Jači, a jači je onaj tko je materijalno bogatiji, smije:
ucjenjivati, prijetiti, opominjati, sankcije uvoditi,
svoju pravdu i svjetonazor nametati, uzimati te pod
svoje okrilje i odbacivati. Sve je dozvoljeno radi viših
interesa "velike demokracije i naprednog svijeta" koja
se deklarativno izjašnjava protiv svih oblika korupcije,
zato da može korupciju legalno provoditi.
Slavimo blagdan Isusovog uskrsnuća,
ali ne kao izolirani čin i događaj Isusova života,
nego kao posljedicu svega onog što je uskrsnuću
prethodilo: izdaja, mržnja, zavist, pohlepa za vlašću,
korumpirana religiozna i politička vlast.
Na početku korizme čitali smo o
Isusovom četrdeset dnevnom postu u pustinji. To je bio
početak njegovog javnog djelovanja. Njegov svečani
ulazak u Jeruzalem, prije par dana, na Cvjetnicu,
završetak je njegovog javnog djelovanja. Na početku je
pred Isusom bilo pitanje: kakav će on Mesija biti?
Hoće li biti onakav kakvog ga narod želi i očekuje, a
to znači da pokaže svoju moć i vlast, a Isus je
izabrao služenje i otklonio trostruku sotonsku napast
vladanja: stvarima, ljudima i Bogom. Na kraju svog
javnog djelovanja, Isus ulazi u Jeruzalem kao kralj,
ali ne na konju, jer je konj znak ratnika i
pobjednika, nego na magarcu, kao mironosac.
Isusu kao Sinu Božjem, kao Bogu
samome, jedinom pripada vladati i gospodariti, a Isus
se toga od samog svog početka odrekao, i ni u jednom
trenutku nije podlegao toj napasti da posegne za moću
i vlašću, a osudit će ga i razapeti upravo korumpirana
vjerska i politička vlast.
Je li to znači da je vlast i da su
političari oduvijek po svojoj naravi korumpirani? Je
li to znači da su oni spremni na sve moguće vrste
koalicija, pa i takvih gdje baš ništa nemaju
zajedničko, i mrze se međusobno ko' sami đavli, ali
kad je u pitanju ostanak na vlasti, sve su opcije
moguće? Može li se u politici govoriti o poštenju,
istini, pravdi, nakon što je jedini Pravednik svijeta,
Isus Krist, visio na križu? Ako su se usudili razapeti
Sina Božjega, unatoč toga što su znali da nemaju
razloga za to, čemu se može nadati ostatak svijeta?
Židovski narod je bio preponosan na
svoje izabranje i sebi su nazivali Izabrani narod
Božji i dičili se time da im je Bog kralj, da njima
samo Bog upravlja, a sad rimskoj okupatorskoj vlasti,
koju mrze iz dna duše, kažu: "Mi nemamo drugog kralja
doli Cezara". To je bogohulstvo. To je svetogrđe. To
je prodavanje duše đavlu. Odriču se Boga, i to ne bilo
tko, nego službena vjerska vlast, i umjesto Boga staje
na stranu cara, a Isusa razapinju za bogohulstvo, s
optužbom: "Mora umrijeti, jer on čovjek sebe pravi
Bogom". To je politika. Potpuno zdravog čovjeka
proglasiti potpuno ludim, da se sačuvaju stečene
pozicije. Da stvar bude gora i da ide u potpunosti u
propast: vjerska se vlast odriče Boga, i sklapa pakt s
poganskom okupatorskom vlasti, protiv svog
sunarodnjaka. To je sumrak i pomračenje zdravog razuma
i svjesno opredjeljenje za sotonsku stranu. Svjesno
odbacivanje Boga, u ime Boga, i stajanje na stranu
Zloga.
I u takvom političkom korumpiranom
zločinačkom scenariju Isus ostaje dosljedan sebi i ide
do kraja. Put koji si je zacrtao na početku javnog
djelovanja ne mijenja ni milimetra. Sve zlo svijeta ne
može pomutiti Božje planove spasenja. Sva mržnja i
tama svijeta ne može se mjeriti s Božjom ljubavlju,
niti je može pobijediti. Zato cijeli tjedan koji
prethodi Uskrsu zovemo Veliki i Sveti. Slavimo
nepobjedivu Božju ljubav. Veliku, ogromnu, beskonačnu,
neuništivu. Koja zna trpjeti, čekati, praštati, nadati
se. Koja zna čekati da mi nadođemo, kao kvasac, da mi
shvatimo, da mi progledamo, da se uvjerimo, da se
obratimo.
Takvu ljubav nije mogla zaustaviti
niti smrt, niti grob. Zato ćemo kroz ovih pedeset dana
vazmenog vremena koji su pred nama u svim evanđeoskim
izvještajima o uskrsnuću slušati kako Isus i nakon
smrti i uskrsnuća nastavlja hodati i susretati svoje
učenike. Nastavlja svoje javno djelovanje na isti
način kao i prije smrti. Ne čeka da ljudi dođu k njemu
nego on ide k njima. Isus mora ići. Isus je neprestano
na putu. Nema te zemaljske sile koja ga u tome može
spriječiti. Kraljevstvo Božje koje je propovijedao i
za koje je život položio, mora dođi do "kraja Zemlje".
Kvasac Kraljevstva Božjeg mora prožeti ovaj svijet.
To su nakon svega shvatili i njegovi
najbliži učenici i apostoli, žene i muževi, koji nakon
vijesti o Isusovom uskrsnuću trče s groba, trče do
groba, trče od groba, a nakon susreta s Isusom
uskrsnulim trče cijelim svijetom i pronose Radosnu
vijest pobijede Ljubavi nad Zlom.
Jesmo li mi radosni maratonci i
glasnici Isusova uskrsnuća? Ako u svijetu još uvijek
vlada onaj isti mentalitet koji je Isusa odveo na
križ, jesmo li mi prekinuli ili toliko usporili ono
oduševljenje Isusovih glasnika uskrsnuća?
Nismo pesimisti. Toliko je uskrsnuloga
prisutno u mnogim dobrim ljudima, ali se Zlo žestoko
bori. No što je ono borbenije, to naše svjedočenje
treba biti prisutnije. Na nama je da se odvažimo i
krenemo, a Isus nam već izlazi ususret i upravlja naše
korake na put spasenja i života. Sretan Uskrs i
blagoslovljeno Vazmeno vrijeme!
Fr. Ivica
Petanjak
Župa Gospe Lurdske
Rijeka, Uskrs 20.
travnja, 2014. - Propovijed iz župskog listića |
