Izražavajući zahvalnost članovima Hrvatske demokratske
zajednice - koja je bila nosilac moje kandidature - i
svima onima koji su svoj glas dali za mene, svečano
izjavljujem, da ću biti nepristran Predsjednik svih
Hrvata, i svih hrvatskih državljana. Bez obzira na
njihove stranačke, ili ine osobitosti.
Davši prisegu, kao hrvatski državni poglavar,
obvezao sam se da ću vjerno služiti hrvatskom narodu i
svima hrvatskim građanima. To ponajprije znači da ću
dostojno braniti i štititi hrvatske nacionalne i
državne interese. U tu svrhu činit ću sve, da
sveukupna hrvatska vlast, i svi hrvatski građani,
dosljedno štuju Ustav i pravni poredak.
Moja je ustavna obveza, da kao
državni poglavar, izravno izabran od naroda,
osiguram jedinstvo hrvatske državne vlasti -
izvršne, zakonodavne i sudbene, u provedbi sveukupne
državne politike. Samo zajedničkim stvaralačkim
pregnućima svih tijela državne vlasti, i građana
svih slojeva stanovništva, možemo - uz Božju pomoć -
osigurati: stabilnost svoga demokratskog poretka;
neprestani gospodarski i kulturni razvitak; rast
blagostanja za sve građane, te međunarodnu sigurnost
svoje Domovine, samostalne i nezavisne, suverene i
demokratske hrvatske države.
Štovani hrvatski građani!
Naraštajima našega doba povijest je
dodijelila ispunjenje devetstoljetnog hrvatskog sna.
Programom nacionalnog preporoda, koji je pozivom na
pomirbu zavađenog i rastrojenog hrvatstva i
domovinske i iseljene Hrvatske, obuhvatio sve
stališe i sve naraštaje, ostvarili smo najviše
nacionalne i slobodarske ciljeve, za koje su
živjeli, i umirali, hrvatski ljudi tijekom duge,
tegobne i neizvjesne povijesti.
Pod cijenu velikih, ali srazmjerno
malih žrtava, u odnosu na one iz najnovije
povijesti, oživotvorili smo svoju slobodu, svoju
državnu samostalnost i nezavisnost, svoju
demokraciju, svoje časno mjesto u svjetskoj
zajednici suverenih naroda i država.
Od povijesnog objekta hrvatski je
narod, napokon, postao subjekt u međunarodnom
poretku suvremenog čovječanstva.
Nacionalno-državno osamostaljenje
hrvatskog naroda praćeno je, ponekad, od nekih
utjecajnih svjetskih čimbenika s nerazumijevanjem,
pa i s nepovjerenjem i nesklonošću. Takav odnos
uvjetovan je nastojanjem da se, pod svaku cijenu,
održi međunarodni poredak, stvoren voljom
pobjedničkih sila u prvom i u drugom svjetskom ratu.
Osim toga, mnogi u međunarodnoj
zajednici i svjetskoj politici, izvlače iznenađujuće
jednostrane ili pojednostavljene zaključke, iz
bitnih značajki suvremenog čovječanstva. Polazeći od
činjenice da se svijet - na dostignutom stupnju
civilizacije - sve više tehnološki i informacijski
integrira, oni teže nametanju svoje isključive volje
u regionalnim i globalnim okvirima. Oni - s osnova
univerzalističkih i liberalističko-socijalističkih
pogleda - ne uzimaju u obzir drugu bitnu značajku
današnjeg doba, koja govori da se svijet, baš u
okviru civilizacijskog napretka i integracije,
istodobno sve više nacionalno individualizira.
Budući da se to očituje u sve većem broju slučajeva
državnog osamostaljenja - do jučer nesamostalnih i
združenih, pače i nepoznatih i nepriznatih, tzv.
nepovijesnih naroda - oni žele spriječiti takve
pojave, jer one tobože nisu u duhu civilizacijskog
napretka, i, po njihovu, zamršuju međunarodne
odnose.
No, na primjeru Hrvatske očitovala
se i ona druga, razboritija i dubokoumnija misao,
koja je u skladu s društvenim kretanjima današnjega
svijeta. Nasuprot zaprepašćujućeg suprotstavljanja,
svijet je i s divljenjem pratio, začudno,
osamostaljenje Hrvatske. U potki takva pozitivnog
odnosa utkana je spoznaja, da narodni i državni
subjekti ostaju nezamjenjive sastavnice svjetske
zajednice, i međunarodnog poretka. I još k tome, da
je hrvatski narod jedan od najstarijih naroda
današnje Europe, pa mu se na osnovama bilo kakvih
načela, a najmanje morala, ne može odricati pravo na
državnu samosvojnost.
Uskrsnuvši i obranivši, svoju
državnu suverenost, - koju smo imali od VII. do XII.
stoljeća, a zatim sačuvali nacionalno-državnu
samobitnost, makar i u okrnjenom obliku - na nama
je, danas, prešna zadaća, da neobaviješteni i
umišljeni svijet uvjerimo o stvarnoj istini o našoj
prošlosti i sadašnjosti; o našim nedostupnim
državnim interesima, i o našem svrhovitom mjestu u
međunarodnoj zajednici. Po svom geopolitičkom
položaju, hrvatski narod, oduvijek, pripada
zapadnoj, sredozemnoj i srednjoeuropskoj
civilizacijskoj sferi. On je dao svoj golemi obol
obrani zapadne civilizacije, od osmanlijske najezde
na Europu, ali, također, i razvitku europske
kulture. O tome hrvatski narod ima vjerodostojna
svjedočanstva: u pisanim i kamenim spomenicima; u
svojim gradovima; u svojoj književnosti i umjetnosti
iz doba europskog humanizma i renesanse; iz čitavoga
svoga četrnaeststoljetnog bivstvovanja na ovom
području, između Drave, Dunava i Jadrana.
Danas je Hrvatska važan i
nezaobilazan čimbenik, u uspostavi mira i novog
međunarodnog poretka, nakon sloma komunističkog
sustava i višenacionalnih država, kakve su bile
SFRJ, ČSR i SSSR. Hrvatska ima uspostavljene, pa i
razvijene i prijateljske odnose, s većinom zemalja
današnjega svijeta. Ona je konstruktivan član i
svjetske Organizacije ujedinjenih naroda, te
Organizacije o europskoj sigurnosti i suradnji
(OESS) i Vijeća Europe. Hrvatska pridaje posebnu
važnost suradnji s glavnom svjetskom velesilom SAD,
ali i s EU, i sa svim državama u njezinu okviru, i
posebno sa susjednom Italijom, te s Francuskom,
Njemačkom i Velikom Britanijom. Posebnu pozornost
pridajemo razvitku prijateljskih odnosa sa zemljama
Srednje Europe, te s velikom Kinom i Rusijom, i s
islamskim zemljama.
Hrvatska daje, dosljednu, potporu
oživotvorenju Daytonskog sporazuma, o rješenju
bosanske krize; te Washingtonskog sporazuma o
hrvatsko-muslimanskoj Federaciji u BiH, i o njezinoj
suradnji s Hrvatskom.
Do Washingtonskog i Daytonskog
sporazuma moglo je doći nakon što je hrvatski narod,
zajedničkom borbom domovinske i iseljene Hrvatske, i
osobito jedinstvom Hrvata iz Hrvatske i BiH,
spriječio ciljeve jugokomunističke i velikosrpske
agresije da pokori i Hrvatsku i BiH. Ali također i
namjeru, da se - na račun i hrvatskih područja -
uspostavi posebna muslimanska država.
U izvanredno složenim međunarodnim
okolnostima hrvatskom slogom uspostavili smo državu,
te osigurali opstojnost samostalne Hrvatske, i
konstitutivnost hrvatskog naroda u BiH, uz
međunarodnu suglasnost o povezanosti
hrvatsko-muslimanske Federacije s Hrvatskom.
Hrvatska je za punu normalizaciju
odnosa sa SR Jugoslavijom, a i za razvitak, što
svestranijih gospodarskih i drugih odnosa i sa svim
drugim zemljama jugoistočne Europe.
Ali, oslobodivši se
komunističko-totalitarističkog i jugoslavenskog
jarma, Hrvatska odlučno odbija svaku mogućnost
ponovne političke integracije u balkanskim, ili inim
jugoistočno-europskim okvirima.
Hrvatska teži punoj suradnji sa
zemljama Srednje Europe, te integraciji u
euro-atlantski gospodarski i sigurnosni sustav.
Sa svima državama, i međunarodnim i
svjetskim čimbenicima, Hrvatska je spremna razvijati
odnose na osnovama međusobnog poštivanja i dijaloga.
Međutim, Hrvatska neće popustiti ni pod kakvim
pritiscima, niti pristati na ustupke koji bi bili u
suprotnosti s njezinim nacionalnim interesima, ili
bi u bitnome narušavali njezinu državnu suverenost.
Hrvatice i Hrvati, i svi hrvatski
državljani!
Početak moga novog predsjedničkog
mandata podudara se s novim razdobljem, u izgradnji
samostalne i demokratske hrvatske države.
Ove godine nalazimo se pred
svršetkom mirne reintegracije područja Hrvatskog
Podunavlja, koje je bilo okupirano jugosrpskom
agresijom, a potom pod privremenom upravom
Ujedinjenih naroda (UNTAES-a). Time se i posljednji
pedalj teritorija Republike Hrvatske stvarno vraća
pod njezin državni suverenitet.
To je ujedno i zadnji čin
pobjedonosnog završetka, nametnutoga nam,
domovinskog rata.
Sada se sa svim raspoloživim snagama
i sredstvima, tvarnim i duhovnim izvorima, možemo
posvetiti obnovi i izgradnji svoje Domovine. Obnova
razrušenih dobara i područja, i povratak prognanika,
zahtijevat će, još nekoliko godina, goleme napore i
velika novčana sredstva. Da bismo tu prešnu zadaću
mogli obaviti, što brže i što uspješnije, potrebno
je razumijevanje i naprezanje svih tijela državne
uprave, ali i svih društvenih čimbenika, i svega
pučanstva.
U gospodarskom razvitku dosada smo -
na osnovama slobodnog tržišta i privatnog
poduzetništva - postigli zamjetne rezultate, usprkos
skrajnje nepovoljnim okolnostima, uzrokovanim
agresijom, komunističkim nasljeđem i svojevrsnom
izolacijom, ne samo zbog gubitka dotadašnjih
vanjskih tržišta. Na opće čuđenje svijeta, uspjeli
smo zbrinuti stotine tisuća prognanika, izbjeglica i
svih stradalnika rata; te istodobno oboriti
hiperinflaciju; uvesti novu, vlastitu, stabilnu,
valutu; prikupiti znatne devizne pričuve; oživjeti
proizvodnju i sveukupno gospodarstvo.
S postignutim rezultatima Hrvatska
je stekla ugled u svijetu, kao jedna od
najprosperitetnijih od bivših socijalističkih
zemalja. Zadobivši izričito povjerenje poslovnoga
svijeta, naša je zemlja privlačna za priljev, i za
izravna ulaganja, stranog kapitala.
Naši napori u gospodarskom razvitku,
u narednom razdoblju, moraju biti usredotočeni na
povećanje proizvodnje i zaposlenosti, na
modernizaciju i veću učinkovitost svih gospodarskih
subjekata. Povećanjem i bržim rastom nacionalnog
dohotka (oko šest do sedam posto godišnje), moramo
osigurati povećanje životnog standarda, i socijalne
sigurnosti svih zaposlenih. To je preduvjet, da i
umirovljenicima, povećanjem mirovina, osiguramo
mirnu i zadovoljnu starost, a mladima zaposlenje i
rješavanje stambenog pitanja.
Za sveukupni gospodarski život, a
pogotovo za turizam, od naročite je važnosti da što
prije dovršimo izgradnju strateške mreže prometne i
energetske infrastrukture, u čemu je Hrvatska u
bivšoj jugoslavenskoj zajednici bila sustavno
zapostavljana.
Hrvatska vlast mora brinuti o
napretku i boljitku svih društvenih stališa i svih
svojih građana.
Za opći gospodarski razvitak, od
velike je važnosti napredak sela, što valja
osigurati modernizacijom svega poljodjelstva, i
osobito poticanjem obiteljskih gospodarstava.
S obzirom na to, da - i naše, i
sveopće - iskustvo opominje, da se u zaštiti svojih
nacionalnih i državnih interesa moramo oslanjati,
prije svega, na vlastite snage - jedna od prvotnih
zadaća, ne samo državne vlasti nego i svih
društvenih i znanstvenih subjekata, mora biti briga
o jačanju obrambene moći naše oružane sile, na
pobjedonosnim tradicijama Hrvatske vojske iz
domovinskog rata.
Za sveukupni - društveni,
gospodarski, kulturni i znanstveni - napredak
Hrvatske, od bitne je važnosti dalji razvitak
demokracije, na počelima vlastitih iskustava i
probitaka, te onih iz suvremenoga svijeta. Bitna
pretpostavka za to jest: poštivanje ustavnog i
jačanje pravnog poretka. Državno-upravna vlast -
koja je izabrana voljom naroda - mora, na svim
razinama, osigurati vladavinu prava i nepodmitljive
socijalne pravde. Vlast u cjelini, i svaki pojedini
sudionik u njoj, mora se dosljedno pridržavati
ustavno-pravnih načela o poštivanju demokratskih
sloboda, te ljudskih i manjinskih prava.
Upravo radi toga valja poticati
podizanje svijesti građana o njihovoj odgovornosti
za ispunjavanje - pojedinačnih i društvenih - obveza
prema svojoj državi.
Od prvih dana, uspostave samostalne
Hrvatske, zahtijevao sam - a sada ću u mirnodopskim
okolnostima još odlučnije na tome ustrajati - da se
iz redova naše istinski demokratske vlasti
bespogovorno uklanjaju svi ostaci komunističkog
nenarodnog režima, i sve pojavnosti birokracije, i
činovničke samovolje prema građanima, a
neodgovornosti prema državi.
U svom novom mandatu, zahtijevat ću
skrajnju dosljednost u beskompromisnom sprečavanju i
obračunu sa svim oblicima mita i korupcije, odnosno
svake zloporabe službenog položaja, ili potkradanja
državne imovine. Ali također i ilegalnog rada, te
izbjegavanja poreznih i drugih obveza, ili stečenih
privilegija na protuzakonit način.
S obzirom na izrazito nepovoljne
demografske prilike, uzrokovane protuhrvatskim
režimima u prošlosti, valja nam odlučnije rješavati
uvjete za brži i što brojniji povratak iseljenika, i
privremeno zaposlenih u inozemstvu.
Moramo biti svjesni, da od
demografske obnove zavisi i sveopći napredak
Hrvatske. Stoga moramo posebnu brigu posvetiti
položaju žene i majke, te svestranom osiguranju
budućnosti mladih u svojoj Domovini.
U nastavku općeg političkog
preporoda hrvatskog naroda - s kojim smo tisućljetni
san o svojoj slobodi i svojoj državi pretvorili u
stvarnost - sada, na prijelazu iz drugog u treće
tisućljeće, na nama je, da dovršimo i punu
integraciju hrvatskoga nacionalnog bića, u
teritorijalnom i u duhovnom smislu. Zbog
teritorijalne podijeljenosti, te državno-političke
nesamostalnosti, hrvatski narod nikada do sada nije
mogao ostvariti tu pretpostavku svoje trajne državne
samosvojnosti. U tu svrhu, ali i radi što
uspješnijeg rješavanja svih aktualnih problema, iz
unutrašnjeg i međunarodnog života, potrebna je
svijest, kako za prevladavanje svih pojavnosti
regionalističko-autonomaškog podvajanja, tako i za
suradnju svih političkih i društvenih čimbenika - iz
većinskih i oporbenih redova - kad su u pitanju
općenacionalni i državni interesi. To nije nikakav
uskonacionalistički zahtjev, već poziv na nužnost
prihvaćanja visokih načela, kojih se pridržavaju u
svojoj državnoj politici svi zreli narodi.
U stvaralačkom raspravljanju, i
pregnuću svih političkih i društvenih subjekata, oko
rješavanja svih aktualnih pitanja - a ne u
nihilističkom poricanju i anarhističkom rastrojstvu,
ili demagoškom obmanjivanju - možemo postići i
svrhovitije rezultate u gospodarskom i
kulturno-znanstvenom razvitku, u podizanju životnog
standarda svega pučanstva, te u jačanju međunarodnog
položaja svoje države.
Uvjeren sam da će hrvatski narod -
koji je pod svojim razboritim i odlučnim vodstvom, i
u najtežim unutarnjim i vanjskim okolnostima -
ostvario svoje povijesne ciljeve, znati sačuvati i
učvrstiti sve stečevine svoje nadživotne borbe, za
svoju slobodu i svoju državu.
Kao hrvatski državni poglavar, -
svjestan svoje odgovornosti pred hrvatskim narodom i
svim hrvatskim građanima, pred Bogom i međunarodnom
zajednicom, u njezinoj brizi za mirom - u svom novom
predsjedničkom mandatu učinit ću sve, u okviru
svojih ustavnih ovlasti, da bih osigurao, što
potpunije, ostvarenje iznijetih ciljeva i zadaća.
Da, u hrvatskoj nacionalnoj slozi, gradimo svoju
Domovinu tako, da Hrvatska bude zemlja demokratskih
ljudskih sloboda, gospodarsko-kulturnog procvata,
blagostanja i sreće svih njezinih građana. Da
Hrvatska bude snažan čimbenik mira, suradnje među
narodima, i stabilnosti novog međunarodnog poretka,
u ovom dijelu svijeta.
dr. Franjo Tuđman
Zagreb, 5. kolovoza 1997.
|