Hrvatskom vladaju 'tri brata crvena' koji je složno vraćaju u prošlost

Iz dana u dan 'kukuriku koalicija', zajedno s predsjedničkim pijetlom s Pantovčaka sve više usrećuje hrvatski narod, samo je narod glup pa to ne vidi i ne iskazuje svoju zahvalnost za dobročinstva koja čini ta crvena vlast. Biskup Vlado Košić nazvao ih je pravim imenom - 'nenarodna vlast'.

Međutim, nenarodna se vlast ne obazire na kritike i ide dalje svojim putem. Ukinuli su pokroviteljstvo hrvatskog Sabora nad bleiburškom komemoracijom koju je uveo SDP zajedno sa strankama šestorke. To je veliki civilizacijski iskorak unazad. To je otvaranje prostora za nove podjele i ideološke sukobe hrvatskoga naroda. To je otvaranje prostora za ponovnu ideološku podjelu u hrvatskome narodu i obnavljanje krvavih hrvatskih mostova iz prošlosti podijeljenog i međusobno sukobljenoga hrvatskog naroda.

Kao jedan od utemeljitelja SDP-a i bliski suradnik Ivice Račana u stvaranju hrvatskih socijaldemokrata, koji su značajno doprinijeli stvaranju i obrani hrvatske države, pomirbi hrvatskog naroda i prevladavanju ideoloških podjela i sukoba, najoštrije prosvjedujem protiv sadašnje politike SDP-a i cijele 'kukuriku koalicije' zajedno s predsjednikom Josipovićem, koji pušu u isti crveni rog, crvene Hrvatsku i ugrožavaju hrvatske nacionalne interese.

Bila je teška, mučna transformacija Saveza komunista Hrvatske u socijaldemokrate. U velikoj borbi u prvih deset godina stvaranja i obrane hrvatske države vodeća ekipa SDP-a, a u kojoj su ključnu ulogu igrali Ivica Račan, Zdravko Tomac, Mato Arlović, Antun Vujić, Željka Antunović, Željko Malević, Romano Meštrović, Jerko Zovak i drugi kojih više nema u SDP-u, učinila je neke značajne povijesne iskorake. Donijeli smo Povijesnu deklaraciju kojom smo osudili komunističku ideologiju i zločine i kao nasljednici saveza komunista, ispričali se u ime onih koji su krivi za te zločine. Za vrijeme premijerstva Ivice Račana hrvatska je vlada donijela značajnu povijesnu odluku da treba osuditi, istražiti i procesuirati komunističke zločine. Doduše, nije u tome mnogo učinjeno, ali nije se tvrdilo, kao što se to danas čini, da nije bilo komunističkih zločina i da ih ne treba osuditi jer su oni navodno bili nužni i jer su bili navodno pravedna osveta.

PRVO OBRAĆANJE JEDNOG LJEVIČARA NA BLEIBURGU

Donijeli smo, u cilju pomirbe i završetka starih ideoloških borbi crvenih i crnih, povijesnu odluku da hrvatski Sabor bude pokrovitelj bleiburške komemoracije. Imao sam čast biti prvi hrvatski ljevičar koji je u ime pokrovitelja hrvatskog Sabora trebao govoriti na Bleiburgu. S obzirom da su komunisti godinama sprječavali svako izražavanje pijeteta žrtvama komunizma, moj dolazak u ime SDP-a i kao potpredsjednika Hrvatskog sabora, jedan broj ljudi nije dobro primio. Bio sam izviždan i na neki način spriječen pročitati svoj pripremljeni govor. Ali ipak uspio sam reći nekoliko bitnih rečenica.

Uspio sam se ispričati, a kasnije i razgovarati s onima u masi koji su najviše prosvjedovali. Rekao sam im da razumijem njihove prosvjede, njihovu gorčinu prema komunističkoj ideologiji i onima koji su punih deset godina nakon stvaranja hrvatske države i dalje govorili da tamo nisu počinjeni zločini. Sutradan je i predsjednik Vlade i predsjednik SDP-a Ivica Račan na Bleiburškom polju kleknuo i odao pijetet žrtvama i položio vijence. Tada se razvila velika polemika. Bio sam žestoko napadan od, uvjetno rečeno crnih, kojima nije odgovaralo da dođe do pomirbe, ali još više od crvenih koji su me napadali da mi nitko nije dao pravo da se u njihovo ime ispričam.

Međutim, bez obzira na sve teškoće, bio je to značajan povijesni iskorak hrvatskih ljevičara. Na žalost, nakon dolaska na vlast počeo je politički obrat u SDP-u. Počeo je jačati komunistički i titoistički mentalitet. Počeo je povratak na staro. Počeli su se vraćati stari kadrovi i stara ideologija. To je bio jedan od razloga, kada to nisam mogao spriječiti, zašto sam otišao iz SDP-a, kao što su otišli mnogi drugi ili bili maknuti, koji su izgrađivali hrvatsku socijaldemokraciju.

Nakon smrti Ivice Račana ti procesi povratka na staro ubrzali su se. Tako da me nije iznenadilo da SDP kao bitna stranka 'kukuriku koalicije' nakon dolaska na vlast povlači poteze koji su civilizacijski korak unazad i koji ozbiljno prijete hrvatskim nacionalnim interesima. Ne samo ukidanjem pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom, nego i nizom poteza nova vlast dokazuje iz dana u dan da se radi ne samo o vlasti opasnih namjera, nego i opasnih djela. Uspostavljeno je ideološko jedinstvo na obnovi komunističkog mentaliteta.

Hrvatskom vladaju 'tri brata crvena' koji složno Hrvatsku vraćaju u prošlost i borbu za bolju prošlost. Međusobno se natječu tko će biti radikalniji. Komemoracija u Jasenovcu politički je zlouporabljena. Govori 'tri brata crvena' sličili su na poslijeratne govore. Tako su govorili da je izgledalo kao da su ustaše u Hrvatskoj tako brojne i moćne, tako opasne da samo što nisu preuzele vlast te da prijete novi masovni zločini. Ćinilo mi se kao da slušam govore iz devedesetih godina kada je velikosrpska promidžba, na žalost potpomognuta petom kolonom iz Hrvatske, tvrdila kako je Tuđmanova Hrvatska pokušaj stvaranja nove ustaške NDH, kako Srbi nemaju drugog izlaza ako se žele spasiti od ustaškog noža nego dići se na ustanak, tada se govorilo o Hrvatima kao genetskim zločincima i o kontinuitetu hrvatskih zločina tijekom povijesti.

Tvrdim da predsjednik Josipović, poznati zmijolog, obnavlja te optužbe svojom tvrdnjom da u srcima dijela hrvatskog naroda živi ustaška zmija. Predsjednik Josipović jedva je dočekao da načelnik Trebinja, Dobroslav Ćuk, zlouporabi ekumenski susret u Dubrovniku i izrazi svoje žaljenje Dubrovčanima. Međutim, Ćuk je, ustvari, ponovno uvrijedio Dubrovčane i Hrvate, jer je rekao da se ne ispričava za zločine, za agresiju, da se nema zbog čega ispričati, jer nema krivnje. Time je Ćuk sjajno razradio politiku Ive Josipovića koji je prilikom poziva Tadiću i Barossu na koncert Beogradske filharmonije u Dubrovniku upotrijebio izraz, da je bilo teškoća u našim odnosima koje su splet različitih nesretnih okolnosti i politika. Isto to rekao je i Ćuk kazavši da Trebinje ne snosi nikakvu krivnju za napade na Dubrovnik, da su to bile neke vojske i da je to splet nesretnih okolnosti.

Da Ćuk i Josipović pušu u isti rog, potvrdio je i sam Josipović jer se odmah na televiziji pojavio da podrži Ćukovo žaljenje kao korak naprijed i da jasno kaže kako je to i njegova politika. Dakle, priznao je da je to njegova politika. Ćuk ga je kasnije raskrinkao, jer je na Hrvatskoj televiziji, ustvari, ponovno izvršio verbalnu agresiju na Dubrovnik rekavši da očekuje da i Dubrovčani izraze žaljenje za srpske žrtve negirajući bilo kakvu krivnju agresora. Te nove uvrede posljedica su Mesićeve i Josipovićeve politike. Treba podsjetiti na Mesićeve izjave kada je bio predsjednik, da Hrvatska nije ratovala s Crnom Gorom. Dakle amnestirao je Crnu Goru za okupaciju dijela Hrvatske i počinjene zločine i razaranja. Treba podsjetiti i na Josipovićevu i Tadićevu izjavu o Vukovaru gdje su izjednačeni zločini agresora, smišljeno planirani i provedeni s ciljem etničkog čišćenja i pripajanja dijela Hrvatske Srbiji i pojedinačni zločini u obrani vlastitog doma i domovine.

SLOŽNA BRAĆA

Dakle nova crvena vlast, već je izvršila reviziju povijesti na štetu hrvatskoga naroda ne samo za vrijeme i poslije Drugoga svjetskog rata, nego i za vrijeme Domovinskoga rata.

Zašto je to toliko opasno? Zato što te krivotvorine prihvaća i provodi državna vlast -Josipović, Milanović i Šprem opasni su, jer imaju moć, imaju vlast, medije i novac da te opasne ideje provedu u praksi. Crvena politika koju propagiraju tri brata crvena svodi se na sljedeću opasnu reviziju. Lažno tvrdi da su u Drugom svjetskom ratu i nakon Drugog svjetskog rata počinjeni zločini s komunističke strane bili nužni, opravdani. Zato svaki zahtjev da se istraže i procesuiraju ti zločini proglašava revizijom povijesti i napadom na antifašizam.

Svi oni koji pokušavaju reći istinu o komunističkim zločinima ponovno se proglašavaju narodnim neprijateljima, čak i filofašistima i ustašoidima. Da bi kako-tako opravdali taj svoj povratak na komunističku ideologiju i praksu, nova vlast izmišlja neprijatelje. Svuda vidi ustaške zmije i od malih grupica ljudi stvara ogromnu snagu protiv koje se treba boriti svim sredstvima kako se ne bi ponovio Jasenovac. Ne samo da obnavljaju poslijeratnu komunističku ideologiju kada je uveden embargo na istinu koja nije po mjeri vlastodržaca, kada su svi koji drukčije misle proglašavani narodnim neprijateljima, nego proglašavaju neprijateljima sve one koji ne podržavaju 'kukuriku koaliciju'.

Dakle proizvode se neprijatelji, ne samo na ideološkoj osnovi iz prošlosti kada se svako domoljublje proglašava ustašlukom, nego se i svaka kritika bezglave 'kukuriku' vlasti proglašava neprijateljstvom. Jedino u čemu se slažem s Josipovićem njegova je izjava da nije rečena i napisana puna istina o Drugome svjetskom ratu i događajima poslije njega. Međutim, potpuno se razlikujemo u tome što je puna istina. Za Josipovića to je komunistička lakirovka, a za mene je puna istina o zločinima svih totalitarizama, uključujući i komunistički.

Istina je u cjelini. Istina ne smije biti ideološki obojena. Josipović, Milanović i Šprem propagiraju crvenu ideološku istinu koja je velika krivotvorina. Svuda vide ustaše, a realnost je da je desnica u Hrvatskoj slabija nego u bilo kojoj europskoj državi. Naša tri brata crvena nisu niti riječ rekli o četnicima, nisu se suprotstavili pretvaranju zločinačkog četničkog pokreta u antifašistički pokret. Ne žele čuti istinu da je četništvo opasnost i za Hrvatsku i za Bosnu i Hercegovinu, a ne unutarnji problem Srbije. Četnici su ubili 20 tisuća Hrvata u Hrvatskoj, deset tisuća Hrvata u Bosni i Hercegovini i 33 tisuće Bošnjaka.

Tri brata crvena ne smeta što se obnavlja proslava koja rehabilitira četnike i u Hrvatskoj, a kako bi im smetala kada u njoj i sami sudjeluju. Ne smeta ih što je hrvatsko državno i vojno vodstvo lažno optuženo kao zločinačka organizacija, što se sudi i presuđuje Hrvatima i iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine za sudjelovanje u navodnom zločinačkom pothvatu. Dakle na djelu je opasna revizija hrvatske povijesti, i one iz Drugog svjetskog rata i poslije njega, ali i iz Domovinskog rata. Hrvati i Hrvatska spasili su Bosnu i Hercegovinu, ali svejedno predsjednik Josipović u parlamentarnoj Skupštini Bosne i Hercegovine optužuje hrvatsku politiku i državno vodstvo devedesetih godina kao glavnog krivca za sve zlo u Bosni i Hercegovini. Kako reagirati na tu crvenu histeriju koja iz Jasenovca poručuje složno da prijeti novi Jasenovac, da se ustaška zmija raširila, da raste hrvatski nacionalizam i netolerancija te da oni, crveni vitezovi, imaju povijesnu dužnost to spriječiti.

DEMOKRATSKA BORBA ZA ISTINU

Vukovar i Dubrovnik, gradovi heroji u Domovinskome ratu, bili su na najvećem udaru agresora. Je li slučajno da se upravo u Vukovaru i Dubrovniku odigrava igrokaz grljenja i ljubljenja s agresorom, ali ne na priznanju istine i isprici i pokajanju, nego na nametanju krivotvorina koje negiraju agresiju i izjednačavaju krivnju, kojima se ponovno ponižavaju građani Vukovara i Dubrovnika i cijeli hrvatski narod?

Ne radi se o spletu nesretnih politika i građanskome ratu, o podijeljenoj odgovornosti. Velika je laž da nije bilo agresije Crne Gore jer Crnogorci su učinili velike zločine u dubrovačkom kraju i pjevali pjesme da je Crna Gora od Zete do Neretve. Strašna je činjenica, strašna uvreda i poniženje vukovarskih branitelja što je hrvatska vlast izručila vukovarske branitelje na milost i nemilost četničke Srbije, koja aktivira optužbe na temelju optužbe tužilaštva JNA dobivene mučenjem u koncentracijskim logorima.

I predsjednik Josipović i Vlada Zorana Milanovića vrše pritisak na Ustavni sud da se ukine Zakon o ništetnosti, da se s najvišeg mjesta ozakoni pravo Srbije da progoni i sudi hrvatskim braniteljima za navodne zločine koje su navodno učinili u obrani svoga doma i domovine u borbi protiv agresora. Kada se sve ovo zbroji, vidi se da se ne radi o pogreškama i pojedinačnim gafovima i nesnalaženju državnoga vrha, nego da se radi o smišljenoj politici koja se sustavno provodi.

Kako na to reagirati? Demokratska borba za istinu jedini je pravi put. Svi domoljubi trebaju doći, to im je moralna obveza, 5. svibnja, na prosvjed na Trg maršala Tita i podržati zahtjeve da se taj trg preimenuje. Isto tako svi domoljubi kojima je stalo do Hrvatske trebaju otići na Bleiburg i osobno odati pijetet žrtvama komunizma, ali i nastojati svojim djelovanjem, uvjeriti pojedince i skupine da u izražavaju pijeteta ne smije biti ekscesa i ustaških simbola, ni pojedinačno, jer sve je pripremljeno da se svaki pojedinačni eksces iskoristi kao krunski dokaz da su 'crveni vitezovi' u pravu kada ukazuju na opasnost od ustaške zmije, kada tvrde da prijete novi zločini i novi jasenovci, da je hrvatski narod genocidan i da ga zbog toga treba držati u pokornosti.

Naj gore što se može dogoditi jest obnova starih ideoloških sukoba i nove borbe crvenih i crnih. Zbog toga treba biti jasan da se ne smije prihvatiti ta borba i ta podjela, jer je to protiv interesa hrvatskoga naroda. Zbog toga se na provokacije crvenih ne smije odgovoriti istom mjerom. Borba za demokratsku Hrvatsku na vrijednostima Domovinskoga rata, jedini je ispravni put. Osuda svih zločina i istina o našoj prošlosti jedini je ispravni put razvoja demokracije, stabilnosti i prosperiteta Hrvatske.

Ogromna je odgovornost sadašnjega državnog vrha za politiku koja nas vodi u prošlost i nove sukobe. Kako se ne radi o gafovima, nego o smišljenoj politici, hrvatski narod mora demokratskim putem na izborima smijeniti tu protunarodnu vlast. Najprije na lokalnim, pa onda i na parlamentarnim, i na predsjedničkim izborima. Hrvatski intelektualci dužni su djelovati. Treba stvarati široki savez za demokratsku Hrvatsku koji će se jednako odlučno boriti protiv svih totalitarizama i njihovih ostataka, kako ustaškog tako i komunističkog. Sada je mnogo veća opasnost za demokraciju, povratak na komunističku ideologiju jer taj povratak vode ljudi koji imaju moć, vlast, medije i novac, dakle ljudi koji mogu manipulirati i koji svoje opasne namjere povratka na staro mogu provesti u djelo.

Zbog toga su u pravu oni koji tvrde da je komunistička zmija moćnija i opasnija od ustaške zmije. Međutim, bez obzira koja je veća opasnost, moramo biti odlučni i jasni. Ne trebaju nam kao simboli ove demokratske Hrvatske, ni slovo U, ni crvena zvijezda petokraka, jer i jedno i drugo ne donosi sreću hrvatskomu narodu, nego nove sukobe, podjele i nove poraze.

Piše: prof. dr. sc. ZDRAVKO TOMAC
Hrvatski list

10. svibnja 2012.