Da bi lakše pokorila Hrvatsku Europska Unija joj je
uskratila uvoz svih obranbenih sredstava protiv
velikosrbske genocidne agresije. Nakon nadljudske
obrane, hrvatske branitelje napose ponajbolje strpala je
EU u kaznione Den Haaga ili u hrvatske zatvore... Čitavu
svoju politiku prema Hrvatskoj svodi EU na izjednačenje
krivnje i dalje prisiljava Hrvatsku na progon ratnih
zločinaca, pritom smatra zločincima Hrvate, a ne
agresorske Srbe i srbske petokolonaše u Hrvatskoj.
Obzirom na strateški značaj Europska
Unija je već uzurpirala hrvatski Jadran (Zerp) i Dunav
(ade, merijandre i lijevu obalu! - prepustila Srbiji),
a hrvatsko kopno uključila u tvorevinu Zapadni Balkan
- "Regiju" ili "Regijon", odnosno treću Jugoslaviju.
Unutar toga "Regiona", predviđenog za podvladu EU-a u
Beogradu uvela je Europska Unija ili dozvolila takav
međugranični i međunacionalni kaos, kakav nije nikada
u povijesti zabilježen na tome prostoru. "U mutnome se
najlakše ribe love!"
Ako bi u Eurpskoj Uniji postojao samo
"p" od pravde, Hrvatska bi bila danonoćno hvaljena,
nagrađivana i isticana kao država i kao narod, koji je
vojnički porazio zločinačku, genocidnu Srbiju, kojoj
je bio cilj poubijati i prognati ne samo Hrvate, nego
i sve nesrbske narode do granice Karlobag - Karlovac -
Virovitica. Da nije bilo hrabrih Hrvatskih
dragovoljaca i Hrvatskih branitelja svi žitelji na
planskom prostoru Velike Srbije postali bi žrtve poput
onih u Vukovaru, Slunju, Škabrnji, Sarajevu i
Srebrenici... Bez hrvatskih pobjeda nad srbskom
genocidnom gamadi, ne bi danas bilo ni Gospića ni
Splita; ni Dubrovnika ni Bihaća; ni Siska ni Tuzle...
Tu bi se bahatili genocidni srbski fašistički četnici.
Imajući pred očima tu istinu nad svima
istinama o pobjedonosnom i spasilačkom veledjelu
Hrvatskih dragovoljaca i Hrvatskih branitelja,
pogledajmo kako se prema tome općem spasu Hrvata i
svih nesrbskih naroda odnosi Europska Unija. Europska
Unija kažnjava Hrvate - spasitelje Hrvatskoga i svih
nesrbskih naroda od velikosrbskog genocida. Umjesto da
hrvatski general Ante Gotovina bude najslavljeniji
vojskovođa u Europi konca 20. stoljeća, njega je
Europska Unija strpala u zatvor i ponizila na razinu
zločinca.
Može li Hrvatski narod očekivati nešto
dobroga od te i takove Europske Unije? Ne, Ne i NE! To
je tvorevina pokvarenjaka, u koju se ne može imati
nikakvo povjerenje, nego se braniti od nje. Europska
Unija je tvorevina zasnovana na trgovačkim,
bankarskim, globalizacijskim i kolonijalističkim
interesima, uz podjarmljivanje malih naroda poput
Hrvata, a ne da im pruži pomoć za ljudsku i nacionalnu
afirmaciju.
Čovjek,
mjerilima Europske Unije je sveden na robu s pogaženim
ljudskim dostojanstvom, poljujanim pravom na rad i
obesčašćenim pravom na blagostanje i životnu
perspektivu.
Malo za predah, ali ne i za samozavaravanje
Uči nas se oduvijek, da smo mi Hrvati Božji narod i
da nam je Svevišnji podario najljepšu zemlju na
svijetu, najljepše more i najčišće hrvatsko nebo,
najljepše žene Hrvatice i najbolje muškarce Hrvate. U
obranbenim ratovima najhrabrije pobjedničke momke, a u
miru marljive djelatnike i vrhunski nadarene
stručnjake, znanstvenike i umjetnike...
Tim slijedom misli odkrivamo još mnogo svega dobroga
i uzornoga, darovanog od Boga, ali nam je uz sva dobra
Svevišnji dao i preslobodnu volju ponašanja, iz koje
proizlaze brojne slabosti i padovi u pogrješke. Ima ih
previše za ovaj članak pa ih se prepušta na
razmišljanje svima nama, na obuzdavanje i na čvrstu
odluku "...da ćemo se popraviti i da ne ćemo više
griješiti!
Jedna među
inima hrvatskim pogrješakama jest sklonost biranja i
prihvaćanja tuđinske vlasti. Sve dosadašnje su bile
takove da smo se ih mogli osloboditi političkim ili
ustaničkim metodama.
Sada nas
nepromišljeno i neodgovorno guraju korumpirani
političari u kolonijalni protektorat Europske Unije,
iz koje se, ako svojom zabludom uđemo u nju nikada ne
ćemo izaći. Nestat će nas u sumraku protektorata
Europske Unije. Da bismo obstali i razvijali se kao
narod Hrvati i kao država Hrvatska, mi moramo reći
svoj odlučni i trajni NE ulasku Hrvatske u
neokolonijallističku globalizacijsku Europsku Uniju.
Iz Lisabonskog ugovora, koji važi u
Europskoj Uniji umjesto Ustava vide se odredbe, koje
jasno ukazuju na nestanak Hrvatske pod čizmom EU.
Nešto od toga je vidljivo u djeliću Lisabonskom
ugovoru, kojega se prilaže ovom članku.
Evo nam već sada par primjera loših za Hrvatsku kroz
EU
1. Još nismo ušli u protektorat Europske
Unije, a ista nam je oduzela veći dio Jadrana (Zerp),
nego je Londonskim ugovorom dato 1915. Talijanima, a
lažna povijest komunističke Jugoslavije i komunističke
Hrvatske pripisuje to Paveliću. Dr. Ante Pavelić nije
dao nikome ništa, nego je osobno bio žrtva, koja je
morala podpisom pristati na sprovedbu Londonskog
sporazuma isto kao što je francuski maršal Philippe
Petain morao podpisati akt, kojim oko 3/4 Francuske
predaje Hitlerovoj Njemačkoj.
2. Europska unija uvozi u Hrvatsku bezcarinski
razne robe, koje su na granici upotrebljivosti i
odpada, a Hrvatska je ograničena izvozom u EU svoje
vrhunski kvalitetne robe. Štoviše, uvozom jeftinog
odpada iz EU guši se proizvodnja u Hrvatskoj i stvara
tisuće i tisuće bezposlene sirotinje od nedavnih
ponosnih gospodara i marljivih djelatnica i
djelatnika.
3. Europska Unija se već sada
miješa u unutarnje prilike Hrvatske, intenzivnije,
nego su to radile te iste države EU u svojim
kolonijama. Gogoljski je smiješno, ali treba na
primjerima pokazati: pitanje čvaraka, kulena svježeg
sira, broja voćaka ili vinogradskih čokota, koje
Hrvati smiju posaditi, duljine i oblika krastavaca,
veličine jabuka... Neka mi oproste ova nedužna slova,
što ih koristim za ove primjere iz mozgova EU jer to
spada u subinteligenciju ili krajnju pokvarenost
podlog ljudskog uma.
4. Ako Hrvatska, ne daj Bože uđe
u Europsku Uniju, što NIKAKO ne smijemo dozvoliti, sve
što je najvrijednije pokupovat će ili preuzeti pod
svoju vlast bogati stranci. Pogodovat će im to, što je
Hrvatska već sada prodana kroz enormno visoke dugove,
kojima je također kumovala Europska Unija.
5. Obzirom da ima premalo Hrvata
i Hrvatica za sluge toj EU-gospodi, oni će uvesti u
Hrvatsku po potrebi dva milijuna afričkih i azijskih
izbjeglica i onda zbogom Hrvati i Hrvatska.
6. Mi, još preostali Hrvati ćemo morati
plaćati te Afro-Azijate kao što sada plaćemo 23
nacionalne manjine (isto po preporukama EU!) ili ćemo
napustiti Hrvatsku pred valom raznih naroda iz Afrike
i obližnje Azije.
7. Obzirom da je prirodna
demografija Hrvatske već sada s velikim negativnim
predznakom u odnosu na pomor i odlazak u dijasporu,
ono malo Hrvata što se još nađe u masi među useljenim
Afro-Azijatima i njihovim Eurounijskim gospodarima
svesti će Hrvate na bezpravnu nacionalnu manjinu i to
je kraj Hrvatske za Hrvate. Hrvatska će možda ostati
zemljopisni pojam za EU-provinciju, ako i to?!
8. Najnovija nepravda Europske
Unije prema Hrvatskoj jest Den Haag s vrhuncem
oslobađanja krivnje najvećem ratnom zločincu Ratku
Mladiću. To je naprijed već spomenutu.
Dodajmo tome stav Den Haaga prema Vukovaru i drugim
zločinima koje su genocidni Srbi počinili, a ne
kažnjava ih niti Den Haag niti njemu podaničko
hrvatsko pravosuđe.
Još uvijek
se možemo spasiti od kolonijalizma EU
Izlaz je u neulazu u sumrak Europske Unije. Lažu nas
korumpirani političari da nemamo alternativu. Imamo
alternativu. Ona glasi: Ne, Ne i NE ulaziti u Europsku
Uniju!
Referendum
treba glasiti: Neovisna Hrvatska ili protektorat u EU!
Velika je vjerojatnost, obzirom na ponašanje
političara iz svih stranaka osim Srbovoga HSP-a, da će
se sprovesti referendum za ulazak Hrvatske u EU.
Ponavljam i ponovit ću bezbroj puta: Naše je izraziti
NE u EU, nego ostati i biti Neovisna država Hrvatska.
Naučimo potrebno znanje iz povijesti!
Oslobodimo se svojih povijesnih zabluda od Borne i
Ljudevita, preko Pactae conventae 1102. kad smo
neslogom hrvatskog plemstva podlegli rimsko-mađarskom
dogovoru prema kojemu mađarski kraljevi i drugi
vladari dobivaju vlast nad Hrvatskom, koja je trajala
do 1918.
Niti to nije bilo dosta Germanskom
Svetom rimskom carstvu za vladavinu nad Hrvatskom,
nego dinastija toga carstva Habsburg nameće se 1.
siječnja 1527. na Cetinskom saboru dodatno sa svojom
vlašću na Hrvatima. Tu vlast potvrđuje opijeno
hrvatsko plemstvo uz novogodišnje slavlje, a to nas je
stajalo podčinjenosti čizmi germanskoj do 1918.
Već nakon 15 mjeseci Habsburg-i sjeku glave
hrvatskim prvacima Petru Zrinskome i Franji Krsti
Frankopanu u Bečkome Novom Mjestu jer su tražili
"hrvatske pravice" za slobodu svoga Naroda hrvatskoga.
Današnji Eurounijski Den Haag i Hrvatski generali su
repriza Bečkog Novog Mjesta.
Iza izgubljene bitke na Mohačkom polju
1526. postupno sva Mađarska pada pod tursku vlast i
veći dio Hrvatske, ali jedan dio Hrvatske "Ostatci
ostataka Hrvatskog kraljevstva" nikada nisu pali u
turske ruke.
Od 1690. nadalje Eugen Savojski
oslobađa Mađarsku od Turaka. Slavoniju i Srijem sa
Zemunom oslobađa od Turaka Hrvat Luka Ibrišimović,
Liku oslobađa Matija Mesić i Cetingrad oslobađaju
Slunjani od turskih osvajača.
Nakon te pobjedničke slave Hrvati opet
ponavljaju povijesnu pogrješku. Umjesto konačnog
oslobađanja od Mađara, Hrvati savijaju šiju pred
Mađarima, što završava onovremenom čuvenom slikom i
izrekom:
"Zagrljeni ko brat s bratom rukuje se Mađar s
Hrvatom!"
Kad je Hrvatima dozlogrdilo bratstvo s
Mađarima i vlast Lajoša Košuta supomognuta od Karla
Marxa, Hrvatski ban Josip Jelačić je 1848. najprije
porazio marxističku revoluciju u Beču, a zatim je
pobijedio Košutove marksiste (komuniste) u Mađarskoj.
Umetak
Mi Hrvati u slavi najvećeg hrvatskog bana Josipa
Jelačića zaboravljamo iztaknuti da je Jelalačić bio i
ostao prvi vojskovođa u Europi, što znači i u svijetu
onog vremena , koji je u dvije bitke porazio prve
revolucije vođene marxističkim komunizmom. To su bili
prvi porazi komunizma od Židova Karla Marxa i njegovih
revolucionarnih komunista u Beču i u Budimpešti.
U tome je razlog zašto je komunist J.B. Tito preko
svojih komunističkih feritista (pradivljaka) Vicka
Krstulovića i subinteligentnog Mike Špiljaka srušio
spomenik banu Jelačiću, a ne radi sablje uperene prema
Mađarskoj.
Baš suprotno jer je Jelačićev spomenik srušen kad je
počelo zahlađivanje odnosa između Titovije i Mađarske.
Vjerojatno u tome porazu židovskog marxizma je bar dio
Goldsteinovih mržnja na Hrvatsku.
Povijest poprima daljnje poraze za
Hrvatsku u bratstvu s Mađarima. 1867. dolazi do
Austro-Ugarske nagodbe i stvaranja Austro-Ugarske
države, u kojoj je 1868. dato Hrvatima pravo da
supodpišu tu Nagodbu, kroz koju su izmolili od Mađara
par sitnih mrvica sa svoga vlastitog stola.
Konačno dolazi do sloma Austrougarske
monarhije, a hrvatski političari predvođeni
petokolonaškim Srbinom Svetozarom Pribićevićem odlaze
kao "Guske u maglu" savinuti vrat i na koljenima
primiti velikosrbski, balkanski jaram romskog Srbina
kralja Aleksandra Karađođevića.
Što je sve uslijedilo iza toga ima još živih ljudi,
koji mogu reći istinu jer režimski pisana povijest
uglavnom laže i taji gorku istinu o počinjenim
zločinima na Hrvatima za vrijeme karađorđićeve
fašističke Jugoslavije, za vrijeme Drugog svjetskog
rata i poraća u komunističkoj Jugoslaviji, uključujući
i zločine Milošević-Mesićeve JNA i zločine počinjene
od većeg dijela Pupovčeve i Velimirovićeve
petokolonaške srbske gamadi u Hrvatskoj.
O svemu dotaknutom u ovome članku i o
nespomenutim milijunima hrvatskih žrtava kroz
povijest, o pustošenju hrvatskih bogatstava, o gubitku
hrvatskog kopna, dunavsko-savskog porječja, dijela
Jadranskog priobalja i mora - sve kroz razne unije,
"bratstva i jedinstva", regione i Europsku Uniju
dužnost je misliti svakoj Hrvatici i Hrvatu i reći
Europskoj Uniji svoj odlučni NE!
Nema veće svetinje na ovome svijetu,
nego je to dom i obitelj, domovina i država,
gospodarska, politička i svaka druga nezavisnost,
sloboda, razvoj gospodarstva i blagostanja svome
Hrvatskome narodu na svetom i svetinjsko tlu i moru
Lijepe naše, koja Hrvatskom se zove i tako se treba
zvati i za sva vremena ostati:
Dok nam njive sunce grije,
Dok nam hrašće bura vije,
Dok nam mrtve grobak krije,
Dok nam živo srce bije!
Ostajem uz najljepši hrvatski zov i
pozdrav: Za dom i domovinu Hrvatsku - Uvijek spremni!
Mr.sci.
Dragan Hazler
Besel, 02.
lipnja 2011.
Evo jednog djelića iz naprijed
spomenutog Lisabonskog ugovora:
Umjesto
ustava, nakon dvije godine pregovaranja i tri godine
ratifikacije, EU dobiva novu regulativu
U zemljama Europske unije stupa na snagu Lisabonski
sporazum koji bi trebao pojednostaviti djelovanje
Unije, regulirati međusobnu suradnju, ali i
pristupanje novih članica. Lisabonski sporazum
proizašao je iz Europskog ustava kojeg su 2005.
referendumom odbile Francuska i Nizozemska. Novi
sporazum dogovorn je 13. prosinca 2007. u Lisabonu,
ali je njegovo stupanje na snagu bilo otežano
stavovima irske i češke vlade.
Irci su na referendumu prvo odbacili sporazum da bi
ga godinu dana kasnije ipak prihvatili. Češki
predsjednik je dopustio ratificiranje sporazuma tek
nakon što mu je EU obećao izuzeće iz Listine o
temeljnim pravima.
Što donosi Lisabonski ugovor?
Umjesto rotirajućeg predsjedništva koje se mijenja
svakih šest mjeseci, uvodi se funkcija predsjednika
Europskog vijeća kojega će kvalificiranom većinom
birati šefovi država na razdoblje od dvije i pol
godine.
Uvodi se funkcija Visokog predstavnika EU-a koja će
biti kombinacija sadašnje institucije Visokog
predstavnika za vanjsku politiku i sigurnost i
povjerenika za vanjske odnose Europske komisije. Osoba
koja će obnašati tu funkciju bit će i potpredsjednik
Europske komisije i koordinirat će europske akcije na
međunarodnom planu.
Ugovor također povećava broj političkih područja na
kojima će Europski parlament imati pravo suodlučivanja
zajedno sa zemljama članicama. Radi se o osjetljivim
područjima kao što su pravosuđe, sigurnost i
imigracija. Ugovor određuje da Europski parlament ima
751 zastupnika.
Nacionalni parlamenti Lisabonskim ugovorom prvi put
dobivaju mogućnost kazati svoje mišljenje pri
donošenju europskih zakona. Svaki nacionalni parlament
dobit će prijedloge novih zakona kako bi ocijenio
zadiru li prijedlozi u njegove nadležnosti (načelo
supsidijarnosti).
Ugovor uvodi novi sustav glasovanja "dvostrukom
većinom" po kojemu najmanje 55 posto zemalja članica
koje predstavljaju najmanje 65 posto stanovništva mora
glasovati za novi zakon da bi on prošao.
Novi ugovor uvodi i nove ciljeve kao što su
zajednička energetska politika i strategija borbe
protiv globalnog zagrijavanja.
Ugovor uvodi mogućnost da bilo koja zemlja članica
može napustiti Europsku uniju pod uvjetima koje mora
ispregovarati sa svojim partnerima.
Povelja o temeljnim pravima, tekst od 54 članka o
pravima građana, slobodi, jednakosti, ekonomskim i
socijalnim pravima, postaje obvezujući. Tijekom
pregovora izuzeća su izborile Velika Britanija i
Poljska.
Gornje podebljao i podcrtao Dragan Hazler da se
jasnije uoči pravo Europskog parlamenta na
suodlučivanja zajedno sa zemljama članicama.
Radi se o osjetljivim područjima kao što su pravosuđe,
sigurnost i imigracija. Uz ostalo i zato "NE! ulasku
Hrvatske u EU!
Ovim pravom Europskog parlamenta se sudi Hrvatskim
generalima i Hrvatskoj u Den Haagu, ovim pravom će EU
uvesti u Hrvatsku 2-3 milijuna Afro-Azijata. Nota
bene! D. Hazler
|