Danas, 168 godina nakon velikih ratova europskih zemalja
za neovisnost, ne postoji više sloboda u našoj
zajedničkoj europskoj kući! Dame i gospodo, Europa nije
slobodna. Jer sloboda započinje izgovaranjem istine.
Danas je u Europi zabranjeno govoriti istinu. Brnjica,
ako je i od svile napravljena, još uvijek ostaje -
brnjica.
Zabranjeno je reći da oni koji
pristižu, nisu izbjeglice i da migracija predstavlja
opasnost za Europu. Zabranjeno je reći da su desetci
milijuna spremni krenuti u našem smjeru. Zabranjeno je
reći da imigracija donosi teror i kriminal u naše
zemlje. Zabranjeno je reći da mase koje dolaze iz
drugih kultura ugrožavaju naš način života, našu
kulturu, naše običaje, naše kršćanske tradicije.
Zabranjeno je ukazati da su oni koji su već ranije
došli, izgradili svoj vlastiti odvojeni svijet za
sebe, s njihovim vlastitim zakonima i vrijednostima
koje urušavaju tisućugodišnje izgrađivanje Europe.
Zabranjeno je ukazati na to da ti nije nikakva
slučajni ili neželjeni lanac događanja, već unaprijed
detaljno isplanirana akcija pri kojoj se dirigiraju
mase ljudi da krenu u našem smjeru.
Zabranjeno je govoriti da se u Briselu kuju planovi za što brže
preseljenje stranaca u naše zemlje, i što brže naseljavanje među nama.
Zabranjeno je govoriti da to naseljavanje ima namjeru promijeniti religiozni i
kulturološki krajolik Europe, te izmijeniti njene etničke fundamente - u cilju
rušenja posljednjih barijera prema internacionalizmu - nacionalnih država.
Zabranjeno je govoriti da Brisel kriomice sve više proždire naše nacionalne
suverenitete, i da Brisel kuje planove za "Sjedinjene Europske Države", za koje
mu nitko nikad nije dao nikakvo odobrenje.
"Danas se koristi artiljerija medija,
s prijetnjama i ucjenama"
Dame i gospodo, današnji neprijatelji
su drugog kova od nekadašnjih kraljevskih, carskih ili
onakvih kakve smo poznavali u sovjetskom sistemu.
Koriste se drugačije metode i načini da nas pokore.
Danas nas ne stavljaju u zatvore, ne transportiraju
nas u koncentracione logore, ne šalju nam tenkove da
zauzmu naše slobodne zemlje. Danas se koristi
artiljerija medija, s prijetnjama i ucjenama, odnosno,
koristila se do sada. Ljudi Europe se polako bude,
formiraju se, iznova, i uzimaju sve više prostora.
Grede Europe koje počivaju na suzbijanju istine, sve
više škripe i lome se.
Narodi Europe su možda konačno
shvatili da je njihova vlastita budućnost na kocki:
sada više nije samo blagostanje, lagodan život i posao
u opasnosti, nego su i naša sigurnost i naš miran
uređeni život u opasnosti. Konačno su narodi Europe,
uljuljkani u vlastitom obilju i blagostanju, shvatili,
da su životni principi koji su Europu izgradili - u
smrtnoj opasnosti.
Europa je zajednica kršćanskih,
slobodnih i neovisnih naroda; jednakosti muškaraca i
žena; pravednog natjecanja i solidarnosti; ponosa i
poniznosti; pravednosti i milosti. U našem vremenu se
ne dešava napad u smislu rata ili prirodne katastrofe,
kada nam odjednom nestane tlo pod nogama.
Masovna imigracija je poput vodene
struje koja nezaustavljivo ispire/nagriza obalu.
Maskirana je poput humanitarnog slučaja, ali je u
svojoj srži okupiranje teritorija. I što za nju
predstavlja zadobiveni teritorij, predstavlja za nas
izgubljeni teritorij.
"Moramo imati Brisel pod kontrolom"
Jata opsjednutih zagovaratelja
ljudskih prava imaju neodoljivu potrebu da nas
ukoravaju i optužuju. Mi smo navodno neprijateljski
ksenofobi. Ali istina je, da je povijest naše nacije
povijet uključenja. I povijest kulturnog
ispreplitanja.
Oni koji su
htjeli doći ovamo, kao novi članovi obitelji, kao
saveznici, kao protjerani, kao oni koji strahuju za
vlastiti život, primljeni su, kako bi mogli ovdje sebi
stvoriti novi dom. Ali oni, koji su došli s namjerom
da promijene naše društvo, da prilagode naš narod
njihovim predodžbama, onima koji su došli ovamo
nasilno i protiv naše volje - uvijek su dočekani
otporom.
Dame i gospodo, najprije su govorili o nekoliko stotina, zatim o tisuću do
dvije premještenih osoba. Ali niti jedan imalo odgovorni europski vođa se ne bi
usudio prisegnuti da ove tisuće neće prerasti u desetke i stotine tisuća.
Ako želimo
zaustaviti ovu masovnu imigraciju, moramo najprije
imati Brisel pod kontrolom. Glavna opasnost ne prijeti
od onih koji žele doći ovamo, nego od briselskog
fanatičnog internacionalizma. Ne smijemo dozvoliti da
se Brisel izdigne iznad zakona. Ne smijemo dozvoliti
da nam budu nametnuti gorki plodovi kozmopolitske
imigracijske politike.
Mi nećemo u Mađarsku importirati kriminal, teror, homofobiju, i antisemitizam
koji pali sinagoge. Nećemo dopustiti da se stvore gradski teritoriji nedostupni
zakonu, nećemo dopustiti masovne nerede. Ovdje neće biti imigrantskih nereda i
bandi koje su u lovu na naše žene i kćeri. Mi nećemo dozvoliti da nam drugi
propisuju koga da pustimo u zemlju, s kim da živimo, i s kime da dijelimo našu
zemlju.
"Nećemo služiti strancu u vlastitoj
zemlji"
Mi znamo kako se takve stvari
razvijaju. Najprije dozvolimo da nam propisuju koga
ćemo pustiti da uđe, onda nas prisile da služimo
strancu u našoj vlastitoj zemlji. Na kraju će nam reći
da se spakujemo i napustimo našu vlastitu zemlju. Zato
odbijamo planove prisilnih migracija, i ne toleriramo
ucjenjivanje i prijetnje.
Došlo je vrijeme zvoniti zvona
upozorenja. Došlo je vrijeme opozicije i otpora. Došlo
je vrijeme sakupljanja saveznika. Došlo je vrijeme
podizanja barjaka ponosnih nacija. Došlo je vrijeme
zaustavljanja uništenja Europe i spašavanja njene
budućnosti. Za taj cilj pozivamo neovisno o
političko-partijskoj pripadnosti, svakog građanina
Mađarske na ujedinjenje i pozivamo sve narode Europe
na ujedinjenje.
Europski lideri, i europski narod ne
smiju više živjeti u dva odvojena svijeta. Moramo
ponovno postići ujedinjenje Europe. Mi, narodi Europe,
ne možemo pojedinačno biti slobodni, ako nismo zajedno
slobodni. Ako ujedinimo naše snage, bit ćemo uspješni;
ako idemo u različitim smjerovima, nećemo uspjeti.
Zajedno smo jaki, u razjedinjenju smo oslabljeni. Ili
zajedno ili nikako - takav zakon vrijedi danas.
Mađari, tako je bilo zapisano 1848 u
"knjizi sudbine" da se ništa ne može suprotstaviti
Habsburškoj Monarhiji. Da smo onda rezignirali, bila
bi naša sudbina zapečaćena, i njemačko more bi
progutalo Mađarsku. 1956. je zapisano u "knjizi
sudbine" da ćemo ostati okupirana i sovjetizirana
zemlja, sve dok patriotizam ne nestane i iz
posljednjeg Mađara. Da smo tada rezignirali, bila bi
naša sudbina zapečaćena i sovjetsko more bi progutalo
Mađarsku.
"Anonimne svjetske sile žele
eliminirati sve što je neovisno"
Danas u "knjizi sudbine" stoji
napisano da prikrivene, anonimne svjetske sile žele
eliminirati sve što je jedinstveno, neovisno,
stoljećima staro i nacionalno. Oni žele izmiješati
kulture, religije i narodnosti sve dok naša
mnogostrana i ponosna Europa ne bude konačno
iscijeđena i podložna. I ako se pomirimo s takvim
svršetkom, onda će naša sudbina biti zapečaćena, i
požderat će nas divovski želudac Sjedinjenih država.
Zadatak koji se očekuje mađarski
narod, i sve ostale europske narode, koji još nisu
sasvim izgubili zdravi razum, da se suprotstavimo,
ispravimo i transformiramo sudbinu koja nam je
namijenjena.
Mi, Mađari, i Poljaci, znamo kako se
to radi. Mi smo naučili da se možemo suočiti s
opasnošću samo ako smo dovoljno hrabri. Zato moramo
izvući staru vrlinu hrabrosti iz mulja zaborava.
Ponajprije moramo ojačati našu kičmu, moramo
odgovoriti jasno i s glasom dovoljno jakim, da nas se
može čuti blizu i daleko, na prvom mjestu, na
najvažnije pitanje, koje je odlučujuće za našu daljnju
sudbinu:
Pitanje po kojem će Europa opstati ili
pasti: "Hoćemo li biti robovi, ili slobodni ljudi - to
je pitanje na koje mi odgovor morate dati!".
Marcel Holjevac, dnevno.hr
naslovnica |