Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

USPOMENE O "NARODNIM NEPRIJATELJIMA"     (26.07.2017.)

Prikaz knjige sje─çanja ÔÇô Marija Jagati─ç-Nosalj: "Uspomene"

Kad hrvatski ─Źovjek koji je ┼żivio u vremenu jugokomunizma slu┼ía rasprave saborskih zastupnika SDP-a, HNS-a i SDSS-a, mora se zapitati u kakva su to ─Źudovi┼íta izrasla privilegirana djeca komunizma? Svima za otrije┼żnjenje treba preporu─Źiti ─Źitanje knjige "Uspomene", autorice Marije Jagati─ç-Nosalj. To je knjiga koja ukazuje na uzroke stradanja Hrvata prije Drugog svjetskog rata, za vrijeme NDH, te u suludom vremenu poslijeratnih bolj┼íevisti─Źkih odmazdi, OZNA-┼íkih i UDBA-┼íkih privo─Ĺenja na ispitivanja, no─çnih ubojstava i komunisti─Źkog ideolo┼íkog ispiranja pameti poga┼żenom hrvatskom ─Źovjeku u vlastitoj domovini. To je knjiga pitanja i odgovora o opstanku Hrvata ju─Źer, danas i sutra.

Marija Jagati─ç-Nosalj vrijedno je zapisivala doga─Ĺaje od najranije mladosti, iz vremena srpsko-┼żandarskog terora stare Jugoslavije, sve do punine svoje starosti u vrijeme dosanjane hrvatske slobode. Prema osobnom navodu pro┼żivjela je vrijeme ─Źetiriju vladavina, stare Jugoslavije, NDH, komunisti─Źke Jugoslavije, kona─Źno do─Źekav┼íi uspostavu hrvatske dr┼żavnosti, ali i drugi rat protiv Hrvatske.

Iskusila je vrlo te┼żak, krvavi ┼żivot obespravljene nevine ┼żrtve poslije Drugog svjetskog rata. Knjiga je pisana romansirano, mjestimi─Źno potresno do suza, o vremenu zloduha jugostaljinisti─Źkog re┼żima. ┼áto su prolazili oni koji su klasificirani kao "dr┼żavni neprijatelji", to nam vjerno opisuje autorica kroz vlastita iskustva pro┼żivljenih vremena i doga─Ĺaja. Kako su obespravljeni podizali svoju djecu, a kako su djecu odgajali njihovi komunisti─Źki tla─Źitelji? Rezultati su i danas vidljivi, upravo u Hrvatskom saboru.

Autorica donosi niz vrijednih osobnih razmi┼íljanja i zaklju─Źaka, posve to─Źnih politi─Źkih ─Źinjenica, pou─Źnih za dana┼ínje vrijeme. Zapisi zavr┼íavaju pod zavr┼íetak njezina ┼żivota, u spomen svojoj obitelji i cijelom hrvatskom narodu "sa ┼żeljom da se nikad vi┼íe nijednoj obitelji i nijednom narodu ne dogodi ┼íto se nama dogodilo..." isti─Źe autorica u uvodnoj posveti. Knjiga "Uspomene" ugledale su svijetlo dana kao njezina oporuka, posthumno objavljena ne samo nasljednicima u obitelji, ve─ç i cijelom hrvatskom narodu. "Uspomene" su tiskane zahvaljuju─çi njezinom ne─çaku dr. sc. Ivanu Hrvoi─çu, koji kao uspje┼ían znanstvenik i poslovan ─Źovjek danas ┼żivi u Kanadi.

A ┼íto je to autorici Bog namijenio u ┼żivotu? Hrabroj i ─Źvrstoj hrvatskoj ┼żeni Mariji, prije svega te┼żak kri┼ż, koji je s mukom uspjela iznijeti. Ro─Ĺena je 1921. godine na obali Save, na velikom obiteljskom imanju u selu Martinska Ves, desetak kilometara sjeverno od Siska. Opisala je prelijepo djetinjstvo na hrvatskom bogatom selu koje ni u ─Źemu nije oskudijevalo. U susjednom selu Trebarjevo ro─Ĺena je njezina majka Milka iz obitelji Jan─Źir, kao k─çer Katarine Radi─ç, sestre Stjepana Radi─ça.

Marijin tata bio je veliki domoljub Mate Jagati─ç, hrvatski politi─Źar onog vremena. Njegova bra─ça bili su o┼żenjeni za dvije ne─çakinje Stjepana Radi─ça, obitelj je bila rodbinski i politi─Źki povezana sa bra─çom Antunom i Stjepanom Radi─çem. Marijin otac Mato bio je svjedok ne─Źuvenog zlo─Źina u Beogradskoj skup┼ítini kobnog 20. lipnja 1928. g. kada su poubijani i ranjeni hrvatski narodni zastupnici.

Autorica pamti o─Źeve rije─Źi iz vremena svoje mladosti: "Bo┼że kakav je to narod koji u skup┼ítini ubija na┼íe vo─Ĺe, na┼íe poslanike, narod koji se igra zemaljskoga boga, kojemu ni┼íta nije sveto? Tko mo┼że ┼żivjeti s takvim narodom i biti s njim u zajednici, kad ti ljudi ne priznaju ni┼íta i nikoga, nego se iz generacije u generaciju pona┼íaju kao hajduci na na┼íoj zemlji, po na┼íim ku─çama?"

Otac Mato Jagati─ç bio je do krajnosti posve─çen politici za op─çe hrvatsko dobro, ma┼ítao je o slobodi Hrvatske, o odvajanju od Srbije, znaju─çi da Srbi ne ─çe lako pustiti "masnu kost", misle─çi na Hrvatsku. Organizirao je narod, raspa─Źavao proture┼żimske letke, ─Źesto izbivao sa imanja, stalno je bio privo─Ĺen, zatvaran i maltretiran od velikosrpskih ┼żandara. Martinska Ves bila je op─çina kojoj su pripadala sela Gornje Posavine: Dubrov─Źak, ┼Żeljezno, Luka, Trebarjevo, Mahovo, Ljubljanica, Setu┼í i Ti┼íina. U selu je od davnina bila ┼żupna crkva Sv. Martina. Iz svih sela bio je veliki otpor velikosrpskom ugnjetavanju. U ─Źasu raspada stare Jugoslavije, nastalo je sveop─çe narodno veselje, smatralo se kako je kona─Źno mukama i torturama velikosrpske politike do┼íao kraj. No bilo je to samo za kratko vrijeme.

Otac se odazvao politi─Źkom pozivu i oti┼íao u Zagreb, na slu┼żbu u dr┼żavni ustroj toliko pri┼żeljkivane nove hrvatske dr┼żave. Bio je vrlo blizak poglavniku Anti Paveli─çu, kao jedan od savjetnika. Ubrzo Mate Jagati─ç uo─Źava lo┼í razvoj doga─Ĺaja, uvi─Ĺa kako Nijemci nisu prijatelji ve─ç gospodari situacije, uo─Źava pogre┼íke usta┼íke vlasti. Ve─ç 1943. najavljuje kako ─çe Nijemci izgubiti rat, a komunizam ─çe pobijediti. U raspravama se sukobljava s Paveli─çem, koji podi┼że svoj pi┼ítolj na njega. "Pucaj, Ante, pucaj u Hrvatsku!", uzviknuo mu je otac.

Mate Jagati─ç postaje "politi─Źko groblje" kako se to tada nazivalo, zavr┼íio je u ku─çnom pritvoru i pod nadzorom. Pada u potpunu nemilost. Po─Źetkom 1945. kraj se nazire, a obitelj Jagati─ç strepi za svoju sudbinu, otac ka┼że da im se ne ─çe ni┼íta dogoditi, jer samo sebe smatra odgovornim. Po─Źetkom svibnja 1945. usta┼íe dolaze u Sisak po obitelj Jagati─ç i odvoze ih za Zagreb. Supruga s djecom odbija i─çi u egzodus. Marija, majka dje─Źaka Ivice, imala je 24 godine kad se s ocem u vihoru zavr┼íetka rata zauvijek oprostila.

Kao ponosan ─Źovjek Mato Jagati─ç nije stigao daleko. Vidio je ogroman zbijeg i u┼żasan kaos u koji je upao hrvatski narod pri povla─Źenju iz Zagreba. Sa izbjeglom vojskom i narodom nije pre┼íao hrvatsku granicu. Ispunio je svoje obe─çanje da s Nezavisnom dr┼żavom Hrvatskom umire i on. Prije granice po─Źinio je samoubojstvo. Hrvatsku je neizmjerno ljubio, to opisuje njegova k─çer Marija.

"Hrvati su krvlju platili ─Źetiri godine nazovi slobode", pi┼íe autorica. Zatim opisuje sve ono ┼íto su ┼żene kasnije pro┼żivjele gledaju─çi hrvatske mu┼żeve na kri┼żnim putevima. U selu su ostale samo ┼żene, to se najbolje vidjelo u crkvi na misama. Partizanska milicija rastjeruju ┼żene iz crkve, odvode ┼żupnika Karla Grui─Źi─ça kojeg kasnije nisu vi┼íe nikada vidjele. Komunisti─Źka vlast plja─Źka ku─çe, ┼ítale, tavane, hrvatske ┼żene i djeca ostaju bez zaliha hrane. Ulaze u ku─çe, odnose sve ┼íto im se svidi. Po─Źinje nesta┼íica, jer polja nema tko ni s ─Źime obra─Ĺivati. U neko─ç bogato posavsko selo useljava siroma┼ítvo, preostaje samo molitva, vjera i pouzdanje u Boga.

Uskoro slijede jo┼í ve─ça isku┼íenja i jo┼í te┼żi kri┼żevi. Marija ostaje i bez majke. Jedne no─çi u velja─Źi 1946. dolaze komunisti─Źki ubojice pred njihovu ku─çu. Lupaju na vrata, tra┼że da im se otvori. Zapucaju, ubiju majku Milku i njezinu sestru Anu. U susjednoj ku─çi ubiju i Aninu trudnu k─çer Jagicu. Dolazi milicija, ─Źudi se kako je Marija ostala ┼żiva. Dakle i ona je trebala biti ubijena. Pokop je bio odmah drugi dan. Pu┼íka je prona─Ĺena, ali ubojici se nije sudilo. Na─Ĺena je u ku─çi partizanskog oficira, koji je ubijao i ranije na kri┼żnom putu, izvla─Źe─çi zarobljenike iz kolone. Tre─çi dan od pokopa Marija je dobila poziv od OZNA-e. Rekli su joj da nema pravo ostati u selu. S pu┼íkama su je istjerali iz rodne obiteljske ku─çe. Sa ┼íestogodi┼ínjim dje─Źakom Ivicom na rukama, nije smijela ni┼íta uzeti sa sobom, ni dje─Źji kaputi─ç, ni cipelice, a vani je bilo pola metra snijega.

Bilo je to vrijeme sotone, zapisala je autorica u svojim "Uspomenama". No to nije kraj Marijine kalvarije. Prognana iz rodne ku─çe u Martinskoj Vesi, pje┼íke po snijegu uspijeva do─çi do kume u Sisku. Ne zadugo, iz Siska odlazi u Petrinju, potom u Zagreb, kod sestre i ┼íogora. Poku┼íava negdje pre┼żivjeti, zapo─Źeti novi ┼żivot. No "bili su to stra┼íni dani o─Źaja i tuge", kako ih sama opisuje.

Opisala je poslijeratna hodo─Źa┼í─ça pre┼żivjelih na Mariju Bistricu, sve pod jakim stra┼żama i provokacijama milicije. Opisala je groblje u Martinskoj Vesi u poslijeratnim godinama na Svi svete, kad su mnogobrojne svije─çe gorjele pod sredi┼ínjim kri┼żem za sve one mu┼żeve koji se nikada vi┼íe nisu vratili, niti se doznala njihova sudbina. Zapisala je tu┼żnu kronologiju svoje obitelji iz Martinske Vesi: "I obitelj Jagati─ç je nestala iz sela, izbrisana je u katastru kao da nikad nije postojala. (...) Jedino je groblje svjedok da smo ondje nekad ┼żivjeli."

Opisala je i veliko strati┼íte u vrbiku kod Petrinje, potom logor u zagreba─Źkom Maksimiru i ljude koji su nestajali preko no─çi. Ako se tko ponegdje i vratio s kri┼żnog puta, tako─Ĺer ga je pojela no─ç. Tako su se ubojstva nastavljala sve do 1950. godine. Te je godine do┼żivjela jo┼í jednu stra┼ínu tragediju. Izgubila je desetgodi┼ínjeg sina, zbog injekcije tetanusa. Cjepivo je stiglo iz Rusije, a u njemu je bila ┼żiva vakcina. Mnoga su djeca te godine iz bolnica zavr┼íavala na groblju. Imala je tada svega 29 godina, a ┼żivot ju je ve─ç posve skr┼íio.

No vjera u Boga, odlu─Źnost i prkos hrabre Hrvatice, odr┼żali su Mariju. Kroz neko vrijeme odlu─Źila se za novi brak sa Stevom, prognanim Hrvatom iz Srijema. Uskoro se rodila djevoj─Źica. Obitelj je zbog zdravstvenih okolnosti i posla preselila na Lo┼íinj. Tamo po─Źinje novi tretman UDB-e. No Marija se sada s velikim iskustvom s takvim ispitivanjima sve bolje nosila. Obitelj Nosalj je osnovala novi dom, te┼íkim i mukotrpnim radom. Suprug je za─Źudo dobio paso┼í i oti┼íao na privremeni rad u Njema─Źku te tamo "privremeno" radio 20 godina. K─çer Nena je zavr┼íila studij u Zagrebu.

Od petero bra─çe i jedne sestre iz obitelji Mate Jagati─ça u Martinskoj Vesi nitko nije opstao u selu s tim prezimenom. Tako su nestale mnoge obitelji i propala mnoga sela. Martinska Ves prozvana je za vrijeme rata usta┼íkim gnijezdom i u komunizmu se zadr┼żao taj naziv.

Marija je nastavila ─Źekati slobodu i do─Źekala je novu Hrvatsku dr┼żavu. Suprug Stevo je preminuo 1993. i pokopan je na Mirogoju. Marija je preminula 2002. godine, po─Źiva uz supruga i svog sina Ivicu. Bilje┼żila je uspomene do zadnjeg trenutka. Ostavila je u knjizi, osim svojih te┼íkih uspomena i niz vrlo pou─Źnih razmi┼íljanja, ispravnih zaklju─Źaka i op─çe dru┼ítvenih korisnih savjeta. Zapisi vjerodostojno opisuju komunizam, represiju i pogubnost te ideologije na selu i u gradu, sa svim zlo─Źina─Źkim posljedicama za hrvatski narod i nove nara┼ítaje. Na kraju je Marija napisala "Na┼í narod nikad nije izgubio vjeru u Boga (...). I tebe, moja prelijepa domovino Hrvatska, neka dobri Bog ─Źuva i vodi!", posljednja je re─Źenica autorice u knjizi "Uspomene".

Hrvati imaju pravo na istinu! Knjiga ÔÇťUspomeneÔÇŁ izvrsna je podloga za scenarij i filmsko ostvarenje. Istinu je potrebno ┼íiriti i na filmskom platnu, posebice la┼żnim antifa┼íistima i djeci komunizma koji danas u Hrvatskom saboru i kroz medije poni┼żavaju zdrav razum hrvatskog ─Źovjeka.

"Uspomene" tete Marije Jagati─ç-Nosalj o─Źuvao je od zaborava njezin ne─çak dr. sc. Ivan Hrvo─ç, unuk politi─Źara Mate Jagati─ça. Ivan je tetin rukopis uredio i odlu─Źio ga tiskati. Nije pogrije┼íio! Ostvario je izuzetno korisno djelo, kako bi upozorio nove nara┼ítaje da svi oni koji ┼żele zaboraviti pro┼ílost, u biti mrze Hrvatsku kao slobodnu zemlju. To su ta ─Źudovi┼íta, odgojena kao privilegirana djeca jednog zlo─Źina─Źkog razdoblja. Ve─çina njih, jo┼í i danas ┼żele isto ┼íto i njihovi komunisti─Źki o─Źevi: isprati pamet, skr┼íiti ponos hrvatskog ─Źovjeka, u┼żivati privilegije i trajno ostati na vlasti.

S pouzdanjem u Boga domoljubi ipak opstaju, usprkos stra┼ínih ┼żrtava istrjebljenja. Zaklju─Źno, ako Hrvatska obnovi selo i gospodarstvo na selu, imamo priliku spasiti domovinu od iseljavanja i odumiranja. To je u biti povijesna po(r)uka te vrijedne knjige sje─çanja o tzv. "oslobodiocima" i posljedicama la┼żne komunisti─Źke ideologije sve do danas.

Damir Borov─Źak, hkv.hr

www.hkz-kkv.ch

143 - 2017

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU