"Godine 1995. u hrvatskom školstvu bilo je 650.000 učenika, a 2019. 458.000 učenika. Broj nastavnika isti ili povećan. Pa kako je to moguće? Vrlo jednostavno. Jedan je ministar uzeo sebi za pomoćnika čelnika jednog sindikata i napravio nešto što ovu državu košta milijune, a bespotrebno. U nastavnu normu uvršten je ponovno sat, odnosno čak dva sata razrednika kao da je to vrijedno 2 sata nastave. Uvrštena je dopunska i dodatna nastava iako za to ne treba posebna priprema. Tako nastavnik sa 16 sati nastave tjedno može primiti punu plaću.
A u kojoj državi to ima? Niti u jednoj. U emisiji posvećenoj školstvu pomoćnik ministrice izjavljuje: U zadnjih 10-15 godina učenika u osnovnoj školi je 164.000 manje, to je gotovo 5500 razreda manje po hrvatskom standardu. Je li 5500 ljudi ostalo bez posla? Nije!
Razredi su negdje po 9 učenika (što je dopustivo na otocima i gorskim školama), ali ne u Zagrebu, Puli i Osijeku. Pa koja to država može izdržati? Na 4,200.000 ljudi 68.000 uposlenih je u školstvu. U Francuskoj je gotovo 70.000.000 stanovnika, a uposleno je u školstvu samo 300.000 učitelja. Po našim kriterijima, koliko bi ih trebalo biti uposleno? Oni i mi smo članice Europske unije i kriteriji trebaju biti isti ili približni. Tu je bit problema.
Gospodin Grubišić – politički analitičar u jednoj emisiji doslovce je rekao: – Ima učitelja koji zaslužuju 100% povećanje, ima onih koji bi ostali na sadašnjoj plaći, ali i onih, kojima bi plaća bila polovica od sadašnje. Da ne glumimo ni učitelje ni roditelje, svi znamo da je tako.
Usput, u razredu sam provela 21 godinu i jasno mi je što znači taj rad, ako ga se radi savjesno i odgovorno s poštovanjem onih koji su nam povjereni i to je jedan od vrlo teških poslova! Ali učiteljska nagrada je ono što smo postigli svojim radom uz plaću, koja treba biti primjerena radu; radu!, a ne nazočnosti u školi i razredu. Ima li odgovora na pitanje o 8'500 maturanata, koji kroz svoje obrazovanje nisu stekli znanje da polože maturu.
Ima tu još pitanja na koje može odgovoriti svaki učitelj i sindikalni čelnik. U Europi, a bome i u Americi i Kanadi učiteljska norma je najmanje 24-26 sati, Hrvatska ima najnižu nastavnu normu i to treba ispraviti, a onda će novca biti za plaće i koeficijente. To je put u „Školu za život“, zaključuje bivša ministica Ljilja Vokić.
Večernji list
|
