Ivo Goldstein očito ne može shvatiti ni prihvatiti da i Banovina Hrvatska i Herceg Bosna od 1990-ih do danas nisu paradigma za “podjelu Bosne” već za priznanje konstitutivnosti i ravnopravnosti Hrvata u tronacionalnoj BiH. Goldstein ne poznaje događaje, ne priznaje činjenice, ne razumije ni hrvatsku ni bošnjačku politiku 1990-ih te konfuzno i kontradiktorno iznosi ocjene bez argumenata, ili na citatima izvučenim iz konteksta. Goldsteinu takav pristup nije stran, pa i ovaj tekst nije ništa drugo do proizvod “traljave znanosti”. Ali su zato njegovi stavovi politička potpora onim snagama koje poriču Hrvatima pravo na konstitutivnost kao i pravo da sami biraju svoje predstavnike i u najvišim institucijama BiH.
Goldsteinov tekst je dokaz da on sam nije sposoban a ni spreman suočiti se s istinom. Kako nema interesa za činjenice, jer su mu uvjerenja formirana na predrasudama, to polemika s takvim Goldsteinom nije moguća. Zato je potrebno njegovim tvrdnjama suprotstaviti - činjenice. Jer istinu trebaju znati, pogotovo generacije koje nisu bile sudionici vremena u kojima je nastala HZHB. Budući da je format novinskoga teksta limitiran, to će niz njegovih krivotvorina i neistina ostati bez odgovora.
1. Ivo Goldstein:... Tuđman je smatrao da se podjela BiH treba dogoditi u načelu po granicama Banovine Hrvatske iz 1939.... Tuđmanova zamisao o reinkarniranju Banovine samo je još jedna od njegovih fiksideja.
Činjenice: Sporazum Cvetković-Maček o Banovini Hrvatskoj 1939. priznanje je konstitutivnosti Hrvata i prava na autonomiju, te je početak razbijanja centralističkoga uređenja u Kraljevini Jugoslaviji. Sporazum je povijesni poučak za politički program stvaranja federativnog uređenja druge Jugoslavije.
Donošenje Uredbe o osnivanju Banovine Hrvatske značilo je “prvo razbijanje dotadašnjega centralističkoga držanoga uređenja” i postavljanje pravnih osnova za preuređenje Kraljevine Jugoslavije, za njezino pretvaranje u složenu, federativnu ili konfederativnu državu... Potpisivanjem sporazuma o osnutku Banovine, Hrvatskoj suprvi putu Kraljevini Jugoslaviji službeno priznata određena nacionalna prava u državnopravnom, političkom i u gospodarskom smislu, što joj je bilo do tada potpuno poreknuto u Versailleskoj i vidovdanskoj Jugoslaviji (F. Tuđman, 1965.)
Komunistička je partija iz polovičnoga uspjeha Sporazuma Cvetković-Maček izvukla radikalne političke i povijesne ocjene, na temelju kojih će već 1941. ponuditi program “rješavanja nacionalnoga problema u cjelini” rušenjem srpskog hegemonističkoga režima a stvaranjem federativne Jugoslavije s obećanjem ravnopravnosti svih njezinih naroda:
Po mišljenju CKKPJ, Sporazum od 26. kolovoza 1939. bio je polovičan zbog toga što se ograničio samo na hrvatsko pitanje, a nije rješavao nacionalno pitanje u cjelini, i drugo što je bit hrvatskoga pitanja ostala i dalje neriješena, a to je “ ...da hrvatski narod slobodno odlučuje o svojoj sudbini”... CKKPJ je smatrao da se problem Sporazuma postavlja kao pitanje “njegova demokratskoga proširenja i produbljenja, kao problem rušenja politike srpskih hegemonista, politike rata i reakcije i nacionalnoga ugnjetavanja” (F. Tuđman, 1965.).
2. Ivo Goldstein: Tuđmana sve to vrijeme nije napuštala opsesivna želja da dijeli BiH... Tuđman je jedini zagovarao podjelu BiH. Nisu to domislili ni Gojko Šušak ni Mate Boban ili netko treći od hercegovačkih HDZ-ovaca.
Činjenice. U listopadu 1990. BiH je središte Velikoga ratišta u općem napadu na Hrvatsku a JNA garancija uspjeha secesionističkih planova bosanskih Srba. Mnogi nisu vjerovali u budućnost BiH:
... poslije svega što se dogodilo podjela Bosne je jedini izlaz i mislim da će Srbi morati izdvojiti svoje teritorije i svoje ljude. Mi ćemo predložiti Muslimanima da u ostatku BiH ostanemo kao zajednica te da se konfederalno pridružimo Sloveniji i Hrvatskoj ili da budemo samostalni potpuno. Ako oni to ne prihvate onda ćemo i mi tražiti svoj dio (Stjepan Kljuić, Novi list, 13.10.1991.).
Iako postoji tračak nade da se sukob u Jugoslaviji može razriješiti na način koji predlaže Europska zajednica, izgledi da će BosnaiHercegovinazadržati svoje sadašnje granice čine se sve manjim. Najbolji ishod koji možemo očekivatije onaj u kojem bi “umjerenjaci” uspjeli provesti republiku kroz “dogovorenu podjelu ” kojom bi se srpska područja ujedinila sa Srbijom, hrvatske enklave bi se priključile Hrvatskoj a Muslimani bi se ili udružili s Hrvatskom ili bi od ostataka iskrojili islamsku državu (CIA, 19.12.1991.).
3. Ivo Goldstein: Na međunarodnoj konferenciji o Jugoslaviji početkom studenoga 1991. u Že-nevi... Ministarsko vijeće EZ najavilo je da će priznati Hrvatsku (i Sloveniju). Ne čekajući da se to dogodi, Tuđman se požurio 18. studenoga proglasiti Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu (HZHB)...
Činjenice. Međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji usvojila je Prijedlog ugovornih odredbi za konvenciju EZ-a za političko rješenje jugoslavenske krize Haag, 3.11.1991.) u kojem se definiraju uvjeti pod kojima će EZ priznati “nezavisnost onih republika koje to žele”. Konvencija EZ predviđa i pravo na poseban status “pripadnika nacionalnih i etničkih grupa”:
.. .područja u kojima osobe koje pripadaju nacionalnoj ili etničkoj grupi tvore većinu, imat će poseban status autonomije. Takav status omogućuje: a) pravo na posjedovanje i isticanje nacionalnih obilježja te grupe; b) izbrisano; c) obrazovni sustav koji vodi računa o vrijednostima i potrebama te grupe; d) - zakonodavno tijelo- administrativnu strukturu, uključujući regionalne policijske snage - sudstvo koji bi bili odgovorni za pitanja u tom području i koji odražavaju sastav stanovništva u njemu; e) uvjete za odgovarajuću međunarodnu kontrolu...
Hrvatska zajednica Herceg-Bosna uspostavljena je u Grudama 18. studenoga 1991. godine radi obrane od agresije. Nakon međunarodnoga priznanja BiH Odlukom o uspostavi HZ HB iz srpnja 1992. godine potvrđuje se neovisnost i cjelovitost BiH: “Polazeći od Ustava Republike Bosne i Hercegovine, kojim je Bosna i Hercegovina ustanovljena kao zajednica tri konstitutivna naroda Hrvata, Muslimana i Srba...”
4. Ivo Goldstein: Želeći ostvariti shizofreni san o Herceg-Bosni, Tuđman se nije ustezao raditi bilo što, sve do pristajanja na “dobrovoljno preseljenje” tisuća Hrvata...
Činjenice. Predsjednik “Tuđman se nije ustezao” zagovarati ni vojnu intervenciju SAD-a radi okončanja rata i opstanka BiH:
F. Tuđman: Nažalost, i europske države, pa i Sjedinjene Američke Države nisu sklone za vojnu intervenciju, a Srbi to koriste i, kao što vidite, nastavljaju s osvajanjem, rušenjem, proganjanjem, izgonom, osobito muslimanskog pučanstva. ... Mi smo im preporučivali da, ako već neće da šalju postrojbe kopnene, da izvrše zračni udar, da bi to vjerojatno jedan odlučan zračni udar po vitalnim objektima u Bosni i Hercegovini i Srbiji bio vjerojatno dovoljan da se okonča taj rat. Ali, nemaju još naznaka da bi to učinili. (5.12.1992.)
Hrvatska je politika od početka do kraja bila dosljedna zagovarajući državu tri konstitutivna naroda, dakle (kon)federalni ustroj BiH, što je priznala i MZ:
Od samog se početka priznavalo da su gledišta triju strana u pogledu strukture buduće Bosne i Hercegovine različita. Jedna je strana u početku zastupala centraliziranu, unitarističku državu, podijeljenu na nekoliko područja, koja bi imala samo administrativnufunkciju. Druga je strana držala da bi se zemlja morala podijeliti na tri neovisne države, muslimanskoga, srpskoga i hrvatskog naroda, od kojih bi svaka imala vlastiti međunarodni zakonski identitet, a međusobno bi te tri države mogle tvoriti labavu konfederaciju radi usklađivanja nekih aktivnosti. Treća je strana podupirala kompromisno gledište (Izvješće supredsjedatelja MKBJ, studeni 1992.).
5. Ivo Goldstein: Tuđmanovi etnocentristički stavovi bili su beznadno zastarjeli. On nije razumio međunarodnu politiku, a nije razumio ni BiH. Bio je opsjednut svojim vizijama...
Činjenice. Ustav Bosne i Hercegovine kao i svi prijedlozi ustavnog rješenja međunarodne zajednice (MZ) za BiH polazili su od činjenice daje Bosna i Hercegovina zajednica tri konstitutivna naroda:
Bosna i Hercegovina će biti država sačinjena od tri konstitutivne jedinice, temeljene na nacionalnim načelima i vodeći računa o gospodarskim, zemljopisnim i drugim kriterijima (Cutileirov plan, Sarajevo 18. 3.1992., prihvaćen od A. Izetbegovića, R. Karadžića, M. Bobana).
Bosna i Hercegovina će biti decentralizirana država, Ustav će prepoznavati tri konstitutivna naroda, kao i grupu ostalih, s tim da će većinu funkcija vlasti obavlja-ti provincije (Vance-Owenov plan, 30.1.1993. potpisnici: A. Izetbegović, R. Karadžić, M. Boban).
Bosna i Hercegovina bit će konfederacija republika. Ustav će priznati tri konstitutivna naroda, a većinu funkcija vlasti obnašat će same republike (Owen-Stolte-nbergov mirovni plan, Ženeva 30. 7.1993.)
Politika predsjednika dr. Franje Tuđmana prema BiH bila je dosljedna i sukladna stavovima MZ:
1) BiH može opstati samo kao država tri ravnopravna konstitutivna naroda Hrvata, Muslimana i Srba.
2) BiH moraju tvoriti konstitutivne jedinice BiH temeljene na nacionalnim načelima a vodeći računa ogospodarskim, zemljopisnim i drugim kriterijima.
3) Budućnost BiH ne ovisi o Hrvatima u BiH niti od Hrvatske, već od interesa MZ da se suprotstavi dvama unitarizmima koji su imali za posljedicuraspad BiH: a) srpska secesija i ’’ostanak ”u Jugoslaviji; b) muslimanski hegemonizam i bosanski unitarizam-koji nisu priznavali pravo ni Hrvatima ni Srbima na konstitutivnost.
6. Ivo Goldstein: Osnovao je u kolovozu 1993. Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu (HRHB), pa je smatrao da smije otvoreno iskazivati želje za podjelom BiH.
Činjenice. Činjenica je da su i međunarodni predstavnici smatrali da tronacionalna BiH jedino kao trodijelna država može funkcionirati i daje konfederalno rješenje najlogičnije:
Jose Cutileiro:... osnovno pitanje te priče je: možemo li imati unitarnu Bosnu ili moramo imati trodijelnu (tripartitnu) Bosnu. Na kraju, moje uvjerenje je bilo, bio sam u to vrijeme tamo, da jedino zamisao o trodijelnoj državi može funkcionirati, stoje bilo na kraju i uvjerenje Dicka Holbrooka. I to je sve (Jose Cutileiro pred Haškim tribunalom 19.2.2013. u slučaju Karadžić).
Lord David Owen: Mislim da se /Izetbegović/ mora suočiti s neugodnom činjenicom da će imati konfederaciju ili, kako vi kažete, nazovimo je federacijom, u svakom slučaju tri republike. Pitanje je kako ćemo dugo čekati da se Izetbegović odluči. A obojica znamo da mu je gotovo nemoguće donijeti odluku. Dovedete ga do ruba, a on se povuče i tako se to ponavlja. Sve smo to doživjeli. Ne možemo sebi dopustiti luksuz trošenja vremena (D. Owen razgovor sF. Tuđmanom, 7. 7.1993.)
Koncem srpnja 1993. tri su se strane u BiH suglasile s konfederalnim uređenjem BiH, o čemu je glavni tajnik UN-a izvijestio VS UN-a:
Nakon intenzivne rasprave o nizu nacrta koje su podnijele stranke, s izmjenama i dopunama svih triju stranaka, 30. srpnja su se suglasili o ustavnom sporazumu za Uniju republika Bosne i Hercegovine da čine dio ukupnog mirovnog rješenja. Tekst Ustavnogsporazumare-produciranje u dodatku IIovom izvješću (2.8.1993. UN Doc. S/26233).
Tek nakon što su prihvaćena ustavna načela Owen-Stoltenbergova plana, i nakon što je Glavni tajnik izvijestio o tome VS UN-a, osnovana je 28.8.1993. Hrvatska Republika Herceg-Bosna, kao jedna od republika Unije republika BiH.
7. Ivo Goldstein: Tuđman je lagao i sebi i drugima, jer od travnja te godine, kad je počeo hrvatsko-bošnjački rat, HVO je bio prisiljen s većinom hrvatskoga stanovništva povući se iz Travnika, Bugojna i Fojnice.
Činjenice. Muslimanski/bošnjački čelnici nikada nisu iskreno prihvatili načelo konstitutivnosti i ravnopravnosti tri naroda u BiH:
....I na kraju, uvalili su nam jednu udicu koju smo prihvatili-konstitutivnihnaroda. Što su to oni unijeli u konstituciju BiH? Došli su s torbama da bi bili kmetovi ovdje! Ja mislim, ko ima prst obraza, prst obraza, ne dva, ne može podržati ovaj mirovni sporazum... (dr. Abdulah Konjicija, Bošnjački sabor27-28.9.1993.)
Tko je “lagao i sebi i drugima” nije teško zaključiti. Svjestan da “Hrvati nastavljaju biti glavna blokada pri stvaranju bosanske države” Izetbegović je ponudio predsjedniku Tuđmanu pripojenje zapadne Hercegovine Republici Hrvatskoj, jer “su mu Hrvati veliki problem, želi ih se otarasiti i misli da je to najbolji način, ali Tuđman je otklonio ponudu” (Jacques Paul Klein, VL 6.3.2007.)
Alija Izetbegović potpisao je s M. Krajišnikom “zajedničku srpsko-muslimansku deklaraciju” (16. rujna 1993.) kojom je usuglašeno da Republika Srpska nakon dvije godine i provedenog referenduma može napustiti Uniju, pod uvjetom da će sva prava Unije BiH (i članstvo u UN-u) biti “automatski prenesena na republiku s pretežito muslimanskim stanovništvom”.
Zadovoljivši interese Srba, a orijentiran na stvaranje bošnjačke države, Izetbegović je naredio Armiji BiH da vojno očisti Hrvate iz područja u kojima su od pamtivijeka živjeli. U veljači 1994. zapovjednik ABiH general Rasim Delić podnio je sljedeće izvješće:
HVO /je/ eliminiran s područja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znači, kompletna jedna pokrajina po Vens-Ovenovom planu s centralom u Travniku.
Odgovornost za etničko čišćenje Hrvata iz srednje Bosne skriva se iza optužnice daje glavni krimen “vodstva HZ(R)H-B-a i Franje Tuđmana” zagovarati i ustrajati na programu (kon)federalnog uređenja BiH. Danas pak svako inzistiranje na dosljednim provedbama federalnih odrednica Washingtonskog i Daytonskoga sporazuma ponovo je kriminalni pothvat zagovornika konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH.
Miroslav Tuđman, Globus 5.10.2018.
|
