Za Hrvatsku je sreća da gosp.
Strassburger ne čita Društvene obavijesti Hrvatske
kulturne zajednice u Švicarskoj, jer bi ga po onome
što u njima piše brzo prošla volja vidjeti tu zemlju.
U Zajednici postoje dvije snažne grupacije koje, po
svom političkom i mentalnom sklopu dijametralno
suprotne, kao da se natječu tko će više i jače
obznaniti ostatku svijeta da u Hrvatskoj ništa ne
valja.
U prvoj grupi lako je prepoznati stare
emigrante koji su prije dvadesetak i više godina
napustili Jugoslaviju.
Stvarajući Zajednicu odnosno
pristupajući joj, oni su prkosili mrskoj im
Jugoslaviji, njegujući i slaveći (često i nekritično)
sve što je imalo hrvatski predznak, sanjajući ujedno
svoj najdraži san, san o slobodnoj Hrvatskoj. A desilo
se da su neki spretniji, lukaviji, vjerojatno i manje
moralni od njih, - uz njihovu pomoć - stvorili sebi i
na svoju korist svoju Hrvatsku, u kojoj za njih nije
bilo mjesta. Barem ne onakvog o kojem su snivali.
U drugoj
grupaciji nalazimo ljude koji su relativno kratko u
Švicarskoj i još kraće u Zajednici,
ljudi koji su
rođeni, odrasli i odgojeni u samoupravnom socijalizmu.
Njima je stvaranjem Hrvatske propala Jugoslavija u
kojoj su oni - adaptirani i samoupravno integrirani -
dobro živjeli. Tu Jugoslaviju, za koju oni danas tvrde
da je bila "pravna (!) država u kojoj se dobro
živjelo" oni nisu i vjerojatno neće tako brzo
prežaliti.
I jedna se i druga grupacija bavi hrvatskom
stranačkom politikom (što je njihovo pravo,) te manje
ili više u tu svrhu zlorabi Zajednicu i njeno glasilo
(što nije u redu). Tako je npr. jedan bivši član
nadzornog odbora svoju prepisku u svezi sa Zajednicom
preslikom slao u Glavni stan svoje stranke u Zagrebu,
obznanjujući tako Urbi et Orbi svoju stranačku
marlijivost.
Puno rafiniranije čini to jedna
ugledna predstavnica druge grupacije koja (mada po
vlastitim riječima računa biti u izbornom štabu svoje
stranke na slijedećim predsjedničkim izborima)
energično poriče svoju pripadnost bilo kojoj stranci,
dok istovremeno javlja u Zagreb da je uspostavila
kontrolu i nad Upravnim odborom Zajednice i nad
Društvenim obavijestima. U tom kontekstu treba
vrednovati i pokušaje otuđenja "Društvenih obavijesti"
u jedan od Zajednice neovisan dijasporski mjesečnik
pod stvarnom kontrolom jedne neformalne "grupe
građana".
Baviti se u
Švicarskoj hrvatskom stranačkom politikom slobodna je
stvar svakog pojedinca. Pritom je stvar dobrog ukusa i
osjećaja za mjeru kako i koliko se ujednoj stranoj
zemlji pere domaće prlijavo rublje.
Nitko pametan ne želi osporiti da u Hrvatskoj puno
toga nije u redu. S druge strane nitko pošten ne može
tvrditi da u Hrvatskoj ne postoji sloboda tiska.
Domovinski tisak brzo, visokotiražno, nemilosrdno,
direktno i opširno piše o svemu što u zemlji ne valja.
S toga je više nego upitna korist već objavljeno,
svima poznato, ponovo prežvakavati u niskotiražnom
listu Zajednice. Osim ako autori i urednišvo time ne
skupljaju neke svoje privatne poene i liječe neke
osobne traume, umjesto da koriste velike mogućnosti
Zajednice kao nevladine, nepolitičke udruge Hrvata u
Švicarskoj.
Čak je i jednostavnim ljudima jasno da
potički život Hrvatske ima svoj tijek i svoju dinamiku
na koje (na sreću ili na žalost - svejedno) Zajednica
ima minimalan ili bolje rečeno nikakav utjecaj. S
druge strane olako se propuštaju ne male mogućnosti
aktivnog uključivanja u politički, društveni i
religiozni život zemije u kojoj živimo. Pritom bi
svaki uspostavljeni most hrvatsko švicarskog
prijateljstva bio od neprocjenjive koristi kako za
Hrvatsku tako i za Hrvate u Švicarskoj.
Možda je ovo predbožićno vrijeme pravi
trenutak da se zamislimo nad sobom, svojom domovinom i
našim odnosom prema njoj. Oni koji Hrvatsku nisu
snivali ostat će i dalje nezadovoljni, njima nikakva
Hrvatska ne može biti dobra. Možda jednog dana nađu
zemlju koja im bolje odgovara. Oni pak koji su
Hrvatsku željeli, neka je se ne odriču samo zato što
nije bez mana. Zar su stvarno očekivali da će tek
rođena država biti bolja od svojih državljana?
Članovima i prijateljima Zajednice,
ljudima dobre volje neka bude blagoslovljen Božić i
uspješna Nova godina.
Kršnjavi dr. Aleksander, Predsjednik
HKZ
Uvodnik, Društvene obavijesti broj 85, prosinac 1998.  |
