Scripta manent! uče nas stari mudraci! Ono što je napisano ostaje, a samo izgovoreno obično ide u vjetar. Ova misao me uvijek podsvjesno vodi na teren prijevara u ljubavi.

Danas je suvremena tzv. komunikologija, možda i ne htijući i ne znajući, dovela skoro do uništenja onoga što je bila uobičajena čvrsta veza dviju osoba, različitog spola, koje su izmjenjivale ljubavna pisma. Ljubavno pismo, ne može zamijeniti ljubavni mobitel. Bože, kolike stotine ljubavnih pisama sam imao u svojim rukama? Koliko li sam ih samo napisao u vrijeme dvogodišnjeg vojnog roka u Kičevu od 1962. - 1964? Ne mogu se više ni sjetiti.

Da se ne bi rodile neke bube u glavi od tih ljubavnih pisama - čija su, kojim sam to osobama pisao, odgovaram. Ne mogu nikako zaboraviti svog nepismenog desetara Đoku, kojemu sam uvijek morao pisati ljubavno pismo njegovoj Milevi. Svaku rečenicu sam morao početi: 'Moja draga i mila Milevo!' Trebali ste vidjeti kako bi mu se lice ozarilo dok je slušao što sam napisao. Jednom nisam napisao to - moja draga i mila Milevo, odmah me je upozorio. Kasnije sam bio malo berekin pa bih čitao taj 'refren' iako ga nisam pisao prije svake rečenice. Normalno je bilo da i Milevin odgovor čitam samo ja.

Što tek reći o Ejubu i njegovoj Fati?

Vjerojatno znadete da sam krenuo autobusom 29.5. u društvu 51 osobe iz različitih biskupija Lijepe naše, bio aktivni sudionik 7. Svjetskog susreta obitelji u Milanu. Prva tri dana se je održavao kongres pod naslovom: 'OBITELJ, RAD I SVETKOVINA (FESTA)'' gdje su nastupali birane osobe, stručnjaci takve problematike pred predstavnicima 153 države svijeta. U glavnim crtama je TV Dalmacija snimila razgovor sa mnom. Mogućnost slušanja tog razgovora je večeras, 7.6.2012. u 20:15 h. Da me oslobodite suvišnih pitanja i da mi poštedite grlo najprije to pogledajte pa onda eventualno pitajte što vam srce želi, nastojat ću odgovoriti, koliko znam i umijem. Nemojte da mi netko reče, kako je zaboravio pogledati, a prikrije uzrok, jer mora gledati jednu od toliko ponuđenih sapunica na našim dalekovidnicama. Sapunice me tjeraju u razmišljanje da su one potrebne svima kojima je nužan sapun za pranje ne samo ruku.

Unatoč opravdanog umora u svezi sa svjetskim danom obitelji u Milanu, ipak imali smo veliku sreću da puni tjedan dana ne slušamo srcedrapeteljne preplaćene 'stručnjake' za laži, podvale, klevetanja. Prijatelj mi je ostavio novinu, koja je nekada bila tiskana u skoro 200 000 primjeraka i to je bilo otisnuto na svakom primjerku. Sada nema otisnutog broja, vjerojatno zbog nedostatka brojeva na kompjuterskoj tastaturi, a možda i zbog toga, što joj se bliži finale koje je doživjelo njeno gay dijete, za koje je tadašnji predsjednik vlade, nekadašnji student rimske bogoslovije, izjavio kako bi bilo nezamislivo da se ugase novine bez kojih bi bio osiromašen prostor tiskovina, a radi se o (ne)djelu novinarskih 'genija' koji su u punom sastavu, posebno njih šest, šestokraka, zasjeli u vodeća mjesta SD-a.

No niti bogata novčana masa koju je udijelio moj mlađi kolega s teologije dr. Ivo Sanader, niti Soroševi rastvoreni novčanici nisu spasili novine čiji korifeji imaju jednu jedinu zajedničku crtu: ne mogu doći sebi da se je ostvarila hrvatska država, iako Sava ne teče prema Ljubljani (Titova izjava na Tv u vrijeme 'Hrvatskog proljeća'), te prijezir i mržnju prema svemu što je katoličko, iako jedan od njih, na slici svoje kolumne djeluje kao nevinašce, a onima koju su imali 'prednost' vidjeti ga uživo, nije se čuditi da im se je srce okamenilo ugledavši ga u stvarnosti, a što bi bilo da mogu pogledati u njegovu infernalnu nutrinu?

To mu nije smetalo da od Crkve, koju pljuje svaki dan i sat, zatraži pismenu dozvolu da bude kum na krizmi kćeri svoje ljubavnice. Našao se je jedan jedini svećenik, onaj nadasve, koji je mirno dao potvrdu sa svojim potpisom i pečatom, iako vođa šestokrake nije član njegove župe, no bio je ipak pošten priznati da je napustio svoju zakonitu ženu. Sada je već s novom drugaricom s istoka koja je toliki niz subota srbovala na srpskom u tzv. hrvatskoj tiskovini. Njegov duhovni mentor u stilu njegove političke opcije, koja nije politička, a koji se bori za etiku, samuje u hrvatskom saboru. Zahvaljujemo hrvatskoj dalekovidnici dok prenosi sabor, da malo stavljaju kadar tog nad. Ne želim nikoga pozivati na kamenovanje čovjeka pod teškim procesom, ali mi se čini da je, premda nekadašnji bogoslov, rijetko mislio o onoj Isusovoj prispodobi o mudrim i ludim djevicama. Sve su one uzele upaljene ferale u svoje ruke, ali i ulje za svaki slučaj, dok 5 njih ludih nije ponijelo dostatno ulja. I čemu feral, kad nema ulja?

Nisam mogao vjerovati svojim očima kada sam pročitao što se sve radi, piše, podvaljuje u svezi s danom D - danom nazvanim od organizatora - paradom ponosa. Zar sami nisu shvatili, ili zar im sveprisutne psihologinje, nisu mogle savjetovati da jedna doista manjinska promilska populacija ne smije ničim izazivati ostale?

Počinjem od lakših prigovora. Izvjesni dr. filozofije predbacuje našem nadbiskupu dru Marinu Barišiću zašto se ne oglasi i ne pozove narod. Pametniji i veći potez govora šutnje našeg nadbiskupa nije se i ne može očekivati. Pitam uvaženog nekada druga, a sada prekrštenog druga tj. gospodina da mi nađe jednu propovijed, jedno pastirsko pismo u kome nije eksplicite ili implicite pisao i govorio naš nadpastir, o svemu što uvaženi profesor traži od njega. Reklo bi se pučki - učiti oca kako se stvaraju djeca. Razmišljanje profesora pokazuje kako, iako profesor, ne prati što bi trebao pratiti.

Ono pak što je učinila i rekla prva dama hrvatske diplomacije, ako je rekla i učinila, ne bi bio u stanju učiniti šef podzemlja, anđeo svjetlonoša, a u prijevodu Lucifer. U svakoj normalnoj zemlji bi pala vlada, a osoba koja je tako izjavila bilo bi joj javno suđeno. Pred godinu dana sam je napismeno zamolio da mi pošalje 'katekizam' gayeva, kojeg je lako naći na internetu pod naslovom STRAŽNJA STRANA, ali po običaju nije se udostojala odgovoriti, dok je predsjednik dr. Josipović pošteno priznao da nije pročitao, ali će to učiniti. Nije mi javio je li učinio! Razumijem ga, jer je u stalnom pokretu, ali kako ta knjižica od pedesetak stranica s puno ilustracija zahtjeva najviše sat vremena, ako se uspije održati miran želudac, dobro bi bilo da je svatko tko je zakonski zreo pročita.

Treba li ponavljati da nikada nikoga ne osuđujemo ni za što ako je to nasljeđe majke prirode. No pitam vas - je li lijepi dan koji danas doživljavamo prirodna stvar? Je li to dobro? Jesu li potresi koji tresu talijanske pokrajine regije Lombardije, kroz koje je moja ekipa prolazila idući i vraćajući se sa 7 svjetskog kongresa obitelji, prirodna stvar? Je li dobra? Svaki čovjek koji nije prodao svoj karakter za zdjelu leće ne će reći - budući da je potres prirodna stvar, neka ostane tako. Je li neizlječiva bolest prirodna stvar? Što bismo rekli liječniku koji bi oprao ruke, jer nema lijeka, ili bi upotrebljavao dostupne lijekove te tražio sve mogućnosti da pomogne pacijentu?

Genijalni Pavao, kao da je sve to predvidio, kada u 1 poslanici Timoteju piše:
'U posljednja vremena će neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti, koji zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu.(1 Tim 4, 1-3). , a u 2 Tim. zaklinje Pavao Timoteja: 'propovijedaj riječ, uporan budi bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi, po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima, od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.' (4, 1-4).

Gdje su to gay osobe doživjele u katoličkom okruženju bilo kakvu neugodnost ako su se ljudski ponašale? Neka se javi jedan iz gay populacije koji(a) se je kod mene ispovjedio da je doživio nešto nenormalno ili neugodno?! Ja u takvim razgovorima ne mogu sudjelovati zbog vezanosti ispovjednom tajnom.

Kako se ponašati u 'sudbonosnoj i 'najvažnijoj suboti' za mladu hrvatsku državu? 9. lipnja 2012.- pitate me. Iako sam svjestan da ne mali broj tzv. katolika pita za savjet, a radi po svome, odgovaram s prvim stranicama Biblije:

'Zmija reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog 'da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!' Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." Vidje žena da je stablo dobro za jelo: za oči zanimljivo, a za mudrost poželjno: Ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu koji bijaše, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli.' (Post 3, 1-8).

Do čega nas je dovela ženska znatiželja i muško kavalirstvo?
Umjesto velikih rasprava iskoristimo današnje vrijeme, navratimo ponovo u ovu katedralu na klanjanje, jer za čitavi hrvatski narod ovog časa vrijedi krik slijepca iz evanđelja: 'Isuse sine Davidov, daj da progledam!'

Reče i zapisa glasoviti Francuz Montesqieu: 'Država može od mene tražiti da za nju poginem, ali ne može tražiti da za nju lažem!' I za crkvenu vlast vrijedi isto, a ja - u svom izboru nastojim se prisjetiti one stare latinske: 'QUEM DEUS PERDERE VULT, DEMENTAT! - Koga Bog hoće uništiti, oduzme mu pamet.

Bože, ne daj mi da mi se pomuti pamet, ni meni ni hrvatskom narodu. Normalno je da ne ću biti u Splitu, jer ću uživati u ozračju seoskog krajobraza i slavlju završetka male mature, koji moja generacija slavi svaku drugu subotu mjeseca lipnja već trinaesti put.
Kad bih bio u Splitu, a povorke ne bi bilo, nego ona šestokraka kojoj su primanja u prosjeku veća od predsjednika države, u kojoj borac za slobodu mišljenja traži da se kazni dominikanac Jozo Ćirko za riječi koje izgovaraju ne hrvatska populacija u promilama, nego u postocima koji su bliži 100%, nego li 80%, a pri tome se ne stidi kako naziva svakoga tko misli, vjeruje i ljubi hrvatsku grudu, pa će npr. nazvati pristaše ili obitelj jedne osobe 'OKOTOM', što se ne bi moglo sresti ni u sjevernom Vijetnamu. I taj neostvareni vojni (ne)časnik svojim šeširom misli da može pokriti sve prljavštine koje on i njegov tzv. intelektualni, antinacionalni i antikatolički .. (Poslužite se sada njegovim gore navedenim atributom) servira preplaćeni novcem hrvatske sirotinje.

Hvala Bogu da toj pasmini ne pripadam. Ako ni za što drugo moram svemogućem Bogu biti do kraja zahvalan.

Don Josip Čorić
Split, Tijelovo, 7.6.2012. - katedrala, nakon mise u 10 h.