Kakvo je društvo u kojem živimo?
Gledano
globalno, u svim sferama društva pokolebana je vjera u
Boga i u čovjeka. Čovjek je izgubio svoje unutarnje
uporište, pod njim se otvorio bezdan, jer nije u stanju
zaštititi svoju vrijednost. Zato traži spas u prisilnim
organizacijama, u kolektivu i partiji, u stranci,
korporaciji ili u državi.
Država je postala subjektom, a čovjek objektom. Što
veća organizacija, to je veća moć i globalni utjecaj.
Tražeći tamo spas čovjek zapada u idolatriju, t.j. u
idolopoklonstvu prema njima. Spao je samo na socijalni
nivo, a negira mu se samostalnost i duhovna dimenzija.
Ljudske vrednote potisnute su profitom, koji otvara put
do moći - moći tehnike, rase, klase, države ili stranke.
Svjetom vlada filozofija "imati", a ne "biti". Čovjek je
sveden na samo jednu dimenziju, i to društvenu. Bitak je
zaboravljen. Moralno etički kodeks se ne zasniva na
savjesti. Propagira se sloboda koja je suočena sa niziom
proturječja u sebi. Kršćanstvo, nasuprot ovome, otkriva
dvodimenzionalnost ljudskog bića, priznaje i upućuje
čovjeka na duhovno i društveno, kao i nesvodivost jedne
dimenzije na drugu.
Djeleći pozivnice za ovu tribinu neki su nam
govorili: "meni to ne treba, ja se ne bavim
politikom". Očito je riječ "politika" dobila negativni
predznak, te je poistovjećena s pojmom
"politikanstvo", što je najgori i negativni rezultat
djelovanja nekih pojedinaca ili grupa u politici.
Što je to politika?
Ako je politika zauzimanje za opće
dobro u svakom društvu, zajednici ili narodu onda
nitko od toga ne bi trebao biti izuzet, bio on vjernik
ili nevjernik. Sjetimo se dječaka Isusa iz Nazareta,
koji je sa 12 godina tri dana bez prestanka
raspravljao sa farizejima i pismoznancima, dakle
državnim moćnicima i političarima svoga doba.
Filozofirao je o pravdi, o dobru i zlu, o smislu
života. Cijelog svog života zauzimao se za jednu
općeljudsku politiku, za politiku zlatnog pravila
kojeg razumije čitavo čovječanstvo: "Sve što želite da
ljudi čine vama, činite i vi njima". Na koncu znamo
kako je Nazarenac završio zajedno sa svojom klapom.
Koje je glavo obilježje društveno
ekonomskog života u našoj zemlji?
Gledamo li stotinjak godina unazad,
prošli smo ratove, krvavi i teški put ropstva pod
geslom bratstva i jedinstva. Taj put bio je popraćen
metodama nacionalizacije, uzurpacije, konfiskacije sve
do nedavne privatizacije. Danas, dvadesetak godina
nakon što smo krvavo stekli vlastitu državu i
nezavisnost, nudi nam se nova, skrivena devijacija,
novo ropstvo u Evroskoj uniji i to pod parolom obilja
i blagostanja.
Pod kojim uvjetima?
Uvjeti ulaska u Evropsku Uniju nisu
transparentni, nisu vidljivi velikoj narodnoj većini.
Nabrojit ću samo neke koje otkrivaju vlade evropskih
država, a naši mediji u Hrvatskoj sustavno ih
prešućuju. Na naprimjer:
- Kolonizacijom se želi
promijeniti demografska struktura hrvatskog
stanovništva, Hrvate učiniti manjinom u vlastitoj
zemlji. Planira se samo u Dalmaciji, većinom na otoke
i u priobalju, naseliti pet milijuna stanovnika
stranog porijekla.
- Azilanti će, nakon pet godina boravka
u Hrvatskoj, imati pravo na državljanstvo.
- Stranac će se na temelju prijave o
boravku moći kandidirati za predsjednika općine,
gradonačelnika ili župana.
- Sedam godina nakon ulaska u EU Hrvat
se neće smjeti zaposliti u nijednoj evropskoj zemlji.
- A Domovinski rat je združeni
zločinački pokret, svjedoci smo, važna je gotovina, a
ne Gotovina.
- Zato nam se skriva da je u Zagreb
stigao popis za 17'000 novih branitelja koji se
trebaju procesuirati i proglasiti zločincima, a svaki
malo veći grad u Zemlji otvorit će jednu ispostavu
haškog suda itd, itd.
Poštovani,
ovo nabrajanje možda izgleda jako zastrašujuće i
deprimirajuće. Okupili smo se u namjeri da sagledamo
situaciju u kojoj se svi zajedno nalazimo, te da
zajedno tražimo izlaz. Naša je uloga progovoriti o
istini, a ne davati Vam savjete za koga glasati. Svaki
čovjek ima pravo biti informiran, a pozvan je
djelovati prema svojoj savjesti. Svaka šutnja u ovom
smislu je najgori govor protiv Hrvatske. Svako
nesudjelovanje u odlukama na koje po zakonu imamo
pravo i dužnost, je najgore djelovanje protiv toga
zakona i toga društva.
Koliko smo mi vjernici pridonijeli stanju u kojem se
nalazimo i koliko smo odgovorni za njega? Postoji li i
gdje je izlaz? Što nam je činiti i je li možda kasno?
I još jedno provokativno pitanje: "Je li ovaj zadnji
pokušaj ujedinjenja "ljudi dobre volje" jedna obična
politička obmana hrvatskog naroda, koja će mu "možda"
zadati posljednji smrtonosni udarac?
Na ova i mnoga druga vaša pitanja, pokušat će nam
odgovoriti gospodja Željka Markić.
Mirjana Juričić
|
