Poetska storija ukradenog frižidera prilično je
nategnuta i nevjerojatna, ali ne ćemo cjepidlačiti,
treba razumjeti čovjeka kojemu je srce odvezeno na
ukradenom traktoru devedeset pete. Vratite mi srce da ne
moram pisati o frižiderima i regalima, vrišti svaka
Lucićeva rečenica. Šteta što štafeta nema oblik srca, pa
se Luciću ne može pomoći na isti način kao Ivančiću i
Tomiću. No, ima tu lijeka, otisak kopita oblika je i
veličine srca.
Očito je da tužnom ostarjelom pioniru
još nisu vratili srce, pa je i dalje fokusiran na
materijalno. Iako je o njemu sve rekao Pešorda, ipak
se moram pohvaliti kada vidim u kojem društvu se
najviše puta spominjem upravo ja (u zagradama dajem
broj spominjanja u tekstu): Miroslav Kutle (1),
Vladimir Šeks (1), Milan Kovač (2), Ante Gotovina (1),
Milan Markač (2) (naš tužni ostarjeli pionir
vjerojatno misli na generala Mladena Markača, J.P.),
Ivan Čermak (1), Vladimir Zagorec (2), Slobodan
Praljak (2), Ante Zorislav Roso (2) i Josip Pečarić
(4). Kad vidimo ta imena jasno je da je tužni
ostarjeli pionir kivan na one koji su mu ukrali
Jugoslaviju, pardon Srboslaviju. I ne samo to, već su
od njemu ljubljenih Srba napravili, da parafraziram
Slobodana Miloševića, zečeve. Strašna uspomena:
Dok njegovo srce odvoze na ukradenom
traktoru - svuda oko traktora i njegova srca - zečevi
u bijegu. Doista strašno! Kakva trauma! Baš mi je žao
našeg tužnog ostarjelog pionira. Jadničak naš! Možda
će netkome biti neobično što sam, u očima tužnog
ostarjelog pionira, pobjednik kad je u pitanju
lopovluk. Pobjedio sam i one koji su najodgovorniji za
tako strašnu traumu koju je doživjelo njegovo srce.
Međutim treba znati da je Feralovcima oduvijek jako
smetala moja tvrdnja koju on navodi:
Osobno mene nikada nisu pogađale
priče o tajkunima, pljačkama i sl. Kad smo krenuli u
borbu za neovisnost znao sam reći: Želim da mi srpske
lopove zamijene hrvatski lopovi.
O tome sam pisao u Hrvatskom Slovu,
24. studenoga 2000.: "Feral" skrenuo u
državotvorstvo, pa na portalu HRSvijet, 20. rujan
2011., a tekst je dan i u mojoj knjizi Rasizam
svjetskih močnika ("Nedavno sam slučajno "naletio" na
tekst velikog Feralovca (je li još uvijek
Beograđanin?) Borisa Dežulovića u Jutarnjem listu, 05.
04. 2010.: Polančec kao potvrda ideje HAZU-a:
Srpske lopove zamijeniti hrvatskim!"). Moram
priznati da je Dežuloviću mnogo lakše nego Luciću.
Ipak je i on otišao za zečevima.
Zapravo je sjajno kako tužni ostarjeli
pionir uopće razmišlja o mom "znanstvenom i etičkom
stavu o bezvrijednosti poštenja i svevrijednosti
hrvatstva". Naime, činjenica je da oni "igraju" na
činjenici da se Hrvati još nisu izgradili kao narod.
To sam često objašnjavao u tekstovima i javnim
nastupima: U Velikojj Britaniji je ukinuta smrtna
kazna za sve zločine osim za zločin veleizdaje.
Hrvatima je najveći zločin lopovluk, a veleizdajnike
biraju za predsjednike države.
Naravno, nekom tužnom ostarjelom
pioniru to ne treba ni pokušati objasniti. A, nije
samo Lucićevo srce odvezeno na ukradenom traktoru. Da
se našalimo: Pa zar moja izjava koja govori o
lopovluku, Srbima i Hrvatima nije idealna za Lucića:
ukradeni traktor, srce u Srbiji, a ostalo u Hrvatskoj?
Sjetimo se samo kako su Feralovci bili jedini koji su
branili Srbiju od napada sa Zapada. Jedino su oni,
zapravo, branili pravo Srba da protjeraju sve Albance
s Kosova! Da to su oni koji pišu o etici. Da umreš od
smijeha!
Ma ništa ja ne razumijem. Zar nisu u
pravu tužni ostarjeli pioniri kada brane srpske
lopove? Zar nije znanstveni i etički stav braniti one
nad kojima je napravljen najveći zločin - od ljudi
napraviti zečeve. I sad bi neki akademik, zapravo
cijela akademija (Dežulović, op. JP) htjeli da srpske
lopove zamjene hrvatski lopovi. Doista su ti Hrvati
genocidan narod, zar ne?
Šalu na stranu, ali činjenica je da su
sva vlast i svi glavni mediji u Hrvatskoj u rukama
srpskih lopova. Ili ako hočete po kinskom filozofu Sun
Tzu-u u rukama NAJOGAVNIJIH LJUDI. Možemo dati novu
definiciju tih ljudi: To su oni čije je srce odvezeno
na ukradenom traktoru u drugu ljubljenu im državu.
Govorim o srpskim lopovima bez navodnika je sve više i
više ljudi vidi kako su mnogi iz hrvatskih vlasti (i
medija) glavni u sprovođenju Velikosrpskog Memoranduma
2.
Ipak se to o čemu sam davno govorio
sve više razumije u Hrvatskoj zahvaljujući upravo
njima. Pa vide kako oni štite svoje lopove i ubojice!
I upravo im se u njihovom uporištu u Zagrebu dogodilo
da im nije bilo dovoljno proglasiti nekoga lopovom.
Bandić je do nogu potukao njihova kandidata. Tužni
ostarjeli pioniri zapravo, koristeći pravilo napad je
najbolja obrana, štite srpske lopove. Napomenut ću da
sam tekst iz Hrsvijeta 2011. završio ovako:
Na djelu je ostvarenje priče od 200
najbogatijih obitelji iz kruga "srpskih lopova" kako
sam ih opisao još 2000. godine!
Zato je tekst tužnog ostarjelog
pionira njima doista potreban. Pa vidimo da (tek)
danas ubojice iz njihovih redova počinju odgovarati za
svoje zločine. S pravom se boje da će uskoro doći na
red i njihovi (srpski) lopovi. Znaju oni jako dobro da
nije slučajno Njemačka posljedna odobrila ulazak
(crvene) Hrvatske u EU. Nije slučajno da ulazak te i
takve Hrvatske neće svojom nazočnošću pozdraviti
Angela Merkel, zar ne?
Možda, ipak,
pretjerujem sa svojim tvrdnjama o ovim tužnim
ostarjelim pionirima.
Možda oni i nisu tako inteligentni kako se čini.
Možda oni samo doslovno shvaćaju ono što netko kaže.
Oprosti mi
Bože. Da, oni su samo pioniri!
Zato ću parafrazirati Pešordu:
Bože, smiluj im se. Vratite im srce.
Može i na onom istom ukradenom traktoru.
Piše: Akademik Josip Pečarić
|
