Ta je pitanja Udruga Pelješki most postavila na
tiskovnoj konferenciji u petak, a onda je Vesna Pusić,
koja nema ni domovinu ni stranku, ali još ima EPH i
svoga 'političkoga oca Slavka Goldsteina', kako je to
objavila ulazeći u hrvatsku politiku nakon što su
zajedno s još nekoliko kreatura tražili ostavku
predsjednika Tuđmana, odmah u nedjelju, s velikom
retuširanom slikom i s velikim naslovom nastavila po
svome i ponovila da će se Pelješki most sigurno graditi
novcem iz europskih fondova. Istina je ovakva: Postoje
tajni planovi kojima se treba uništiti Hrvatsku
otimanjem teritorija, rasprodajom nacionalnoga blaga,
izluđivanjem ljudi do najpoželjnijega, a to je suicid, a
može i iseljavanje. Pelješki je most dio toga i sve
kockice mozaika poslagane su.
Ona daje naše
Premijer Milanović, kojim Pusićeva apsolutno vlada
još od dogovora o Kukuriku koaliciji, na davnome
sastanku u Dubrovniku s NATO paktom dao je izjavu kako
žurno moramo ratificirati sporazum Tuđman-Izetbegović
koji Bosni i Hercegovini daje 10 hektara hrvatskog
kopna na poluotoku Kleku i 'dva kamenčića' ispred
poluotoka, što nosi tisuće i tisuće četvornih
kilometara hrvatskog mora. Time Bosna i Hercegovina
umjesto malih unutarnjih voda ispred obale Neuma, što
joj je darovano na Avnoju, dobiva teritorijalno more.
Uz pomoć Slovenaca, crtaju dimnik do Korčule i dalje
do Italije. Uporni borac protiv svega hrvatskoga Neven
Mimica dobio je goleme prostore u medijima da bi
objašnjavao kako se ono što je potpisano mora
ratificirati u Saboru jer time dokazujemo Europi da
smo pravna država. Pusićeva, tada još šefica stranke
od nekoliko postotaka, dopunjuje s rečenicom koja mora
ući u antologiju hrvatskog političkog bezobrazluka:
'Dobro je da im damo što traže i tako pokažemo
Slovencima što znače dobrosusjedski odnosi'.
Dakle ona potvrđuje da je to naše, zatim ga
nonšalantno daje ne bi li pokazala Slovencima kako u
prvoj fazi ne trebaju uzeti cijeli Piranski zaljev
nego samo dio. Točno je, međutim, da Sabor ništa ne
mora ratificirati. Naprotiv, ta institucija postoji
kako bi se svaki sporazum i potpis još jedanput
provjerili. Milanović je, nastojeći ishoditi
ratifikaciju, jer mu je to jedan od zadataka s kojim
je došao na vlast, rekao da se čak divi predsjedniku
Tuđmanu i tom sporazumu. Kao što ništa ne zna niti
razumije, ili sve zna pa se pravi blesav, taj sporazum
je poništen vrlo brzo nakon potpisivanja jer je
dokazano da je Tuđmanu 'naša' ekipa pred razgovor o
tisuću kilometara dugoj granici s BiH, dala lažni
podatak da Hrvatska o Neumu i Kleku nema dokumenata. A
ima cijela knjiga. Izetbegovića su njegovi opremili s
jednim dokumentom bez žiga, potpisa i datuma pa je to
proglašeno falsifikatom i po članku 49. Bečke
konvencije sporazum je automatski poništen. U posjedu
smo karte koju je izdalo Ministarstvo poljoprivrede u
svrhu popisa sastava tla, koja je registrirana u
Bruxellesu i koja ima zacrtanu novu, Kukuriku granicu.
EU: studija je neprihvatljiva
Prvi potez nove vlasti bio je da raskine sve ugovore
oko Pelješkoga mosta i objavi da se on ne će graditi
jer nema novca, odnosno da se ne će graditi jer nije
potreban. Amortiziranje negodovanja javnosti preuzela
je Pusićeva, a asistirao je Mimica. Bez konzultacije s
bilo kim, a posebno bez odluke Hrvatskoga sabora, ona
je uputila zamolbu Europskoj komisiji, Odjelu za
regionalni razvoj, da nam jadnima, glupima,
nesposobnima oni pomognu i kažu kako spojiti dvije
isturene točke iznad mora i time riješe problem koji
nema niti jedna zemlja svijeta, a to je puknuta
državna granica. Budući da je hrvatska javnost
izložena potpunoj blokadi istine i potpunoj agresiji
obmane, onda je cijela ta saga Europa - Pelješki most
prikazivana kao nastojanje da se dobije novac.
Zapravo radi
se o bezočnome manipuliranju i zlouporabi pristojnih i
radišnih ljudi iz Europe koji su nam mjesecima
govorili kako zapravo ne razumiju što se od njih traži
jer je jasno da je most jedino rješenje, zatim kako ne
mogu dobiti niti jedan podatak koji su tražili jer im
nitko ne odgovara. Po hodnicima u Bruxellesu pričali
su se vicevi o tome da se laže o čak dvanaest inačica
rješenja naših problema. Na kraju su ipak krajem
prošle godine objavili da je trakavica gotova i da je
most najbolje rješenje.
Dokument o tome ima još dvije poruke koje nisu
objavljene, a to je da Hrvatska mora samostalno
odlučiti hoće li ili ne će most i o tome preuzeti
odgovornost, što je potvrda mnogih demantija iz vrha
Europske komisije da o novcu nije bilo uopće
razgovara, a kamoli odluke. Johanes Han Pusićevoj je u
više navrata morao objašnjavati kako traženje novca
pretpostavlja proceduru, a ona počinje sa studijom
koja će Europsku komisiju, odnosno davatelja novca,
uvjeriti da je taj projekt toga vrijedan. Za domaću
uporabu trošio se novac, crtale su se nove inačice
mosta, novac je čak uplaćen, potpisom rektora
sveučilišta i dekanice Građevinskoga fakulteta, za
vajnoga Juru Radića koji je, pristajući na novu
inačicu mosta koja je neostvariva, zapravo odbacio
svoj projekt.
Napisana je
famozna studija. Svakoga tjedna jedan od ministara,
onaj s dvama prezimenima i onaj s pažljivo izvedenom
frizurom na čelu, najavljuje kako se studija radi i
kako novac stiže. Istina je da je studija gotova, a
novac ne stiže. Naime, tri dana prije primopredaje
regionalnoga ureda novoj dužnosnici koja će ga od sada
voditi, stari članovi, koji su "uživali" s našim
političarima, vrlo su se negativno, podcjenjivačkim
tonom i grubim riječima, osvrnuli na studiju rekavši
da je loša, da je nedorečena, zatim da je neuvjerljiva
i da je neprihvatljiva.
To znači da je posao s nama zaključen bez rezultata.
No ministar Grčić vrlo je sretno i zadovoljno rekao da
je sve u najboljem redu i da će Europa platiti most,
samo treba još napraviti "studiju". Spomenuo je i 350
tisuća eura, što sve skupa s novcem potrošenim na
studiju koja je odbačena te na sve druge nacrte i
prijedloge čini troškove blizu milijun eura. Unatoč
svemu, u nedjeljnom Jutarnjem listu još jedanput
obmanuta je javnost s fotografijom i tekstom Vesne
Pusić koja i dalje melje isto, a ne zna da time samo
slaže argumente za tužbu koja je podnesena.
Ona i Mimica ugurali su u komisiju za
hrvatski Pelješki most predstavnika BiH koji je time
nebrojeno puta dobio priliku da u Komisiji, bosanskim,
ali i hrvatskim medijima kaže sljedeće: 'Pelješki most
ne će se graditi dok BiH ne uredi granice na moru s
Hrvatskom. Glavni je problem s Hrvatskom u tomu što
ona automatski misli da je automatska slijednica
jugoslavenskoga mora, (nedavno se Goldstein izjasnio
da je Jugoslaven), a da to nije tako i ne će tako da
bude. Hrvatska politika nije na to reagirala prekidom
diplomatskih odnosa zato što je 'kolega' iz BiH samo
rekao ono što su odavno dogovorili i misle da privode
kraju. Autocesta skrenuta kroz Bosnu i Hercegovinu
sastavni je dio toga.
Ali dolazi
nova vlast. Dolazi novo vrijeme. Hrvati su skupili
novac i gradit ćemo most sami s posebno naglašenim
ugovorom kako na mostu mogu raditi samo hrvatske
tvrtke jer EU, kada sufinancira nešto u nekoj zemlji,
u svojim ugovorima ima odrednicu da na međunarodnome
natječaju sudjeluju tvrtke koje nisu u toj zemlji.
Hvala im lijepa. Možda ćemo jedanput zaigrati i takvu
igru, ali most je naš. Hrvatski jug je naš i Hrvatska
je domovina hrvatskoga naroda.
Vesna Pusić, sram te bilo, a ako te nije sram, bilo
bi pametno da te bude strah pred zakonom - onim
sudskim, onim narodnim. A, vjeruj mi, postoji i onaj
Božji.
Piše: Branka Šeparović, Hrvatski tjednik
18.09.2014.
|
