Dostojanstvo Hrvatskoj nije vratio, jer nije shvatio da
ma koliko god puzao pred Haagom i EU, Hrvatska ne ulazi
u EU prije 2012.. Što se tiče unutarnje politike bio je
daleko bolji od predhodnika, ali u borbi sa glavnim
gospodarskim kočnicama: korupcijom, sindikatima i
prezaduženosti države, manjkala mu je posljednja
odlučnost jedne Margaret Thatcher.
Međutim, nisu Sanaderovi uspjesi odnosno neuspjesi
glavna tema, nego način kako i kada je otišao.
Predsjednik vlade je napustio komandni most za
najvećeg nevremena, kada kapetan broda treba pokazati
što vrijedi i zašto je kapetan. Svaki čovjek sa imalo
osjećaja odgovornosti odradio bi mandat do kraja, ako
ga u tome ne sprečava zdrastveno stanje, što kod
Sanadera nije slučaj. U Švicarskoj najobičniji
zaposlenik ima otkazni rok od najmanje mjesec dana,
tri mjeseca je uobičajeno, a u slučaju veće
odgovornosti i više funkcije,
firma se osigurava otkaznim rokom do šest mjeseci.
Naš šef države se u tri dana razdužio, a da pri tome
nije dao ama baš nikakvo suvislo obrazloženje. Stari
lisac Šeks je doduše pokušao (bezuspješno) uvjeriti
gledatelje i voditelja emisije "Nedjeljom u dva" u
suprotno, natucajući: "... Pokazao je on EU, ...
njegova ostavka daje mogućnost razrješenja slovenske
blokade...".
Toj sam izjavi dao važnost tek kada sam čuo novu
predsjednicu vlade, Jadranku Kosor, dan ili dva
kasnije u emisiji "Dnevnik plus". U prvom momentu me
je gospođa Kosor pozitivno iznenadila. Govorila je
vrlo tečno, suvislo i kompetentno, za razliku od
Šeksa. Sve bi bilo dobro da na upit voditelja emisije
o slovenskoj blokadi nije odgovorila otprilike
slijedeće: "Mi predlažemo EU da osnuje komisiju koja
će pregledati naše dokumente i ako utvrdi da ima
dijelova koji prejudiciraju granice, mi ćemo taj dio
teksta izvaditi, naravno uz uslov da onda Slovenija
odmah deblokira pregovore".
Pa upravo to Slovenci i traže! Zar je moguće da
Sanader, ne prljajući vlastite ruke, na taj način želi
Hrvatsku uvesti u EU? Je li moguće da se Sanader potom
namjerava vratiti na političku scenu i kandidirati za
hrvatskog predstavnika u europskom parlamentu? Ne
želim vjerovati u tako nešto, ali nekada nisam mogao
zamisliti niti njegovu akciju - locirati,
uhititi, izručiti.
... A DRUGI JE NA ODLASKU
Oprošteno jest grešnima, zulumćaru, ubojici,
oprošteno svima, svima, samo ne izdajici.
Antun Nemčić, Grob kaluđera
Der grösste Lump im ganzen Land, das ist und bleibt
der Denunziant.
(Najveći nitkov u cijeloj zemlji, jest i ostaje
denuncijant.)
Hoffmann von Fallersleben
Predsjedniku države, g. Stipi Mesiću, završava
mandat. Moć i vlast je droga koje se on teško odriče.
Najradije bi po komunističkom običaju ostao doživotno,
ali i sam uviđa da to danas nije više moguće. Zato
razmišlja o novoj stranci, a u najmanju ruku očekuje,
kako reče, da njegov nasljednik bude antifašist.
Fašista nigdje na svijetu ni za lijek, ali Hrvati bi
se trebali i dalje boriti protiv fašizma. Prevedeno na
svima razumljivi hrvatski, to znači - reciklirani
komunisti se boje kao vrag tamjana razotkrivanja
komunističkih zlodjela i osude javnosti, i zato mora
doći antifašista i to spriječiti.
Citiranjem uvodnih stihova rekao sam sve bitno što
mislim o sadašnjem predsjedniku. On je oduvijek bio
političar s prstom u zraku, kako bi znao odakle puše
vjetar i pravovremeno se okrenuo. Koji puta je bio
brzoplet, kao za vrijeme hrvatskog proljeća, ali je
ubrzo shvatio grješku i ispravio je. Zato je u pravo
vrijeme pjevao ustaške pjesme,
ali i pravovremeno se vratio na početnu poziciju:
komunist pod krinkom antifašiste.
Tko nakon Mesića? Od do sada najavljenih kandidata,
jedini je prof. dr. Miroslav Tuđman imao hrabrosti
javno reći: predsjednik Mesić je krivokletnik i
veleizdajnik, jer je svojim krivokletstvom stavio
Hrvatsku na optuženičku klupu (knjiga "Vrijeme
krivikletnika", DO 99.)
Ali, i na osnovu drugih kriterija, a jedan dio
možete pročitati u ovom broju, ja mislim (naglasak je
na 'ja', jer to moje mišljenje ni na koji način ne
izražava stav HKZ-a), da bi za Hrvatsku najbolje bilo:
Nakon Tuđmana nije trebalo Mesića, ali nakon Mesića
nužno trebamo Tuđmana!
Oosvin
Gaupp, Društvene obavijesti broj 103
www.hkz-kkv.ch |