Dan sjećanja na Vukovar 18.11.1991. - 18.11.2010.

U temelje naše slobodne domovine Hrvatske utkana su tolika imena, toliki ljudi, toliki junaci, tolika ljubav. Na tim temeljima mi stojimo danas. Po tom svetom tlu hodamo danas. Kao Mojsije koji je susreo Boga u gorućem grmu, i mi shvaćamo - tlo može biti sveto samo ako je ondje Bog. U susretu s Bogom, ispunjeni znamo - Bog je ljubav. Ljubiti bez ostatka i bez uvjeta - vrijednost je koja nema cijenu. A onaj koji ljubi shvaća što je sloboda.

"Ako čovjek nije otkrio za što bi vrijedilo umrijeti - nije spreman živjeti" riječi su Martina Luthera Kinga. Razmišljajući o svima koji su svoje živote dali za hrvatsku slobodu dobijamo odgovor na pitanje: Koje su to vrijednosti za koje su tolike tisuće ljudi ginule bez pitanja i bez uvjeta?
To su ljubav za Boga i za ljude. To je ljubav za slobodu i domovinu. U toj ljubavi bili su zajedno, bili su složni, bili su jedno. Sa svima onima prije njih i onima koji nakon njih dolaze, u nadi su bili hrabri i postojani. Od njih možemo učiti što su ljubav, vjera, hrabrost, nada, sloga, zajedništvo, opraštanje i domoljublje. Vrijednosti koje su oni živjeli i za koje su umrli želimo prenijeti našoj djeci.

Tako se nakon godina rada unutar naših razreda i predmeta, rodila ideja o školskom projektu. Početkom godine, s mojom vjeronaučnom skupinom pokrenula sam projekt "I u mojoj školi živi Vukovar".

Projekt, prihvaćen od učiteljskog vijeća kao dio školskog kurikuluma, traje cijelu školsku godinu, a sastoji se od obilježavanja Dana sjećanja na Vukovar, integrirane nastave na temu Vukovara, terenske nastave u Vukovaru, prezentacije projekta i radova na web stranicama osnovne škole Marija Bistrica i planiranja nastavka projekta i u slijedećoj školskoj godini.

U njemu sudjeluju svi učenici i učitelji OŠ Marija Bistrica. Postavili smo si ciljeve:
- razvijajući osjećaj domoljublja, poticati zajedništvo i osjećaj ponosa i pripadnosti hrvatskom narodu
- odati počast poginulim braniteljima i civilima, sjećajući se dana pada Vukovara
- razvijati osjećaj empatije prema nemoćnima, ugroženima i zarobljenima
- promicati i boriti se za istinu
- promicati i boriti se za ljudska prava
- oslanjati se na Boga u nadi, vjeri i molitvi
- uvidjeti i prihvaćati vrijednosti za koje se valja boriti
- odgajati sebe i druge u duhu kršćanskih vrijednosti
- motivirati i potaknuti druge za prihvaćanje i življenje kršćanskih i ljudskih vrijednosti
- odbacivati i boriti se protiv mržnje i osvete
- prihvaćati i razvijati opraštanje kao način života koji oplemenjuje i oslobađa
- biti osjetljiv za potrebe drugih i razvijati osjećaj solidarnosti s nemoćnima i potrebnima
- naučiti čitati i tumačiti znakove vremena
- povezati školu i župu
- razvijati zajedništvo i timski rad
- učiti se načinima i vrijednostima skupnog rada
- naučiti kako pripremiti projekt
- uspješno provesti projekt
- otkrivati, razvijati i njegovati kreativnost

Središnja i glavna faza projekta je obilježavanje Dana sjećanja na Vukovar. Stoga je 18. studenoga 2010., na 19. godišnjicu žrtve Vukovara škola bila u znaku Vukovara.

Nakon tjedan dana pripreme na nastavi vjeronauka, hrvatskog jezika, povijesti, zemljopisa, prirode i društva, likovne kulture i drugih nastavnih predmeta, djeca su sa lampašima i bijelim vukovarskim golubicama u rukama krenula u kapelu Sv. Petra. Tamo ih je naš dragi gost, donedavni gvardijan vukovarski p. Zlatko Špehar, poveo filmom i nadahnutim riječima u Vukovar.

Dok je u Vukovaru kolona sjećanja prolazila gradom, u tišini su djeca sa svojim učiteljima krenula u kino dvoranu, gdje su slušali tekstove Siniše Glavaševića koje im je pripremila dramska skupina uz podršku vjeronaučne skupine.
Dok su u ušima još odzvanjale Sinišine riječi "Grad - to ste vi!", djeca su se uputila u Svetiše, u sjenu Kraljice Hrvata. Slavili smo svetu misu za Vukovar, za Hrvatsku. S našim župnikom vlč. Zlatkom Korenom i p. Zlatkom Špeharom molili smo za napredak hrvatskog naroda u ljubavi, vjeri, zajedništvu, opraštanju i izgradnji naše domovine. Predstavnici razreda su na oltar prinijeli bijele vukovarske golubice, vučedolsku golubicu i vukovarski vodotoranj.

Nakon svete mise, povorka učenika i učitelja predvođena p. Zlatkom Špeharom i ravnateljicom Vesnom Brlek, krenula je na Kalvariju s lampašima u rukama. Kod križa smo se okupili i podignutim rukama prema nebu molili za roditelje, učitelje, Mariju Bistricu, Vukovar i Hrvatsku.

Od križa do škole zapalili smo lampaše i stvorili živi lanac molitve i sjećanja na Vukovar. Kad su se oglasila sva bistrička Gospina zvona, svi su dostojanstveno u tišini pored svojih lampaša odali počast vukovarskim i svim drugim junacima koji su darovali svoje živote iz ljubavi prema Bogu i hrvatskoj domovini. Nakon što su zvona utihnula, djeca su ostala u tišini koju je prekinuo gromki dugi pljesak - za Vukovar.

Učenici su se vratili svojim domovima noseći Vukovar u svojim srcima, a u rukama izrađene golubice kao simbol sjećanja i molitve u u njihovim obiteljima.

I nakon 18. studenoga Vukovar u Mariji Bistrici - živi!

Barbara Sipina, Vjeronaučna skupina

23.11.2010.