U Vukovaru je bila samo jedna kolona. U toj koloni je
bilo između 120.000 i 150.000 ljudi. Hodala je od
Bolnice od 10 sati i 5 minuta, pa sve iza 13 sati do
groblja se održavala misa za poginule hrvatske
branitelje i poginule civile u agresorskom ratu Srbije,
Crne Gore, JNA i pobunjenih hrvatskih Srba.
Kolona je krenula nakon sviranja
hrvatske himne Lijepa naša domovino... Poveli
su je tamošnji sudionici potpuno spontano. U njoj su
se satima kretali "obični ljudi", mladi, stari, žene,
djeca, muškarci, generali HV-a, političari,
gospodarstvenici, obrtnici, seljaci, radnici...
Hrvatski branitelji su nosili zastave svojih ratnih
postrojbi. Ljudi su nosili hrvatske zastave, zastave
pobjedničkih birigada iz Domovinskoga rata, kao i
zastave veteranskih brigada. Bilo je i transparenata
koji su poručivali nenarodnoj vlasti da je nepravedna
prema hrvatskome Vukovaru zbog nasilnoga i
protuustavnog nametanja ćirilice. Neki su transparenti
poručivali vlasti da je to nepošteno. Na balkonu jedne
kuće je na ćirilici pisalo: Zoki, dođi na kafu! Dolje
je pisalo: Kafa 30 kuna!
Vratimo se
koloni. Bila je samo jedna određenom trasom koju je
osiguravalo mnoštvo policajaca. Uglavnom su stajala po
dva policajca ili jedan policajac i jedna policajka.
Među policajcima bilo je i Hrvata i Srba. Kolona je
trajala preko tri sata. Nitko nije vikao. Nitko nije
galamio. Bila je dostojanstvena.
Nisu htjeli ići s narodom
A gdje su bili oni iz vlasti? Pa bili su tamo gdje su i došli u
skupocjenim limuzinama - u dvorištu Bolnice. A zašto? Zato jer su tako htjeli.
Oni nisu prvi krenuli - na čelu kolone. A mogli su. A poslije nisu htjeli ići u
koloni cijelih sat i pol, jer su bili povrijeđeni što nisu bili na čelu kolone.
A mogli su. Jer ako su u prvih sat i pol u koloni bili i vukovarsko-srijemski
župan Božo Galić, i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, i trojica
zapovjednika Vukovara Tomislav Merčep (u kolicima), Mile Dedaković (u kolicima)
i Branko Borković, i haaški uznici Mladen Markač i Ante Gotovina, i general Ivan
Čermak, i pjevač Marko Perković Thompson i preko stotinu tisuća mnogih drugih
poznatih i nepoznatih u vojnoj, policijskoj odori, svakako da su se koloni mogli
i trebali priključiti i vladajući. Mogli su, a nisu. Ponavljam, bili su
povrijeđeni. Nisu htjeli ići s narodom, nego su jedino htjeli ići ispred naroda.
Zaustavite kolonu i vratite se na početni položaj!
No, nakon dugotrajnog čekanja u dvorištu Bolnice, hrvatski
predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Sabora Josip Leko, predsjednik Vlade
Zoran Milanović sa svojim ministrima, vukovarski gradonačelnik Željko Sabo,
saborska zastupnica Jadranka Kosor i drugi ipak su krenuli za kolonom. Sat i pol
su čekali i onda krenuli... Krenuli i odjednom stali. Uz njih su bili novinari i
čuvari-zaštitari. Naroda nije bilo.
On je išao u koloni preko tri sata i
nitko mu nije trebao povesti kolonu. Tada je Josipović
rekao Milanoviću da naredi ministru policije Ranku
Ostojiću da zaustave tu političarsku kolonu. Ostojić
je pozvao svoga podređenog, koji je uzviknuo:
Zaustavite kolonu i vratite se na početni položaj!
Kolona je stala. Novinari su navalili prema Josipoviću
i ostalim političarima. Zaštitari su odgurnuli
novinare na "pristojnu udaljenost".
Između Josipovića, Milanovića i Leke započelo je užurbano
konzultiranje. Nakon minutu i pol novinari su pozvani da poslušaju izjave ove
trojice čelnika. Josipović je govorio o "opstrukciji", Leko je izrekao nekoliko
banalnih riječi, dok je Milanović spominjao neku utakmicu. Blicevi su stali,
vladajuća trojka se počela povlačiti na "početni položaj". Gradonačelnik Sabo
izgledao je skamenjen, ministar branitelja Predrag Matić ukočen, jedino je
ministar obrane Ante Kotromanović izgledao kao čovjek koji ne zna o čemu se
radi. U pozadini su s noge na nogu prebacivao prenervozni ministar športa Željko
Jovanović. Jadranka Kosor se našla u neugodnoj situaciji i šetala se od jedne do
druge strane gomile okružene zaštitarima. Bila je tako blizu Partije, a Partija
ju još ne priohvaća.
Nervozna Anka Bilić Keserović
Nakon toga su se Josipović i kompanija povukli. Nikomu nisu
rekli kuda idu. Anka Bilić Keserović je bila blijeda kao krpa. Mobitel joj se
užario i stalno je bila u kontaktu s "bazom" na Prisavlju. Bio je tu i Drago
Hedl. Tražio me pomoć gdje se nalazi zahod. Kasnije smo čuli da su "uvrijeđeni"
i "povrijeđeni" u skupocjenim crnim limuzinama odjurili na Ovčaru. Čuli smo da
su na Ovčari bili i čelnici srpske manjine Milorad Pupovac i Veljko Džakula.
Bila je to dodatna provokacija. Dodatno dolijevanje soli na vukovarsku ranu.
Na svetoj misi đakovačko-osječki
nadbiskup mons. Đuro Hranić ponovio je kako sadašnja
vlast ne vodi hrvatsku politiku. Nasilno i
protuustavno postavljanje ćiriličnih ploča u tom gradu
nazvao je "razaranjem kricima mržnje". Simbolično je
rekao kako riječi i slova u "imaju u ovome gradu svoju
prošlost i svoju sadašnjost", koju Josipović i
Milanović ne žele čuti. "Tako su na jednoj ploči dvije
različite povijesti grada, na jednoj ploči dvije
različite vizije sadašnjosti, to su na jednoj ploči
dvije različite budućnosti. Vukovar je samo jedan!
Ipak, na toj ploči, u ovome gradu, ima mjesta za sve.
Kad ne bi bilo tako, onda ne bi imala smisla žrtva
koju su podnijeli naši mrtvi. Njihova je žrtva,
njihova smrt za drugoga, odsjaj one Kristove smrti, u
kojoj je pokazao ljubav prema prijatelju i
neprijatelju. Žrtve rata u ovome gradu pale su da bi
svi u njemu mogli živjeti! To je ono što vjeruje
kršćanin", rekao je nadbiskup Hranić. Rekao, ali ga
povrijeđeni čelnici vlasti nisu ni čuli, a ni htjeli
čuti. Oni su s Pupovcem i Džakulom otišli dalje u
širenju svojih laži.
Tvornica laži na Prisavlju
Još smo bili u Vukovaru dok je očita
suvremena tvornica laži - Hrvatski radio (HRT nismo gledali) - izravno odaslala
nove otrovne strjelice s Pantovčaka, odakle se javio predsjednik Josipović. Iz
njega su siktale riječi pune bijesa, žuči, ali laži. Govorio je ono što nije
istina. Lagao je da su u Vukovaru bile dvije kolone. Lagao je da mu je netko
priječio da ide u koloni sjećanja. Iste laži ponavljali su Milanović, pa čak i
dezorijetirani Leko. Zato oni ljudi, koji nisu tamo bili na licu mjesta, a
slušali su i gledali što im servira tvornica laži na Prisavlju, nisu znali što
se to stvarno događa u Vukovaru. Većina je nenamjerno povjerovala u tu laž.
Posebna priča oko pranja mozga jadnim Hrvatima mogla se sadgledati danas, u
ponedjeljak dan kasnije. Nastupilo je pravo vrijeme iz vremena rušenja
Hrvatskoga proljeća i pranja mozga lažima i izmišljotinama. Na Radiju Sljemenu
organizirana je kontakt emisija u kojoj su gledatelji mogli iznositi svoje
mišljenje. Voditeljica je neprofesionalno navlačila na svoj mlin u širenju laži
o tzv. dvjema kolonama. U eter su se javljali SDP-ovi i HNS-ovi aktivisti i
optuživali HDZ i Tomislava Karamarka.
U Saboru se dogodio neviđeni teror nad slobodnomislećim ljudima.
Račanova Partija je u prvi ešalon pogurnula skojevca Igora Dragovana, istoga
onog koji je u američkome Veleposlanstvu cinkao prof. Zdravka Tomca
Amerikancima, koji je u maniri nacrnjega razdoblja jugoslavenske države bez
ikakvih argumenata napao sabornike HDZ-a i HSP-a. Posebno je zanimljivo slušati
vijesti HR-a i gledati vijesti na HRT-u gdje se također vratilo vrijeme 30 do 40
godina unatrag. Čitaju se vijesti i poruke onih komsomolaca koji javno osuđuju
Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara, HDZ, Tomislav Karamarko. Daje se mogućnost
da pljuje po hrvatskim svetinjama svakomu onome tko ne voli Hrvatsku, tko nije
za slobodnu hrvatsku državu.
Piše:
Marijan Majstorović
www.hrvatski-fokus.hr
|
