Bošnjačka javnost zbog toga je pozvala na linč “ustaške” novinarke, unatoč podacima, izjavama, fotografijama, argumentima i činjenicama koje je prikupila kao dokaz ratnih zločina koji su počinjeni pod pokroviteljstvom Armije BiH u Središnjoj Bosni.
Upravo je Gloria Lujanović jedna od rijetkih, ako ne i jedina, novinarka koja se bavi ovom osjetljivom temom, rezultat njenih tekstova nije “suočavanje s istinom”, nego upravo suprotno – uvrede, prijetnje, omalovažavanje i – govor mržnje, javlja dnevnik.ba.
Sve to pod salvom optužbi da Gloria svojim tekstovima, eto, širi mržnju. Jer, prema standardima koje su davno ustanovili bošnjački mediji, svako spominjanje zločina koje je počinila tzv. Armija BiH je – govor mržnje.
Istom bolesnom logikom opravdano je novinarki slati uvrede i prijetnje osebujnih razina vulgarnosti.
Kampanja kojoj su izloženi skoro svi hrvatski novinari u BiH koji se bave temama rata i politike, na ozbiljnosti dobija kada je potaknu javne ličnosti. Bez obzira na nominalno marginalnu političku ulogu, činjenica da je upravo Emir Suljagić, bivši ministar kulture i znanosti kantona Sarajevo, začetnik većine hajki na hrvatske novinare, i činjenica da svakodnevno gostuje na najutjecajnijim bošnjačkim medijima, daje cijeloj priči ozbiljnu dimenziju.
Emir Suljagić je 2014. godine bio kandidat Demokratske fronte čiji je osnivač i predsjednik Željko Komšić kojeg bošnjaci guraju kao hrvatskog člana predsjedništva BiH posredstvom preglasavanja. Suljagić je bio kandidat za bošnjačkog predstavnika, a Ante Popović za predstavnika hrvatskog naroda.
Naivno bi bilo očekivati da će na zabrinjavajući govor mržnje protiv hrvatskih novinara u BiH reagirati domaće ili strane institucije. Pogotovo je iluzorno očekivati reakciju medija, nevladinih organizacija ili novinarskih udruga – od njih se može jedino očekivati aktivna uloga u raspirivanju medijskog linča.
Vrlo je jednostavno utvrditi tko koristi govor mržnje – Gloria Lujanović je transparentno objavila na desetine tekstova i potpisala ih svojim imenom. Ako ima govora mržnje, lako ih je identificirati. Ali taj segment uporno izostaje. Ono čemu svjedočimo su uvrede i prijetnje pri čemu je novinarka kriva što se uopće bavila temom koju bi bošnjačka javnost najradije zaboravila.
Zaborav je legitiman, ali prvo nek se kazne zločini a žrtve dostojno obilježe. Do tad, Glorija i glorije su dužni nastaviti tragati za istinom i pravdom, a bosanskohercegovačka javnost, zajedno sa svim nevladinim udrugama, medijima, dežurnim međunarodnim čuvarima morala, dužna je omogućiti normalan rad i javni prostor ličen govora mržnje.
Korisnica Smjehuljak, koja je prijetila novinarki Gloriji Lujanović, većinom citira umotvorine članova GS-a: od početka kolovoza Smjehuljak je, očito oduševljena, podijelila oko 40 retweetova GS-ovaca Emira Suljagića, Danijala Hadžovica, Reufa Bajrovica i sarajevskog učitelja povijesti Seada Turulje. Važno je istaknuti da rečeni pojedinci imaju tek nekoliko lajkova i par retweetova po objavi, pa se lako vidi da im razni ekstremi čine veliki udio malobrojne podrške na Twitteru.
priznajem.hr
|
