Ne kažem da me taj predosjećaj uvijek služio, ali kada
sam se usredotočio nikada me nije izdao. Svijest o
specijalnom ratu i nemilosrdna borba za opstanak - mogu
razviti osjećaj za opasnost. Tada život postaje pakao
koji treba umjeti preživjeti, ali onaj koji se bori
sagledava stvari koje mnogi ne vide. U takvim
slučajevima jedini problem koji pri prepoznavanju
neprijatelja može nastati jest emocionalna zamagljenost,
obuzetost nekim drugim osjećajem: tada se može
pogriješiti.
Čuvajte se onih koji olako ulaze u neprilike
Na razumskoj ili horizontalnoj ravnini važno je
prepoznavati karaktere: ljudi koji stvaraju neprilike
vrlo često su aktivisti kompromitirajućih forsiranih
poteza. Loš karakter nikada ne može biti dobar
domoljub niti može biti pouzdana osoba. Loš karakter
se prilagođava "demokratskoj većini" trenutačnih
političkih snaga, nastojat će im se dodvoriti, laskat
će i povlađivati, o kojoj se god instituciji radi.
Takvima se otvaraju karijere i položaji u društvu: oni
su uvijek i svuda podobni, obljubljeni i hvaljeni, i
na samom su društvenom vrhu, te postaju misaoni
kontrolori, "duhovna policija" društvenih kretanja,
jer su poslušni, bilo za mito, bilo za plaću, bilo za
poziciju u društvu.
Zato je vlastima važno da uspostave
nadzor nad medijima: agente će ubaciti i u oporbeni
tisak, jer jedino tako mogu zaustaviti objavljivanje
ključnih činjenica koje kompromitiraju počinitelje i
vlast. Ponešto će izići na površinu, no ono najvažnije
- nikada! Malo pametniji agent laži istini služi
devedeset posto: najvažnijih deset posto će zatajiti
ili proslijediti svojoj središnjici. Na taj način
istina će uvijek biti izdana ili oštećena.
Za agente i visoke društvene položaje uvijek se
uglavnom biraju ljudi bez kralježnice i bez vlastitog
mišljenja i uvjerenja, za koje su u stvari nesposobni.
Loš karakter nema čvrsto uvjerenje, već se ravna
približnim uvjerenjem: to je moralni i spoznajni
relativist. On nema argumenata pa uvijek slijedi
vladajuće mišljenje i nastojat će ga provesti u djelo
čak i onda kada svoj postupak ne može opravdati. Da bi
bio plaćen, unaprijeđen ili ostao na položaju na kojem
jest, ološ će se uvijek pokoriti i provoditi nerazumne
naredbe. To je kriterij po kojem ćete znati da možete
biti prodani: oznaka karakterne ulizice je bezuvjetna
odanost nekoj lošoj ideji.
Špijuni su ljudi bez kriterija
Gdje nema kriterija, nema ni zapreka.
Špijuni su, uglavnom, ljudi bez kriterija: to ih
odaje. Ovo je trenutak raspoznavanja: Pružili ste
plan, smjernice i dokaze, ali vaše smjernice nisu
prihvaćene. Gospodin X nešto čini bez objašnjenog,
argumentiranog opravdanja, nakon pruženih dokaza da se
tim putem može ili ne može ići. Taj se trenutak
spoznaje temelji na vlastitu znanju, iskustvu i
vlastitoj inteligenciji. Također, loš karakter okružen
je lošim karakterima. Izdajica je uvijek prijatelj s
nekom kompromitiranom osobom, kojoj su uvijek otvorena
sva vrata. Ako se ne radi o njegovoj teškoj gluposti,
radi se o suradnji i izdaji.
Netko mi je ispričao slijedeću
istinitu priču: za vrijeme srpske kraljevine
Jugoslavije srpska obavještajna služba koristila je
kao agenta likvidatora nekog Hrvata, koji je prišao
četništvu. Taj je likvidirao hrvatske domoljube do oko
1941. godine. Da se iskupi nakon 1941. počeo je raditi
za Ustaše pa je "kokao" četnike, orjunaše i druge
izdajice. A kada su srbokomunisti 1945. preuzeli vlast
opet je ubijao i cinkao Hrvate u korist Tita i
Partije. Kad su mu u općini 1946. priredili test i
najavili povratak Kralja vikao je; "Odlično, znao sam!
Znao sam da se Kralj Petar vraća. Živela otadžbina". S
time si je zapečatio udbašku karijeru, ali su smeće
ostavili na miru, da i dalje živi.
U stvari,
tako izgleda profil idealnog Udbinog agenta: to je
ološ bez uvjerenja i karaktera, koje po potrebi ubija
da bi se živjelo bez rada. Ako se ne zamjeri šefovima,
on funkcionira idealno. Ološ nikada nema problema sa
savješću, ali ni sa životnim standardom. Učinit će
svaku gadost da, na tuđi račun, uživa život. To je
problem duhovne i karakterne prostitucije i zato su
prostitutke idealni agenti: uvijek će za uslugu izdaje
dobiti ili novac ili neku malu privilegiju. Dovoljno
za praznu dušu.
fotografija je vlasništvo
Hrvati-AMAC.com porala
Dva hrvatska emigranta iz skupine ilegalnog oružanog otpora NDH,
koja su preživjela Udbine pokušaje ubojstava, objasnili su mi da su ostali živi,
jer nisu ganjali kurve, a i vjernici su: u većini slučajeva ubijeni su bili oni
koji su nasjeli agenticama. (To se službeno "nikada" nije dogodilo!) Navučeni su
na mjesto i vrijeme za ubojstvo. Po muškoj slabosti ni pravi se broj žrtava - ne
zna. Dakle, špijunaža je karakterna prostitucija, a odaju joj se osobe
pogrješnih uvjerenja i osobe bez ikakvih moralnih uvjerenja. Rijetko kada se na
suprotnoj strani nađe idealist, netko tko iz moralnih uvjerenja više ne može
služiti pogrješnoj ideji, pa zato prelazi na drugu stranu.
Primjer ličkoga junaka
Idealista
nitko ne plaća, on čini suprotno od kupljene duše. Čuo
sam priču o ličkom narodnom heroju Luki, koji je
sudjelovao u Oslobodilačkom ratu 1990.-1995. Njega
nitko nije plaćao, niti je on koga pljačkao. Radio je
teško kao običan radnik i seljak. Njegov je otac
sudjelovao u Ličkom, Brušanskom ustanku oko 1932., te
je iz uvjerenja Luka, i prije Oslobodilačkog rata, sam
stupao u borbu te tražio i nalazio udbine agente i
došao im glave. Kao dobrovoljac, u od četnika
okupiranom Kninu, nožem je udario dva srpska oficira,
koji to nisu preživjela, a u okupiranom Benkovcu iz
zasjede je, običnim bajunetom, sam potukao dvanaest
četnika i napunio lokalno groblje: Umro je prirodnom
smrću, oko 2004., pa ga izdajice ne mogu isporučivati
krvnicima. Hvala mu za sve one žive Hrvate, koje
komunisti i četnici "iz objektivnih razloga" nisu
mogli ubiti. Luka je bio primjer čovjeka kojeg nitko
nije mogao kupiti: ideja slobode i pravde bila je
vrjednija od bilo čega. Anđeli čuvari nacije katkada
su sasvim nevidljivi i nepoznati - ljudi.
Zato pazite na karaktere koji vas okružuju: heroj
se ne predaje i za časnu ideju ići će u smrt
besplatno, s mačem u ruci (odličan primjer je kineski
film "Heroj"), a za starom svinjom od devedeset godina
trčat će prelijepa cura od dvadeset. To je faustovska
cijena duše prodane đavlu: svinja će gledati kako da
se dodvori moćnicima ovoga svijeta, prljavo zaradi i
ostane živa. Cijena prepoznavanja agenata đavla je
cijena stjecanja kriterija prepoznavanja dobra i zla:
na ovom se svijetu Bog i đavo bore preko skupina
ljudi. Upoznajte ideje i karaktere pa ćete imati više
šansi da u borbi dobra i zla ne podržite pogrješne
ljude i preživite. Raspitajte se o karakteru i profilu
osobe i znat ćete sve i o ljudima koji osobu
podržavaju. Svoj ide svome.
Imate dobre šanse za prepoznavanje neprijatelja u
svojoj sredini, jer se najbolje neprepoznatljive
izdajice i najbolji glumci nalaze samo na najvišim
položajima. Oni su izučili hermeneutičku logiku
političke filozofije nacije koju uništavaju, pa govore
privlačnim jezikom i bit će birani, a ako se radi o
crkvenoj masoneriji takvi će katkada napisati
briljantne pravovjerne teološke rasprave i bit će
hvaljeni. No, kada bude trebalo napraviti neki
diplomatski potez, izabrat će onaj koji sigurno škodi
bilo vjeri, bilo naciji.
U vrhunsku perfidiju nikada se ne može s lakoćom
upirati prstom: ovakva je rezervirana samo za spoznaju
najizobraženijih časnih intelektualaca, pa će ovi u
obrani istine imati tešku muku. Ponekad će tek
dugotrajna povijesna analiza prokazati izdajicu, u
objavljenim knjigama. Ali pravednik nikada ne smije
posustati. Ponekad je posljednja presuda u rukama
Božjim.
To je, dakle, cijena viteške časti u grješnoga
čovjeka, i tako se prepoznaju agenti sotone.
13.11.2010. |
