Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

DA SE NE ZABORAVI - IZ POVIJESTI HKZ    (28.09.2011.)

U korist vlastite štete

"Hrvatski nautički turizam je na putu u sam europski vrh.... Usprkos ožiljcima koje je za sobom ostavio, rat nije uspio uništiti za vječnost stvorenu ljepotu hrvatskih krajolika... Samo oni koji su je osobno doživjeli znaju da Hrvatska, fascinirajućom brzinom kroči u tržišnu privredu...  "Jeftina zemlja" iz prošlosti je stvarno prošlost, ponuda robe je zato bolja nego ikada..... rezervni dijelovi mogu se dobiti jednako brzo (ili sporo) kao u cijeloj Europi... gotovo svuda se može plaćati karticama, uključujući i pomorske benzinske pumpe.... Većin a Hrvata je uspješno prebrodila letargiju socijalističke preraspodijele privrede i okrenula se poslovima, kvalileti i stvaralaštvu... u gastronomiji ali i u drugim poslovnim djelatnostima...."

(Ovako Hrvatsku vidi Jürgen Strassburger, redaktor uglednog njemačkog časopisa Boote u broju za studeni ove godine. I toplo preporuća Hrvatsku svojim dobrostojećim jahtašima).

Za Hrvatsku je sreća da gosp. Strassburger ne čita Društvene obavijesti Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj, jer bi ga po onome što u njima piše brzo prošla volja vidjeti tu zemlju.

U Zajednici postoje dvije snažne grupacije koje, po svom političkom i mentalnom sklopu dijametralno suprotne, kao da se natječu tko će više i jače obznaniti ostatku svijeta da u Hrvatskoj ništa ne valja.

U prvoj grupi lako je prepoznati stare emigrante koji su prije dvadesetak i više godina napustili Jugoslaviju.

Stvarajući Zajednicu odnosno pristupajući joj, oni su prkosili mrskoj im Jugoslaviji, njegujući i slaveći (često i nekritično) sve što je imalo hrvatski predznak, sanjajući ujedno svoj najdraži san, san o slobodnoj Hrvatskoj. A desilo se da su neki spretniji, lukaviji, vjerojatno i manje moralni od njih, - uz njihovu pomoć - stvorili sebi i na svoju korist svoju Hrvatsku, u kojoj za njih nije bilo mjesta. Barem ne onakvog o kojem su snivali.

U drugoj grupaciji nalazimo ljude koji su relativno kratko u Švicarskoj i još kraće u Zajednici,

ljudi koji su rođeni, odrasli i odgojeni u samoupravnom socijalizmu. Njima je stvaranjem Hrvatske propala Jugoslavija u kojoj su oni - adaptirani i samoupravno integrirani - dobro živjeli. Tu Jugoslaviju, za koju oni danas tvrde da je bila "pravna (!) država u kojoj se dobro živjelo" oni nisu i vjerojatno neće tako brzo prežaliti.


I jedna se i druga grupacija bavi hrvatskom stranačkom politikom (što je njihovo pravo,) te manje ili više u tu svrhu zlorabi Zajednicu i njeno glasilo (što nije u redu). Tako je npr. jedan bivši član nadzornog odbora svoju prepisku u svezi sa Zajednicom preslikom slao u Glavni stan svoje stranke u Zagrebu, obznanjujući tako Urbi et Orbi svoju stranačku marlijivost.

Puno rafiniranije čini to jedna ugledna predstavnica druge grupacije koja (mada po vlastitim riječima računa biti u izbornom štabu svoje stranke na slijedećim predsjedničkim izborima) energično poriče svoju pripadnost bilo kojoj stranci, dok istovremeno javlja u Zagreb da je uspostavila kontrolu i nad Upravnim odborom Zajednice i nad Društvenim obavijestima. U tom kontekstu treba vrednovati i pokušaje otuđenja "Društvenih obavijesti" u jedan od Zajednice neovisan dijasporski mjesečnik pod stvarnom kontrolom jedne neformalne "grupe građana".

Baviti se u Švicarskoj hrvatskom stranačkom politikom slobodna je stvar svakog pojedinca. Pritom je stvar dobrog ukusa i osjećaja za mjeru kako i koliko se ujednoj stranoj zemlji pere domaće prlijavo rublje.


Nitko pametan ne želi osporiti da u Hrvatskoj puno toga nije u redu. S druge strane nitko pošten ne može tvrditi da u Hrvatskoj ne postoji sloboda tiska. Domovinski tisak brzo, visokotiražno, nemilosrdno, direktno i opširno piše o svemu što u zemlji ne valja. S toga je više nego upitna korist već objavljeno, svima poznato, ponovo prežvakavati u niskotiražnom listu Zajednice. Osim ako autori i urednišvo time ne skupljaju neke svoje privatne poene i liječe neke osobne traume, umjesto da koriste velike mogućnosti Zajednice kao nevladine, nepolitičke udruge Hrvata u Švicarskoj.

Čak je i jednostavnim ljudima jasno da potički život Hrvatske ima svoj tijek i svoju dinamiku na koje (na sreću ili na žalost - svejedno) Zajednica ima minimalan ili bolje rečeno nikakav utjecaj. S druge strane olako se propuštaju ne male mogućnosti aktivnog uključivanja u politički, društveni i religiozni život zemije u kojoj živimo. Pritom bi svaki uspostavljeni most hrvatsko švicarskog prijateljstva bio od neprocjenjive koristi kako za Hrvatsku tako i za Hrvate u Švicarskoj.

Možda je ovo predbožićno vrijeme pravi trenutak da se zamislimo nad sobom, svojom domovinom i našim odnosom prema njoj. Oni koji Hrvatsku nisu snivali ostat će i dalje nezadovoljni, njima nikakva Hrvatska ne može biti dobra. Možda jednog dana nađu zemlju koja im bolje odgovara. Oni pak koji su Hrvatsku željeli, neka je se ne odriču samo zato što nije bez mana. Zar su stvarno očekivali da će tek rođena država biti bolja od svojih državljana?

 Članovima i prijateljima Zajednice, ljudima dobre volje neka bude blagoslovljen Božić i uspješna Nova godina.

Kršnjavi dr. Aleksander, Predsjednik HKZ

Uvodnik, Društvene obavijesti broj 85, prosinac 1998.

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch