Na njegovom putu bili su Honduras, pa Brazi i Južnoafrička Republika, gdje je upoznao svoju suprugu Ivanku, Hrvaticu bračkih korijena, zaljubio se i oćenio. U Johannesburgu im se rodila kčerka Natali, a onda su dobili i dva sina, Božidara i Antu. No niti brak, niti djeca nisu smirili njegov nemirni duh. Slijedeće mjesto boravka bio mu je Caracas, Venezuela. Bavio se raznim poslovima, trgovinom nakita i žitarica, uvozom i izvozom.
Venezuela je poznata po korupciji, pa je i on trebao imati svoju ulogu u njoj. Država je raspisala natječaj za nabavu kukuruza, on je dao svoju ponudu. Vladajući su mu ponudili posao: "ti napiši ponudu na 150 milijuna umjesto 100 koliko stvarno tražiš. Mi zadržavamo 50 milijuna, a ostalo je tvoje." Maslov na to nije pristao, sve je prijavio nadležnim tijelima i objavio u novinama, na radiju i televiziji.
Time je naravno navukao bijes na sebe. Tijekom sudskog procesa pristizale su mu prijenje, htjeli su ga likvidirati, pa se morao bojati i za život svoje obitelji. Pobjeda je bila njegova, a korumpirani političari završili su u zatvoru.
U vrtu svoje vile u Caracasu
Poslovi s kojima se bavio, bili su vrlo unosni, tako da si je mogao priuštiti lijepu kuću na brežuljku iznad Caracasa i poslugu koja je živjela u kući do njegove.
Kada je politička situacija u Venezueli postala je nesnošljiva, Maslov je sve prodao i došao u Hrvatsku. Osnovao je Stranku hrvatskog preporoda i 2000. se kandidirao se za hrvatskog predsjednika. Iako je sam plaćao cijele stranice u novinama, narod ga nije prepoznao. Prisjetimo se, nije ga bilo ni među kandidatima: Stjepan Mesić, Dražen Budiša, Mate Granić, Slaven Letica, Anto Đapić, Ante Ledić, Tomislav Merčep, Ante Prkačin i Zvonimir Šeparović.
Božidar Maslov, predsjednik Stranke hrvatskog preporoda, tada je o rezultatima izbora izjavio za Slobodnu Dalmaciju "Izgleda da nas je Bog potpuno kaznio i da je na naš narod netko bacio caroliju. Ovo je prešlo sve mjere i kao Hrvat osjećam se uvrijeđen, zaprepašten sam što se naš narod želi vratiti u onih prošlih 50 godina."
Posljednjih trideset godina, Maslov je živio na relaciji Hrvatska – Amerika, Split – Caracas – Miami, gdje je otvorio poslove nakon političkih promjena u Venezueli. U Hrvatskoj se, kao i u Venezueli, susreo s korupcijom. Nudili su mu neke firme, ali njemu nije padalo na pamet ikome platiti da mu namjesti kupovinu neke posrnule hrvatske tvrtke.
Međunarodne trgovačke poslove vodio je iz svog splitskog doma, ponekad i iz nekog od svojih omiljenih kafića u kojima ga pamte kao uvijek besprijekorno dotjeran u odjelima omiljene mu plave boje. Iz politike se totalno povukao. Zaključio je da treba proći još puno vremena da se promijeni mentalitet ljudi, jer je komunizam u njihovim glavama ostavio preveliki smrdljivi trag. Dok to ne bude, neće biti ni napretka.
Djeca su mu, govorio je, najveće blago. Podarili su mu i dva unuka, nogometaša - Sebastiana i Božidara.
Kad je prije nešto više od godinu dana otišao na operaciju srca u Houston, vjerovao je u najbolji ishod. Ali, operacija je ostavila traga. Vratio se u Hrvatsku, samo nekoliko dana prije smrti još je sa sinom bio u lokalnom kafiću u Šestanovcu i uživao u divnom danu. Dva mjeseca prije svog 80. rođendana, pridružio se svojim roditeljima na onom svijetu.
30.10.2019. godine pokopan je na grublju Katuni-Kreševo u mjestu Šestanovac (Općina), Splitsko-dalmatinska, Dalmacija, Hrvatska.
Od njega se oprostila ožalošćena obitelj: djeca Natali, Božidar i Ante s majkom Ivankom, unuci Sebastian i Božidar, zet John, nevjesta Catarine, brat Jozo s obitelji, obitelj pok. brata Mate, obitelj pok. sestre Ane Baraban, mnogobrojna rodbina i prijatelji.
Priredila D. Gaupp
|
