Gledano s povijesnim i kritičkim odmakom nije do kraja
jasno kako mu je to zapravo pošlo za rukom, no jedno je
jasno: tehnike manipulacije koje je on koristio postale
su svevremenske i u biti su se malo mijenjale do
današnjih dana. Zvuči prilično zastrašujuće, no svi smo
mi danas žrtve masovnog pranja mozga na globalnoj razini
gdje je čovječanstvo izloženo upornom i agresivnom
pranju mozga od strane skrivenih elita koje žele da
mislite ono što oni žele da mislite. Tako oni u biti
postaju istinski gospodari vašeg uma.
Sam termin "pranje mozga" smislio je
novinar Edward Hunter 1951. godine upotrijebivši
kineski izraz "hsi nao" kako bi opisao proces kojem su
bili podvrgnuti zarobljeni američki vojnici u
Korejskom ratu. U tom procesu desilo se sljedeće:
američki vojnici potpuno su promijenili svoj prvobitni
stav o ratu prihvativši ideološku matricu svojeg
neprijatelja.
Koncept je prilično moćan, jer se
pomoću prokušanih tehnika dovodi do potpunih promjena
stavova - osoba u potpunosti napušta svoje prvobitno
uvjerenje i priklanja se stavu koji joj se želi
nametnuti. Zanimljivo je da ta osoba sve vrijeme sebe
smatra neovisnom, racionalnom i nepristranom. Brutalna
istina glasila bi - oni kojima je ispran mozak nisu
svjesni te činjenice. Smatraju se prosvijetljenima.
Dr. Cynthia Boaz, ekspert za pitanja
demokracije i komunikaciju s medijima, tako je
izdvojila najuspješnije i najčešće korištene tehnike
kojima mediji "preodgajaju" ljude. To su, redom:
prodaja panike (zastrašivanje), napad ad hominem
(uništavanje vjerodostojnosti osobe koja je nositelj
neke ideje tj. predvodnik), izvrtanje istine,
preoblikovanje povijesti prema vlastitom nahođenju,
žrtveni jarci, nasilništvo, konfuzija, populizam,
zasićenje, omalovažavanje obrazovanja, buđenje
zajedništva, institucionalna krivnja, itd.
Mislim da je i najnepristranijem
promatraču jasno da se u ovom trenutku tako nešto
provodi u Hrvatskoj uoči prvog referenduma u povijesti
koji su inicirali hrvatski građani. Objektivni
promatrač također bi mogao primijetiti primjenu
navedenih tehnika u oba suprotstavljena tabora
trenutno vrlo polarizirane hrvatske javnosti, no ako
ćemo se pozabaviti isključivo medijskom propagandom,
jasno je da se ona provodi samo s jedne strane - one
protivnika referenduma.
Više je nego jasno da je 90 posto
hrvatskih masovnih medija, uključujući i tri
najpopularnije televizije, uključeno u kampanju kojoj
je cilj "preodgojiti" građane u željenom smjeru.
Kampanja nije suptilna i provodi se jednoobrazno: svi
masovni mediji bombardiraju javnost s desecima članaka
i priloga u službi glasa "protiv", premijer, svi
ministri u Vladi, predsjednik Sabora i predsjednik
države zloupotrijebili su svoju političku moć i
informirali javnost da će glasati "protiv"
onemogućivši biračima donošenje informirane odluke o
referendumu i ujedno prekršujući Kodeks dobre prakse
za referendum koji je 2007. donijela Venecijanska
komisija Vijeća Europe.
Trinaesti studeni ipak će biti dan kad
je medijska propaganda u Hrvatskoj dobila sasvim novu
konotaciju. Usuđujem se reći da je zloupotreba
medijskog prostora i uskraćivanje prava građana na
točnu informaciju doživjela svoj vrhunac.
Tog su dana masovni mediji zlorabili
gostovanje najistaknutije osobe referendumske
inicijative u jednoj emisiji inače ne baš pretjerano
popularne TV postaje i iz njezine izjave, citiram od
riječi do riječi:
"Najbolja majka, najsnažnija,
najodgovornija, najkompetentnija, najnježnija, ne može
svom djetetu u potpunosti zamijeniti oca. Niti
najbolji otac ne može u potpunosti djetetu zamijeniti
najbolju majku. Vaša majka je očito obavila odličan
posao s vama (voditeljica je rekla da je njezina majka
samohrana), kao što čini jako puno samohranih
roditelja. Jako puno samohranih roditelja su dio ove
inicijative upravo radi toga što oni razumiju koliko
je teško sam podići dijete, upravo zato što oni
razumiju koliko im fali, koliko im je teško kad oni
sami odgajaju dijete. . Dijete treba i oca i majku i
ako društvo može, treba to osigurati. Postoji niz
različitih situacija, ali ja bih isto rekla da u
situacijama gdje roditelji samohrani podižu svoju
djecu, ti roditelji to rade uz jako velike žrtve.
Također, uspjeh u odgoju te djece jako ovisi o
obitelji, o onima koji su oko njih, djedovi, bake,
ujaci, tetke, dakle, u situaciji u kojoj se naruši
jedan prirodni odnos, ulazi obitelj, ulazi zajednica
koja toj djeci pomaže".
Procijenili su da hrvatskim građanima
treba servirati ovo:
![](images/zeljka_markic2.jpg)
Također, iz
konteksta je izvađena rečenica da bi gđa Markić
oduzela(!) dijete gej paru i stavila ga u dom. Kao da
je to realna situacija koja uopće postoji u
stvarnosti. Kontekst, u kojem je gošća u emisiji
objasnila kako ovdje nisu bitne njezine želje, ni
želje para koji želi posvojiti, već isključivo i
jedino dobrobit djeteta kojem država prvenstveno mora
biti usmjerena da mu nadoknadi ono što je izgubilo i
na što dijete ima pravo - oca i majku - ostao je
prešućen i zagubljen u bespućima hrvatskog medijskog
prostora.
Krenula sam onako iz znatiželje
analizirati koje su tehnike manipulacije
upotrijebljene u ovom medijskom manevru i ostala
šokirana spoznajom da su upotrijebljene - baš sve.
Idemo redom:
- širenje panike (provlači se bojazan
što je sljedeće na redu jednom kad se spozna moć korištenja referenduma, a da se
pritom ne uzima u obzir činjenica da referendum još nigdje u zemljama u kojima
se provodi nije raspisan ni proveden iz razloga koje vide "plašitelji"),
- napad ad hominem
(mislim da o načinu diskreditacije ugleda osobe ne treba posebno pisati),
- izvrtanje istine
(također očigledno samim čitanjem gornjeg citata),
- preoblikovanje
povijesti prema vlastitom nahođenju (ponovno buđenje "klerofašista"),
- žrtveni jarci (iza
svega stoji Crkva i ona je kriva za sve - doduše, nije jasno kako su uspjeli
dići na noge 750 000 ljudi kad znamo da samo deset posto lijenih vjernika uopće
pohađa nedjeljne mise i prakticira vjeru),
- nasilništvo (tko je
gledao emisiju znat će o čemu pričam, a možemo se sjetiti i proljetnog
gostovanja gospođe u emisiji Nedjeljom u 2),
- konfuzija (jako
aktualno trenutno u Hrvatskoj, uzdrma se argument da se izazove zbunjenost - jer
je ciljana skupina pučanstvo zabetonirano u vlastitim problemima),
- populizam (djelovanje
na široke mase, u ovom slučaju na emocije koje svi posjedujemo u odnosu na
samohrane roditelje i siročad),
- zasićenje (omiljena
Goebbelsova metoda - ponovi laž sto puta i postat će istina - u ovom slučaju tu
se stalno ponavlja kako se radi o diskriminaciji, dok se ne spominje da isti
takav referendum 2015. očekuje Irsku, i da američke savezne države uredno
provode referendume o istospolnim brakovima),
- omalovažavanje
obrazovanja (nigdje se ne spominje da je dotična gospođa doktor medicine, a sve
poruge na njezin račun ne mogu i ne želim ovdje iznositi),
- buđenje zajedništva
(ako nisi s nama - tada si neprijatelj - ako si ZA referendum, tada si
homofob!),
- institucionalna krivnja (netko je Dana
Browna preozbiljno shvatio i gospođinu pripadnost legalnoj prelaturi Katoličke
crkve Opus Dei uzima kao - nešto loše?).
popis se nastavlja, i nastavlja. Tome nema kraja.
Kako se oduprijeti svemu tome? Nitko
od nas nije izolirani otok i teško je u 21. stoljeću
apstinirati od sredstava javnog priopćavanja. No kako
stoji ironična činjenica da nam u doba najveće
dostupnosti informaciji istovremeno najjače peru
mozak, razvijanje svjesnosti o tome što nam rade i
kritičnost i filtriranje informacija kojima nas
bombardiraju - nije loš početak. Dakle prvo treba neke
stvari osvijestiti, ne povjerovati svemu što nam
plasiraju - i naprosto postati istinoljubiviji.
Meni je osobno najbolji savjet jučer
dala moja draga prijateljica, kada mi je na moj
zgroženi komentar o medijskom silovanju kojem smo
izloženi i bojazni kako će ta cijela priča završiti
kad se odvija u tolikoj nepravdi, rekla: Ostani mirna.
Ima pilota u avionu.
Nikolina
Nakić
Izvor: bitno.net
|