Taj je popis ovaj ministar, nazvao "najčasnijim", iako u
njemu ima svega i svačega, pa i ljudi koji su u ratu
sudjelovali dan ili dva, što je Matić i te kako naravno
znao kad ga je namjerno "uz fanfare" objavio, pa sad
branitelj branitelja prijavljuje Državnom odvjetništvu i
policiji, što nije ništa drugo nego najgori oblik
"cinkarenja". Taj nazovi Registar nije smio ugledati
svjetlost dana prije nego što su ga pregledale nadležne
institucije, pa odvojile žito od kukolja. Ali, da se to
dogodilo, ne bi bilo svađa i prepirki među braniteljima.
Ovako je i dalje, barem što se toga tiče, sve po starom,
"zavadi, pa vladaj!", a to pojedine nazovi političare
drži "na životu".
Kad su proganjali Antu Gotovinu, tada
su među ostalim proganjali i njegovu obitelj, a
poglavito suprugu Dunju koju su ostavili bez prihoda i
zaposlenja. Bila je kriva što je bila supruga Junaka
hrvatskog Domovinskoga rata. Nisu je ostavili na miru,
kao ni njihovog sina. Za nevinim generalom raspisali
su tjeralicu nalik na onu za Bin Ladenom.
Tko god je samo javno spomenuo ime
generala Gotovine imao je problema, a pogledajte danas
- ti isti koji su ga proganjali, ljube mu ruke!
Smradovi, a što drugo. Sjećam se vremena kad je bila
velika potjera za Gotovinom, a moja je malenkost u
dvorani Mimara u Zagrebu, pod pokroviteljstvom
ondašnjeg predsjednika Sabora Vladimira Šeksa,
organizirala humanitarni koncert za Vukovar. Tada sam
osobno pozvao gospođu Gotovina da dođe na koncert, a
ona je stigla zajedno sa bivšom ministricom Ljiljom
Vokić. Šeksovi policajci nisu je pustili dalje od
desetog reda, ali pred sam početak koncerta ipak smo
je uz nevjerojatno zgražanje osiguranja uspjeli
smjesti u prvi red, desetak stolica dalje od Šeksa i
njegove svite.
Tadašnji šef Šeksova osiguranja,
odnosno protokola, nije se mogao načuditi ovakvoj
drskosti, pa sam poslije toga imao gadnih problema.
Pratili su je na svakom koraku, kao da je ratni
zločinac. Tada su je izbacili i iz Ministarstva
obrane, gdje je bila zaposlena, a gle danas - mediji
pišu da je trebaju vratiti natrag na posao i da mora
dobiti odštetu od 700.000 kuna, jer su opet "neki"
pogriješili. Ti koji su učinili ovakvu nepravdu, ili
bolje rečeno "agresiju" prema Dunji Gotovina, trebaju
odgovarati i oni osobno trebaju platiti taj dug, a ne
da to plaćamo svi mi, kao porezni obveznici, jer nismo
"ni luk jeli, ni mirisali". Tih gotovo sto tisuća eura
neka gospođi Gotovini plate Berislav Rončević i Miomir
Žužul, koji su je 2004. kao navodno "neperspektivnu
časnicu" umirovili. Također trebaju snositi
odgovornost i oni iz HDZ-a koji je nakon što je
Ustavni sud dvije godine kasnije donio odluku da bude
vraćena na posao, nisu to prihvatili, već su je i
dalje nastavili maltretirati. Čudno je i to da, kad je
na čelo ministarstva obrane postavljen član Kukuriku
koalicije i veliki, navodni prijatelj Gotovine, nije
Dunju vratio na posao, iako je imala sve "papire" da
to treba učiniti. Tko ga je sprečavao u tome, a riječ
je o ministru Anti Kotromanoviću.
S druge pak strane, ovih se dana
otvorenim pismom, odnosno zamolbom javnosti, obratila
Jagoda Bungur, supruga Emilija Bungura iz Splita,
jednog od progonjenih hrvatskih branitelja. Riječ je o
"slučaju Lora". Tamo su navodno hrvatski policajci u
vrijeme Domovinskog rata mučili pojedine Srbe, pa je
zbog toga nekolicina njih uhićena i osuđena na
drastične kazne. No, neki su još uvijek u bijegu. Tako
ova gospođa navodi da pod prijetnjom ovrhe, obitelji
osuđenih moraju državi vratiti 1.062.678.88 kn s
kamatama, jer je taj iznos Ministarstvo obrane RH,
Uprava za financije i proračun isplatila obitelji
Bulović, za što su navodno krivi hrvatski vojni
policajci, a među kojima je bio i njezin suprug.
Za isti slučaj Ministarstvo obrane traži od osam bivših vojnih
policajaca da državi, odnosno navedenom Ministarstvu, vrate 766.643,84 kn s
kamatama, jer je ovo ministarstvo te novce uplatilo oštećenoj obitelji Marije
Knežević. Taj sudski postupak se vodi pred Općinskim sudom u Sinju, a onaj prvi
u Splitu. Zanimljivo je da se "slučaj Lora" vodi "u tišini", da malo tko zna
išta ili bolje rečeno ništa o ovom slučaju, u kojem je iznimno zanimljiva i
uloga Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, koji je prvo branio, a onda je
"prekomandiran" u tužitelja osumnjičenih hrvatskih vojnih policajaca, pa je i po
povjesničaru Josipu Jurčeviću ispalo da je u "slučaju Lora" "Mladen Bajić protiv
Mladena Bajića".
E, sada se zbog navodnih kaznenih djela, država usredotočila i
na njihove obitelji, pa ih, po riječima gospođe Bungur, želi do kraja uništiti,
da nemaju, kao što i nemaju, ni za kruh. Nije li se nešto slično dogodilo i u
"slučaju Gotovina", o kojem smo također pisali? Ako je bio optužen Gotovina,
onda je morala "pasti" i njegova obitelj, ali i svi oni koji su ga javno
podržavali dok je bio u bijegu. U ovom slučaju dogodilo se isto: zbog osuđenih
hrvatskih vojnih policajaca progone se i njihove obitelji. I to brutalno, i do
kraja. U tišini.
U vezi toga, neki su se prisjetili
sličnosti i u vrijeme Brozova terora, nakon II.
svjetskog rata. I tada su obitelji onih koji su bili
samo sumnjivi komunistima, a kamoli najbliži
osuđenima, gonjeni "do groba". Čiji je otac ili
suprug, primjera radi, bio osuđen zbog politike,
neslaganja s Titovim slugama, koji je ležao u Staroj
Gradiški, Lepoglavi ili Golom Otoku, tom ni oni iz
"petog koljena" nisu mogli dobiti ništa, čak ni
zaposlenje. Po otvorenom pismu Jagode Bungur, nešto
slično provodi se i sada. Ili se, oprostite, to nama
samo tako čini.
I još samo ovo: gospodine Bajiću, kada
će hrvatske žrtve koje su ubijene, masakrirane,
ranjavane u stotinjak srpskih logora u vrijeme
Domovinskoga rata (prije 20 godina!) dobiti odštetu,
tim prije što sudski procesi za četničke zapovjednike
i mučitelje u većini slučajeva još nisu ni pokrenuti?
Ili, jesu?
Autor:
Mladen Pavković
Hrvatsko slovo
03.05.2013.
|
