U laži su kratke noge, ali izgleda i pamćenje!

U Švicarskoj postoje dva internetska portala koji si konkuriraju, iako se oba smatraju "hrvatskim". Jedan, onaj Mitrov (croatia), hrvatski je koliko i današnja Vlada u Hrvatskoj. Drugi, onaj Ivićev (hrvati) neosporivo je hrvatskiji, osim onda kada reklamira srpske pjevače (kako to ne čini badave, nego da zaradi koju paru, može mu se malo progledati kroz prste).

Čini se da na Mitrovom portalu Nuić više ne smije prosipati svoj otrov protiv HKZ i pojedinih članova (švicarski zakon o povredi časti olakšao je oklevetanim osobama podnošenje tužbe, pa sada Mitar mora paziti što će objaviti, da ne bi završio na optuženičkoj klupi). Zato je Nuiću vrata otvorio Ivić na svojemu portalu (on izgleda nije upoznat s novim zakonom).

Na Ivićevom portalu piše gospođa Ruža Študer: "Što učiniti i kako motivirati Hrvate da se probude i da podrže jedni druge? Smijem li ja istovremeno biti članica HKZ i HKK a da to ne moram tajiti? Mogu li u ovoj maloj Švicarskoj svi predsjednici / predstavnici udruga i zajednica sjesti za jedan stol i pokušati stvoriti nešto gdje će se pronaći svi Hrvati, posebice mladi?"

Tko nije upoznat ili je zaboravio, HKZ stoji za Hrvatska kulturna zajednica (osnovana u srpnju 1971.), a HKK za Hrvatski kulturni klub (osnovan u siječnju 2001. kada su osnivači izgubili sve izglede i nadu da će HKZ ščepati u svoje crvene kanđe).

Tihomir Nuić je odmah iskoristio pismo gospođe Študer da može "malo dublje 'zaorati' u neobrađenu ledinu" - kako sam piše. To ne znači ništa drugo, nego da će po x-ti puta orati i drljati protiv HKZ.

No, prije nego se pozabavim Tiho-mirom ("koji nigdar tiho ne bu, nit bu mira dal" - kako je fantastično točno napisao jedan forumaš), moram se osvrnuti na pitanje gospođe Študer smije li ona istovremeno biti članica HKZ i HKK a da to ne mora tajiti. Saznao sam da nije članica HKZ, što bi onda moglo značiti da je članica HKK, i da joj je ta činjenica neugodna, pošto ljudi taj klub nazivaju i "ku-klux-klubom".

Gospođa se žali i na slab odaziv priredbama koje organizira. Meni je pak upalo u oči da je već više puta organizirala susret mješanih bračnih parova (Hrvata/Hrvatica sa drugim narodnostima). Zašto to? Zar se bračni partneri Hrvata/Hrvatica ne žele družiti sa nama "nemješancima"? Jedna tradicionalna svehrvatska priredba ("Hrvatski bal" HKZ) okuplja sve Hrvate, Hrvatice, kao i prijatelje Hrvatske neovisno o nacionalnosti, ali izgleda da ta priredba nije dovoljno dobra za gospođu Študer. No možda ona, kao i mnogobrojni drugi, želi samu sebe istaknuti kao aktivnu osobu, organizatoricu, predsjednicu... Samo, tko se žali na pomanjkanje solidarnosti, trebao bi prvo sebe samoga preispitati koliko je solidaran.

Idemo sada na Nuića i njegovu neobrađenu ledinu. Piše on:

Prije osamostaljenja hrvatske države Hrvati su se poznavali uglavnom iz crkve što je doprinosilo međusobnom povjerenju. Premda ih je većina bila lojalna jugoslavenskoj državi, neki su bili nadahnuti Hrvatskim proljećem i organizirali se sedamdesetih godina u Hrvatsku kulturnu zajednicu (1973. odn. 1975. HKZ), koja je doduše djelovala tako da se nije ogriješila o jugoslavenstvo, ali se striktno brinula da se njezine priredbe održavaju pod hrvatskim imenom i na taj se diplomatski način odupirala jugoslavenstvu. Sve ostale udruge u Švicarskoj, ako nisu bili pod nadzorom političkih emigranata ili katoličkih misija, bile su u najmanju ruku pod utjecajem, a većinom članovi jugoklubova pa i kad su nosile neko hrvatsko ime.

Prije osamostaljenja hrvatske države, osim Hrvatske kulturne zajednice i nekoliko nogometnih klubova, nije bilo drugih udruga! HKZ nije osnovana 1973. već 1971. g. kao "Društvo prijatelja matice hrvatske", a 1973. (a ne 1975.) bila je preimenovana u HKZ. Gospodine, 'popušili' ste dvije godine! Jel' to krečana radi, pa mozak zatajuje, ili Vam je ta laž potrebna za neku slijedeću klevetničku akciju?

Dalje piše Nuić:

"Bivši" Jugoslaveni, a to su ljudi bez hrvatskog potpisa prije 1990. godine ili bez braniteljskog staža, ne mogu zbog svoje neuvjerljivosti biti nositelji i propovjednici valjanog hrvatstva. Oni ostaju proizvod jedne promašene prošlosti i onda kad je odbacuju. Dokaz za to je njihovo lukavo manipuliranje narodom. Sredinom 1990tih godina primjerice su se tako pojavili na pozornici, nudeći HKZ-u pomlađenje. Svi aktivni djelatnici su im odjednom bili prestari, da bi, na koncu, doveli još starije ili barem jednako stare s kojima su uspjeli HKZ privatizirati i uništiti u hrvatskom smislu. Da pri tom nisu dopustili ovjeroviteljima obračuna da provjere blagajničke knjige HKZ-a, nije potrebno ni spominjati. Gdje je jugoslavenstvo prisutnije, tu je hrvatstvo odsutnije.

Tihomir. Nuić dobro zna zašto nije imenovao gospodu koja su se sredinom 1990tih godina pojavili na pozornici HKZ,

a sada će to saznati i svi drugi koji pročitaju ovaj dopis. Pa da vidimo koji su ljudi bili aktivni u HKZ sredinom 1990tih godina:

HKZ dužnosnici od ožujka 1993. do ožujka 1995.

Upravni odbor:

predsjednik: Vladimir Boban
dopredsjednica: Mirjana Magazin
dopredsjednica: Mirjana Zoričić
tajnik: Marijan Jakopović
rizničar: Jure Primorac
član: Drago Mišić
član: dr. Dane Medić

Nadzorni odbor:

predsjednik: Ing. Zvonimir Čičić
Članovi: Dr. Tihomir Bratoljić, prof. Dr. Žarko Dolinar, Ivan Kunetić
ovjerovitelji obračuna: Stjepan Habijanović, Zvonimir Orel, Ing. Miroslav Tafra

Uredništvo Društvenih obavijesti:

Mate Ivanišević, Višnja Ptiček, Tihomir Nuić, Vladimir Boban, Marijan Jakopović, Jure Primorac, Boris Gašpar, Drago Mišić

HKZ dužnosnici od ožujka 1995. do ožujka 1997.

Upravni odbor:

Predsjednik: Vladimir Boban, (2. godine dopredsjednik)
Dopredsjednik: dr. Aleksander Kršnjavi, (2. godine predsjednik)
Dopredsjednica: Marijana Jonak
Tajnica: Mirjana Zoričić
Tajnica: Kristina Križanić
Rizničar: Stjepan Nikolić
Član: Drago Mišić

Nadzorni odbor:

Predsjednik: dr. Tihomir Bratoljić
Članovi i ovjerovitelji obračuna: Vlado Bogdan i Marijan Jakopović

Uredništvo Društvenih obavijesti:

Mate Ivanišević, Višnja Ptiček, Tihomir Nuić, Vladimir Boban, Jure Primorac, Drago Mišić, Zdravko Vampovac, Boris Gašpar.

HKZ dužnosnici od ožujka 1997- do ožujka 1999.

Upravn odbori:

Predsjednik: dr. Aleksander Kršnjavi
Dopredsjednica: Iris Smokvina
Tajnica: dr. Vesna Polić
Blagajnica: dr. Željka Bratoljić Melkay

Nadzorni odbor:

Predsjednik: Radovan Smokvina
Članovi i ovjerovitelji obračuna: Ivan Šavar, Miro Šintić, Stjepan Domitran, dr. Vlado Šimunović

Uredništvo Društvenih obavijesti (pazite, nema više Tihomira Nuića):

Glavni urednik: Mate Ivanišević
Tehnički urednik: Tomislav Beronić
Uređivački kolegij: Višnja Ptiček, Jagoda Zenić-Bulatović, Željka Purgar-Perović
Stalni suradnici: Ivan Ivić, Tomislav Kukalj, dr. Željko Matuš, dr. Zdravko Radman, Radovan Smokvina

Športsko izletnička sekcija:

Marinka Gilić, Stjepan Habijanović, Gordana Kostović, Marko Marković

Da ne morate dugo studirati, što želim naglasiti gornjim podatcima, evo ukratko sadržaja poruke. Selo kaže "ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe", tako i Nuić. Do 1997. bio je član uređivačkog kolegija Društvenih obavijesti, a potom više nije prošao na izborima, jer se ljudima ogadilo njegovo stalno kritiziranje HDZ-a i predsjednika Tuđmana. Dakle, iz čisto osvetničkih pobuda gospodin je od tada za glavni cilj svojih napada izabrao Hrvatsku kulturnu zajednicu.

Još je nešto vrlo važno i svakako treba istaknuti. Osobe za koje Nuić kaže da su - "Bivši" Jugoslaveni, a to su ljudi bez hrvatskog potpisa prije 1990. godine ili bez braniteljskog staža, ne mogu zbog svoje neuvjerljivosti biti nositelji i propovjednici valjanog hrvatstva" - bile su u spomenutim godinama aktivne u upravnim tijelima HKZ.

To su današnji članovi HKK - Hrvatskog kulturnog kluba iz Badena:

Kristina Križanić, Iris Smokvina, Vesna Polić, Željka Bratoljić Melkay, Rade Smokvina... Usput budi rečeno, HKK je zatražio i dobio novce od hrvatskog poreznog obveznika za financiranje svoga glasila Libra, kojega je glavna urednica Vesna Polić, a ta je pak pokrenula svoga vjenčanog kuma, Švicarca, da progura zabranu nastupa Marka Perkovića Thompsona u Švicarskoj.

Pitanje je sada, zašto Nuić ne spominje njihova imena, nego namjerno ostavlja utisak da se radi o današnjoj HKZ-e?

Reči ću vam. Zato što je on s njima u istom kolu, pardon - klubu. Piše za Libru, učestvuje na njihovim domjencima, a svi oni zajedno ne mogu zaboraviti činjenicu da se je Hrvatska kulturna zajednica pred Švicarskim sudom uspješno obranila od njihove tužbe i da je preživjela njihovo petogodišnje sudsko proganjanje.

Dalje piše Nuić:

U Hrvatskoj nije bila samo ukorijenjena internacionalističla komunistička ideologija nego i hibridna jugoslavenska misao. Jedan dio Hrvata je to ponio sa sobom u Švicarsku. U okolnostima postojanja hrvatske države, taj je jugoslavenski uteg postao pretežak za nošenje. Teško je samom sebi opraštati, a odgovor na hibridizaciju je uvijek nemeza - osveta i mržnja. Dokaz za to je letimični pogled na internetske stranice tzv. ognjištara (HOUS) u Švicarskoj.

Kako je Hämling i u ovu svoju spletku uvukao portal HOUS (koji, kako vidim, još postoji ali nije baš jako aktivan, nažalost), šaljem pismo na uredništvo s molbom da ga objave i nadom da će iznaći vremena za taj posao.

I na kraju moram priznati da se u jednome i ja slažem s Nuićem, naime kada on piše:

Dok su god spletkari na djelu, imat ćemo hajdučiju koja nije svladala vještinu građenja, sustavnog i solidnog stvaranja na dulje staze. Lažni Hrvati destruiraju sve, a osobito blagajne, pa je zasad razborito raditi u skromnim uvjetima zavičajnih udruga, dok se ne pojavi netko vjerodostojan na sceni kome će se moći povjerovati da radi na dobrobit svoga naroda umjesto na uljepšavanju osobne biografije. Trenutno pak nedostaju ideje i ljudi koji bi bili svjesni činjenice da smo "zajedno jači".
Tihomir Nuić

To ne znači ništa drugo nego da ćemo svi morati pričekati da nam Bog s grbače skine hrvatskog Hämlinga u Švicarskoj koji nikome ništa dobroga nije napravio. Naprotiv, manipulacijama i spletkama lansirao je bezbroj laži i kleveta, posvadio ljude i udruge, te mu neosporivo pripada mjesto najzaslužnijeg čovjeka za sveopće rasulo i razjedinjenost Hrvata u Švicarskoj.

M.J. Ivanković, na dan velike hrvatske pobjede protiv srpskog okupatora, 5. kolovoza 2013.
izvor: portal HOUS - Hrvatski ognjištari u Švicrskoj