Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

SUĐENJE JOSIPU PERKOVIĆU I ZDRAVKU MUSTAČU      (30.04.2015.)

Suđenje u Münchenu: Kako je Vice Vukojević nasmijao sudnicu do suza

Jučerašnje ročište na suđenju protiv bivših djelatnika komunističkih tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača za sudjelovanje u okrutnom ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića bilo je ujedno i treći dan svjedočenja Vice Vukojevića.

Podsjećamo, prvog dana svojeg svjedočenja, 24. ožujka 2015. godine Vukojević je opisao svoj život, progone od strane Udbe i komunističkih vlasti, zatvaranja i pokušaje kompromitacije koje je prolazio.

U ponedjeljak, drugog dana svjedočenja Vukojević je govorio pred sudskim vijećem Visokog zemaljskog suda u Münchenu o svojem radu u državnim tijelima Republike Hrvatske, o istraživanjima žrtava II. svjetskog rata i poraća, te posebno o istraživanjima ubojstava hrvatskih političkih emigranata u inozemstvu. Jučer, završnog dana Vukojevićevog svjedočenja, na red je došlo odgovaranje na pitanja sudskog vijeća i sudionika u postupku. Očekivano, Vukojevićevo svjedočenje počelo je pitanjima suca Manfreda Daustera o radu saborske Komisije za žrtve rata i poraća, ali i pitanjima usmjerenim na početke suradnje Vukojevića i Bože Vukušića, još jednog važnog svjedoka u ovom postupku.

Smijeh u sudnici do suza

Na suđenju je bila osobito impresivna sigurnost, smirenost i lakoća, te fina ironija kojom je Vukojević, danas već skoro osamdesetogodišnjak, odgovarao na postavljena pitanja i, posebno, na upite obrane. Kao posebno iznenađenje valja reći da je svjedočenje Vice Vukojevića bilo, uz svu ozbiljnost teme i institucije u kojoj se suđenje odvija, na trenutke i zabavno, što je bilo iznenađenje za kompletnu publiku u sudnici jer je Vukojević osoba od gotovo 80 godina, poznat u javnom životu po svojoj ozbiljnosti.

Ina - mjesto za uhljebljivanje sinova 'narodnih heroja'

Govoreći o INI, Vukojević je naveo da je INA u komunizmu bila poznata kao društvo "Petar Fleković i sinovi", referirajući se na tadašnjeg generalnog direktora INE koji je s mjesta predsjednika vlade SRH po partijskom zadatku postavljen za direktora INE sa zadatkom da sredi stanje u INI i utječe na sinove narodnih heroja Josipa Broza, Mike Špiljaka i Mate Ujevića kojima je INA služila za uhljebljenje.

U drugom trenutku, njemački odvjetnik Josipa Perkovića, Peter Wagner, u namjeri omalovažavanja važnosti Stjepana Đurekovića kao direktora za poslovanje INE, pita Vukojevića zna li možda je li INA 1982./1983. godine bila jedna jedinstvena pravna osoba ili se sastojala od više pravnih osoba, te koliko je direktora tada INA imala. Ne vodeći računa koga ispituje, jer Vice Vukojević diplomirani je pravnik, predsjednik Društveno-političkog vijeća Sabora nakon prvih demokratskih izbora i umirovljeni član Ustavnog suda Republike Hrvatske, Wagner dodaje i rečenicu u kojoj nudi Vukojeviću da mu, ako je to potrebno odnosno ako Vukojević to ne razumije, objasni pojam pravne osobe.

Vukojević mrtav-hladan prelazi preko ove, objektivno, uvrede, i do u detalje objašnjava korporativnu strukturu INE, prvo do 1974. godine te zatim i nakon 1974. godine, prema Ustavu SRH i Zakonu o udruženom radu. Nabraja i objašnjava pojmove SOUR, RO, RZ i OOUR te izlaže do u detalje korporativnu i poslovnu strukturu INE.

Tijekom tog predavanja na licima sudaca, već nakon minutu ili dvije Vukojevićevog izlaganja, pojavljuje se osmijeh da bi se sve završilo glasnim smijehom cijele sudnice. Vukojević, i dalje sasvim miran i smrtno ozbiljan, nakon desetak minuta izlaganja, staje i mirno priopćava Wagneru da je on završio s odgovorom, pita ga je li zadovoljan odgovorom i treba li mu još neki detalj.

Na to se sudac Manfred Dauster, smijući se, obraća Wagneru: "Gospodine Wagner, sada, nakon što smo čuli ovo vrlo poučno predavanje iz komunističkog korporativnog prava, ja bih volio znati kamo vodi ovo Vaše pitanje?". Wagner na to jedva hvata zraka i kaže: "Hvala, nemam više pitanja!". Naravno, u publici ponovno smijeh do suza.

Vanjski suradnik Komisije - dr. Bauer iz Pullacha

Slično, objašnjavajući rad Vijeća za ubijene političke emigrante u inozemstvu, čiji su članovi bili Vukojević, saborska zastupnica Gordana Turić i Bože Vukušić, Vukojević je rekao da su u rad vijeća uključili i dr. Bauera kao vanjskog suradnika napominjući da je Bauer bio iz Pullacha. Inače, Pullach je općina u sastavu Münchena, poznata po sjedištu BND-a, njemačke tajne službe. U izlaganju o Baueru, Vukojević je nekoliko puta ponovio riječ Pullach da bi u jednom trenutku Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo postavio pitanje: "Tko je taj Bauer?"

Vice je odgovorio da je dr. Bauer bio povjesničar, diplomat NDH-a, izbjeglica u Njemačkoj poslije II. svjetskog rata i da zna da je dr. Bauer radio u Pullachu. Nobilo ga je zatim upitao koja je bila njegova kvalifikacija za članstvo u Vijeću, na što Vukojević odgovara da je Bauer bio poznata osoba i da je radio u jednoj državnoj ustanovi u Pullachu.

Nakon toliko spominjanja Pullacha, Nobilo, očigledno htijući dobiti odgovor da je dr. Bauer bio zaposlenik BND-a i njemački špijun, upitao je kako je Vice upoznao Bauera, na što Vukojević odgovara da se Bauer 1991. godine vratio u Hrvatsku i da je stanovao u Opatičkoj ulici, niti 10 metara od Vukojevićevog kabineta koji je tada bio u Hrvatskom saboru.

"Pa zar je to dovoljan kriterij da nekoga uzmete u vijeće, samo zato jer stanuje 10 metara od vašeg kabineta?", upitao je Nobilo.

"Ne, ne, to nije dovoljno, ali vidite on je radio u Pullachu", ponovno je odgovorio Vukojević.

Na kraju je obrana protestirala, Perkovićev odvjetnik Richard Beyer konačno je direktno upitao je li Bauer radio u BND-u. Nadovezao se i Nobilo i upitao je li Vukojević izvijestio Hrvatski sabor da je u Vijeće jedne saborske komisije, dakle u državno tijelo, stavio čovjeka iz BND-a, na što je Vukojević odgovara: "Jesam li ja rekao da je on radio u BND-u? Stanovao je i radio u Pullachu - ništa više nisam rekao". U sudnici ponovno smijeh,a protesti obrane smijeh samo pojačavaju.

Naravno, većina u publici se pitala tko je famozni dr. Bauer. Dr. Ernest Bauer bio je urednik najpoznatijeg hrvatskog časopisa "Kroatische Berichte" ("Hrvatska izvješća") koji je u Njemačkoj izlazio na njemačkom jeziku, te član Hrvatskog narodnog vijeća. Nakon smrti dr. Ivana Jelića bio je jedno vrijeme i predsjednik Hrvatskoga narodnog odbora u Münchenu - političke emigrantske organizacije koju je u Berlinu osnovao dr. Branko Jelić i s kojom je usko surađivao i Stjepan Đureković od 1982. godine, kada je došao u Njemačku, pa do svoje smrti.

Suđenje se nastavlja 12. svibnja 2015. godine.

Izvor: Narod.hr

(107)    

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch