Frljićev trik 'žutih gaća'

Upravo zbog donjeg veša rasprava o izvedbi preselit će se u nekazališna tumačenja, a možda i na sud

Ovo nije kraj, poručili su autori predstave "Hrvatsko glumište" praizvedene u riječkom HNK Ivana pl. Zajca u kojoj je publika sjedila na golemoj teatarskoj pozornici. U predstavi, koja je na mahove podsjećala na kabare, a na mahove na pasolinijevsku sado-mazo orgiju ili egzorcističku seansu, kazališni dvojac Oliver Frljić i Marin Blažević iznio je svoj jasan stav o ponašanju hrvatskog glumišta u ratnim devedesetim godinama prošlog stoljeća.

Original u podrumu

Vjerni koncepciji da se u sredini u kojoj rade bave tabuima te sredine i zločinima većine, drsko su i samouvjereno kritizirali hrvatski kazališni mainstream ironično čestitajući Borisu Svrtanu na izboru za predsjednika Hrvatskog društva dramskih umjetnika, kao što su ismijavali i ritualnu dodjelu nagrade hrvatskog glumišta. Pri tome je slikar riječkog teatra Stjepan Buković čak naslikao i repliku Bukovčeva zastora Narodni preporod iz zagrebačkog HNK, čiji se original krije u podrumu Muzeja suvremene umjetnosti umjesto da ga se restaurira...

U ovom bespoštednom riječkom obračunu s neistomišljenicima i slijeva i zdesna, autori su spomenuli mrtvog Milu Budaka, ali i Zlatka Viteza, Ozrena Prohića, Jasena Boku, Joška Juvančića, Krešimira Dolenčića, Jakova Sedlara i Anju Šovagović Despot (promijenivši pri tom njeno ime u Desktop, što je preinfantilno za umjetnike Frljićeva i Blaževićeva renomea). A otišli su i korak dalje stavljajući njihove fotografije na prednje dijelove donjeg rublja osmero glumaca, koje su Frljić i Blažević, zlu ne trebalo, potpisali kao koautore predstave.

Lica kazalištaraca s nekog, uvjetno rečeno opozicijskog kazališnog spektra, (među njima su se mogli prepoznati Slobodan Šnajder, Snježana Banović.) našli su se na glumačkim zadnjicama, ali njihova imena ipak nisu javno spomenuta.

U i ustaške uniforme

Zahvaljujući triku s gaćama, rasprava o riječkoj predstavi preselit će se u skandalozne rubrike i žuta (ne)kazališna tumačenja, a možda i na sud. Sasvim po strani ostat će vizualna i glazbena atraktivnost riječke premijere (napose filmski trenutak kada operni zbor sjedi u ložama u uniformama sa slovom U na kapi i pjeva pjesmu "Oj hrvatska mati"), ali i njena snažna politička i društvena tendencioznost.

Glumci Dražen Mikulić, Damir Orlić, Jelena Lopatić, Tanja Smoje, Jasmin Mekić, Jerko Marčić, Nikola Nedić i Nika Mešković, kao i mlada Nina Batinić u iskupiteljskoj ulozi Aleksandre Zec, požrtvovno su i energično predstavu doveli do trenutka kada se publici poručuje mantra koja je ovih dana preplavila hrvatski prostor: Ja ne mrzim. A vi?

Uprava kazališta tim je rečenicama otiskanim na plastičnim trakama doslovno okovala i vlastiti teatar, ali je pitanje što je neistomišljenicima htjela poručiti kada im je lica reproducirala na gaće? Da ih ne mrzi? I inzistiranje na crnim uniformama sa slovom U na kapi pojednostavnjenje je rasprave o hrvatskom fašizmu. Ustaše sasvim sigurno nisu bili jedini fašisti koji su proteklih desetljeća čerečili Hrvatsku. Fašizam je, uostalom, samo drugo ime za totalitarizam. Totalitarizam koji ima brojne maske i čiji su mehanizmi čak i stariji od kazališta.

Autor: Denis Derk, Večernji listp/feljtoni/12093-veleizdajnici-pred-vratima-smo-predsjednickih-izbora-3

(99)