U svakoj državi u svijetu poznata je engleska riječ "mainstream" što općenito rečeno znači - mišljenje većine u politici, gospodarstvu, o društvenim odnosima, kulturi i sl. Hrvatska vlast na ovom referendumu (i ne samo na njemu) sada je potpuno bjelodano ide - protiv mainstreama, protiv rezoniranja ogromne većine naroda koja misli drugačije. Sad nedvojbeno proizlazi da vlast i njihova politika nisu sposobne prepoznati težnje velike većine žitelja ili državljana svoje vlastite države kojoj su na čelu. To je do daske porazna konstatacija i za politiku i za narod.

Oni su zalutali u hrvatski nacionalni korpus, bjelodano je da su preuzeli vlast u državi u kojoj im nije mjesto, koju ne doživljavaju kao svoju, vladaju nad narodom s kojim ne djele isti svjetonazor, iste ciljeve, istu tradiciju, istu kulturu, istu radost i patnje, istu bol i tugu, istu nadu, istu težnju za bolju budućnost, ne djele s njime njegovu prošlost, njegovu sadašnjost i njegovu budućnost.

Ukratko rečeno, oni su u Hrvatskoj strano tijelo ili je Hrvatska za njih strana država. Postalo je posve bjelodano da je to tako. Oni su ovim referendumom razotkriveni, oni su moralno poraženi i tome su sami krivi. Takva vlast u svakoj drugoj državi iz toga bi izvukla pouku i postupila bi u skladu s tom poukom - povukla bi se.

U slučaju ove ekipe to nije za očekivati, jer u hrvatskom narodu u samostalnoj Hrvatskoj državi gotovo niti jedna vlast se previše nije bojala vlastitog nroda, nije im bilo važno mišljenje većine, već interes stranačke politike, pojedinačni i osobni interesi, ili interesi vanjskih patrona koji nevidljivo upravljaju s njima i vuku konce kao u kazalištu lutaka.
Koliko je zadnjih par tjedana izliveno gorčine od strane politike prema jednoj narodnoj inicijativi, i to s vrha same politike, podržani njihovim stranačkim medijima, da je cijeli svijet ostao začuđen što se to u Hrvatskoj događa.

Kad bi se netko potrudio da izanalizira njihove riječi koje su neodgovorno javno izgovorili. U tom malom rječniku za one koji su predlagali referendum našlo bi se mnogo sljedećih riječi kao; to su fašisti, nazadnjaci, klerofašisti, konzervativci, ljudi s ruralnim mentalitetom, primitivci, teroristi, zaglupljeni, više im nećemo dozvoliti nikakav referendum, i sl. Same bljuvotine nad bljuvotinama izgovorene i u Saboru, u Vladi, u Uredu Predsjednika RH, na svim državnim poslušničkim medijima i sl.

A tek koliko je bilo onoga što je prešućeno (a i ono što se prešućuje spada u jednu vrstu laži), a prešućeno je, da samo nešto spomenem; da je osamdeset udruga iz EU koje se bore za zaštitu ljudskih prava podržalo prijedlog referenduma, da je Udruženje židovskih rabina iz cijele EU podržalo predlagače referenduma, pa indirektno i papa Franjo, kao najviši moralni autoritet u svijetu, da su ih podržale beziznimno i sve vjerske zajednice u Hrvatskoj i sl. Prešućivanje je politički zločin. To prešućivanje pokazuje da su mediji pod punom kontrolom vlasti, pod punom cenzurom i da u Hrvatskoj postoje samo režimski, a ne slobodni mediji. Građanska inicijativa - U ime obitelji - održala im je pravu lekciju.

Ta raspojasanost politike i njihovo izrugivanje i napadanje svega i svačega što je podržavalo Referendum je bilo toliko neukusno, toliko nekulturno i toliko politički neprihvatljivo, da nije poznato u hrvatskoj povijesti, osim možda u poratnom vremenu četrdesetih godina prošlog stoljeća od strane tadanjih komunističkih vlastodržaca. Vrhunac svega bile su riječi sabornika gospodina Damira Kaina, IDS-ovca, Istriana, koje je u nastupu bijesa u časnom visokom hrvatskom domu, u Saboru RH vrlo vulgarno izgovorio, te jednog od najvećih višestrukih genija i najčestitijih ljudi u povijesti civilizacije Michelangela Bounarrotia nazvao atributom "pederčina Michelangelo".

Taj bijes vladajućih na prijedlog Referenduma više je djelovao na bijes poraženog Đavola nego na rječnik visokih državnih funkcionera, koji bi po svojoj profesiji morali dobro odvagnuti svaku izgovorenu riječ. Djelovali su tako kao da su izgubili razum i ne znaju što govore. U njihovim riječima bilo je mnogo diktatorskih najava, kao što su; "više im ne ćemo dopustiti, mogu oni raditi što hoće, mi ćemo raditi naše" i slične bljezgarije koje ne spadaju u niti jedan politički rječnik, ali ni u bonton.

Ali narod je na Referendumu u vrlo visokom postotku kazao svoje. Nakon ovog referenduma sve ono što su ružno govorili Građanskoj akciji - U ime obitelji, govorili su ogromnoj većini hrvatskih državljana. I dosad su se često puta obrukali svojim neodmjerenim izjavama, ali ovaj put to je prešlo svaku mjeru pristojnosti i političke kulture.
I što sada, Ustav RH garantira građanima neposrednu demokraciju i izražavanje putem referenduma. Nitko, ama baš nitko ne može to pravo oduzeti hrvatskom narodu. Pokušaj oduzimanja toga prava je izravni udar na ustavni poredak države, i kao takav njegov nositelj trebao bi biti sankcioniran. Neka se nauče na primjeru jedne Švicarske koja svake godine ima po nekoliko referenduma, a prvi sljedeći na redu je referendum identičan ovom u Hrvatskoj koji će se održati po potpuno istom pitanju. Hoće li sve one riječi koje su izgovorili protiv predlagača referenduma iz svog vlastitog naroda vrijediti i za Švicarsku?! Naravno da neće jer su oni jedna uljuđena zemlja, a mi smo svi primitivni balkanci, fašisti i ne znam kakvim nas još nazivom nisu nakitili u svome rječniku.

Ovaj put ne samo da su se obrukali pred vlastitim narodom već su se svi obrukali i pred cijelim svijetom. Vijest o pobjedi razuma u Hrvatskoj bit će na svim najvažnijim naslovnicama svjetskih novina. Danas im Hrvatska postaje moralni uzor, ne zaslugom političara, već zaslugom poštenog i politički potlačenog naroda upravo nasuprot volje svojih političkih struktura.

Živjet će ovaj narod i u slozi i ljubavi, i u vjeri i blagostanju jer je to Božji narod i to ne skriva pred čitavim svijetom.

Mile Prpa

www.hkz-kkv.ch