Politički obračuni preko sudova traju od Mesića,
Sanadera i Kosorice, do Milanovića i Josipovića. Sve je
isto, samo su se žrtve mijenjale!
Kada politika sustavno guši pravosuđe i pretvara ga
u svoju sluškinju, onda u režimskim medijima i
krugovima vlada blaženi mir. Kada netko ukaže na taj
nedopustivi odnos, onda se organizira agresivna hajka
na njega. Predsjednik Županijskoga suda u Zagrebu Ivan
Turudić "kriv je" što je odlučio javno progovoriti o
pritiscima vlasti na pravosuđe posljednjih godina, ali
još više jer je ukazao da većim dijelom hrvatskoga
sustave drmaju još uvijek stare strukture, Udba
nomenklatura koja crpi svoj vrijednosni sustav iz
mračnoga komunističkoga režima.
To mu ne oprašta čitava plejada podivljalih
provladinih komentatora koja se već danima i tjednima
poslije njegova intervjua ne miri s mogućnošću da
prođe bez posljedica. Traže njegov odlazak, te više
što uviđaju da ne postoji taj netko s odgovarajućim
ovlastima koji bi ga mogao najuriti iz pravosuđa. S
nostalgijom se prisjećaju doživotnoga predsjednika
Mesića i njegove smjene 12 generala koji su potpisali
ono pismo protiv kriminalizacije Domovinskoga rata,
što je jedan od najsramotnijih poteza hrvatske
politike u posljednjih 14 godina, poteza s kojima je
počela dekroatizacija Hrvatske vojske i hrvatske
službene politike.
Turudićevi goniči uzdali su se u predsjednika
Vrhovnoga suda Branka Hrvatina, ali on je u
ponedjeljak priopćio da ne postoje pretpostavke za
stegovni postupak protiv ovoga suca, premda je njegov
istup ocijenio neprimjerenim. Pod izlikom da
depolitiziraju hrvatsko pravosuđe, hrvatske vlasti su
ga u posljednjih 14 godina uvijek koristile kao
sredstvo svoje politike.
Mesić je zlouporabljujući pravosuđe gonio generale i
Pašalića, Sanader Gotovinu, Glavaša i Brodarca,
Kosorica Sanadera, a Milanović Bandića, Kolakušića...
!
Mesić je svojedobno s TV ekrana najavljivao progon
njemu omraženoga Ivica Pašalića, taj isti doživotni
predsjednik je javno pljuvao po presudama pravosuđa
koje mu se nisu sviđale pa je davao svoj novčani
doprinos u spašavanju nekih protuhrvatski
orijentiranih novina. Bivša ministrica pravosuđa Vesna
Škare Ožbolt je plaćala sudsku kaznu jednom novinaru.
Jadranka Kosor je u nekoliko navrata pozivala bivšega
glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i
požurivala progon Ive Sanadera čijega povratka u
politiku se plašila.
Milanka
Opačić je pljuvala po članovima Ustavnoga suda kada je
donosio odluke kojima je suspendirao projekte bivšega
ministra znanosti Željka Jovanovića, Slavko Linić
pogrdnim je riječima opisivao odluke trgovačkoga suca
Mislava Kolakušića koji je prekidao predstečajne
nagodbe. Zadarski sudac Željko Rogić pljuvao je po
odlukama Ustavnoga suda. Premijer Zoran Milanović i
predsjednik Ivo Josipović krajem prošle godine
pokrenuli su cijelu operaciju brzog mijenjanja Ustava
kako bi se spriječilo izručenje bivših šefova Udbe
Josipa Prekovića i Zdravka Mustaća nakon što su
mjesecima opstruirali uhidbene njemačke naloge za
njima. Za potrebe javnosti i uz pomoć svojih režimskih
medija, njih dvojica prodaju o sebi sliku neporočnih
političara koji poštuju trodiobu vlasti i ne će se
miješati u rad pravosuđa.
U stvarnosti, pak, i Zoran Milanović je ucjenjivao
bivšega glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića:
dat će mu novi mandat, ako odradi posao uhićenja
Milana Bandića, zagrebačkog gradonačelnika Milana
Bandića koji mu je postao ljuti politički neprijatelj.
Kad mu je Bajić došao i donio podeblji predmet pod
imenom Krešimir Milanović pitajući premijera Što ćemo
s tim?, bilo je jasno da Bajić neće dobiti novi
mandat.
Povijest korištenja hrvatskog pravosuđa kao
"političke batine", nastavila se, ali i pojačala u
posljednjih 14 godina!
Uglavnom, preduga je povijest korištenja pravosuđa
kao političke batine. Sjetimo se suđenja za ratne
zločine u slučaju Lora i one beskrajne potrage za
sucima koji će donijeti osuđujuću presudu, zatim
karikaturalnog suđenja generalu Zagorcu za tobože
ukradene dijamante koje nitko nije vidio ni
procijenio, a u tu sramotnu antologiju spadaju suđenja
Branimiru Glavašu, zatim generalu Mirku Norcu u
slučaju Medački džep...
O kakvoj slobodi i pravednosti pričamo ako policija
i pravosuđe brzo reagiraju, po nalogu politike, na
izraze jednog totalitarizma, pa odmah hapse one koji
viknu "Za dom spremni", a uopće ne reagiraju na izraze
drugog totalitarizma, komunističkoga, kada se maše
jugoslavenskim zastavama i komunističkim krvavim
simbolima. I nikomu od velikih pravednika komentatora
sve to smetalo. Smeta im sada Turudić koji je ukazao
na dio te nakaradne zbilje. Zato ga nazivaju ovakvim i
onakvim. Još mu ne kažu da je ustaša, ali u podlozi
svih njihovih kritika krije se baš taj izraz kojima ga
pojmovno određuju.
Autor: Ivica
Marijačić
Izvor: Hrvatski tjednik
21.08.2014. |
