Nacionalizam i imperijalizam nisu isto
Psihološki je protuslovno i pogrešno smatrati
nacionalizam i imperijalizam jednakim "vrijednostima"
i stavljati ih pod istu kapu, svrstavati ih u jednu
kategoriju. Danas, kad se govori o nacionalizmu, treba
imati na umu da on, u svakoj svojoj kvalifikaciji,
predstavlja inferiornu fazu u manifestiranju osobnosti
jedne zajednice. Dok imperijalizam predstavlja
superiornu fazu u manifestiranju bilo koje narodne
zajednice. Imperijalizam, kao ofenzivna kategorija,
najviše prezire nacionalizam, jer mu je on brana
protiv svakog mogućeg dominiranja.
Hrvatski nacionalizam nije imperijalizam
Gledajući hrvatski nacionalizam, (vidi tekst
"Nacionalizam" na www.dragovoljac.com) za hrvatskog
nacionalistu nikako se ne može reći da je
imperijalist, što zorno pokazuje naša povijest, ali i
naši raskomadani prostori. Također mnoštvo naroda i
narodnosti, koji su se smjestili, i ugnjezdili na
našim prostorima, govori da se o Hrvatima, kao
imperijalistima i rasistima nikako ne može govoriti u
tom kontekstu. Hrvati su, po tom pitanju, na liniji
Tunižana i sličnih naroda, dok su na drugoj strani
smješteni svi veliki i mali imperiji, ne isključujući
tu ni Mađare, Srbe, Talijane, Čehe, Poljake i tako
dalje.
Nacionalizmom se, na primjer, ne može smatrati niti
talijanski fašizam, niti njemački nacizam. Tu se može
govoriti o pravom i izrazitom imperijalizmu, o
ofenzivnim kategorijama, u kojima je smetao svaki
nacionalizam, pa i naš hrvatski-koji im i danas smeta.
Nacionalizmom se ne može smatrati niti srpski, niti
češki, niti poljski, recimo tako, nacionalizam. Naime,
raspadom Austro-Ugarske, i formiranjem novih-starih
država, ti "nacionalizmi" odmah su izrazili
imperijalističku fazu naspram Hrvatima, Bugarima,
Slovacima, Ukraincima.
Budućnost današnjeg feudalnog ustroja i
imperijalizma
U imperijalističkim željama dolazi, i mora dolaziti,
jer im je to u prirodi, do sukoba. U takvim sukobima
poneki od imperijalizama propadaju. Što se tiče
današnje imperijalne Europe, također će neizbježno i
neminovno, iz tih i takvim razloga, doći do sukoba,
jer je očito da postoji više većih i manjih
imperijalizama. Tu se radi samo o tome, tko će koga
više ujarmiti, iskoristiti, podčiniti.., tko će
osvojiti više kolonija. U svem zlu, to je s jedne
strane dobro za podjarmljene, podčinjene i
kolonizirane, jer će u njihovoj suludoj unakrsnoj
borbi svim takvim narodima svanuti sloboda.
Je li buđenje nacionalizma u Europi prijetnja
Jačanje desnih opcija i nacionalizama, u današnjoj
feudalnoj i neoliberalnoj Europi, nikako nije
prijetnja. Naravno, ako isti nemaju imperijalističkog
naboja i imperijalističkih pobuda u sebi. Stvarna
prijetnja bio je i ostao
neoliberalno-kapitalističko-feudalni nagon, koji mora
biti srušen. Taj sustav smatra da je opasnost i to , i
u tome ako su svi ljudi slobodni, i ako su svi narodi
slobodni u nacionalnoj i međunarodnoj suživljenosti,
što je s gledišta sustava preopako, a s druge strane
normalno i prirodno.
Tuđinski imperijalizmi na našem tlu
O tome zapovjednik Ustaške mladeži piše da su
ofenzivne kategorije stoljećima pružale svoje
imperijalističke akcije na našu zemlju, te da je naša
zemlja bila razdijeljena na tri imperijalistička
utjecaja, i to: Turski, Austrijski i Mađarski. Ali i
na dva nervozna imperijalistička očekivanja, Italije i
Srbije, koji još prije prve faze svjetskog rata
iskazuju svoja stremljenja. Svršetkom te faze, pod
kontrolom engleskog i francuskog imperijalizma, ta
stremljenja ulaze "tuto force" u igru. Za vrijeme
drugog rata u igru ulaze još i njemački, te ruski
imperijalizam. Danas je ovdje angažirana i Sjeverna
Amerika.
Veliki broj imperijalizama ne može biti, a niti je u
miru već duže vremena. Osobito ne na našem prostoru,
gdje i danas postoji stalna igra najvećih imperija
svijeta, ali u jednakom obimu i manjih. Izdajnička
politika, kroz našu povijest, kao što je to i danas,
svela je našu, nekad moćnu, i jaku Hrvatsku, na
"ostatke ostataka", i ako se ne pokrenemo ni ostatka
neće ostati.
Smjernice i potrebe
Potreba naše nacije nije defenziva ili ofenziva kad
to treba tuđem imperijalizmu i njegovim potrebama.
Nije to ni slijepo držanje zavaravajuće obveze, koja
je proizišla iz "ugovora" s papom Agatonom, a kojom su
se Hrvati obvezali da neće osvajati "tuđe" teritorije.
Tuđe teritorije, u svakom slučaju, ne treba osvajati,
ali se mi danas, nikako, ne možemo pomiriti sa
stajalištem izdajnika, i sa činjenicom da su oteti
hrvatski teritoriji danas i tuđi teritoriji. Ako se
tako nastavi mi više nećemo imati što braniti, jer
više niti neće biti hrvatskog teritorija uz ovakvu
nesmiljenu ofenzivu, danas opet prisutnih-fašizama i
nacizama, na naše prostore, i ne samo naše.
Nem, nem soha
Mi se s time nikako ne smijemo složiti, već, kako bi
Mađari rekli "Nem, nem soha", što na našem jeziku
znači, ne, ne nikada, a to se odnosi na
mađarsko nacionalističko geslo protiv odredaba
trianonskog mirovnog ugovora, koji je, po mišljenju
mađarskih "nacionalista", Mađarskoj oduzeo previše
"njezinih" teritorija.( Mađari kao svoje teritorije ,
iz svojih aspiracija,moraju isključiti i prostore
Srijema, Banata i Bačke, jer su to oduvijek bili
prostori koji su pripadali Hrvatima).
Nama je potrebna obrana samih sebe, a nikako obrana
tuđih, pa niti zapadnih interesa, koji, tobože, nas
uvjeravaju da smo jučer bili predziđe od Turaka, a
danas od Srba, a ne vidimo jasno da nas je taj zapad
prepustio da iskrvarimo u ratovima s Turcima, a da su
Srbi oduvijek, pa tako i danas, prema nama samo
istočna strana zapada, koja nas uništava.
Kako Monarhija, tako i danas zapadno-europsko
katoličanstvo nije ništa drugo do li uvlačenje
Hrvatske, jučer u ofenzivne kategorije Beča i Pešte, i
njihove dominacije, a danas u dominacije i ofenzivne
kategorije današnjih velikih i malih imperijalizama.
Stoga je Hrvatskoj potrebna ofenzivna ideja. Potrebna
joj je hrvatska državna ideja, vlastita nacionalna
ideja. Na osnovu prošle i današnje realnosti jedino
ispravno je-boriti se i zhalagati za uništenje
sadašnje i svake možebitne buduće zajednice, koja ne
nosi jednakost i ravnopravnost, ideje slobode i
pravde. Povijest je pokazala da čovječanstvo nije u
stanju stvoriti takvu zajednicu te je zadaća Hrvatu
rušiti svaku državu koja nije njegova.
Naša egzistencija, ako ne želimo vlastitu propast,
stoji u takvim idejama. To znači da moramo i trebamo
raditi i na propasti europske unije. Raditi na
propasti novog, danas
neoliberalno-fašističko-nacističkog imperijalizma, i
europskog okvira, jer u tom okviru naš narod, ali i
mnogi drugi narodi nisu u prirodnom, sretnom i
korisnom međunarodno-političkom , i nacionalnom
smještaju. Raditi već sada protiv svake ideje
eventualnih novih okvira.
Put, istina i život
Zapadna Europa, ili tako zvana ujedinjena Europa, a
točno i istinito rečeno fašističko-nacistički okvir,
ima za cilj vladanje nad cijelim svijetom. Taj cilj
ostvaruje i neoliberalnom ideologijom , a u sprezi s
krupnim kapitalom i svjetskim financijskim centrima
moći. Kao takva zahtijeva da je mrzimo i preziremo,
kao i sav odgoj na čijem su oltaru imperijalno bogovi.
To nisu naši bogovi i taj odgoj nije naš put, naša
istina, naš život i naša budućnost.
Sve to je ISUS KRIST. Nikako Cezar, Napoleon ili
danas Angela Merkel, J. M. Brozo i slični ološ. Naše
ideje vodilje trebaju biti EUGEN KVATERNIK, Starčević
i Radić, a ne Staljin ili Churchill.
Vanjska politika i Vesna Pusić
Za ostvarenje svih ideja i naših ciljeva, uz ostalo,
moramo imati ljude koji će našu vanjsku politiku
voditi u suradnji s onima i onakvim, recimo, relativno
pozitivnim kategorijama, a koje imaju vlastiti interes
da budu protiv nama zajedničkim neprijateljskim
ofenzivnim kategorijama. S takvim kategorijama
surađuje Vesna Pusić (ministrica vanjskih poslova
zapadnog Balkana). Te kategorije nastale su spregom
kapitala i imperijalističke politike. Nastale su na
istovjetan način kako je to bilo i u ne tako davnoj
prošlosti prije i za početka drugog svjetskog rata.
(Serijal - nastavit će se)
Piše: Mirko
Omrčen
www.hz-kkv.ch |
