|
Dan sjećanja na Vukovar 18.11.1991. - 18.11.2010.
U temelje naše slobodne domovine
Hrvatske utkana su tolika imena, toliki ljudi, toliki
junaci, tolika ljubav. Na tim temeljima mi stojimo
danas. Po tom svetom tlu hodamo danas. Kao Mojsije
koji je susreo Boga u gorućem grmu, i mi shvaćamo -
tlo može biti sveto samo ako je ondje Bog. U susretu s
Bogom, ispunjeni znamo - Bog je ljubav. Ljubiti bez
ostatka i bez uvjeta - vrijednost je koja nema cijenu.
A onaj koji ljubi shvaća što je sloboda.
"Ako čovjek nije otkrio za što bi
vrijedilo umrijeti - nije spreman živjeti" riječi su
Martina Luthera Kinga. Razmišljajući o svima koji su
svoje živote dali za hrvatsku slobodu dobijamo odgovor
na pitanje: Koje su to vrijednosti za koje su tolike
tisuće ljudi ginule bez pitanja i bez uvjeta?
To su ljubav za Boga i za ljude. To je ljubav za
slobodu i domovinu. U toj ljubavi bili su zajedno,
bili su složni, bili su jedno. Sa svima onima prije
njih i onima koji nakon njih dolaze, u nadi su bili
hrabri i postojani. Od njih možemo učiti što su
ljubav, vjera, hrabrost, nada, sloga, zajedništvo,
opraštanje i domoljublje. Vrijednosti koje su oni
živjeli i za koje su umrli želimo prenijeti našoj
djeci.
|
Tako se nakon godina rada unutar naših razreda i
predmeta, rodila ideja o školskom projektu. Početkom
godine, s mojom vjeronaučnom skupinom pokrenula sam
projekt "I u mojoj školi živi Vukovar".
Projekt, prihvaćen od učiteljskog
vijeća kao dio školskog kurikuluma, traje cijelu
školsku godinu, a sastoji se od obilježavanja Dana
sjećanja na Vukovar, integrirane nastave na temu
Vukovara, terenske nastave u Vukovaru, prezentacije
projekta i radova na web stranicama osnovne škole
Marija Bistrica i planiranja nastavka projekta i u
slijedećoj školskoj godini.
U njemu sudjeluju svi učenici i
učitelji OŠ Marija Bistrica. Postavili smo si ciljeve:
- razvijajući osjećaj domoljublja, poticati
zajedništvo i osjećaj ponosa i pripadnosti hrvatskom
narodu
- odati počast poginulim braniteljima i civilima,
sjećajući se dana pada Vukovara
- razvijati osjećaj empatije prema nemoćnima,
ugroženima i zarobljenima
- promicati i boriti se za istinu
- promicati i boriti se za ljudska prava
- oslanjati se na Boga u nadi, vjeri i molitvi
- uvidjeti i prihvaćati vrijednosti za koje se valja
boriti
- odgajati sebe i druge u duhu kršćanskih
vrijednosti
- motivirati i potaknuti druge za prihvaćanje i
življenje kršćanskih i ljudskih vrijednosti
- odbacivati i boriti se protiv mržnje i osvete
- prihvaćati i razvijati opraštanje kao način života
koji oplemenjuje i oslobađa
- biti osjetljiv za potrebe drugih i razvijati
osjećaj solidarnosti s nemoćnima i potrebnima
- naučiti čitati i tumačiti znakove vremena
- povezati školu i župu
- razvijati zajedništvo i timski rad
- učiti se načinima i vrijednostima skupnog rada
- naučiti kako pripremiti projekt
- uspješno provesti projekt
- otkrivati, razvijati i njegovati kreativnost
Središnja i glavna faza projekta je
obilježavanje Dana sjećanja na Vukovar. Stoga je 18.
studenoga 2010., na 19. godišnjicu žrtve Vukovara
škola bila u znaku Vukovara.
Nakon tjedan dana pripreme na nastavi
vjeronauka, hrvatskog jezika, povijesti, zemljopisa,
prirode i društva, likovne kulture i drugih nastavnih
predmeta, djeca su sa lampašima i bijelim vukovarskim
golubicama u rukama krenula u kapelu Sv. Petra. Tamo
ih je naš dragi gost, donedavni gvardijan vukovarski
p. Zlatko Špehar, poveo filmom i nadahnutim riječima u
Vukovar.
Dok je u Vukovaru kolona sjećanja
prolazila gradom, u tišini su djeca sa svojim
učiteljima krenula u kino dvoranu, gdje su slušali
tekstove Siniše Glavaševića koje im je pripremila
dramska skupina uz podršku vjeronaučne skupine.
Dok su u ušima još odzvanjale Sinišine riječi "Grad
- to ste vi!", djeca su se uputila u Svetiše, u sjenu
Kraljice Hrvata. Slavili smo svetu misu za Vukovar, za
Hrvatsku. S našim župnikom vlč. Zlatkom Korenom i p.
Zlatkom Špeharom molili smo za napredak hrvatskog
naroda u ljubavi, vjeri, zajedništvu, opraštanju i
izgradnji naše domovine. Predstavnici razreda su na
oltar prinijeli bijele vukovarske golubice, vučedolsku
golubicu i vukovarski vodotoranj.
Nakon svete mise, povorka učenika i
učitelja predvođena p. Zlatkom Špeharom i
ravnateljicom Vesnom Brlek, krenula je na Kalvariju s
lampašima u rukama. Kod križa smo se okupili i
podignutim rukama prema nebu molili za roditelje,
učitelje, Mariju Bistricu, Vukovar i Hrvatsku.
Od križa do škole zapalili smo lampaše
i stvorili živi lanac molitve i sjećanja na Vukovar.
Kad su se oglasila sva bistrička Gospina zvona, svi su
dostojanstveno u tišini pored svojih lampaša odali
počast vukovarskim i svim drugim junacima koji su
darovali svoje živote iz ljubavi prema Bogu i
hrvatskoj domovini. Nakon što su zvona utihnula, djeca
su ostala u tišini koju je prekinuo gromki dugi
pljesak - za Vukovar.
Učenici su se vratili svojim domovima
noseći Vukovar u svojim srcima, a u rukama izrađene
golubice kao simbol sjećanja i molitve u u njihovim
obiteljima.
I nakon 18. studenoga Vukovar u Mariji
Bistrici - živi!
Barbara
Sipina, Vjeronaučna skupina
23.11.2010. |