Pokušaj "pravne" eliminacije HDZ-a uslijedio je nakon
što su vodeći kukurikovci godinama
kriminalizirali Domovinski rat. Koristili su sav
instrumentarij javne diplomacije (od lijeve medijske
gerile i nevladinih organizacija) kako bi optižili
hrvatske generale i hrvatsku politiku u Haagu. Taj im
plan nije uspio u javnosti, unatoč postojećim haškim
presudama, pa su pomoću DORH-a iznudili kriminalizaciju
HDZ-a.
Druga grupa
razloga zašto sam pristao ići na listu HDZ-a u prvoj
izbornoj jedinici tiče se samog HDZ-a. Gospođa Kosor
najavila je promjenu statuta stranke. To implicira da
HDZ mora u vrlo kratko vrijeme ići na izborni sabor,
otvoriti demokratske procese kako bi se iz baze
predlagali i birali svi kandidati ali i vodstvo
stranke (na svim razinama) s otvorenih lista i s većim
brojem kandidata. Osim toga očekujem da će se na svom
saboru stranka jasno odrediti prema pogreškama koje su
posljedica Sanaderova vođenja HDZ-a. A takvih
pogrešaka ima puno. HDZ također treba ponovo
definirati i svoj program i strategiju razvoja
Hrvatske u narednom periodu na osnovama svojega
utemeljitelja, predsjednika Tuđmana. Ako krene tim
putem HDZ će povratiti ne samo svoje izgubljeno
članstvo nego i veliki dio svojeg biračkog tijela.
Jedan dio desnijega izbornog
tijela Vam zamjera zato što ste se angažirali u
stranci koja se detuđmanizirala tijekom zadnjega
desetljeća te napravila politički zaokret od izvornih
načela HDZ, kojeg je još 1989. kao svehrvatski pokret
utemeljio dr. Franjo Tuđman?
HDZ je
platio cijenu za politiku koju je vodio Sanader, a
koja je u osnovi bila "tiha" detuđmanizacija. Izgubio
je skoro 50 posto svojeg biračkog tijela. 1990-ih imao
je 19 od 21 župana. Pod Sanaderovim vodstvom taj se
broj prepolovio. Slična je situacija i u općinama.
Rekao sam što očekujem da HDZ treba učiniti da ponovo
postane najjaća politička stranka. Vjerujem da je
gospođa Kosor spremna na radikalne promjene. Konačno,
ona je neke poteze već i najavila.
S druge pak strane, više je nego žalosna činjenica
stanje među tzv. desnim strankama. Zagovarao sam
zajednički nastup srodnih stranaka, udruga i
pojedinaca koji u svojim političkim programima polaze
od promicanja nacionalnih interesa i vrijednosti na
kojima je stvorena hrvatska država. Nažalost, žalosno
djeluju njihovi razlozi i obrazloženja zašto neće, ili
ne žele, izići zajedno na izbore. Imamo preko 30-tak
lista skoro u svakoj izbornoj jedinici, što je krajnje
neozbiljno i neodgovorno.
Jedan dio tih
stranaka, kao i dio biračkog tijela, razočarani su
glasači HDZ-a iz 1990-ih. Štoviše, dobar je dio tih
ljudi jako ogorčen na HDZ. Rekao bih s pravom. Osobno
ću se založiti da se HDZ vrati na one programske
osnove i da ponovo teži onim vrijednostima na kojima
je i osnovan. Vjerujem da će se tim naporima
pridružiti i dobar dio onih koji u nakon 2000.
izgubili povjerenje u Sanaderovo vođenje HDZ-a.
Vodstvu HDZ-a se prigovara i za
nedemokratsko vođenje stranke. Može li se nakon
desetljeća urušavanja stranku više uopće
demokratizirati?
Svaki pojedinac, organizacija, pa i
institucija imaju svoje uspone i padove. U HDZ-u je
bilo puno više demokracije 1990-ih, nego 2000-ih.
Vjerujem da je jednostavno ponovo započeti unutar
stranačku demokratizaciju. S formalnog stajališta to
nije kompliciran proces. U stvarnosti treba puno više
vremena da se stabiliziraju odnosi i usklade ideje
između novoizabranih ljudi. No, to je proces koji,
kada se obnovi, imat će svoje učinke. Jer će onima
koji su nasilno ili na drugi način isključeni iz
stranačkih djelatnosti dati satisfakciju, a novim i
mlađim ljudima priliku da se afirmiraju u politici.
Meni se čini da će teže ići sa
ponovnim uključivanjem intelektualne, gospodarske,
kulturne i sportske elite. Naime, te su elite, realno
gledajući, isključene iz svih stranaka, a ne samo
HDZ-a. A bez njih nema Hrvatskoj izlaska iz kriza u
kojima se nalazimo. Dokle god ne budemo sami
predlagali i odlučivali o svojim programima - sve
dotle će nam se javljati MMF (ili netko poput MMF) sa
svojim prisilnim mjerama. A te i takve mjere nikada
nisu bile mjere razvoja, već u najboljem slućaju mjere
prisile da ne bude gore nego što jeste.
Isticanje Vaše kandidature na
izbornoj listi HDZ-a čini se kao da je više uzbunila
preživjele jugoslavenske komunističke strukture, čija
mišljenja u javnosti svakodnevno artikulira na primjer
Jelena Lovrić. Stječe se dojam da su se uspaničili
samo zato što će se jedan Tuđman opet naći u Hrvatskom
državnom saboru ili je možda riječ tek o prežitku
mentalnoga sklopa, koji bi pojedine ljude i danas kao
i u vrijeme Jugoslavije držao u kućnom pritvoru i
političkoj izolaciji?
Ima tu svega i svačega. Nažalost,
postoje niz novinara poput Jelene Lovrić, koja za
prof. Tomca, akademika Aralicu i mene tvrdi da nas je
"vrijeme pregazilo", da u današnjoj Hrvatskoj "malo
značimo", da smo "desničarski zombiji". Gospođa Lovrić
je još 1990-te bila član CK SKH. Nedavno smo imali
prilike čitati da je još 1991. s nestrpljenjem
očekivala tenkove JNA da sruše Vladu u Zagrebu. Ona iz
svoje CK-ovske kože i uloge "društveno-političkog
radnika" koji presuđuje koga je vrijeme pregazilo a
koga nije - nije mogla izaći ni nakon 20 godina. Njoj
je neprihvatljiva činjenica da birači odlučuju koga će
vrijeme pregaziti. No, da može ljude vrijeđati, to je
svoj toj lijevoj novinarskoj gerili samorazumljivo.
Nemate niti jednog primjera da bi novinarsko društvo
primijenilo svoj etički kodeks na svoje
"društveno-političke radnike" koji sipaju uvrede,
diskvalifikacije i dezinformacije o "desničarskim
zobijima". Naime, "desničare" smije vrijeđati tko i
kako hoće, a bilo koja kritika "ljevičara" automatski
je govor mržnje. To pravilo nije novo ono je naslijeđe
SFRJ. Nažalost, naše je društvo još bremenito
mentalnim i ideološkim nasljeđem bivše države. Ali ne
samo u novinarstvu. Ovih dana gledano na TV
"nezavisne" profesore kako komentiraju predstojeće
izbore - a sve jedan do drugog su bivši članovi CK SKH
i partijskih komisija koji su odlučivali sudbinama
onih koje je, po J. Lovrić, vrijeme pregazilo i koji
su "desničarski zombiji".
Premda je predizborna kampanja u
punom jeku iz medija se baš i ne bi moglo zaključiti
da se radi izbornom vremenu kad birači odlučuju o
vlastitoj sudbini u sljedećem mandatnom razdoblju.
Jednom ste spomenuli kao da u kampanji sudjeluje na
jednoj strani HDZ, a na drugoj DORH? Smatrate li da je
za takvo stanje odgovoran zakonski položaj DORH-a ili
je riječ o samovolji pojedinaca na njegovu vrhu?
Prvo treba reći da je dobro što su
Vlada i vodstvo HDZ odlučno krenuli u obračun s
korupcijom. Ono što nije dobro je uporaba DORH kako bi
se osigurala sigurna pobjeda Kukuriku koaliciji.
Redoslijed i timing pokretanja istrage protiv HDZ-a to
potvrđuju. Osim toga, objavom da se odbacuje istraga
protiv tržnica u Rijeci osam dana prije uzbora, samo
se potvrđuje kako HDZ nema nikakve ni želje ali ni
stvarnog utjecaja na DORH. Zato tim više zastrašuju
izjave čelnika SDP-a da će podignuti tužbe protiv i
privatnih osoba i službenih institucija koji su se
usudili postaviti zahtjev da se istražuje njihovo
djelovanje. Opet žele nametnuti pravilo da su neki
"jednakiji" od drugih, odnosno najavljuje se da će oni
biti iznad postojećih zakonskih normi.
Želim vjerovati da DORH radi po
zakonskim odredbama, ali i uporabom zakona može se
manipulirati i sa činjenicama i sa javnošću. Poznato
je da ponekad NGO izvješćuju kako su izbori u nekim
sredinama bili demokratski ali nisu bili fer. To se i
nama događa: izbori će biti demokratski ali neće biti
pošteni. Posljedica toga će biti još nestabilnija
Hrvatska.
Kad je riječ o medijskoj kampanji,
ovih je dana, tijekom obilježavanja 20. obljetnice
stradanja Vukovara u velikosrpskoj agresiji, Hrvatska
televizija u svojim dnevnicima optužila predsjednika
Franju Tuđmana da pad Vukovara ali i za nedopuštanje
evakuacije djece iz opkoljenoga grada? O čemu se
zapravo radi? Je li riječ tek o neznanju ili vještoj
montaži kojom se odgovorost za masovne zločine i
stradanja s JNA te Srbije i Crne Gore pokušava
prebaciti na hrvatsko političko vodstvo?
Dva dana nakon što je preko 50.000
ljudi iz Hrvatske, BiH i inozemstva odalo počast
Vukovaru i vukovarskim braniteljima, započela je na
nedjeljnom Dnevniku HTV-a najsramnija medijska
kampanja u kojoj se optužuje predsjednik Tuđman, Vlada
RH i hrvatski Sabor za izdaju Vukovara. Podloga tome
su fonogrami i materijali KOS-a plasirani još za
vrijeme Vukovarske bitke, materijali koji su imali za
cilj demoralizaciju branitelja a u konačnici rušenje
prve demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj. Na
suđenju Radenku Radojčići 1994., jednom od glavnih
aktera "Opere", propagandnog odjela KOS-a, dokazano je
da je KOS snimao i prepravlja snimljene razgovore
između predsjednika Tuđmana, generala Tusa, i još
nekih sa braniteljima Vukovara. To je isto potvrdio i
major KOS-a Mustafa Čandić na suđenju Slobodanu
Miloševiću 2002. godine u Haagu. Urednik Dnevnika
HTV-a je preuzeo te materijale kao autentične i
započeo kampanju koja će uči u anale informacijskog
ratovanja kao primjer bezobzirnog obraćuna s temeljnim
vrijednostima na kojima je stvorena hrvatska država.
Da se radi o dobro isplaniranom
scenariju vidi se i po tome što se nisu oglasile
nadležne institucije i njihovi čelnici. Naime,
postavlja se osnovno pitanje autentičnosti i
vjerodostojnosti svih dokumenata. Da su dio njih
falsificirani to je već dva puta potvrđeno na sudu.
Sada je pitanje: a) tko je snimao te razgovore, b) iz
kojih su izvora ti dokumenti plasirani u medije. Ako
su snimani u zapovjedništvu obrane Vukovara, za koga
je radila osoba ili grupa koja je snimala razgovore
svojih nadređenih. Malo je vjerojatno da je to netko
radio po službenoj osnovi. Zna se da je KOS imao
mogućnosti pratiti većinu hrvatskih neštićenih
komunikacija. Zato je vjerojatnije da su ovih dana
korišteni fonogrami podrijetlom ih KOS-ovih arhiva.
Postavlja se pitanje što su poduzele hrvatske
izvještajne službe i DORH da bi sve to istražili i
razjasniji?
Po svemu sudeći sustav nacionalne
sigurnosti opet je zakazao. Bilo bi puno gore, ako
namjerno nije poduzeto ništa da se ova podvala
razotkrije. Što se tiče razgovora predsjednika Tuđmana
i Dedakovića, i onoga dijela koji se odnosi na ponovni
proboj preko Marinaca, predsjednik je rekao da se ne
ide ponovo istim pravcem, jer su prethodna dva bila
neuspješna, a imali smo velikih gubitaka na tom
pravcu. I taj se razgovor stavlja u krivi kontekst. A
iz suzdržanosti sugovornika bilo je jasno da se na
otvorenoj liniji ne mogu izdavati vojne zapovjedi.
Osim toga, danas nitko ne spominje da je gospodin
Dedaković pristupio i postao član HDZ-a, nakon što je
rašćišćena podvala KOS-a koji je bio stvarni autor i
optužnice protiv hrvatskog vodstva i letka u kojem se
brani Dedaković. Dedaković je bio svjestan da je s
vojnog stajališta i tromjesećna obrana Vukovara bila
pravo čudo, te da se nije moglo učiniti više nego što
se učinilo.
Vi ste po profesiji stručnjak za
informacijske znanosti. Koja je svrha takvih montaža?
Nije li možda riječ i o pokušaju da se skidanjem već
spomenute srpske odgovornosti stvore preduvjeti za
povlačenje hrvatske tužbe protiv Srbije pred
Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu?
Najuspješnije su one informacijske
operacije kojima se osigurava nekoliko ciljeva a
deziformacije se mogu koristiti u različite svrhe.
Neposredni cilj ovih dezinformacija je diskreditacija
predsjednika Tuđmana, kako bi se posredno
diskreditirao HDZ na ovim parlamentarnim izborima.
Dugoročni cilj je da javnost što lakše prihvati najavu
i Pantovčaka i pretendenata na Banske dvore da se
povuće hrvatska tužba za genocid protiv Srbije. Ne
smijemo zaboraviti da smo prije nekoliko mjeseci već
bili "informirani" da su Hrvati napali Srbe pa je zato
došlo do sukoba u Vukovaru. Konačni cilj je
diskreditacija Domovinskog rata kao posljedice
"konglomerata loših politika". "Loša" i "izdajnička"
politika Zagreba bit će opravdanje da se moraju
prihvatiti optužnice protiv branitelja što ih sustavno
šalje Beograd, a stvari će se izjednačiti s time što
će neke optužnice biti prihvaćene i od strane
Beograda. Rezultat će biti marginalizacija branitelja
i Domovinskog rata. Time će se izbrisati zasluge svih
onih koji su stvarali hrvatsku državu i borili se za
hrvatsku slobodu. Zasluge će dobiti oni koji su nas
oslobodili zablude da je Domovinski rat neštvo važno u
hrvatskoj povijesti.
Nekoliko dana poslije spomenutih
priloga u Dnevniku opet je emitiran, samo sad s nekim
"transkriptima" slična optužnica i za područje
Dubrovnika. Odakle dolaze ti transkripti? Nisu li
možda povezani opet s Uredom predsjednika kao i u
Mesićevo vrijeme?
Taj transkript nije mogao doći s
drugog mjesta nego s Pantovčaka. Odgovor koji ne znamo
je kada i pod kakvim okolnostima je otišao iz arhive.
Činjenica je da nema evidencije što je sve Mesić davao
haškim istražiteljima, jer je arhiva Pantovčaka bila
poput samoposluge za haške istražitelje. (Usput taj
"neutralni" DORH nije pokrenuo niti jednu istragu o
nezakonitoj distribuciji dokumenata s oznakom državna
tajna, iako su se i Mesić i njegovi savjetnici javno
hvalili kako mimo svih zakonskih procedura dostavljaju
klasificirane dokumente i medijima i haškome
Tužiteljstvu). Taj i drugi transkripti samo dokazuju u
kakvim je sve teškim okolnostima tada bila Hrvatska.
Nije samo Vukovar bio pred padom nego i Dubrovnik, a
slično je bilo i sa Zadrom, Gospićem pa čak i Siskom.
Konačno tada je okupirano 30% hrvatskog teritorija, a
istovremeno se vodio i propagandni rat s ciljem da se
natjera političko i vojno vodstvo na kapitulaciju. U
takvim okolnostima bilo je svakakvih prijedloga, pa je
trebalo razlučiti tko stoji iza pojedinih solucija.
Tko plasira dezinformacije o izdaji, trgovini
teritorijem, zloporabom novca za oružje, itd. A tko je
spreman boriti se do kraja.
Stječe se dojam kako u ovoj
informacijskoj igri sudjeluje više čimbenika, a kad se
povuče crta, ispada kako svi zajedno nastupaju protiv
HDZ-a. Je li samo problem u politici stranke koju vodi
gospođa Kosor ili se možda, kako neki smatraju, radi o
medijsko-političkim operacijama za stvaranje tzv.
jugosfere?
Javna
diplomacija i informacija danas su osnovni instrumenti
nacionalne moći. Velike i jake zemlje imaju razrađene
informacijske strategije kako bi osigurali
informacijsku superiornost i dominaciju vlastitih
informacija u stranim zemljama. Istovremeno izgradili
su sustave da sami sebe štite od dezinformacija.
Nažalost, Hrvatska je otvorena bojišnica u kojoj
djeluju različiti akteri. A to znači da su u igri i
različite strategije koje ne moraju sve težiti istome
cilju. Jasno da je jedna od strategija i jugosfera.
Prije nekoliko godina britanski su stratezi javno
zagovarali primjenu "nove imperijalne politike" prema
podrućju zapadnog Balkana. Samostalni akteri poput
Sorosa imaju slične ciljeve, iako iz različitih
pobuda. Međutim, diskreditacija Domovinskog rata i
hrvatske politike iz 1990-ih u interesu je i Srbije,
ali i dijela Bošnjaka, iz oprečnih razloga. I
multinacionalnim kompanijama (medijskim korporacijama,
itd.) može biti od interesa težiti sličnim ciljevima
kako bi obvezali na kooperativnost sebi prikladne
političke grupacije u Hrvatskoj.
Hrvatska je
bespomoćna pred svih tim izazovima i informacijskim
napadima. Nema niti svoje informacijske strategije
niti planira zaštitne mjere.
Možemo li se uopće oduprijeti tom
projektu oživljavanja neke inačice državnoga
zajedništva koji je nekad činio bivšu Jugoslaviju?
Kako?
Postoji nekoliko inačica oživljavanja
jugosfere, koje sve ne teže "državnom zajedništvu".
Zato su te "mekše" opcije, jer im se ne naslućuje
konačni cilj, ponekad za javnost prihvatljivije a za
budućnost Hrvatske i pogubnije.
Mišljenja sam da Hrvatska treba
postići suglasnost oko vitalnih nacionalnih interesa i
na temelju toga definirati svoju strategiju razvitka
kao srednjeeuropske i mediteranske zemlje. Te su
koordinate određene njezinim geostrateškim položajem i
kulturnim nasljeđem. One pak koji inzistiraju na
dobrosusjetskim odnosima prvenstveno sa Srbijom i
Crnom Gorom, treba podsjetiti da se Hrvatska graniči
jednako tako i s BiH, Italijom, Slovenijom, Mađarskom
te da imamo dugu tradiciju državnih veza s Austrijom.
Treba uzeti u obzir i buduću poziciju
Hrvatske u EU. A za sudbinu Hrvatske tada će biti
presudno kakva će biti EU. Hoće li svojim članicama
ostaviti dovoljno prostora za čuvanje i promicanje
nacionalnog i kulturnog identiteta. Na tom će se
pitanju slomiti ili pak graditi sudbina EU. Zato
Hrvatska treba jaku Vladu koja će znati, prvo,
definirati a zatim i promicati hrvatske nacionalne
interese. Nije mi poznato da smo postigli dogovor o
takvoj strategiji razvoja Hrvatske.
Mate Kovačević,
Hrvatsko slovo
Profesor na
zagrebačkom Filozofskom fakultetu dr. Miroslav
Tuđman predaje na Odsjeku za informacijske
znanosti teoriju informacijske znanosti,
organizaciju znanja, uvod u izvještajne sustave i
službe. Osnivač je Zavoda za informacijske studije
na Filozofskom fakultetu (1989. - 1991.), a bio je
i prodekan za znanost Filozofskog fakulteta
1990.-1991. Dragovoljac je Domovinskog rata od
lipnja 1991. Bio je zadužen za formiranje Uprave
za IPD MORH-a, koju je vodio do prosinca 1991.
Sudionik je svih većih vojnih operacija Hrvatske
vojske od 1992.-1995. Promaknut u čin brigadira
1992., a u čin general bojnika 1995. Bio je
voditelj Centra za strategijska istraživanja
(1992. - 1993.) te član Vijeća obrane i nacionalne
sigurnosti Predsjednika Republike od 1993.- 1999.
Nositelj je kolegija i predavač na Ratnoj školi GS
HV od prvog naraštaja do 2000. godine.
Predavao je na Diplomatskoj
akademiji MVP RH, i Obavještajnoj akademiji.
Predaje na postdiplomskim studijama Fakulteta
organizacije i informatike u Varaždinu, te na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
Imenovan je zamjenikom predstojnika Ureda za
nacionalnu sigurnost i ravnateljem Hrvatske
izvještajne službe u dva navrata (1993.-1998.,
te 1999.-2000.) Od 2000. godine glavni je i
odgovorni urednik međunarodnog časopisa National
Security and the Future, prvoga časopisa u
Hrvatskoj koji se bavi istraživanjem izvještajne
djelatnosti i nacionalne sigurnosti u suvremenoj
povijesti i međunarodnoj politici. Autor oko 200
znanstvenih i stručnih članaka u domaćim i
stranim časopisima, urednik petnaestak zbornika
iz područja informacijske znanosti i nacionalne
sigurnosti. Voditelj je niza znanstvenih
projekata, a držao je predavanja u Austriji,
Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj, Njemačkoj, SAD-u i
Velikoj Britaniji. Zato smo profesora Tuđmana
pitali za komentar nekih aktualnih događaja.
|
|