Nažalost, dok Jovanović i Milanović krenu jedno na
drugo, kako to biva u svjetu predatora, proteći će još
mnogo voda, a i suza. A do tada strašni drug Radman,
zvan štafetna palica, iz svoje mračne pećine
slati će dimne signale koje samo razumiju dobro
dresirani urednici dnevnika, teme dana, nulta točke...
Ne radi se tu o kazališnoj zavjesi, radi se o dimnoj
zavjesi koja sakriva prave i opasne namjere pohlenih
ljudi, koji su zamislili da su oni glumci prvog reda, a
narod samo obični statist. E, tu već priča postaje
opasno ozbiljna.
Zašto su manirom komunističke
diktature smjenjuje tri urednika dnevnika 3??
Obrazloženje vijeća HRT i ravnatelja i Novokmeta je da
su eto urednici krivi što su dali govoriti saborskoj
zastupnici Ruži Tomašić??? Iskreno, sa izjavom
saborske zastupnice o Hrvatima i gostima ja se zaista
najiskrenije ne mogu i ne ću složiti, ali to ne znači
da sada treba saborsku zastupnicu proglašavati
državnim neprijateljem i utamničiti je kao u najcrnjim
komunističkim vremenima. Opet ponavljam, heroji u
slavnom domovinskog rata obranili su Hrvatsku od
barbarske agresije sa istoka i plemenitim žrtvama
osigurali slobodu svakom čovjeku, pa tako i saborskoj
zastupnici Ruži Tomašić.
Kada je partijski "intelektulac" Puhovski, prije nekog vremena u
emisiji Hloverke proglasio čitav Američki narod zločinčkim, rekavši da su u
zadnjih dvadesetak godina najviše zla napravili Amerikanci, predsjednik vijeća
Ljevak, nije niti pisnuo, ne da ga zatvori, nedaj Bože, već ljudski da kaže kako
političari nisu narod... Da se potrudio dotični lik nešto saznati o Amerikancima
možda bi pronašao podatke o mnogo dobrih Amerikanaca liječnika koji su spašavali
živote oboljelima u Africi, možda bi upoznao i Bill Gatesa koji je donirao 20
milijardi dolara za gladne u Africi, možda bi upoznao mnoge filozofe i humaniste
koji se bore protiv pohlepnih banaka i političara u korist obespravljanih ljudi,
možda bi upoznao tisuće djece i majki iz Benghazia koje su upravo spasili
Amerikanci, Britnaci i Francuzi iz obruča ludog diktatora Ghadaffia, možda bi
upoznao Amerikance koji su spasili tisuće Albanskih civila od možda i goreg
genocida nego to što su Mladićevi koljači u JNA uniformi i zvjezdom petokrakom,
napravili u Srebrenici i Vukovaru (tisuće djece, žena i staraca mučki i hladno
su ubijeni bez imalo milosti i stida).
Da, ljudi imaju imena i prezimena i
čitav narod proglasiti zločinačkim je dno
primitivizma. Ali eto sada, zbog izjave saborske
zastupnice o Hrvatu i gostu digla se buka kao da je
zastupnica niti manje niti više donijela zakon o
otvaranju konclogora za goste. A poznato je gdje su se
otvarali konclogori, zar ne? Preko puta, preko Dunava,
u Srbiji! I to me užasava! Užasava me tako strašna
hajka na jednu osobu, sa čijim se ja mišljenje ne
slažem, ali je poštujem kao i svako drugo slobodno
ljudsko biće. Da je netko vršio tako sličnu hajku na
onog "partijskog intelektualca" ja bih se opet osjećao
užasno.
Budimo ljudi s vjerom. Donosimo jedno drugom svoju dobrotu, ono
najbolje u nama a ne najgore, i život će nama i drugima biti mnogo, mnogo
ljepši. Ne pomažu tu nikakve samice. (Naravno da ne mislim na one Mladićeve
zločince. Kada govorim o Mladićevim zločincima ne mislim na čitav Srpski narod.
Ne! Ne, već na zločince sa imenima i prezimenima koja će biti uklesana kao
kletva na njihove grobove). Ne, u miru ne pomažu samice i verbalni delikti,
pomaže lijepa riječ, pa neka i nekdar nešto kažemo ružno jedno o drugom, neka to
bude samo trenutno, jer emocijama je teško gospodarati, ipak ona divna riječ iz
srca može sve na koncu popraviti, a samice nikada. Ne zaboravimo da imamo samo
ovu jednu divnu planetu i da je čuvamo kao vlastito tijelo, jer onaj koji živi u
sinergiji sa prirodom biti će ispunjen duhom i srećom, tako je i sa ljudima.
Kada govorimo jedno o drugima učinimo
to zato da želimo sebi bolje, ali i čovjeku do sebe,
ali i onom nesretniku na klupi koji je samo imao manje
sreće od nas koji zvijezde gledamo iz topla doma, i
ono najvažnije, budimo ljudi svim ljudima. Život od
nas ne traži da mu budemo drug ili gospodin, drugarica
ili dama, traži samo da budemo čovjek. Neka nas vodi
suosjećajnost, duhovnost, vjera i milosrđe. Kada to
pišem ne želim ispasti anđeo, ne, već samo želim biti
bolji čovjek. Dakle, vratimo se političarima, i neka
mi ne zamjere na otvorenosti, jer i Bog kaže: "Otvori
se čovječe i Moja će ti se vrata otvoriti."
Nije mi jasno zašto predsjednik šuti,
a samo koji dan prije je govorio kako svi političari
moraju raditi na obrani ustavnosti. Pa pitam
predsjednika, koji je po ustavu predsjednik svih
hrvatskih građana, zašto sada on ne brani članak 38.
Ustava? Da, u članku 38 izričito se jamči sloboda
mišljenja i izražavanja misli, te se zabranjuje
cenzura. Zar je to uvođenje verbalnog delikta?
Iskreno, meni je mučnina od ljudi koji eto tiho i
slatkoriječivo plešu i pjevaju po taktovima dvostrukih
mjerila. Koji glume suosjećajnost i pravdu.
Suosjećajnost nije neko svečano odijelo koje navlačimo
na sebe od prigode do prigode, za kamere, već naš dah
života.
Zašto su
urednici dnevnika 3 po kratkom staljinističkom dekretu
suspendirani? Zašto je Karolina Vidović Krišto na isti
način suspendirana? Zar čovjeku, koji časno i pošteno
obavlja svoj posao, oduzeti pravo na rad nije kršenje
ljudskih prava, i ono najvažnije, zar to nije sablasno
bešćudno? To moraju odgovoriti oni u vijeću HRT,
ravnatelj i Novokmetić, ali i onaj kukavno šutljivi
predsjednik HND, koji niti ne zaslužuje da mu se
upamti ime. Ako su suspendirani zbog toga što su
napravili intervju sa saborskom zastupnicom i pustili
je da izreče svoje mišljenje onda je to očita cenzura
i kršenje ustava, članak 38, ali i na znanje vijeću
HRT, jer krši se zakon o HRT, u kojem se izričito
navodi da je HRT, kao javna televizija, dužan trajno,
istinito, cjelovito, nepristrano i pravodobno
informirati javnost. Pa to su upravo činili urednici
dnevnika 3.
Premijer, zvan drug Zoki, na pitanje novinara o smjeni urednika na javnoj TV
samo je onako s visoka dobacio da uređivačku politiku vodi ravnatelj, a ne on.
Da, malo sutra! Pa tko je postavio tog ravnatelja Radmana, nisu valjda Marsovci,
ili možda jesu, tko zna što se sve mota po glavi premijera. Da nije jezivo bilo
bi možda i smiješno. Ali taj isti ravnatelj, opet ponavljam, je u debelom sukobu
interesa, jer je vlasnik PR agencije i sjedi u nadzornom odboru Hypo banke.
Čekajte malo, pa sada je jasnije zašto je kralj autocenzure, Šprajc, njegov
veliki mezimac, zar nije taj isti Šprajc reklamirao tu istu Hypo banku pjevajući
kako je to najbolja, najpravednija, najljepša banka na svjetu?
Moš' mislit, da najbolja za
opelješiti poštene ljude, reći će onaj ljudina sa
ogrubjelim žuljevitim rukama. Kada to čovjek sa strane
promatra i zbraja sve te činjenice u sebi pita se, ne
radi li se tu možda o nekoj mafijaškoj organizaciji
koja čeka na mig glavnog kuma Don Corleonzokita?
Eto paradoksa, druže Zoki. Oni koji
plaćaju državnu HRT, preplatnici - narod -, nema pravo
glasa, a oni koji su preplaćeni od tog istog naroda
sad još im i oduzeše javnu TV, pravo na informaciju,
valjda je premijer čitao Voltera koji je davno rekao
da se sa neukim narodom lako igrati kao i sa malenim
djetetom. Tako dolazimo do sablasne činjenice da je
ravnatelj Radman u debelom sukobu interesa i po zakonu
ne može obavljati tu dužnost, a obavlja, predsjednik
vjeća ima i te kako putra na glavi (postoje dokumenti
o sumnjivim radnjama dotičnog objavljeni na portalu
index HR), i ne smije obavljati tu dužnost, a obavlja,
i na kraju dolazimo do glavnog kadrovnika, premijera,
koji ima najviše putra na glavi, a sav taj putar je iz
kuhinje bankarskog lobija, i on zbog mnogo sukoba
interesa ne smije obavljati prevažnu časnu funkciju
premijera, a obavlja.
Stoga nije čudno da se građani počinju
organizirati u namjeri da bojkotiraju plaćanje
preplate govoreći, neka preplatu plaća politička elita
kojima ta ista HRT i služi. Jer kako se mjenjaju
vlasti tako se mjenjaju i ravnatelji i urednici,
umjesto da to čine građanske udruge koje predstavljaju
preplatnike, tako da javna TV služi općem dobru a ne
političkoj eliti. Kada narod više ne bude plaćao
preplatu, kraljevi autocenzure postati će kraljevi
ulica i napamet naučiti recitirati pjesme o patnjama.
Clifford Geertz je mudro rekao:
"Čovjek je životinja uhvaćena u mrežu važnosti koju je
sam ispleo." To bi trebao dobro zapamtiti premijer
Milanović i sva politička elita.
Nažalost, HRT je samo vrh sante leda u
koju se zabila kobilica broda. Mnogi misleći ljudi će
reći kako oni koji nisu sposobni upravljati brodom,
prodaju kovačke batove i čavle nesposobnima da se čim
više napravi rupa, a što će brod potonuti, to je njih
malo briga, jer poznato je da miševi uvijek pronađu
rupu u zakonu, što nas tjera na zaključak da će eto
politička elita prva napustiti brod koji tone.
O tome se radi, brod tone. Brod tone,
a oni su eto još toliko drski i bahati da vrijeđaju
velike ljude u malim selima, koji su sami krivi što
žive od svog rada. BDP strelovito pada, broj
nezaposlenih jezivo se povećava, kreditni rejting se
valja u smeću, kao i politička elita, mladi bježe iz
ove malene divne zemlje kao od gubavca, dok
istovremeno (da paradoks bude veći) strani turisti
masno plaćaju da dođu o ovu divnu zemlju uživati u
prirodnim ljepotama, zdrave investicije bježe od ove
užasne birokracije kao riba od roštilja, a znamo da
samo proizvodnja okrenuta izvozu može otvarati nova
radna mjesta. Obrazovanje se degradira i ponižava, što
i nije čudno kada se zna da ministarstvo obrazovanja
vodi trgovački putnik farmacetiske kompanije, tko je
tu lud?
Valjda je i slijepcu jasno da oni žele
glup narod, a ne pametan, samo da mogu dovjeka guliti
taj isti narod. Ministar turizma je do grla u
kreditima i tako ga u šaci drže bankarski lobiji, i
još je kreator sablasnog projeketa "strateških
investicija". (Golf Srđ služi za apartmanizaciju i
betonizaciju divne prirode zbog koje i dolaze turisti
u ovu divnu zemlju, a ministar zagovara tu
apartmanizaciju). I vrapci na grani znadu da
"strateške investicije" ne služe građanima već
bankarskom lobiju, tako da se ljudi s pravom pitaju,
kome će taj ministar polagati račune, narodu ili
bankarskom lobiju? Stoga nije čudno što se narod plaši
da će politička elita, bez znanja i pristanka naroda,
rasprodati za sitniš (ah te provizije) jedino
preostalo blago naroda, vode, otoke, doline, zemlje,
šume.
Ministar rada Mrsić je toliko
nesposboan i samoljubiv da je u kratkom roku uspio
dovesti u kaos i anarhiju sve u vezi sa radom i
pameću. Takav nesposban i nekomunikativan lik nije
sposoban voditi ulicom niti vlastitu sjenu, a kamoli
jedan sustav, i ono najgore od najgoreg, pošteni,
dobri i krativni ljude gube nadu!! To je vaša kletva
političko elito! To je vaš grijeh premijeru
Milanoviću!
Ipak, stigli ste u slijepu ulicu,
pogledajte u znak, to je znak na kojemu jasno piše:
STOP! Vrijeme je stalo, odavno je prošlo pet do
dvanaest. Stoga još jednom ponavljam, u ime
čovječnosti, podnesite ostavku premijeru i raspišite
prijevremene parlamentarne izbore. Nemojte da narod
raspiše izbore na ulici! Biti će to vaša sramota!.
Zbog vlasti mnogo veći vladari u povjesti izgubili su
najvažniju bitku, ako vas zanima, pročitajte...
Prepustite mjesto sposobnijim, poniznijim i časnijim
ljudima. Ne budite uteg ovoj divnoj zemlji i napaćenom
narodu. Vi stvarate samo kaos, anarhiju, zlu krv i ono
najgore, kradete ljudima nadu. Stoga Vam ja pružam
ruku, jer kako divni Bog kaže: "Kada podižeš drugog
čovječe znaj da tako podižeš i samog sebe!"
Otiđite s mirom u duši i pronađite
sreću daleko od trona i poltrona. Vlast nikoga nije
usrećila, što mislite, što bi sve dao Sanader da može
vratiti vrijeme, da se probudi u onom svom starom
mercedesu? Samo stvaranje za opće dobro usrećuje
ljude, a vi to nažalost niste sposobni. Vi stvarate
samo za sebe i svoju obitelj, ali i to je kratkog
vijeka. Ovu malenu divnu zemlju mogu iz mraka izvući
samo ideje, a vi i vaši pajdaši iz kukuriku koalicije
niste sposobni izvuči niti sebe iz mraka, a kamoli
zemlju i njezin narod. Odstupite uzdignute glave, jer
u ovoj malenoj divnoj zemlji ima poštenih, časnih i
pametnih vizionara, novih ljudi sa idejama.
Victor Hugo je vizionarski rekao: "Ono što vodi i
vuče svijet, nisu lokomotive nego ideje."
Piše: Walter
William Safar4.03.2012.
|