Sabor, najviši organ HKZ-e, odlučio je na zadnjoj godišnjoj skupštini 2. prosinca 2001. uložiti žalbu na presudu drugostupanjskog suda (Obergericht, Zürich) od 09.11.2001., kojom se isključenje troje članova proglašava neispravnim zbog navodne formalne pogreške u proceduri.

Podsjećamo, HKZ je u prvostupanjskoj parnici od 19.02.2001 dobila proces u svim točkama, a na tu presudu su troje članova uložili žalbu (vidi DO br. 90). Presuda drugostupanjskog suda nije uzela u obzir naš dokazni materijal, a obrazložena je takvim argumentima, koji izazivaju sumnju da su moždane vijuge nekih pravnika zavijene drugačije nego kod običnih smrtnika sa, narodno rečeno, zdravom seljačkom logikom.

Uzeli smo pero u vlastite ruke i napisali žalbu bez pomoći odvjetnika, oslanjajući se isključivo na tu zdravu seljačku logiku, a u nadi da Vrhovni sud (Bundesgericht) razlikuje pravdu od pravnih smicalica. Zato smo sa optimizmom i velikim nestrpljenjem očekivali odluku te najviše sudske instance u Švicarskoj. Vjerojatno je naše nestrpljenje bilo tako veliko, da se osjetilo i u dalekoj Lausanni, pa je sama presuda donešena i obznanjena neposredno prije odlaska personala na ljetni odmor, a detaljno obrazloženje presude biti će priopćeno svim učesnicima tek nakon povratka sa odmora. I vidi vraga, Vrhovni sud misli istom zdravom seljačkom logikom.

Žalba HKZ-e je u svim točkama prihvaćena, odnosno drugostupanjska presuda se u potpunosti poništava (osim naravno u onoj točci na koju se nismo žalili, jer ide u našu korist).

Zbog toga troje tužitelja, poimenice dr. Nikola Jović, dr. Vesna Polić i gdja. Iris Smokvina moraju solidarno snositi troškove Vrhovnog suda u iznosu od Fr. 2'000.-, a Zajednici platiti Fr. 500.- kao odštetu za troskove žalbe.

Presuda

srpanj 2002.