Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

UZGOJ POVIJESNE LAŽI

Beljo: HDZ podiže četičke spomenike - ovo je završni udarac Tuđmanovoj stranci!

Već niz godina traje opaka i groteskna proslava 27. Srpnja, nekakvog partizansko-četničkog "dana ustanka u Srbu". Inženjer Ante Beljo - dugogodišnji hrvatski politički djelatnik u iseljeništvu, jedan od najuglednijih članova izvornog Tuđmanovog HDZ-a, dugogodišnji saborski zastupnik i, konačno, jedna od najistaknutijih političkih figura, koje je "trećejanuarska" metla u proteklom desetljeću pomela iz matice političkih zbivanja - svakako je čovjek koji je najviše pisao i upozoravao na tu mračnu prijevaru i provokaciju. Kako sada stvari stoje, moglo bi se reći: uzalud.

Sramna "svečanost"

Proslava tzv. "Dana ustanka" najavljena je za 27. srpnja i navodno će na njoj biti nazočni i hrvatski i srbijanski predsjednik - kažemo našem sugovorniku. - Je li moguće da će se ta sramna "svečanost" doista i dogoditi?

Po svemu sudeći, hoće, iako je i prijašnjih godina ona organizirana, istina, na nižoj razini - odgovara on. -

Tih godina za nju se znalo, ali ove je godine uglavnom prešućena. Uostalom, vidite da je i za posjete predsjednika Josipovića Beogradu jedna od točaka bila otvaranje obnovljenog spomenika u Srbu, ali on nije bio spominjan, ni usmeno, niti pismeno - vjerojatno zbog očekivanih prosvjeda.

Bitno je da je 13. Svibnja iz državnog proračuna dodijeljeno 2.136.000 kuna za taj spomenik i to na zatvorenoj sjednici vlade, što je protuzakonito, budući da je najviši iznos koji je moguće izdvojiti bez znanja Sabora 500.000 kuna. Kamen za postolje spomenika obećala je Republika Srbija i on je dovežen prošlog tjedna. Znalo se, naime, da njegovo otvaranje mora biti na najvišoj razini - obaju predsjednika koje spominjete, a također i dviju vlada.

Drugim riječima, dvije će države na najvišoj razini potvrditi tu povijesnu laž: naime, da se tamo 1941. godine dogodio nekakav antifašistički ustanak, a zbio se ustvari četnički pokolj civilnog pučanstva! Naravno, bila je to četnička pubuna. Prva takva buna bila je 12. travnja 1941. godine, kada su na mostu pobijeni Hrvati, koji su se s pazara u Gračacu vraćali kući u Štikadu. Nastavljeno je rušenjem pruga oko Gračaca i drugih mjesta. A onda je došao 26. srpnja - Sveta Ana - kada su u crkvu na Kosovu tradicionalno hodočastili Hrvati iz jugozapadnog dijela Bosne, te Like i Dalmacije. Obično su dolazili vlakom, iz Drvara je išla uskotračna željeznica, koja je vodila prema Unskoj pruzi. Skupinu hodočasnika iz Drvara vodio je Maksimilijan Nestor i oni su se tog 27.  srpnja našli u Srbu, pobunjenici su ih presreli - zna se točno i tko ih je vodio. Kod Trubara skinuli su ih s vlaka, poubijali i pobacali u jame. Druga skupina iz Drvara, na čelu s velečasnim Zupančićem, išla je na hodočašće u Oštrelj, na pola puta između Drvara i Bosanskog Petrovca, gdje je također bila kapelica Svete Ane. Tog istog 27. srpnja četnici su i njih poubijali, a Zupančić je spašen, zahvaljujući jednom četniku, koji je znao da on nije Hrvat, već Slovenac. Sve ovo je, dakle, bilo prljavo "etničko čišćenje" Hrvata s ciljem stvaranja "Velike Srbije", što je podrazumijevalo i njenu granicu s fašističkom Italijom. Prije toga održan je 23. lipnja 1941. godine u Benkovcu sastanak na kojem su četnici s Talijanima dogovorili početak ustanka. Dana 11. kolovoza iste godine, dakle, dva tjedna nakon "ustanka naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine" u Otriću do detalja je dogovoreno da će talijani financirati, naoružavati i hraniti četnike na tome području. Nikakvog, dakle, "antifašističkog" ustanka tu nije bilo...

... prije bi se moglo reći "fašističkog ustanka"!

Točno. A na tom otrićkom sastanku ispred pobunjenika bio je Đoko Jovanović, koji je kasnije visoko kotirao među pobunjenicima, a potom još više u jugoslavenskoj partizanskoj vojsci i državi. Bio je i Simo Dubajić, kojega dobro poznamo zbog zločina nad Hrvatima u Kočevskom Rogu.

Povijesna laž

Vratimo se sadašnjosti: čime je moguće objasniti da i nekad slavna Hrvatska demokratska zajednica, u liku predsjednice vlade i drugih najviših dužnosnika, pristaje na tu opaku povijesnu laž?

Ja sam jedan od osnivača HDZ-a, koji je, na žalost, u vrijeme Sanadera bio prisiljen izaći iz ove stranke. Možete zamisliti kako se osjećam: ovo je najnoviji, iako jamačno ne i zadnji udarac Tuđmanovom HDZ-u. Taj najprljaviji posao "detuđmanizacije" nije obavio nitko izvana, već ljudi koji su strankom upravljali iznutra, protiv njenih osnivača i njenog izvornog lika. Tuđman je i zatvorom plaćao svoju borbu protiv laži o Jasenovcu, ali i laži o "ustanku naroda Hrvatske" u Srbu, a danas isti taj HDZ, koji je na vlasti, gazi tog istog Tuđmana. Slična je sramota kada predsjednica vlade Jadranka Kosor 10. svibnja polaže vijenac na Bleiburgu, 13. svibnja - samo tri dana kasnije - na zatvorenoj sjednici vlade odlučuje o dodjeli 2.136.000 kuna za srbski spomenik, a 15. istog mjeseca Jarnjak drži vatreni govor na Bleiburgu - i to kao da je predstavnik oporbe, a ne stranke koja je nominalno na vlasti. I zamislite taj i takav HDZ, koji podiže četničke spomenike - dokle se samo to srozalo!

Notorna antihrvatska političarka Vesna Pusić izjavila je 27. srpnja 2009. godine u punom partizansko-četničkom ozračju u Srbu: "Drugovi borci, borba još nije završila". Srb su pohodili i milorad Pupovac, Slobodan Uzelac, Zoran Milanović, Ingrid Antičević marinovič ...

Bio je to doista nevjerojatan primjer do koje mjere može iči izdaja u vrhu "hrvatske" politike.

Učinilo se, i spunim razlogom, da je na djelu opet savez partizana i četnika, koji sada sebe naziva "savzeom za Europu", protiv Hrvata katolika, koje oni zovu ustašama. Je li javnost uopće svjesna ozbiljnosti ove tvrdnje i opasnosti jednog takvog saveza za budućnost hrvatske države i naroda?

Sve ove naše bitke imaju svoje ishodište u prosincu 1918. godine kad je stvorena Jugoslavija. Istina, sukoba je bilo i ranije, ali tada počinje jasno izdvajanje onih koji su za Hrvatsku, od onih koji su za Jugoslaviju - kraljevsku, komunističku ili globalistički "zapadni Balkan", svejedno. I tu bitku, na neprijateljskoj strani, počeo je upravo Pusićkin djed Grgo Anđelinović, koji je na trgu bana Jelačića poubijao hrvatske domobrane. Kako onda, tako i danas: zajednički nazivnik, koji je uvijek sabirao sve te hrvatske neprijatelje uvije je bio isti. Ta borba - učini se ponekad, nesmanjenom žestinom - traje i danas.

"Hrvatska šutnja"

O ovom sramotnom slavljenju četništva u današnjoj hrvatskoj državi vi ste pisali najviše, ali oglašavali su se i mnogi drugi, pa ipak - u skladu s najnovijom "hrvatskom šutnjom" - nema djelotvornog otpora. Izuzetak su hrvatsko žrtvoslovno društvo, Autohtona Hrvatska stranka prava i još ponetko. Zašto nema otpora, koji bi bio narazini ove prijetnje i političke provokacije u Srbu?

Moj rad, koji teži poštivanju hrvatskih žrtava kroz povijest i želi da se one više nikad ne ponove, vezan je upravo uz Hrvatsko žrtvoslovno društvo. Prosvjedi za 27. srpnja na hvatskoj strani su najvljivani, ali ne znam što će se sve od toga ostvariti, jer sam ovih dana zauzet vlastitim radom na istoj stvari. Hrvatski medji većinom nisu hrvatski i ignoriraju tu provokaciju, ali ja sam dugo živio vani i bili su mi dostupni mnogi dokumenti i materijali, koji već cijelo stoljeće šire četničku ideologiju, pa tako i oni iz samih njihovih krugova. Postoji gomila takvih dokumnata o Đoki Jovaniću i Milanu Šijanu, četnicima, a potom partizanima. Nakon Titove smrti Srbi su pokrenuli veliku kampanju za rehabilitiranje četništva kao "antifašizma". Ja sam čak radio jedan povijesni elaborat, koji je kasnije prihvatila Hrvatska bratska zajednica SAD-a i Kanade, čime smo pred američkim Kongresom onemogućili podizanje spomenika Draži Mihajloviću u Washingtonu. A sada, evo, doživljavamo da je četništvo rehabilitirano u Srbiji, u pola Bosne i Hercegovine, potom u svijetu, a sada, evo - zahvaljujući našim bijednim elitama i anesteziranom narodu - i u Hrvatskoj!

Hoće li, dakle, nekakvih prosvjeda u Srbu 27.sSrpnja s hrvatske strane ipak biti?

Ne znam. Sve se događa vrlo tajnovito, ljetne su vrućine, ljudi su na odmorima, a ni Srb nije na dohvatu ruke... Ali, opći politički smjer je jasan: posjet Josipovića Beogradu, najave povlačenja tužbe protiv Srbije i mnogo toga drugog.

Ipak, da ostanemo uz najaktualniju temu: neki, recimo tako, dobronamjerni Hrvati upozoravaju da je bolje ne otići na prosvjed u Srb, jer da time "ugrožavamo tamošnje Hrvate". Ne sliči li to već ozračju koje je za Hrvate vladalo u zloglasnoj "SAO Krajini"?

Hrvati su otamo prognani 1941.godine, pa danas ima samo malo onih protjeranih u Domovinskom ratu iz Bosne i Hercegovine. Hrvatska država bi morala brinuti i o njima današnjima, ali i onim prognanima u 2. svjetskom ratu. Protjerani stanovnici uništenog hrvatskog Borićevca jos nisu dobili ni minimum zadovoljštine, a o drugim pravima da i e govorimo.

Spomenici zlu

I konačno, ako se ili, bolje, kad se taj spomenik zlu podigne - a nije jedini, jer i drugdje u Hrvatskoj planiraju, možda ne baš tako provokativni, ali ipak sramotni spomenici izdaji (kakav je onaj Miljenku Smoji u Splitu) - kako nastaviti borbu protiv tih mračnih simbola i političke prakse?

Hrvati velikim dijelom ne shvaćaju značenje simbola u politici i povijesti. Srbi žele i svoje četnike prevesti u "antifašiste" i u tome uvelike uspijevaju, a istodobno se Hrvatima i dalje nameće genocidni pečat u starom jasenovačkom duhu. Sve to vodi smo jednom: novom/starom Balkanu za Hrvate i, moguće, novoj srpskoj pobuni. Ako Hrvati ovo ne shvte, onda im je, ne samo država, već i sam opstanak u pitanju.

Razgovarao Domagoj Barić

Hrvatski list 22.07.2010.


26.07.2010.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch