem da ću tamo jesti ćevape u somunu, a ne
gavune s blitvom! Ako idem na Šabat (Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti
je zapovijedio Jahve, Bog tvoj!) u Izrael, tko mi daje "multikulturalno
agresivno pravo" da i ja taj dan ne poštujem? Zašto nekakva tv-šefica Gizela
tjera križ s Prisavlja? Kome smetaju višestoljetni križevi krajputaši? Zašto
francuski jakobinci brane nogometašima da se "križaju" za vrijeme utakmice?
Zašto bi mene smetalo ako se netko klanja Alahu Samilosnom? Tko je napao domaće
identitete i melting-polpotaški ih razvodnjava. Nemoj biti to što jesi jer ćeš
uvrijediti drugoga koji nije to što si ti! Tako na našoj dalekovidnici niti u
jednoj govornoj emisiji ne gostuje Hrvat-katolik radi "korektnosti i
tolerancije" - jer bi to vrijeđalo manjine! O običajima, sociološkim i
društvenim problemima, razgovara se bez većinskog Hrvata-katolika. On gostuje
samo u prigodnom religioznom programu!
Zid - jedino rješenje?
Hrvat je u vlastitoj domovini prognan, pače, da bi se dodvorilo
manjini ogovara ga se kao katolika-pedofila, zadrtog ognjištara i vlasnika
ćoškaste glavurde. A hvali se samo urbani gay-hrvat. Pa ovo je čisto ludilo!
Idioti multikulturalizma su zbog nekakvog suludog pojma tolerancije prema
došljaku, koji je vjerski i običajno drukčiji od domaćih, zabranili domaćima da
budu to što jesu! To je katastrofa i sumrak ljudske pameti, i uistinu će roditi
ksenofobijom i teškom rasnom netrpeljivošću i mržnjom. I do čega smo onda došli?
Jerolim Dinara, 7 Dnevno |