Danas, 02. veljače 2013., je u Vukovaru na parkingu ispred hotela Dunav održan prosvjedni skup

"Za hrvatski Vukovar - recimo NE ćirilici"

koji je organizirao stožer za obranu Hrvatskog Vukovara, koji okuplja 22 braniteljske udruge. Na čelu stožera nalazi se hrvatski branitelj i časnik HV Tomislav Josić koji je bio i glavni govornik na skupu.

Glavni motiv održavanja ovog skupa i kap koja je prelila čašu je inzistiranje Vlade RH na uvođenju ćirilice u Vukovar

Branitelji vladajućima zamjeraju što nije promijenila ovaj zakon, kako inače mijenjaju sve zakone. Jedino se na ovom zakonu inzistira pozivajući se na funkcioniranje pravne države.

Hrvatima je Vukovar svetinja, pogotovo kada se zna kakav su Srbi napravili genocid nad Hrvatskim i drugim nesrpskim narodima. Iza toga genocida stoji Srbija i njihovi četnički izvršitelji. Još je zanimljivije s koliko se poniženja Hrvati u Vukovaru susreću svakodnevno gledajući svoje krvnike kako se slobodno šeću Vukovarom i smiju im se u lice.

A što je napravila Hrvatska? Hrvati su odgojeni u kršćanskom duhu koji potiče na opraštanje. Zbog toga su mnogi Srbi abolirani. Naravno, abolicija se ne bi trebala odnositi na one koji su počinili ratne zločine. I opet se vraćamo na pitanje što je službena hrvatska vlast do sada učinila po pitanju procesuiranja zločina. Gotovo ništa ili vrlo malo. Istražena tijela i pravosuđe je vrlo sporo. Brojne službe i udruge branitelja su prikupile brojne dokaze o ratnim zločinima koji se nalaze u ladicama hrvatskog tužiteljstva.

Nedavno smo imali slučaj kada je agresor Hrvatskoj uručio brojne optužnice koje optužuju brojne hrvatske branitelje koji su samo branili svoj dom. Službena Hrvatska vrlo je malo učinila po tom pitanju da zaštiti svoje branitelje. Poznat je i slučaj hrvatskog branitelja Veljka Marića koji leži u srbijanskom zatvoru čekajući konstruirane optužnice, tendenciozne istrage. Uz to prekršeni su brojni međunarodni zakoni, konvencije i sporazumi.

Za razliku od njega Hrvatska je angažirala sve raspoložive snage da se prebaci odsluženje kazne u hrvatski zatvor za bivšeg prvog potpredsjednika aktualne vlade koji je u prometnoj nesreći, koju je skrivio, u Mađarskoj ubio dvoje ljudi. A što je službeni Zagreb učinio da se Veljko Marić prebaci na odsluženje kazne u Hrvatskoj? Ništa, jer je on hrvatski branitelj koji je branio svoj dom i Srbija, kao agresor, ga ima pravo suditi i držati u svojem zatvoru da bi poslala poruku ostalim hrvatskim braniteljima.

Još uvijek je svjež slučaj iz rujna 2012. godine kada je optuženi Srbin za silovanje žena u Vukovaru, u pauzi prije izricanja presude, izišao iz sudnice i odjurio u Srbiju kako bi bio nedostupan hrvatskom pravosuđu. Navodno mu je javljeno kakva će biti presuda, a dio policajaca iz tzv. milicije srpske krajine, koje je RH preuzela po erdutskom sporazumu, pomogla su mu prijeći državnu granicu. Na žalost, hrvatska aktualna vlast na ovakvim stvarima ne inzistira na doslovnom provođenju zakona.

Aktualna vlast nije inzistirala na doslovnom provođenju hrvatskih zakona niti nedavno kada su Srbi slavili pravoslavni Božić u gotovo su u svim srpskim selima četnici divljali u četničkim uniformama i sa četničkim zastavama i oznakama. Brojne Hrvatske branitelje boli i najveći ustupak koji je Hrvatska učinila Srbima u Borovu selu, koje je poznato po pokolju dvanaest hrvatskih redarstvenika 2. svibnja 1991., je da se sada to mjesto zove Borovo, a nekadašnje Borovo Naselje oko tvornice Borovo je dio Vukovara, odn. više se ne zove Borovo. Sve to učinilo se kako se Srbi ne bi osjećali ugroženo i kako prolaznici koji prolaze kroz njihovo selo ne bi imali asocijaciju na klanje hrvatskih redarstvenika, odn. da ne bi znali kuda prolaze. Ovo je jedan mali dio velikog popisa nepravdi koje Hrvati svakodnevno trpe u Vukovaru. Zbog toga inzistiranje na upotrebi ćirilice u Vukovaru je kap koja je prelila čašu strpljenja Hrvata u Vukovaru i hrvatskih branitelja.

Kako u stožeru za obranu Vukovara ističu mogućnost uvođenja dvojezičnosti u Gradu Vukovaru pojavila se nakon objave rezultata popisa stanovništva iz 2011. godine, po kojemu u Vukovaru živi više od 33 % pripadnika srpske nacionalne manjine, a u kojem slučaju, sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, pripadnici te nacionalne manjine imaju pravo na ravnopravnu uporabu jezika i pisma. Upitan je taj popis stanovništva, jer je svima poznato da su brojni Srbi prijavljeni u Vukovaru, a stvarno žive na području Srbije, te da službena Srbija organizira autobuse kada su izbori i popis stanovništva.

Nažalost, vlast u Hrvatskoj ne inzistira na dosljednom provođenju zakona o prebivalištu. Zbog toga se na prošlogodišnjem popisu stanovništva umjetno stvorio veliki broj Srba u Vukovaru. Nitko nema ništa protiv da u mjestima u kojima je većina srpskog življa konzumiraju sve blagodati nacionalnih manjina, ali u mjestima, poput Vukovara, u kojima su manjina, da teroriziraju većinu? E, to je već previše!

Ćirilica je u Vukovaru simbol agresora, simbol zvjerskog ubijanja, mučenja, klanja, protjerivanja svega nesrpskog stanovništva. Nitko od tzv. lojalnih Srba niti na ćirilici, niti na latinici nije rekao gdje su zakopani brojni mučki ubijeni Hrvati, ali se zdušno bore za svoja prava, koja ih štite bolje nego li najugroženije životinjske vrste na Zemlji, a pri tome da potkopavaju mladu hrvatsku državu. Još više je licemjerno na inzistiranju provođenja zakona o nacionalnim manjinama čijim provođenjem u Vukovaru se pljuje po svim žrtvama Domovinskog rata, posebno po poginulim hrvatskim braniteljima.

Na prosvjednom skupu uz brojne Vukovarce, među prosvjednicima se nalazio i velik broj građana iz svih krajeva Hrvatske koji su u Vukovar pristigli kako bi dali podršku zahtjevima stožera, u kojem se nalaze branitelji Vukovara, ratni vojni invalidi, zatočenici srpskih koncentracijskih logora, djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, dočasnici i časnici oružanih snaga RH i MUP-a, zapovjednici ratnih postrojbi u vrijeme Domovinskog rata...

Uoči početka prosvjednog skupa glasnogovornik Stožera Zdravko Komšić kazao je novinarima kako je Stožer jučer podnio Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Također je najavio održavanje i velikog prosvjednog skupa koji se planira održati u Zagrebu u travnju ove godine.

U svom drugom obraćanju skupu predsjednik Stožera Tomislav Josić je istaknuo "Gospodine Milanoviću prozivate nas javno u Hrvatskom saboru za nedostatak, kako kažete, malo hrabrosti, nas koji smo i bez malo te hrabrosti, za koju kažete da je nemamo, branili ovaj grad puna tri mjeseca. Nas koji smo nakon zatvaranja u koncentracijske logore pristali na mirnu reintegraciju, vratili se u grad i sa tim istim neprijateljem pokušali živjeti. Ako smo i bez to malo hrabrosti učinili sve ovo, zamislite što možemo i što ćemo učiniti s puno hrabrosti", rekao je Josić poručivši Zoranu Milanoviću da "ne testira i ne izaziva vukovarske i hrvatske branitelje".

Tijekom gotovo dvosatnog skupa, pročitan je i proglas Stožera za obranu hrvatskog Vukovara u kojem je od državne i zakonodavne vlasti zatraženo da "okrenu točak koji je u Hrvatskoj krenuo u smjeru uništavanja svega do sada stvorenoga". Uz česte povike prosvjednika "Vukovar, Vukovar", državne vlasti optužene su u proglasu za nebrigu prema hrvatskom čovjeku, veliku nezaposlenost i nezadovoljstvo koje vlada među hrvatskim narodom te je vlastima poručeno da se ne stavljaju iznad naroda.

Među prosvjednicima, koji su nosili brojne hrvatske zastave kao i zastave ratnih postrojbi, te prosvjedne natpise poput "Vukovar ostaje "Vukovar", "VUKOVAR nikad neće biti BYKOBAP", "Danas Vukovar, sutra Glina", "Vojislav Stanimirović je 20. 11. 1991. bio nazočan odvođenju ranjenika iz vukovarske bolnice" i druge, zamijećeni su i umirovljeni hrvatski generali, a od političara predsjednica HSP-a dr. Ante Starčevića Ruža Tomašić.

Prosvjedu su nazočili i brojni pripadnici brojnih ratnih postrojbi s područja cijele Hrvatske. Među njima su bili i pripadnici udruge ratnih veterana 3. A gardijske brigade ZNG, legendarne Kune, koje su se iskazale u obrani istočne Slavonije, ali i drugim bojištima u Hrvatskoj. Pripadnici udruge ratnih veterana 2. bojne 3. A gardijske brigade ZNG ističu kako je dio njihove postrojbe otvorio i držao tzv. kukuruzni put, jedinu komunikaciju Vukovara s ostatkom Hrvatske. Ove godine svoju obljetnicu osnivanja 3. gardijske brigade održavaju u Vinkovcima 27. travnja. U Vukovaru su stradali brojni pripadnici ove postrojbe, tako da su jako osjetljivi na pitanje ćirilice i nikada neće pristati na tako što.

Molitvu i blagoslov na početku skupa, koji je simbolično započeo u 12,05 sati, puštanjem ratnih radijskih izvješća iz Vukovara 1991. godine legendarnog novinara ratnog Hrvatskog radija Vukovar Siniše Glavaševića, izmolio je fra Anto Perković, otac franjevac koji je sa svojim vukovarcima prošao naježe trenutke velikosrpske okupacije.

U programu na pozornici nastupila su dva kulturno-umjetnička društva iz Vukovara i Bogdanovaca, te poznati vinkovački reper Dalibor Bartulović Shorty i vukovarski pjevač Branko Čulić.

Nakon svega izrečenoga na skupu, hrvatski branitelji se pitaju što bi bilo s Hrvatima da je situacija bila drugačija, odn. da je Hrvatska bila agresor na Srbiju? Tada bi Srbi Hrvate istrijebili s lica Zemlje ili bi Hrvati imali manja prava od psa na lancu. Sve ovo govori koliko su Hrvati miroljubiv kršćanski narod, koji unatoč agresiji, agresoru oprašta i dopušta mu veća prava, nego li bi to učinila bilo koja zemlja na svijetu. Zbog toga su se Srbi osilili, te stalno provociraju Hrvate, jer za njih rat, očito, još nije završen, pa nastavljaju sa specijalnim ratom protiv Hrvatske.

Vukovar je hrvatska svetinja i uvođenje ćirilice je kap koja će preliti čašu i ponovno ujediniti sve Hrvate u obrani Hrvatske i hrvatskih pitanja. Kada se danas prođe kroz srpska sela, u kojima su većina, svuda su dvojezični natpisi, pa i oni na ćirilici. To nijednom Hrvatu ne smeta. Zaoštravanje pitanja ćirilice u Vukovaru je ogromna provokacija velikosrpskog četničkog agresora i službene Srbije u nastojanju ponižavanja Hrvata i nametanju im genocidnosti. Taj dojam upotpunjuje i činjenica da prije rata u Jugoslaviji u srpskim selima po Hrvatskoj nikad nije bilo natpisa na ćirilici, niti su Srbi tražili njezino uvođenje. Tek nakon Domovinskog rata na poticaj iz Srbije to masovno čine kako bi provocirali Hrvate, pogotovo one koje su klali i mučki ubijali.

Prosvjedni skup završio je pozivom prosvjednicima da dođu na veliki prosvjedni skup protiv dovjezičnosti u Gradu Vukovaru, koji će se održati u travnju u Zagrebu.

Nakon skupa, prosvjednici, predvođeni članovima stožera, položili su vijenac i zapalili svijeću podno kamenog križa na ušću Vuke u Dunav.

Poziv hrvatskom iseljeništvu

Organizatori su uputili poziv za potporom i hrvatskom iseljeništvu diljem svijeta da putem svojih medija prošire istinu o stradanju Vukovara i cijele Hrvatske, te da pomognu širenju istine o pokušaju vladajuće kukuriku koalicije za uvođenem ćirilice u herojski hrvatski Vukovar. Također pozivaju hrvatske iseljenike da im se pridruže na prosvjedu u Zagrebu, te da pišu prosvjedna pisma Vladi u Zagreb.
Pisma potpore hrvatski iseljenici mogu uputiti direktno Stožeru u Vukovar.

PESS služba Udruge ratnih veterana 2. bojne 3. A brigade ZNG