Očekivalo se ustav koji će barem ostvariti osnovna
ustavna načela (i ideale) vladavine prava, kojem je
osnovna funkcija izgradnja i jačanje demokratsko ustavno
pravnih institucija, promicanje i zaštita ljudskih prava
i sloboda, ograničavanje vlasti.. Svega toga mi nemamo,
a gdje nema toga može se reći da je to društvo bez
ustava, da u stvari i nema ustava. Uz to valja reći kako
se očekivalo ustav kojim će se ustvrditi načelo zdravog
razvitka, razvitka političkog, gospodarskog i pravnog
sustava koji će usmjeravati dinamiku održivog razvoja
društva.
Današnji ustav sve to ne omogućava i po tim
pitanjima potrebne su u najmanju ruku izmjene i
prilagodbe zahtjevima koje donosi razvoj.
Lažni ustav
I po pitanju ustava hrvatski narod je prevaren.
Hrvatska ima "lažni ustav". Mi imamo "ustav fasada"
neograničene vlasti. Bez ustezanja se može reći da je
hrvatski ustav formalni ustav ili propagandni
dokument. On je ustav samo po svom nazivu, jer je taj
tekst tako naslovljen. Bez obzira na svoje normativne
značajke, on uopće nije primijenjen u životu glede
bitnih pitanja ustavne vladavine, a ustavna vladavina
je vladavina u kojoj je svaki nositelj vlasti
ograničen ustavom i pravom. Ona izražava shvaćanje
kako je svaka vlast podložna pogreškama i
zlouporabama, pa treba biti ograničena sustavom
ustavnih pravila.
Usprkos odredbama koje donekle postoje, a koje bi
imale urediti odvijanje političkog procesa i
postupanje državnih tijela, istinska se pravila
postupanja u potpunosti razlikuju. Današnji lažni
hrvatski ustav samo služi komunističkoj aristokraciji
da legitimira nedemokratski politički poredak. Služi
kao izlog kojim se pred svijetom prikazuje
nedemokratski značaj režima. On je privid i blještavi
izlog što se pokazuje svijetu i vlastitom narodu kako
bi ga se prevarilo u pogledu tiranske naravi vlasti. U
RH ustav je na snazi formalno, ali o tome hoće li se i
kako primjenjivati odlučuje ad hoc mudro rukovodstvo.
U odnosima građana i državnih službenika neuputno se
je, pa čak i opasno, pozivati na ustavna jamstva i to
je svima u RH dobro poznato. Svi koji se u Hrvatskoj
pozivaju na ustav više su nego sumnjivi. Evidentiraju
se u dosjeima "službi" kao potencijalni "unutrašnji
neprijatelji". U takvoj današnjoj hrvatskoj državi
strogo je ograničena ustavna teorija koja obično
razvija objašnjenje kako je ustavno pravo skup načela,
koja se ne mogu izravno primjenjivati. Nadzor
ustavnosti zakona ne postoji ili služi samo
potvrđivanju odluka izvršne vlasti.
Hrvatski današnji lažni ustav ne služi ničemu osim
kao pokriće stabilne autokracije. Takav ustav je ustav
tiranije i brojni pravni filozofi ističu da se do
pravog smislenog ustava , kao i do održavanja
objektivnog pravnog poretka dolazi jedino putem borbe
za prava i pravo.
Demokracija nije rođena
Ideje zbog kojih je pokrenuta borba 90-tih nisu
ostvarene. Promjene nisu postignute. Nije se uspjelo,
jer nije uspostavljen novi tip društvenog poretka,
demokratsko državno ustrojstvo utemeljeno na shvaćanju
i uzajamnim pravima i dužnostima nositelja vlasti i
onih kojima se vlada. Nisu ostvarena načela poretka
ravnoteže vlasti , istinske slobode i iskrenog
poštivanja prava. Ništa nije postignuto, jer ustav
nije stabilizirao takvo ustrojstvo i omogućio njegovo
trajno održavanje i razvitak. Ustav nije uspio u onome
što se od njega očekivalo, uspostaviti stvarnu
demokraciju i vladavinu prava. Uspostaviti društveni
poredak siguran od šokova i kriza.
U Hrvatskoj se stoga dogodio kolaps sustava. Nije
rođena demokracija, nije uspostavljena nova paradigma.
Zato nema prave i mirne preobrazbe. Hrvatski ustav
nije se pokazao kao pravi strateški plan socijalnog,
ekonomskog i političkog razvoja za nadolazeće dekade,
kao kotač zdravog razvoja gospodarstva i političke
demokracije s osloncem na vladavinu prava.
Kako dalje?
Demokratski razvitak i razvitak općenito zahtijeva
promjene. Prije svega ustavne promjene na koje niti
SDP niti HDZ nisu spremni niti ih žele. Na pitanje
kako dalje odgovor je ustavna revolucija, jer trenutak
je tu. Ta ideja je nastala na zasadama teorije
ustavnog izbora( proces stvaranja pravog sustava, o
čemu odlučuje narod u određenom "ustavnom trenutku"
što može biti referendum, ali i drugi oblici borbe) i
teorije ustavnog inženjerstva. Prema koncepciji ideje
ustavne revolucije narod (puk, građanstvo) se u
pojedinim povijesnim razdobljima izravno i vrlo
intenzivno politički angažira, tako da nastaju
okolnosti koje mogu uroditi novim ustavnim dokumentom
- ustavni trenutak.
Što je ustavna revolucija
Ideja ustavne revolucije je želja da se trajne,
bitne i korjenite promjene provedu i održavaju bez
nasilja i nesreća koje prate socijalne revolucije i
samu ideju revolucije ne treba miješati s idejom
ustavnosti.
Pojašnjava se da se ideja ustavne revolucije javila
nakon iskustva pravih nasilnih revolucija, dok su
sjećanja na nasilja, zločine i žrtve bila još svježa,
te su sudionici tražili odgovore na pitanje, koja
pojednostavljeno glase: U kojoj mjeri rezultati
odgovaraju proklamiranim revolucionarnim ciljevima i
jesu li se rezultati mogli postići razboritim procesom
planiranja ustavnog uređenja, odnosno na civiliziran
način. Nisu li se promjene mogle postići brže i bez
žrtava na obje strane.
Ustavna revolucija je pravo rješenje za Hrvatsku,
jer je ona i početak ubrzanih socijalnih promjena
usmjerenih pravom. Ustavna revolucija započinje
donošenjem fundamentalnih ustavnih odluka. Različiti
su oblici u kojima se te odluke donose, ali svi oni
obuhvaćaju jasno izraženu volju većine građana. Od
javnih skupova do ustavotvornih skupština, referenduma
pojavljuje se "ustavni trenutak" u kojem se voljom
velike većine donosi novi ustav.
Tumači se kako je teorija ustavne revolucije izraz
je nastojanja pravnih, politoloških i drugih
društvenih znanosti da ponude alternativu oružanim
sukobima, nasilju i kaosu, alternativu oslonjenu na
razborito odlučivanje i znanost. Ona je također
rezultat nastojanja da se političarima koji odlučuju o
temeljnim društvenim pitanjima ponudi uvid u
vjerojatne posljedice raspoloživih alternativnih
odluka. To je razlog zbog kojeg ova teorija dolazi u
središte pozornosti u vrijeme raznoraznih sukoba i
kriza u društvu.
Problemi
Za jedno takvo mirno rješenje svih naših problema
problem predstavlja činjenica što vladajuća koalicija
nije za nikakve promjene, a time niti za novi ustav.
Evidentno je da ona bježi od takvih ideja i da odbija
da si veže ruke i podvrgava se ustavnim i zakonskim
ograničenjima. I SDP i HDZ su da ustav i dalje ostane
instrument pragmatične dnevne politike, da vlast i
dalje bude arbitrarna.
Želje za
promjenom ima u RH, ali je premalo konkretne borbe i
nastojanja za stvarnim promjenama. Problem je
evidentna činjenica da je u autokratskoj Hrvatskoj
malo prisutna borba za ustavnost. Ako je i ima ona je
prigušena, tek tinja i vodi se sramežljivo i potajno u
očekivanju povoljnog trenutka za demokratske promjene
kada ustav može poslužiti kao oslonac rušenja tiranske
vlasti ili za mirnu smjenu vlasti koja vodi promjeni
ustava. Prilike u RH nisu za čekanje.
Bez odlučnijeg stava Hrvatska će i dalje ostati totalitarna država lažnog
ustava koja sebe smatra i utjelovljenjem božanske vlasti. Bez obzira bio na
vlasti SDP ili HDZ vlast u državi ostat će apsolutna sve dok se pred takvom
apsolutnom vlasti , koja je kao takva tek sotonska karikatura, bude priginjala
glava većine građana i većine čimbenika društva. Pred takvom vlasti nitko ne bi
smio i trebao prignuti glavu, a osobito ne vjernici.
Piše: Mirko Omrčen
Izvor: www.hkz-kkv.ch
|