Naravno da je hrvatska politička elita znala da će
trenutkom ulaska Hrvatske u EU 2000 špeditera biti
šutnuto na burzu rada. Međutim, valjda im je opet jednom
zakazala memorija pamćenja pa se nikako nisu domislili
kako obavijestiti špeditere kao i mnoge druge koje
ulaskom Hrvatske u EU čeka ista sudbina. Norvežani su
prije istovrsnog referenduma izložili svojoj javnosti
sve dobre i loše strane ulaska Norveške u EU u odnosu
naftu kao i na bakalar, haringu i losos. Tako su
Norvežani točno znali što ulaskom u Uniju dobivaju, a
što gube u odnosu na ove tri vrste riba kao i u odnosu
na naftu iz Sjevernog mora. Nakon takve istinite
informiranosti, a ne besmislene politikantske propagande
kao kod nas, naravno da su se Norvežani odlučili ostatio
izvan Unije.
Silvije Tomašević i špediteri
Duhoviti Silvije Tomašević koji je postao dopisnik
iz Rima valjda još prije Musolinija spašava hrvatske
špeditere tvrdnjom "bitno je da špediteri mogu naći
novi posao!" naravno da naš Silvije nije mislio na
Hrvatsku nego na EU, jer tamo kao i kod nas uopće nema
nezaposlenosti. Španjolci čak uvoze našu radnu snagu.
Tako su uvezli Luku Modrića.
Čitam u tisku "više od 5000 kandidata želi šetati
bruxelleskim hodnicima za 4000 eura plaće". Njima bi
se trebalo nadodati i 2000 špeditera od kojih mnogi
sigurno govore engleski bolje od naše Mare zvane
Ingrid. Mudri Silvije Tomašević zaključuje da je 2000
špeditera na ulici dobro za hrvatsko gospodarstvo. Kad
se uzmu u obzir i svi članovi njihovih obitelji, dakle
oko 10.000 ljudi bez prihoda, onda to nije samo dobro
za hrvatsko gospodarstvo nego je to upravo hura za
nas!
Baš kao što
je ulazak u Uniju triumf mudrosti hrvatskih političkih
elita. Ako sam se ovako star i ciničan malo i
zakolebao je li ulazak u Uniju ipak nešto dugoročno
dobro za Hrvatsku, razuvjerio me je Večernjak od 4.
ožujka o.g., reklamnom stranicom o rajskoj Uniji.
Veliki naslov "Slovenija", podnaslov "Bila je bogata i
ušla u EU, a danas je na ekonomskom dnu", I još jedan
podnaslov "od najbogatijih u Jugoslaviji do siročeta u
EU". Za kraj sociolog Ratko Močnik smatra da je
Slovenija postala njemačka kolonija. Mislim si: ti
Slovenci nas uvijek zaj... ! Mi smo sanjali kako će
nama lijepo biti njemačka kolonija u EU, a čija ćemo
sad postati kolonija kad je Njemačka svoju već našla?
Treba raspisati natječaj. Što ako se jave samo
Bugarska i Rumunjska? Bertrand Russell je rekao
"tragično je što su budale toliko sigurne, a mudri
puni sumnji!"
Plan 5
Ipak nije sve tako crno! Kad smo se već fatalistički
prepustili gorkoj sudbini iznenada se pojavio stari
hrvatski superman Slavko Goldstein. Stari gospodarski
vuk je puno naučio od svog brata Danijela Ivina koji
je u Geotehnici pokazao sav svoj raskošni poduzetnički
talent. Zbog tog svog razvijenog talenta je Danijel na
Županijskom sudu u Zagrebu bio osuđen na naknadu oko
pola milijuna kuna štete koju je nanio svojoj tvrtci.
Sada Slavek ima "Plan 5". Kaže da "Plan 21" ne valja!
Dobro jutro!
Koliko je
"Plan 21" bio genijalan vidi se najbolje na burzi
rada, rejtingu zvanom "smeće" I razdraganim starcima
koji obilaze po gradovima i selima kontejnere za
smeće. Zlobnici su priželjkivali, dolaskom toplijeg
vremena, nekakav građanski neposluh. Od toga ništa. Iz
neimaštine će nas izvuči gospodarski guru Slavek
Goldstein koji je bit ekonomije shvatio kroz
dijalektički materijalizam. Dok sin Ivo u Parizu kao
veleposlanik muku muči s francuskim, kod kuće je
Slavek zasukal' rukave i kao kompetentni savjetnik
našeg Premijera za bog-te-pita-za-što odlučio
izvuči Hrvatsku iz gospodarske krize!
Da sam ja Predsjednik Vlade uzeo bi za savjetnika
Keruma. Ni on ni Slavek nemaju završen fakultet, ali
Kerum je za razliku od Goldsteina doktorirao na ulici
pa je u jednom trenutku kod njega plaću primalo čak
oko 5000 ljudi. Goldstein je uvijek dobivao plaću, a
Kerum je zarađivao plaće za druge. Dežurnim
higijeničarima kojima će se od ove moje usporedbe dići
kosa na glavi odmah poručujem: to su činjenice o
kojima ne treba previše diskutirati jer govore same za
sebe. Dok se oko Premijerovih nogu motaju stručnjaci
tipa Slavka Goldsteina, Hrvatska će teško dočekati
premijeru male, ali gospodarski uspješne zemlje. Još
da nema turizma i dijaspore, što bi tek onda naš
Premjer uz ovakve savjetnike..
Čak je i Clint Eastwood shvatio kad je rekao:
"Čovjek mora znati svoje granice!" Goldstein mora tek
shvatiti!
'A sada . radost i veselje'
Građani se uglavnom osjećaju jadno i izdano. Linić
se bori kao lav da im iz džepova izvuče i zadnju kunu.
Unatoč tomu proračun nam je rupa bez dna. Kritična
masa ljudi koji jedva preživljavaju je iz dana u dan
sve brojnija. Ako ta masa jednog dana pomisli da može
sama preuzeti sudbinu Hrvatske u svoje ruke kako bi
sebi nešto poboljšala život, onda smo zaista u banani.
Kao i uvijek eto nama svjetlo na kraju tunela - izlazi
nova knjiga prof. Mirjane Krizmanić prvenstveno
namijenjena hrvatskim špediterima koji su od 1. srpnja
o.g., na ulici.
Knjiga se zove
"A sada . radost i veselje". Prava knjiga u pravo
vrijeme! Obzirom na stranicu reklame u Jutarnjem uopće
ne sumnjam da će Mirjana osvojiti svojom knjigom
cijelu Europu kao i njeni prijatelji M. Jergović
srednju Europu, J. Pavičić Italiju, a A. Tomić Češku.
Knjiga govori o onima koji samo kukaju i ne vide što
sve imaju. Navodno će se besplatno dijeliti na Zavodu
za zapošljavanje. To će sigurno znatno podići tiražu!
Krizmanićki
nije jasno od kuda u Hrvatskoj toliko jamranja, čudi
se jalu onih koji su ostali bez posla prema onima koji
sjede u državnim uredima, a voze ih šoferi u skupim
limuzinama. Kaže mudra Mirjana kako se ljudi u
Centralnoafričkoj republici smiju češće nego Hrvati. I
mene čudi zakržljali smisao za humor špeditera,
radnica Kamenskog, radnika Diokija itd. Mirjani nije
jasno ni zašto se ne smiju onih 80 000 ljudi koji
rade, a ne primaju plaću. Bit će im sigurno lakše i
počet će se smijati od srca ako kupe njenu knjigu i
pročitaju što im ona poručuje.
Naročito će se početi smijati kad pročitaju u
Jutarnjem kako je Mirjana u trenutku osobne krize
napisala pismo dragom drugu Titu. Ne znam sadržaj
pisma, ali sam siguran da je započela sa "Dragi druže
Tito.". Mirjana bi htjela nasmijati i one kojima je
onemogućeno da dostojanstveno dočekaju starost jer
svakodnevno moraju kopati po kantama za smeće kako bi
se domogli koje kune za hranu. Oni jamraju i kukaju
jer ne vide što to sve imaju (boce!). I tako jedna
dokona ljevičarka piše knjige kako bi opravdala
neuspjelu politiku dokonih ljevičara. Usput
glorificira Tita, jednog od najvećih ubojica nakon
Drugog svjetskog rata.
Iako atest, Mirjana se krsti nad netolerancijom
Crkve prema različitostima. Kaže kako Crkva tvrdi da
su homoseksualci bolesni i provode protuprirodni seks.
Sutra će zatucani klerikalci tvrditi da su i pedofili
bolesni i protuprirodni. Što je tu protuprirodno ako
odrasli muškarac ima odnos sa ženom od 10 godina? Pa
radi se o muškarcu i ženi! Kad nas nakon 1. srpnja
o.g., kao londonska magla prekrije blagostanje i
sreća, molim sve zavedene da svoju depresiju liječe
čitajući knjigu "A sada. radost i veselje"!!! Kinezi
kažu "Čovjeka je lako uvjeriti da je sretan, ali ga je
teško uvjeriti da je sit!"
Mesić i Bajruši 'skužili' generale
Hrvatska je formalno demokratska zemlja. Naravno to
još uvijek ne znači da i Crkva ima pravo izreći svoj
stav o političkoj i gospodarskoj situaciji. To ne
znači ni da generali, koji su pobjedonosno sudjelovali
u Domovinskom ratu, mogu, bez dozvole Stipe Mesića i
Roberta Bajrušija, održati bilo kakav sastanak.
Pričaju fol o teškoćama u koje je tobože upala
Hrvatska, a u stvari spremaju klasičan državni udar
što su bistri Mesić i Bajruši odmah skužili! U stara i
mračna vremena, kad bi trbušasti oficiri izvršili
državni udar, prvo bi zauzeli poštu i radio stanicu.
Dok su naši generali razmišljali što od toga da prvo
drmnu, poštu ili treći program radio Zagreba, Vlada
je, kao kontru, snizila stopu PDV na tisak sa 10% na
5%. Tako je, ne ispalivši ni jedan metak, izvršila
državni udar! Tko će se sada još usuditi pisati protiv
Vlade koja je novinarstvu u zadnji čas pružila ruku
spasa. Poznato je da naši novinarin ikada nisu bili
nezahvalni prema onima koji ih hrane (zapošljavaju).
Snizila bi Vlada PDV i na hranu, ali proizvođači hrane
nisu jači u pisanju protiv ministra Jakovine.
Jutarnji i Ostojić
Pada mi na pamet afera ministra Ostojića.
Formalnopravno čovjek niti je kupio ni preprodao
zemlju nakon što je ista iznenada proglašena
građevinskom zonom. Supruga i šogorica kupile spornu
zemlju i odlučile je preorati pa na njoj saditi
tartufe, krastavce I banane. Netko zloban iznenada te
buduće rajske vrtove pretvori u građevinsku zonu, a
žene, nevične gradnji, rekoše "Neka sve ide k vragu!"
i odmah prodaše zemlju za 25 milijuna kuna. Eto, kupiš
vrt i odmah ti ga urbaniziraju! Tako čiča miča i
gotova je priča o našem Ranku Ostojiću!
Zamislite da
se u toj priči, umjesto prezimena Ostojić, pojavilo
prezime Pašalić, Kerum ili Bandić. Bili onda u
subotnjem Jutarnjem Butković, Tomić, Jergović i ostali
pisali o temama o kojima su pisali? Jedno se isprsio
Jurica Pavičić. Kao vojnik partije najprije je
nahvalio Ostojića kao ministra, kao što Jagna Pogačnik
hvali Jergovića i Krizmanićku, a onda ipak teška srca
konstatirao da u kukuriku jabuci ima i crvljivih rupa.
Nesretni Ostojić je u međuvremenu podnio ostavku. Po
starom dobrom običaju još iz komunizma sad će
beskompromisni i hrabri novinari obrisati pod s njime.
Dok Premijer u svemu tome i nije vidio nešto baš tako
loše i novinarska je elita mučala i mucala.
Kad sam već kod svog omiljenog kolumniste Jergovića
- I to se jednom moralo dogoditi. On je nedavno
napisao u Jutarnjem: oni koji danas truju vaše pse,
sutra bi tako potrovali i vašu djecu. I sam bi
potpisao tu rečenicu! Važno mi je da sam se i ja
jednom napokon složio s Jergovićem! Ostalo je
povijest.
Prisjetih se zanemarenog Oscara Wildea koji je
jednom napisao: "Neki bi ubili i najboljeg prijatelja
ne bi li došli u priliku da mu napišu epitaf!"
Autor: Zvonimir Hodak
Portal dnevno.hr
|
