Hrvatice i Hrvati, dame i gospodo
Svih vas
lijepo pozdravljam ispred Hrvatske kulturne zajednice
u Švicarskoj, ali i u svoje osobno ime.
Hvala vam što ste večeras došli! Svojom nazočnošću pokazujete da se dosanjani
tisućljetni san naših predaka o slobodnoj domovini, ne smije pretvoriti u
uspavanku. Vi ste oni uporni, koji želite da pradjedovsko srce neprestano kuca
za nju. Vi ste oni koji cijenite žrtve svih što su kroz povijest utkali svoje
živote u temelje slobodne nam domovine. Uvjerena sam, da ste došli večeras sa
srcem punim ljubavi prema njoj.
Večeras slavimo rođendan Lijepe naše.
A rođendan je prigoda, kada ne samo slavimo dan što
nam je dragi Bog podario još jednu godinu života, nego
se prisjećamo svog odrastanja kroz priče najbližih ili
osobne doživljaje.
Zato vas pozivam: prošetajmo večeras
svoje misli kroz devedesete. Sjetimo se tog
entuzijazma, ponosa, pobjede i slave. Sjetimo se, kako
su u početku branitelji goloruki, bez posebnog znanja
i ratnih vještina, ali poneseni željom i težnjom
predaka, branili domovinu i ostvarili san o slobodi.
Sjetimo se, kako je njihovo najjače oružje bilo: srce
puno ljubavi, krunica oko vrata i molitva kojom smo ih
pratili.
Da. San je ostvaren a s njim i želja
ne samo biti svoj na svome, nego i živjeti u jednoj
uljuđenoj, bogatoj i prosperitenoj zemlji, u kojoj će
se moći dostojanstveno živjeti i raditi. Jer dragi Bog
nam je podario najljepši komad zemlje na planeti.
Gdje smo danas?
Odkako domovina osta bez oca, dr. Franje Tuđmana, tog vizionara
i hrabrog velikana što ostvari dugo sanjani san, domovina je izložena unutarnjim
neprijateljima koji je nisu sanjali niti željeli, te nastoje kroz sve pore
političkog, kulturnog, vjerskog, socialnog, pa i sportoskog života, zatrti
identitet naroda i domovine. Zatrti i uništiti sve dosad krvlju stvoreno.
Danas je ona
umorna od podjela, svađa, nereda, nerada, hrvatskog
jala, a najviše od izdajica. Umorna je od onih, koji
teškom mukom izgovaraju njezino ime i ne mire se
njezinim postojanjem. Umorna je ne samo od udbaša i
petokolonaša, nego i od takozvanih domoljuba, ali i
"stoke sitnog zuba".
Umorna je od nesavjesnih i "što me briga Hrvata" što svojom nebrigom sudjeluju
u izboru vlasti, koja dolazi sa nečasnim namjerama i mržnjom na sve što je
hrvatsko.
Umorna je od čudnog materijala rađenih i klimavih mostova bez plana, a preko
njih se ne može ni potočić prijeći. Umorna je od pohlepnih hridina i praznih
zidina sumnjivog materijala. Umorna je od prodavača magle raznih reformatora
tijela i duha, od brojnih nezavisnih političkih amatera i lista, čija namjera
nije ni jasna ni čista. I od najveće manjine, njenih provokacija i privilegija
što besramno za sebe traže.
Umorna je i političkih biznismena koji bi je lako i u bescjenje prodali. Oni
ne trpe ni savjete ni kritike, a za njezinu slobodu nisu ništa ni dali. Umorna
je od sumnjivih kreatora nereda što nas posramiti i poniziti u svijetu žele. A
umorna je i od naroda što zaboravlja svoj identit, vjeru i kulturu i šute kad
treba vikati, a viču kad treba šutjeti.
I dragi
prijatelji, mogli bi u nedogled nizati sav teret,
patnju i umor koju domovina trpi i podnosi ovih
zadnjih godina.
A ona ne treba ništa posebno. - Treba naše srce, ljubav i molitvu.
Samo srce koje voli, spremno je za drugog sve učiniti. Domovina treba onu istu
ljubavi, zanos i žar kojom je stvorena i za koju su toliki životi pali kako bi
bila ona iz snova kakvu smo je željeli i sanjali.
I sjetimo se uvijek naših branitelja
koji su neustrašivo s velikim srcem, vjerom i nadom
branili domovinu ne bojeći se žrtve. Na temeljima
njihove žrtve i nade, zaviorio je barjak slobodne
domovine.
I zato smo mi večeras ovdje. Slavimo
Dan hrvatske državnosti, s nadom u bolju budućnost,
ali i pozivom da bdijemo nad njom, da je čuvamo i
pazimo, ali da budemo u razdoblju koje je pred nama,
svjesni, savjesni i odgovorni sukreaori njezine bolje
budućnosti. I molimo za nju svaki dan!
I zavšit ću
stihom iz pjesme M.P. Thompsona
"Sve bih dao da je vidim, ponosnu i lijepu ko u snovima..."
U ime HKZ, Milica Krakan
Luzern, 19. lipnja 2016
www.hkz-kkv.ch
|